Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-996/2025-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice-protutuženice-predlagateljice-protivnice osiguranja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužiteljice), zastupana po punomoćnici Sanji Matovini-Lulić, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika-protutužitelja predlagatelja i protivnika osiguranja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tuženik) zastupan po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici OSO iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad OIB: 52966791065, Područni ured Dubrava, radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete, te održavanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete te donošenja privremene mjere po službenoj dužnosti, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. u prisutnosti stranaka, punomoćnika stranaka te predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak zaključen 4. svibnja 2002. u Zagrebu i upisan u maticu vjenčanih, Matičnog područja Centra za godinu 2002 pod rednim brojem 00212, između

NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1975. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa]

i

OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački O, rođene **.**.1981. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa].

II. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2010. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

III. Tužiteljica OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2010. u Zagrebu, dok će u odnosu na donošenje odluka o svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjenu djetetova osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti) roditelji imati zajedničku roditeljsku skrb.

IV. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegova oca NS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se na sljedeći način:

- 3 (slovima: tri) dana u tjednu, nakon završetka nastave djeteta pa do 20:00 sati, uzimajući u obzir školske i izvanškolske aktivnosti djeteta uz najavu majci dan prije ostvarivanja osobnog odnosa i to za vrijeme trajanja mjera opreza preko osobe od povjerenja za oba roditelja, a po ukidanju mjera opreza osobno tužiteljici,

- svaki drugi vikend, počevši od petka nakon završetka nastave pa do nedjelje u 20:00 sati,

- svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10,00 do 19,00 sati

- polovicu svih školskih praznika, na način da će:

- u parnim godinama ljetne praznike prvu polovicu dijete provesti s majkom od 1.srpnja do 31. srpnja, a drugu polovicu s ocem i to od 1. kolovoza do 31.kolovoza, a u neparnim godinama obrnuto,

- u zimskim praznicima u neparnim godinama dijete će s ocem provesti vrijeme od 31. prosinca do 7. siječnja, a s majkom od 22. prosinca do 30. prosinca, a u parnim godinama obrnuto,

- proljetne praznike u neparnim godinama dijete će u cijelosti provesti s ocem, a parne s majkom,

sve na način da će otac preuzeti dijete i vratiti dijete na adresi stanovanja djeteta, poštujući pritom trenutne mjere opreza koje su mu izrečene u odnosu na majku djeteta.

V. Nalaže se tuženiku kao ocu, ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 319,00 EUR (slovima: tristodevetnaest eura) počevši od 4. rujna 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 10.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj računa IBAN [broj bankovnog računa].

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za potpuno samostalnim zastupanjem djeteta u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti), kao neosnovan.

VII. Odbija se protutužbeni zahtjev tužitelja uređen na ročištu održanim kod ovoga suda 26. kolovoza 2026. u odnosu na uređenje roditeljske skrbi i uzdržavanje, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja nenovčane tražbine u svezi s osobnim pravima maloljetnog djeteta stranaka i to maloljetnog GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se odnose o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

I. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegova oca NS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se na sljedeći način:

- 3 (slovima: tri) dana u tjednu, nakon završetka nastave djeteta pa do 20:00 sati, uzimajući u obzir školske i izvanškolske aktivnosti djeteta uz najavu majci dan prije ostvarivanja osobnog odnosa i to za vrijeme trajanja mjera opreza preko osobe od povjerenja za oba roditelja, a po ukidanju mjera opreza osobno tužiteljici,

- svaki drugi vikend, počevši od petka nakon završetka nastave pa do nedjelje u 20:00 sati,

- svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10,00 do 19,00 sati

- polovicu svih školskih praznika, na način da će:

- u parnim godinama ljetne praznike prvu polovicu dijete provesti s majkom od 1.srpnja do 31. srpnja, a drugu polovicu s ocem i to od 1. kolovoza do 31.kolovoza, a u neparnim godinama obrnuto,

- u zimskim praznicima u neparnim godinama dijete će s ocem provesti vrijeme od 31. prosinca do 7. siječnja, a s majkom od 22. prosinca do 30. prosinca, a u parnim godinama obrnuto,

- proljetne praznike u neparnim godinama dijete će u cijelosti provesti s ocem, a parne s majkom,

sve na način da će otac preuzeti dijete i vratiti dijete na adresi stanovanja djeteta, poštujući pritom trenutne mjere opreza koje su mu izrečene u odnosu na majku djeteta.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u spisu ovoga suda pod posl.br. P Ob-996/2025 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

III. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

IV. Tužba radi uređenja roditeljske skrbi i uzdržavanja HS,

OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2005. u Zagrebu, smatra se povučenom.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud razvede njezin brak s tuženikom i odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta i taada maloljetne kćerke.

1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da su ona i tuženik roditelji maloljetnog djeteta i sada punoljetne kćerke te da je njihova faktična zajednica prekinuta u svibnju 2022., a oni kao roditelji nemaju adekvatnu roditeljsku komunikaciju jer je tuženik počinio fizičko i verbalno nasilje nad tužiteljicom. Roditelji ne mogu postići dogovor oko skrbi o djetetu kojim bi na adekvatan način bilo zaštićena pravo i interes djeteta. U vrijeme podnošenja tužbe dijete je bilo u dobi od 13 godina i pohađalo je VII razred osnovne škole Retkovec, time da se aktivno bavi nogometom i član je nogometnog kluba Dinamo.

1.2. Tužiteljica ističe da ona vodi brigu o djetetovoj prehrani, zdravlju, obrazovanju i odvozi dijete na treninge i utakmice te da je tuženik često verbalno i fizički nasilan prema njoj u prisutnosti oba djeteta, ali da želi da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem po međusobnom dogovoru roditelja, a ako bi izostao da se utvrdi jasno sudskom odlukom.

1.3. Nadalje, navodi da je tuženik zaposlen u RALU d.o.o. kao vozač, s radnim vremenom od ponedjeljka do petka od 5,00 sati do 13,45 sati i ostvaruje plaću oko 930,00 EUR mjesečno. Ona je zaposlena u dječjem vrtiću Radost kao odgojiteljica i ostvaruje plaću oko 1.090,00 EUR s radom u tri smjene raspoređene kroz pet dana.

1.4. Nadalje, ističe da su mjesečne potrebe djece svakog po 250,00 EUR te je mišljenja da će moći za svako dijete plaćati po 210,00 EUR, dok je podneskom od 21. lipnja 2023. predložila donošenje privremene mjere u odnosu na mjesto stanovanja djeteta i uzdržavanje djeteta, kasnije izmijenjenim podneskom od 7. listopada 2024.

1.5. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da se razvede brak stranaka, odluči da djeca stanuju s njom, a da ona i tuženik ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, te da tuženik viđa djecu, imajući u vidu da je u vrijeme podnošenja tužbe zajednička kćer stranaka bila maloljetna, te da tuženik plaća uzdržavanje za svako dijete po 210,00 EUR, počevši od podnošenja tužbe, s dospijećem do 10-tog u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zateznu kamatu uplatom na račun nje kao majke te potražuje troškove postupka uvećane za zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja .

1.6. Na ročištu održanim kod ovoga suda 6. srpnja 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da predlaže se razvede brak stranaka, da maloljetni GS stanuje s majkom na adresi [adresa], da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, a da se osobni odnosi oca s djetetom ostvaruju 3 dana u tjednu, nakon završetka nastave djeteta pa do 20:00 sati, uzimajući u obzir školske i izvanškolske aktivnosti djeteta uz najavu majci dan prije ostvarivanje osobnog odnosa, svaki drugi vikend od petka nakon završetka nastave pa do nedjelje u 20:00 sati, polovicu svih školskih praznika, na način da u parnim godinama ljetne praznike prvu polovicu dijete provede s majkom od 1.7.-31.7., a drugu polovicu s ocem i to od 1.8.-31.8., a u neparnim godinama obrnuto, i to zimskim praznicima u neparnim godinama s ocem provede vrijeme od 31.12. do 7.1., a s majkom od 22.12. -30-12., a u parnim godinama obrnuto. Proljetne praznike u neparnim godinama u cijelosti provodi s ocem, a parne s majkom. Nadalje, predlaže se odrediti da dijete viđa oca svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je neradni dan u RH od 10:00 do 19:00 sati. Potražuje se uzdržavanje za maloljetno dijete u iznosu od 319,00 EUR počevši od donošenja prvostupanjske presude s dospijećem do 10-og u mjesecu uplatom na račun majke otvoren kod PBZ banke, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu. Potražuje trošak postupka uvećan za zateznu kamatu od donošenja presude.

2. U svojem odgovoru na tužbu tuženik ističe da se istoj protivi i stavlja protutužbu.

2.1. Naime, tuženik navodi u bitnome da je točno da je prestala faktična zajednica u svibnju 2022. kao i da su roditelji dvoje djece, no navode da je zajednica prestala na temelju izjave tužiteljice te osporava bilo kakvu vrstu verbalnog ili fizičkog nasilja. Tuženik ističe da tužiteljica ne doprinosi za zajedničko kućanstvo već svu zaradu zadržava za sebe i noćne izlaske i konzumaciju alkohola, dok tuženik vozi dijete na treninge nogometa, dolazi po njega u školu i vraća ga s treninga kući te time ukazuje da on vodi pretežitu skrb o djetetu. Dodaje i da je kćer HS u međuvremenu postala punoljetna.

2.3. Tuženik smatra da je on odličan otac i da bi dijete trebalo stanovati s njim, a s majkom ostvarivati osobne odnose. Protivi se donošenju privremene mjere.

2.4. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da se razvede brak stranaka, da maloljetno dijete stanuje s njim, a s majkom ostvaruje osobne odnose te da on ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, dok u odnosu na bitna prava djeteta roditelji će imati zajedničku roditeljsku skrb i da majka ovdje tužiteljica doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 210,00 EUR od podnošenja protutužbe pa nadalje, uvećano za zateznu kamatu te potražuje troškove postupka uvećane za zatezne kamate.

2.5. Na ročištu održanim kod ovoga suda 26. kolovoza 2026. tuženik je uredio tužbu na način da predlaže isti zahtjev kako je opisan u točki 1.6. ovog obrazloženja presude odnosno kako to predlaže tužiteljica samo promjenom u njega i to da dijete s njim stanuje, a s majkom ostvaruje osobne odnose, da on ima samostalnu roditeljsku skrbi i da majka doprinosi za uzdržavanje djeteta.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., i čl. 327. st. 2.Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), maloljetnom djetetu stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi OSO iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb.

3.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje.

3.2. Podneskom od 16. kolovoza 2023. posebna skrbnica je navela da predlaže da roditelji pokušaju postići sporazum oko uređenja roditeljske skrbi jer su oni roditelji koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovu djecu, a sukladno čl. 18. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, a da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djeteta kada je to nužno, te su sve bitne stvari za dijete roditelji dužni rješavati sporazumno. Ako bi sporazum izostao predlaže da se dopuni mišljenje i prijedlog nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Klasa: 552-05/23-08/42, od 24. travnja 2023.na način da se donese zaključak predmetnog mišljenja, te da se dostave izvješća škola.

3.3. Nadalje, podneskom od 13. listopada 2023. posebna skrbnica je obavijestila da da je 13. listopada 2023. obavila razgovor s maloljetnim djetetom stranaka na način da ga je upoznala s predmetom spora, omogućila mu saslušanje i izražavanje mišljenja primjenjujući odredbe Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djece i načelu slobode u izražavanju mišljenja te u skladu s Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta. U istom podnesku je opisala tijek razgovora s djetetom te navela da je razgovor obavljen nesmetano, bez prisustva roditelja.

3.4. U ponovljenom postupku, posebna skrbnica je istaknula da je u ovom predmetu vidljivo da otac kroz dulje vremensko razdoblje pokazuje neadekvatne odgojne obrasce te nije sklon korekciji vlastitih stavova i uvjerenja, unatoč preporukama i savjetima stručnih osoba. Njegova nemogućnost sagledavanja objektivnih obiteljskih okolnosti nepovoljno utječe na obiteljske odnose, pri čemu posebnu štetu trpi dječak. Naime, dijete je u riziku da ne postane zrela, emocionalno stabilna osoba te je u pojačanom riziku od razvoja raznih psihosomatskih poteškoća i poremećaja, radi čega postoji potreba uključivanja dječaka u psihološke tretmane. Predlaže se donošenje odluke u ovom predmetu, imajući u vidu da se zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ureda Dubrava temelji na neposrednom opažanju voditeljice mjere, a da se kod oca ne uočavaju pomaci koji bi doveli do povoljnije situacije za dječaka.

4. Presudom i rješenjem ovoga suda posl.br. posl.br. P Ob-236/2023-20 od 24. listopada 2024., ispravljenim Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-236/2023-49 od 13. studenog 2024., razveden je brak stranaka, odlučeno je da maloljetno dijete stanuje s majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb te da će otac s djetetom ostvarivati osobne odnose po dogovoru roditelja, a ako isti izostane: - svaki drugi vikend od petka poslije nastave do nedjelje u 19,00 sati, - u tjednu kad dijete vikend provodi s ocem srijedom od završetka nastave do 21,00 sat, - u tjednu kad dijete vikend provodi s majkom, utorkom i četvrtkom od završetka nastave do 21 sati - svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je neradni dan u RH od 10,00 do 19,00 sati - pola ljetnih praznika na način da parne godine dijete provodi s ocem od 1. -31. srpnja, a s majkom od 1.do 31. kolovoza, a neparne godine dijete provodi s ocem od 1. do 31. kolovoza, a s majkom od 01. do 31. srpnja, - pola zimskih praznika na način da će svake neparne godine dijete provoditi s ocem od 31.12. do 07.01., a s majkom provoditi u razdoblju od 22.12. do 30.12. dok će parne godine provoditi s ocem od 22.12. do 30.12., a s majkom u razdoblju od 31.12. - proljetne praznike neparne godine u cijelosti provodi s ocem, a parne godine s majkom. Tuženiku je naloženo plaćanje uzdržavanja od 25. listopada 2024. pa nadalje, dok za to budu postojalo uvjeti, i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajući najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve na tekući račun majke OS OIB: [osobni identifikacijski broj] maloljetnog GS, otvoren kod PBZ d.d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Naloženo mu je i plaćanje troškova postupka tužiteljici, a na isti način je određena i privremena mjera u odnosu na roditeljsku skrb i uzdržavanje.

4.1. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž Ob-7/2025-4 od 16. srpnja 2025. usvojene su žalbe stranaka izjavljene protiv odluke opisane u točki 4. ovog obrazloženja rješenja te je predmet vraćen na ponovni postupak s obzirom na to da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na odluku o povjeri, odnosno o održavanju osobnih odnosa djeteta s tuženikom niti razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o razdoblju u kojem je tuženik još uvijek živio na istoj adresi sa tužiteljicom i djetetom, kao i u vrijeme kada tuženik nije živio s djetetom.

4.2. Dakle, prema uputi iz drugostupanjske odluke iz točke 4.1. ovog obrazloženja presude, potrebno je pažljivom ocjenom svih izvedenih dokaza ponovno provesti postupak tako da će se omogućiti strankama postupka jednako pravo na pristup sudu te će osigurati kontradiktornost sudskog postupka. Prvostupanjski sud će dopunski saslušati stranke na okolnost uzdržavanja djeteta za vrijeme zajedničkog života stranaka, a osobito za vrijeme kada dijete nije živio sa tuženikom pri tome vodeći brigu o točnom vremenskom periodu uzdržavanja.

5. Na ročištu održanim kod ovoga suda 11. studenog 2025. donesena je privremena mjera prema prijedlogu stranaka u odnosu na uređenje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s oba roditelja na način kako slijedi:

" I. Osobni odnosi majke OS OIB: [osobni identifikacijski broj] i oca NS OIB: [osobni identifikacijski broj], s maloljetnim djetetom GS OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se na sljedeći način:

A) svaki roditelj će ostvarivati osobne odnose s djetetom u trajanju od četrnaest dana, počevši od 23. studenog 2025. u 19,00 sati na način da će s navedenim danom dijete boraviti kod majke, ovdje tužiteljice do nedjelje 7. prosinca 2025. do najkasnije 19 ,00 sati, a nakon toga dijete će provesti četrnaest dana kod oca te nadalje, naizmjenično s oba roditelja u trajanju od četrnaest dana,

B) za vrijeme trajanja osobnih odnosa s jedinim roditeljem, dijete ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem kod kojeg ne boravi ta dva tjedna, četvrtkom počevši poslije škole do najkasnije 20 sati,

C) za vrijeme trajanja zimskih školskih praznika, dijete će provesti po tjedan dana sa svakim roditeljem, bez ostvarivanja jednog dana u tjednu s drugim roditeljem, počevši od 21. prosinca 2025. od 19,00 sati do 28. prosinca 2025. do 19,00 sati kod majke, a od 28. prosinca 2025. od 19,00 sati do 4. siječnja 2026. do 19,00 sati kod oca, D) a od 4. siječnja 2026. pa nadalje, u trajanju po četrnaest dana uz ostvarivanje jednog dana u tjednu s drugim roditeljem kako je naznačeno u točki I. B) izreke ovog rješenja, počevši od 19,00 sati do 18.siječnja 2026. do 19,00 sati kada je kod majke, a od 18. siječnja 2026. od 19,00 sati do 1. veljače kada je kod oca.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do 1. veljače 2026. ili do drugačije odluke suda.

III. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere."

5.1. Protiv navedenog rješenja stranke su se odrekle prava na žalbu, no u kasnijim iskazima su navele da se nisu pridržavale iste jer je prema navodima tužiteljice istu opstruirao tuženik, a prema navodima tuženika dijete nije htjelo ići kod tužiteljice.

6. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvješće o obiteljskoj medijaciji sastavljeno po Obiteljskom centru za Grad Zagreb od 16. veljače 2023. (list 5-6 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka sastavljenom po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava Klasa:

552-05/22-07/138, Urbroj: 139-116-10/27-23-5 od 19. siječnja 2023. (list 8-9 spisa), vjenčani list izdan od Matičnog ureda Peščenica od 14. veljače 2023. (list 10 spisa), rodne listove za djecu stranaka izdane od Matičnog ureda Peščenica 14. veljače 2023. (list 11-12 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama stranaka izdano od Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava Klasa: 552-05/23-08/42, Urbroj: 139-116-10/02-23-5 od 24. travnja 2023. (list 26-29 spisa), Rješenje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-9674/2023 od 26. svibnja 2023. (list 40-41 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici (list 45-68 spisa), Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-9674/2023 od 16. kolovoza 2023. (list 83-87 spisa), socijalnu anamnezu sastavljenu po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Dubrava Klasa: 552-05/23-08/42, Urbroj: 139-116-10/02-23-21 od 11. prosinca 2023. (list 97-107 spisa), Rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl.br. Ppž-9055/2023 od 8. studenog 2023. (list 113-115 spisa), mjesečna izvješća voditelja mjere nadzora za rujan-prosinac 2023.,siječanj-ožujak 2024. te plan i program rada zajedno s evaluacijom učinka mjere (list 127-179 spisa), službenu bilješku-psihologijsku procjenu sudske psihologinje od 2. rujna 2024. (list 189-197 spisa), ispis sms poruka razmijenjenih između tuženika i djeteta ( list 205-221 spisa), rješenje Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž Ob-7/2025-5 od 16. srpnja 2025. (list 286-288 spisa), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava Klasa: UP/I-552-06/24-04/84, Urbroj: 139-116-10/02-24-3 od 11. listopada 2024. (list 290 spisa), završno izvješće voditeljice mjere (list 310-314 spisa), nadopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Hrvatski zavod za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava Klasa: 552-05/25-06/60, Urbroj:139-116- 10/02-26-13 od 23. siječnja 2026. (list 315-329 spisa), uputnicu izdanu za kontroli pregled tuženika kod psihijatra (list 331 spisa), medicinski nalaz za maloljetno dijete od 13. travnja 2026. (list 347 spisa),

6.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 9. rujna 2024. (list 196-199 spisa), izveden je dokaz saslušanja voditeljice mjere nadzora NSO, te stranaka.

6.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 29. siječnja 2026. (list 325 -328 spisa) izveden je dokaz dopunskog saslušanja voditeljice mjere nadzora NSO, na ročištu održanim kod ovoga suda 6. srpnja 2026. (list 362 -368 spisa) dopunskog saslušanja tužiteljice i na ročištu održanim kod ovoga suda 26. kolovoza 2026. (list 381-386 spisa) tuženika.

6.3. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. travnja 2026. (list 348 -350 spisa) izveden je dokaz saslušanja predstavnica stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava te su iste dopunski saslušane na ročištu održanim kod ovoga suda 6. srpnja 2026. (list 362-368 spisa).

6.4. Mišljenje djeteta sud je utvrdio putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ureda Dubrava, posebne skrbnice i sudske psihologice suda LS u skladu s čl. 360. Obiteljskog zakona. Sud nije izvodio ponovo utvrđivanje mišljenja djeteta razgovorom sa sucem s obzirom na to da je više puta tijekom postupka pribavljeno mišljenje djeteta stranaka, kao i činjenicu da postupak utječe na zdravstveno stanje djeteta te da bi svako daljnje izvođenje dokaza dovelo do bespotrebnog odugovlačenja postupka što bi pridonijelo daljnjoj eskalaciji sukoba između roditelja koji bi se prenosio na dijete i time izrazito štetno utjecao na njegovo psihičko zdravlje.

6.5. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. studenog 2025. (list 291-295), uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 ) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

8. Među strankama nije sporno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta bračna zajednica u svibnju 2022., te nije sporno da se njihov brak razvede. Pri čemu se dodaje, a imajući u vidu da se tuženik suglasio s razvodom braka, da se podnesena tužba smatra sporazumnim prijedlogom za razvod braka, a u skladu s odredbom čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

8.1. Među strankama je sporan način ostvarivanja roditeljske skrbi s obzirom na to da oboje predlažu samostalnu roditeljsku skrb, zatim s kojim roditeljem će dijete stanovati, a s kojim će ostvarivati osobne odnose te tko je obveznik uzdržavanja, pri čemu se napominje da stranke imaju iste zahtjeve svaki za sebe.

8.2. Među strankama je sporno tko će snositi troškove postupka.

9. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

10. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio njihove iskaze i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta te iz navedenih proizlazi, između ostalog da stranke nisu korisnici prava iz sustava socijalne skrbi te da u odnosu na imenovane do sada nije postupano obiteljskopravno.

11. Uvidom u izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama stranaka izdano od Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava Klasa: 552-05/23-08/42, Urbroj: 139-116-10/02-23-5 od 24. travnja 2023. (list 26-29 spisa), socijalnu anamnezu sastavljenu po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Dubrava Klasa:

552-05/23-08/42, Urbroj: 139-116-10/02-23-21 od 11. prosinca 2023. (list 97-107 spisa), nadopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Hrvatski zavod za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava Klasa: 552-05/25-06/60, Urbroj:139-116-10/02-26-13 od 23. siječnja 2026. (list 315-329 spisa), utvrđeno je u bitnome sljedeće:

a) za tužiteljicu:

- završila Gimnaziju s vrlo dobrim uspjehom, prekinula studij na Prirodoslovno - matematičnom fakultetu- smjer fizika, završila Pedagošku akademiju u roku

- zaposlena u dječjem vrtiću Radost kao odgajateljica, ostvarila oko 20 godina radnog staža, mjesečna primanja oko 1.200,00 EUR, plaća kredit za stan 620,00 EUR i nenamjenski kredit u iznosu od 120,00 EUR,

b) za tuženika:

- završio srednju trgovačku školu i prekvalificirao se za zanimanje vozača,

- dobrog zdravlja, nikad nije bio kod psihologa i psihijatra,

- zaposlen u poduzeću Ralu na poslovima vozača, ostvario do sada preko 20 godina radnog staža, mjesečna primanju mu iznose oko 770,00 EUR, plaća nenamjenski kredit 160,00 EUR mjesečno.

11.1. Nadalje, stranke su roditelji dvoje djece od koje je kćer postala punoljetna s 10. svibnja 2023.Tijekom obveznog savjetovanja tuženik nije se odazivao službenim pozivima niti su stranke uspjele radi toga postići sporazum. Iz izvješća liječnika djece i škole koju djeca pohađaju proizlazi da se vodi redovita liječnička skrb o djeci uglavnom u komunikaciji s majkom. Dodaje se i da je tijekom 2023. zabilježena prijava tuženikovog neprimjerenog ponašanja prema kćerki na način da je počinjeno verbalno nasilje prema njoj od strane tuženika što isti negira. Dana 4. svibnja 2023. zaprimljeno je mišljenje Osnovne škole Retkovec koju pohađa maloljetni GS. U istome navode kako je maloljetni GS dosadašnje razrede završavao s odličnim i vrlo dobrim uspjehom. Trenutno pohađa 7. razred te pokazuje dobra postignuća i dobar uspjeh. Prema školskim obvezama odnosi se odgovorno i trudi se izvršavati ih točno i navrijeme. Redovit je na nastavi, a ako izostaje većinom je to vezano uz izvanškolsku aktivnost – nogomet (utakmice, prvenstva, obveze u nogometnom klubu i sl.). Razrednica ga opisuje kao izuzetno toplog i dragog dječaka koji se voli družiti sa svojim vršnjacima i ostvaruje dobre vršnjačke odnose te je omiljen u razredu i spreman svima pomoći. Primjerenog je i pristojnog ponašanja, u potpunosti poštuje pravila kućnog reda škole. Razrednica opisuje majku OS kao izuzetno dragu i brižnu osobu koja jako brine o djetetu GS te se redovito informira o odgojno-obrazovnom statusu djeteta. Redovito dolazi na roditeljske sastanke te uvijek na vrijeme opravdava Maksove izostanke, a razrednica navodi da je suradnja s majkom odlična. Što se tiče oca NS, razrednica navodi da otac nije dolazio na informacije niti roditeljske sastanke.

11.2. Nadalje, kod 26. svibnja 2023. zaprimljeno je izvješće III. PP Zagreb, da je dana 25. travnja 2023. podnesen optužni prijedlog protiv NS zbog počinjenog nasilja u obitelji na štetu svoje supruge OS. Dana 26. svibnja 2023. Općinski prekršajni sud u Zagrebu donio je Rješenje broj 81.Pp-9674/2023, kojim je ĐS određena mjera opreza zabrane približavanja OS na udaljenosti manjoj od 100 metara te zabranu uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom u trajanju do pravomoćnosti odluke. Dana 31. svibnja 2023. zaprimljeno je izvješće III. PP Zagreb o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji OS, kada je dana **.**.2023. NS počinio nasilje u obitelji prema supruzi OS na način da ju je vrijeđao raznim pogrdnim imenima te pljuvao i polio čašom vode, što je kod OS izazvalo strah i uznemirenost. Prilikom razgovora s TS, naglašava da ga se OS ne boji te da je cjelokupni događaj i prijavu inscenirala kao bi ga izbacila iz zajedničkog stana. Negira navode Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji nadležne policijske postaje, odnosno negira da je na bilo koji način bio nasilan prema svojoj supruzi. Mišljenja je kako su se oboje neprimjereno ponašali jedno prema drugom, ali da je riječ o svađi ne o nasilju.

11.3. Tijekom razgovora s tuženikom nakon prijave iz 2023. vidljivo je kako se otežano nosi s neugodnim emocijama povezanim s prekidom bračne zajednice i razvodom braka. Stječe se dojam kako otežano odvaja partnerski od roditeljskog odnosa. Proveden je savjetodavni razgovor sa ciljem usvajanje primjerenih metoda suočavanja sa stresom i rješavanja sukoba te sa ciljem poticanja preuzimanja odgovornosti i stjecanja uvida u ponašanja koja spadaju u domenu nasilja u obitelji. Preporučeno mu je uključivanja u individualno savjetovanje, što u konačnici prihvaća te je upućen u Udruženje - Djeca prva. Dodaje se i da su se roditelji u više navrata obraćali kako bi „prijavili“ neprimjereno ponašanje onog drugog roditelja, npr. iznošenje neprimjerenih informacija djeci, isključivanje struje zbog neplaćanja, prodaja automobila bez znanja onog drugog, potpisivanje Ugovora za maloljetnog GS i sl.

11.4. Dana 31. srpnja 2023. zaprimljeno je izvješće III. PP Zagreb o uhićenju tuženika dana 27. srpnja 2023., nakon što je tužiteljica prijavila kako je dana 20. srpnja 2023. oko 10 sati na ulici, na adresi u [adresa] tuženik prekršio mjeru opreza zabrane približavanja te počinio psihičko nasilje u obitelji nad njom pred njihovim sinom GS, ničim izazvan ju je počeo vrijeđati riječima „kurvo, glupačo, droljo“, što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha. Također je počinio i psihičko nasilje u obitelji na način da je prilikom telefonskog poziva s sinom GS vrijeđao tužiteljicu, dok se ista nalazila u šetnji sa sinom. Obzirom na učestala obraćanja roditelja OS i NS, kao i na narušenu dinamiku njihova odnosa te negativan utjecaj na dijete, stručni tim je roditeljima dana 31. kolovoza 2023. izrekao mjeru obiteljsko pravne zaštite, kao mjeru upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, u odnosu na maloljetnog GS, putem kojeg ih se upozorilo na dužnost suzdržavanja od svih oblika nasilja u obitelji, a posebice u prisutnosti maloljetnog djeteta ili prema njemu. Također je majci OS i ocu ĐS izrečena mjera obiteljsko pravne zaštite – mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu GS, a koja je započela s danom 15. rujna 2023. u trajanju od šest mjeseci, a kako bi se razvijala primjerena roditeljska suradnja i komunikacija, usvajale nenasilne metode rješavanja sukoba, poticanja i preuz imanja odgovornosti za vlastito ponašanje, roditeljstvo i razvojne ishode djeteta. Iz do sada zaprimljenih izvješća, vidljivo je kako su roditelji ostvarivali suradnju s voditeljicom mjere, postigli su dogovor da do donošenja odluke suda o roditeljskoj skrbi za maloljetnog GS dječak stanuje dva tjedna kod jednog roditelja, a iduća dva tjedna kod drugog roditelja. Svak i roditelj vodi kompletnu brigu o djetetu (škola, treninzi i sl.) kada je kod njega. Također se uočava iz zaprimljenih izvješća kako otac učestalo krši postignut dogovor s voditeljicom mjere, na način da preuzme GS nakon što mu završi nastava i vozi ga kod majke u terminima kada GS boravi kod majke. Voditeljica mjere navodi kako s majkom ostvaruje urednu komunikaciju, suradljiva je i pristupačna, dok se otac ne pridržava postignutog dogovora te je „težak u komunikaciji“.

11.5. Dana 3. srpnja 2023. proveden je razgovor psihologa s maloljetnim GS sa ciljem procjene funkcioniranja djeteta s obzirom na novonastale obiteljske okolnosti i zaprimljenu obavijest o nasilju u obitelji. Dječak na razgovor dolazi u pratnji oca od kojeg se s lakoćom odvaja i spremno pristupa razgovoru. Urednog je vanjskog izgleda i higijene, primjerenog raspoloženja. Tijekom provođenja razgovora povremeno skreće kontakt očima te je psihomotorno nemiran, ostavlja dojam emocionalne uznemirenosti. Unatoč tome, kontakt se uspostavlja i održava, a u kontaktu je pristojan, primjereno distanciran, emocionalno topao i suzdržaniji. Oskudnije verbalizira te se razgovor uglavnom vodi i održava pitanjima, bez spontane verbalizacije. Dijete tijekom razgovora u bitnome navodi da oba roditelja su dobra te kvalitetno zadovoljavaju njegove potrebe. Podjednako su sudjelovali u brizi o njemu, svaki na svoj način, na primjer majka je surađivala sa školom, otac ga je vozio na treninge, podjednako su ga vodili liječniku i slično. Kod majke mu se posebno sviđa što nije strog roditelj te mu uglavnom popušta, a smeta mu što ga povremeno živcira, na primjer kad joj kaže da vrati auto ocu, a ona ne želi. Uglavnom se dobro slažu i ne ostaju dugo ljuti jedno na drugo, već se pomire kroz otprilike 15 minuta. S ocem voli ići na nogometne utakmice i igrati igrice, a smeta mu kad otac „poživčani“. Od rujna 2022. roditeljski odnos se narušio zato što se otac „nije htio rastati, još je volio majku, ali je nakon par mjeseci shvatio da majka misli ozbiljno pa se naljutio“. Roditelji se znaju svađati, prilikom čega „prostače jedan drugome, više otac nego majka, govori joj da je glupa, da joj jebe mater, većinom se tata jako dere na mamu, a čuo je i da je jednom ili dva puta tata gurnuo mamu“. Prilikom razgovora primjećuje se kako je dječaku neugodno opisivati obiteljsku dinamiku i roditeljske svađe, kao i da mu je neugodno ponavljati riječi koji si roditelji u svađi izgovaraju, zbog čega se na istom ne inzistira. Također u razgovoru se saznaje kako ga roditelji povremeno izlažu neprimjerenim i opterećujućim informacijama o onom drugom roditelju ili obiteljskoj situaciji te ga traže da prenosi informacije i postavlja zahtjeve u ime jednog roditelja onom drugom, na primjer, otac ga traži da majci kaže da vrati auto, govori mu da ne ide kod majke jer se ona ne brine o njemu, da je dječaku bolje s ocem, da je majka smeće i slično, dok mu majka zna reći da je njegov otac „možda dobar otac, ali nije dobar čovjek“, da traži oca novce za izlet i slično. Mišljenja je da je majka puno obazrivija prema njemu i da se bolje nosi s aktualnom obiteljskom situacijom u odnosu na oca.

11.6. U svrhu izrade prijedloga i mišljenja o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, provedena je psihologijska obrada roditelja OS i NS te je utvrđeno u bitnome da se:

- provedenom psihologijskom obradom majke OS, ne nalaze se značajne poteškoće na području ličnosti i psihičkog funkcioniranja koje bi ukazivale na manjak roditeljskih kapaciteta ili koje bi predstavljale zapreke za adekvatno obavljanje roditeljske uloge,

- rezultati primijenjenog Inventara ličnosti (MMPI-2-RF) ukazuje na oca NS koji nema sklonost agresivnom postupanju ili ispadima u ponašanju, dok na dimenziji kontroliranosti Emocionalnog profila (PIE) postiže nizak rezultat, što upućuje na osobu slabe samokontrole, neorganiziranu u mišljenju i aktivnostima.

- radom s obitelji, uvidom u dostupnu dokumentaciju i provedenom psihologijskom obradom roditelja, stječe ž dojam kako majka OS pokazuje bolje vještine suočavanja sa stresom, emocionalno je zrelija te se uspješnije prilagođava novim obiteljskim okolnostima, dok otac ostavlja dojam emocionalno nezrelije osobe koja se otežano nosi s prekidom bračne zajednice, nedostaje mu samokritičnosti, zbog čega ne uviđa eventualne pogreške, kao niti negativan utjecaj svoga ponašanja na dobrobit i razvoj djeteta.

- u odnosu na oca, majka procjenjuje kao roditelj koji je spremniji na primjerenu suradnju i komunikaciju te zaštitu najboljeg interesa i dobrobiti djeteta.

- s obzirom na sve navedeno, smatra prema psihologu da je u najboljem interesu maloljetnog GS da stanuje s majkom OS, da s ocem BS ostvaruje osobne odnose prema dogovoru roditelja, u širem opsegu.

11.7. Kao procjenu roditeljskih mogućnosti o adekvatnosti brige za maloljetnog GS, koja se sastoji od procjene izvršavanja roditeljskih zadaća, procjene roditeljskih sposobnosti i mogućnosti njihovog unapređivanja, može se tvrditi da oboje roditelja posjeduju dovoljne roditeljske kapacitete, ali je majka ta koja u većem opsegu izvršava osnovne zadaće roditeljstva, posjeduje dovoljna konkretna znanja o razvojnim potrebama dječaka u odnosu na dob te pokazuje spremnost na promjene u cilju unapređivanja svojih roditeljskih kapaciteta. ž Zaključno je mišljenje stručnog tima da je u najboljem interesu djeteta da stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose prema dogovoru roditelja, u skladu sa školskim i izvanškolskim obvezama dječaka. Ako dogovor izostane, osobni odnosi bi se odvijali na sljedeći način:

- svaki drugi vikend od petka nakon završetka nastave do nedjelje u 19,00 h;

- u tjednu kad dijete provodi vikend s ocem, srijedom od završetka nastave do 21,00 sat;

- u tjednu kad dijete provodi vikend s majkom, utorkom i četvrtkom od završetka nastave do 21,00 sat;

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH, od 10,00 do 21,00 h;

- polovicu ljetnih školskih praznika, naizmjenično, na način da jedne godine dijete provede s ocem ljetne praznike od 01. srpnja u 09,00 h do 31. srpnja u 21,00 h, a druge godine od 01. kolovoza u 09,00 h do 31. kolovoza u 21,00 h;

- polovicu zimskih i proljetnih školskih praznika, na način da dječak s ocem provede neparne godine od 31. prosinca do 07. siječnja, a parne godine od 22. prosinca do 30. prosinca, počevši od 09,00 h do 21,00 h;

- proljetne praznike neparne godine u cijelosti provede kod oca, a parne godine kod majke.

11.8. Nakon provedenog dopunskog dokaznog postupka, stručni tim Zavoda dostavio je nadopunu mišljenja iz koje proizlazi da kontinuiranim radom s obitelji ukazuje se da otac unatoč savjetodavnom radu i stručnoj pomoći nije promijenio svoje ponašanje, nije postupao po uputama stručnog tima niti je poštivao donesene privremene mjere. Također nije pokazivao interes ni motivaciju za promjenom nepovoljnih osobnih i obiteljskih okolnosti niti se uključio u savjetodavni rad u svrhu pružanja podrške i pomoći te jačanja roditeljskih kompetencija. Otac je nedostupan savjetodavnom radu stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad te se negativno usmjerava na majku djeteta pokušavajući ju prikazati kao roditelja kojem nije stalo do djeteta. Navedeno ukazuje da su obiteljski odnosi teško i trajno poremećeni i nema izgleda za promjenom zbog prvenstveno očeve nespremnosti na promjenu nepovoljnih obrazaca ponašanja. S druge strane majka je aktivno sudjelovala, uključila dijete u individualno savjetovanje te kontinuirano pokazivala interes u potrebe djeteta i spremnost promijeniti nepovoljne obiteljske okolnosti. Kod djeteta se utvrđuje velika opterećenost obiteljskim odnosima koji su narušeni, posebice je opterećen očevim neprimjerenim postupcima prema kojima je otac potpuno nekritičan, u vidu izlaganja djeteta neprimjerenim informacijama, pritiscima i negativnim atribucijama majke. Zbog navedenog se stječe dojam da dijete želi zaštiti oca i njegove interese, dok u razgovoru s majkom opaža se sigurnost i sloboda da se ponaša kako želi znajući da majčina ljubav nije uvjetovana.

11.9. Slijedom navedenoga, smatra se da je u najboljem interesu djeteta da stanuje s majkom, a s ocem da ostvaruje osobne odnose uvažavajući djetetove školske i izvanškolske aktivnosti i to tri dana u tjednu nakon završetka nastave do 20,00 sati, svaki drugi vikend od petka nakon završetka nastave pa do nedjelje u 20,00 sati, polovicu svih školskih praznika te svaki drugi državni praznik i blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj.

12. Imajući u vidu istaknute prigovore na mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava izveden je dokaz saslušanja i dopunskog saslušanja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava, a iz kojeg proizlazi da ostaju u cijelosti kod mišljenja opisanog u točki 11. ovog obrazloženja presude i rješenja.

12.1. Naime, kako se ističe da dijete treba stanovati s majkom koja se pokazala u cijelosti da brine kao adekvatan roditelj o svim pravima djeteta na primjeren način, njezin odnos je s djetetom podržavajući, ne umanjuje ulogu oca, sudjeluje s institucijama, ima dobar odnos s djetetom, dok s druge strane otac ne surađuje, ne obraća se institucijama u slučaju nekih poteškoća, usmjeren je na prikazivanje majke u negativnom svjetlu, ne vidi štetne posljedice svojeg ponašanja prema djetetu. U odnosu na samostalnu roditeljsku skrb, psiholog ističe da ne postoji motivacija za suradnju, otac ne vidi i ne razumije potrebe djeteta, dok je majka ta koja potiče djetetovo obrazovanje, sport i zaštitu mentalnog zdravlja djeteta. Dugotrajnost postupaka onemogućava roditeljsku suradnju, a narušeni odnosi ukazuju da nije moguća zajednička roditeljska skrb. U odnosu na osobne odnose, psihologinja ističe da je prijedlog stavljen imajući u vidu dob i mišljenje djeteta koje je sada u dobi od 17 godina, svjestan je situacije i iskazuje da mu je očeva figura bitna u životu. Predloženo je da se nastavi kontinuitet, te da ima osobne odnose s oba roditelja imajući u vidu djetetove aktivnosti poslije škole, treninge i utakmice. Djetetu je odlazak na trening par tramvajskih stanica od kuće i nije potrebno da ga otac za to prati, posebice jer je riječ o djetetu koje će uskoro postati i punoljetno. Smatraju da dijete treba imati osobne odnose s oba roditelja i da je navedeni način primjeren trenutnoj situaciji. Potiče se oca da potraži stručnu pomoć kako bi mogao razlučiti i odmaknuti od poteškoća koje ima s raskidom partnerskog odnosa, a koje stavlja ispred odnosa s djetetom, a što ostavlja posljedice na djetetu i šteti djetetu.

12.2. Također, ističe se da nije opravdano donijeti odluku isključivo na temelju izraženog mišljenja GS, a koje mišljenje se ne osporava, već se isto uzima u obzir zajedno s njegovim interesom i dobrobiti. Kontinuiranim radom s obitelji uočen je negativan utjecaj oca na dijete, koje je izloženo pritiscima oca, sluša negativne komentare od strane oca prema svojoj majci, otac odbija spremnost suradnje s majkom, ne pridržava se dogovora što sve ukazuje da za pravilan psihofizički rast i razvoj GS nije dobro da živi s ocem, već upravo suprotno da stanuje s majkom, a da oca viđa. Iz izvješća voditeljica mjere nadzora je vidljivo da je majka spremna na suradnju, da ista iskazuje ljubav i bliskost prema djetetu, te ističe važnu ulogu oca u životu djeteta, što otac ne čini, već on opstruira djetetov odnos s majkom. Prema iskazu voditeljice mjere nadzora vidljivo je da dijete iskazuje emocije ljutnje u odnosu kada je s majkom čime proizlazi da se uz nju osjeća slobodno izraziti svoje emocije, dok kod oca su često te emocije uvjetovane očevim ponašanjem i zahtjevima, odnosno dijete se ustručava biti slobodno pred ocem. Dijete je sada u takvom emocionalnom stanju da u često slučajeva nije u mogućnosti trpjeti neke stvari, a to može jedino pokazati kod majke koja za njega ima dovoljno ljubavi i razumijevanja. Ostanak GS kod oca bi izazvalo kod njega daljnja odstupanja u pogledu njegova ponašanja i formiranje njegove ličnosti, ali i mentalnog zdravlja djeteta. Dijete kod oca nije slobodno, otac ga svojim ponašanjem ucjenjuje, dijete se suzdržava iskazati emocije, pa bi daljnjim ostankom kod oca zatomljivao svoje emocije i svoje potrebe, te na taj način razvio moguće neprimjerene mehanizme obrane. Navedeno sve u budućnosti bi moglo utjecati na njegovo neprimjereno ponašanje u situacijama kada se nađe u nekom sukobu i oko izražavanja emocija. Ističe se da je GS na početku postupka bio otvoren za razgovor i izražavanje svojih emocija. Sada to više nije slučaj, on daje društveno poželjne odgovore kako bi skratio razgovor, zatvorio se za razgovor i ne želi puno pričati o svojim emocijama, te naglašava da ne želi ni razgovarati puno kako se ne bi pojedine rečenice iskoristile protiv jednog od roditelja. Djetetu je potrebno omogućiti individualno savjetovanje s kojim dijete u razgovoru nije bilo suglasno, a sve iz razloga što dijete izražava svoje frustracije vođenjem ovog postupka, odnosom roditelja, situacijom u kojoj trenutno se od njega traži da odluči oko viđanja drugog roditelja, te činjenice da je emocionalno nezreo za svoju dob zbog čega nije u mogućnosti objektivno sagledati svoju situaciju.

13. Iz dostavljenih izvješća voditeljice mjere nadzora GSO te njezinih iskaza u bitnome proizlazi da je maloljetnom GS nastala psihološka šteta koja se teško može popraviti sada, ali je svakako moguće i potrebno ako bi dijete bilo sa majkom, a s ocem ostvarivao osobne odnose kako je predloženo od strane Zavoda i da pritom dijete ima psihološku – psihijatrijsku pomoć. Ističe da pred kraj nadzora nije imala kontakt s ocem jer je bio verbalno agresivan i odbio je suradnju te joj je izričito rekao da ne želi surađivati, ali se i ponašao da to djetetu nije potrebno. Majka je pokazala suradnju da dijete vodi kod psihologa, ali se dijete tome opiralo. Dodaje i da je djetetu pod hitno potrebno pružiti psihološku pomoć imajući u vidu da je svjedočilo svađama roditelja, otac je neprimjereno razgovarao u njegovoj prisutnosti, vrijeđao je tužiteljicu s pogrdnim riječima pred djetetom te je dijete radi svega nemoćan i nemiran i očajan.

13.1. Ističe da je maloljetni GS pun bijesa koji potiskuje u sebi. Zapaženo je da je frustriran cijelom situacijom, u velikom strahu što smije reći na sve situacije koje se tiču oca. Voditeljica mjere je primijetila da GS ima sve više izgrižene nokte, da ne može gledati sugovornika u oči prisutan je psihomotorni nemir što od početka nije bio slučaj. U svom iskazu pred sudom voditeljica mjere NSO je izjavila kako je njezin dojam da je GS jako teško, želi da se sudski postupak što prije završi jer mu je svega dosta, da GS voli oba roditelja, a njezin je utisak da kad kaže da želi živjeti s ocem, u stvari štiti majku. GS kod majke opuštenije komunicira, dok je kod oca šutljiviji.

13.2. Nadalje, ističe da je potrebno nastaviti mjeru stručne pomoći i potpore jer smatra da bi u budućnosti moglo doći do eskalacije očevog ponašanja nad djetetom kada će majka morati pokrenuti i ovrhu kako bi vidjela dijete.

14. Nadalje, pored mišljenja djeteta utvrđenog posredstvom psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava, s djetetom je razgovarala posebna skrbnica.

14.1. U razgovoru s maloljetnim djetetom utvrđeno je da je isti opterećen s ishodom ovog postupka te navodi da želi da sve ostane kako je bilo i do sada. Smatra da se oba roditelja podjednako brinu o njemu i ne bi mu odgovaralo da stanuje samo kod majke. Opisuje da mu majka pomaže oko školskog gradiva i organizira instrukcije. Ističe da ima privatnost kod oba roditelja i da imaju sličan odgoj.

15. Iz službene bilješke-psihologijske procjene sačinjene po sudskoj psihologinjini 2024.u bitnome proizlazi da, GS istovjetno opisuje obiteljsku dinamiku, kaže da su se roditelji često svađali, vikali i vrijeđali. Dojam je da nastoji zaštiti jednog roditelja i prikazati ih podjednakim. S ocem dolazi u sukob kada želi vidjeti majku drugi put u tjednu, ocu to smeta i u svađi mu ponavlja kako ga je majka puno puta prijavila policiji. Doima se kako ga otac takvim ponašanjem emocionalno ucjenjuje. Otac preko njega pita majku zašto ga je prijavila policiji, a majka kaže da to nije Maksov problem. Otac mrzi majčinog prijatelja za kojeg sumnjaju da je njezin partner, ne vole ga ni GS ni Maksova sestra jer ga tata ne voli. Otac mu je rekao da se majka viđa s prijateljem kad izađe iz stana. Za oca kaže da je osjećajan i da se voli svađati te da ima "kratak fitilj".

15.1. Maloljetni GS ističe da bi riješio ovaj predmet na način da se odluči da on živi s ocem jer s njim ima više interesa naglašavajući nogomet.

15.2. Nakon provedenog testiranja uočava se da je GS sklon intenzivnijim doživljajima i izražavanjima ljutnje, smatra da je tako uspješniji u rješavanju sukoba i zalaganju za sebe, stječe se dojam da je podjednako privržen oba roditelja, ali je sklon štitit oca te opravdava njegova neadekvatna ponašanja jer ima s njim interes oko nogometa te je posrednik između roditelja što nije njegova uloga i ne smije biti prenošenje informacija. Smatra se da je nužno osigurati djetetu obrazovanje koje je trenutno mu sporedna uloga pored nogometa te je nejasna njegova motivacija oko škole i odabira škole, a oslobođen je bilo kakvih zaduženja u kojima može izgraditi svoje vještine i odgovornost.

16. Iz iskaza tužiteljice i njezine dopune iskaza u bitnome proizlazi da su teško narušeni odnosi između nje i tuženika, a zbog izrečenih mjera opreza tuženiku prema njoj ne ostvaruju ni minimum komunikacije oko djeteta.

16.1. Tužiteljica ističe da od 2023. dijete počinje provoditi više vremena s ocem, dok je ona preuzela obvezu oko njegove odjeće i obuće i škole te izlazaka. Brine ju Maksovo ne izražavanje emocija i strah ako ih izrazi kako će otac reagirati, posebice ako se njemu to ne svidi te se često ne primjereno ponaša poput primjerice penjanja na vrh trgovine bez razmišljanja o posljedicama. Tuženik priča djetetu negativno o njezinom partneru zbog čega dijete s njom ne želi na ljetovanja iako joj govori da nema ništa protiv njezinog partnera.

16.2. Nadalje, tužiteljica ukazuje da je bilo nekoliko situacija u kojima se pokazalo da joj je nužna samostalnost u odlučivanju poput kad se ozlijedio kod oca jer je šakom razbilo staklo i nije odmah potražio liječničku pomoć već tek kad je ona reagirala, zatim učestalo izostajanje iz škole i neopravdavanje istog što onda ona mora napraviti. Otac brani djetetu komunikaciju sa sestrom, te je otac potpisao štetan menadžerski ugovor za dijete bez njenog potpisa i sumnjiv je način na koji menadžer daje novce djetetu. GS ima potpisane sad trenutno sve ugovore i tu nema posebne brige oko njegovog sporta.

16.3. Za GS ističe da je u dobi od 16 i pol godina. On izlazi svako večer van i za to mu treba 15,00-30,00 EUR. Ona mu plaća troškove mobitela [broj telefona],00 EUR mjesečno, potroši oko 100,00 EUR na odjeću i obuću. Za svaki turnir na koji ide s nogometom uplati mu oko 100,00 EUR džeparca. Na suplemente za sport potroši oko 100,00 EUR mjesečno plus hranu. Ona mu plaća i kozmetiku i šišanje, šišanje je oko 80,00 EUR godišnje, te liječnički za sport oko 30 EUR. Smatra da bi sad oko 350,00 EUR bilo minimalno za potrebe djeteta, a koji iznos bi trebao plaćati roditelj s kojim dijete ne stanuje. Smatra da bi to trebalo početi od dana donošenja presude. Odvela je GS na dva savjetovanja po preporuci voditeljice mjere nadzora i misli da je dijete to dobro prihvatilo iako se ome protivilo.

17. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da ne komunicira s tužiteljicom i da je ona za to odgovorna jer ga nastoji maknuti od djeteta. Osporava da dijete ima problema u školi, ističe da trenira nogomet zbog čega često izostaje iz škole i to je sve opravdano, Ističe da ima oko 300 izostanaka.

17.1. Za GS navodi da je zahvaljujući njemu kao ocu uspio sklopiti ugovor, temeljem kojeg ostvaruje 500,00 EUR, a GS je pored toga discipliniran, talentiran i vrijedan. Tih 500,00 EUR GS se uplaćuje na njegov račun, a koji je otvoren na njegovo ime, te on ima pristup tome i on ima pristup. S tim ugovorom je GS sve uređeno, pa čak i u slučaju da mu se pogorša zdravlje.

17.2. Navodi da uzdržava GS, kupuje mu sve što mu je potrebno, potroši oko 100,00 EUR mjesečno na njegovu odjeću, svaka dva do tri mjeseca mu kupuje tenisice, svaki mjesec izdvaja novce za turnire, opremu, proteine, gorivo za vožnju i to dođe oko 100,00 EUR mjesečno. Potroši oko 15.000,00 EUR u dvije godine na njegovu hranu i odjeću i potrepštine jer je u zadnje dvije godine oko 90 % kod njega. GS daje dnevno džeparac 10,00 EUR, preuzeo je brigu oko njegovog sporta i škole.

17.3. Tuženik navodi da živi u stanu koji je trosoban, najam plaća 1.000,00 EUR, a režije su oko 100,00 EUR, tamo stanuje s GS i svojom partnericom koja pomaže u kućanstvu i oko GS, ona je zaposlena i daje novce i GS. GS ima dobar odnos s njegovom partnericom. On je zaposlen u RALU logistici na radnom mjestu vozača kamiona na neodređeno, te mjesečno ostvari oko 1.200,00 EUR, a u to su uključeni dodaci na plaću kao prehrana i stimulansi, te taj iznos nije fiksan. Ima kredit za auto koji mjesečno plaća 280,00 EUR i tu obvezu ima još 6 godina. Ističe da mu se temeljem ranije presude ustezalo putem FINE iznos od mjesečno oko 252,00 EUR, odnosno kako je naznačeno u odluci i tako punih godinu dana, sve dok odluka nije ukinuta. Ti novci nisu vraćeni, a GS je bio cijelo to vrijeme kod njega. Zdrav je i radno sposoban te dodatno radi poslove s kojima mjesečno zaradi oko 200,00 EUR-300,00 EUR.

17.4. Nadalje, tuženik navodi da ima dobar odnos s GS i da mu se može povjeriti bez straha. Smatra da niti on niti dijete ne trebaju ići na savjetovanja. Opisuje i detaljno zanimanje i poslovanje partnera tužiteljice i kako dijete ima prema njemu averziju. Ističe da bi htio sa tužiteljicom imati zajedničku roditeljsku skrb jer oboje vode brigu o školi djeteta, dok o zdravlju odlučuje Dinamo, a nogomet je nešto oko čega je on preuzeo u cijelosti brigu još od djetetove 5. -te godine života. GS sam izjavljuje da ne želi ići kod majke. Protivi se određivanju osobnih odnosa kako je to Zavod predlagao jer to nije moguće osigurati "od-do" zbog Maksovih obveza u školi i oko nogometa. Smatra da bi GS trebao živjeti s njim, te da ostane ostvarivanje osobnih odnosa tjedan-tjedan, a smatra da majka želi GS kod sebe jer je materijalista i koristila bi njegove novce. Smatra da bi svatko trebao za sebe plaćati za GS, odnosno da nitko ne treba plaćati uzdržavanje. Također, smatra da majka dobro odlučuje za dijete, na neki svoj čudan način.

18. Iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđuje se da je nesporno da su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni te je evidentno da je njihova faktična bračna zajednica prestala definitivno prije više tri godine i nije se više obnavljala, kao i da su stranke same svjesne narušenih odnosa te da su sporazumne za razvodom braka.

19. Okolnosti koje su relevantne za razvod braka određene su u čl. 51. Obiteljskog zakona koji propisuje da će sud brak razvesti ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Dakle razlozi za razvod braka su fakultativno navedeni, odnosno ne moraju se kumulativno ispuniti svi navedeni razlozi, pa je u konkretnom slučaju za razvod braka stranaka sudu dovoljna već i činjenica da su stranke suglasne u zahtjevu za razvodom njihova braka jer su odnosi teško i trajno poremećeni. S obzirom na to da među strankama nema nikakvog prijepora, to je sud uvažavajući njihove suglasne izjave glede razvoda braka i navedene okolnosti i udovoljio sporazumnom zahtjevu za razvod braka, utvrđujući kako su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je bračna zajednica i prekinuta.

20. Slijedom navedenog odlučeno je na način preciziran u točci I. izreke ove presude.

21. Nadalje, a u odnosu ma mjesto stanovanja djeteta i s kojim roditeljem će ostvarivati osobne odnose, sud je prihvatio i mišljenje posebnog skrbnika i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, te voditeljice mjere nadzora jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu.

21.1. Naime, kako je to i navedeno u odluci opisanoj u točki 4. ovog obrazloženja presude i rješenja, uočen je potpuni izostanak empatije za dijete koje se nalazi u ranjivoj dobi te se teško nosi s prekidom obiteljske zajednice i teško se nosi s emocijama, kod majke lakše izražava emocije i to ljutnje, dok je uočeno i da kod oca reagira u ljutni čak razbijanjem stakla šakom zbog čega se ozlijedi i otac ne reagira odmah za pružanje pomoć već tek kad majka na to po postavi upit.

21.2. Tijekom ovog postupka, posebice imajući u vidu ponašanje tuženika na ročištima, proizlazi da nije pokazao minimalni stupanj samokritičnosti niti uvida u vlastito negativno ponašanje. Unatoč navodima stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava gdje je psiholog već uočio da je za pravilan psihofizički razvoj djeteta donijeti što prije odluku te je na isto ukazala i voditeljica mjere navodeći pritom da je djetetu već načinjena psihološka šteta i da mu je nužno pružiti pomoć i potporu kroz savjetovanja, tuženik sve to negira, odgađaju se ročišta , posebice dostavljanjem ispričnica od poslodavca da je spriječen pristupiti zbog organizacije posla, a s druge strane koristi i medicinsku dokumentaciju da ispriča nedolazak koju očigledno mora dostaviti i poslodavcu koji bi tada trebao naći zamjenu za njega iako to utječe na organizaciju rada. Dakle, tuženik svojim ponašanjem tijekom cjelokupnog postupka nije svjestan hitnosti pravilnog uređenja cjelokupne situacije, a što se ogleda i iz njegovih iskaza u kojima navodi suprotno od njegovog protutužbenog zahtjeva. Tako predlaže zajedničku roditeljsku skrb i da nitko od roditelja ne plaća uzdržavanja, dok potom postavlja identičan zahtjev kao tužiteljica čime daje dojam da pokušava prema tužiteljici postaviti inat ne gledajući stvarni interes djeteta.

21.3. Osim toga, tužiteljica u svojim iskazima ne spominje tuženikovu partnericu, dok tuženik u svakoj prilici nastoji prikazati partnera tužiteljice kao negativnu osobu te ide do te mjere da opisuje i detaljno njegovo poslovanje i putovanje na koje odlazi s tužiteljicom, što ukazuje da je i dalje opterećen s partnerskim odnosom koji prenosi i na dijete. Navedeno proizlazi i iz dostavljenih sms poruka koje tuženik nije niti osporio, a u kojima se na neprimjeren način obraća prema djetetu i govori negativno o majc i i majčinom partneru te ga emocionalno ucjenjuje s upitima s kojim roditeljem će stanovati, a što su sve prepoznali i stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava, voditeljice mjere nadzora, posebna skrbnica i sudska psihologinja.

21.4. Tuženiku je bilo preporučeno uključivanje u individualno savjetovanje još prilikom obrade u Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Dubrava, isto mu je sugerirala i voditeljica mjere, no tuženik preporuku nije prihvatio niti je otišao na pregled i razgovor iako je ishodio liječničku uputnicu za to te je u iskazu naveo da je odustao jer i liječnik i on smatraju da mu to nije potrebno. S druge pak strane, smatra da ga se želi ocrniti kako maltretira dijete. Kako je i navedeno u odluci opisanoj u točki 4. obrazloženja presude i rješenja, očekivalo bi se od roditelja zainteresiranog za dobrobit svoje djece da pokuša učiniti sve što je potrebno (pa i ono što možda ne smatra nužnim) kako bi popravio svoje roditeljske kapacitete, osvijestio svoje propuste i unio promjene u ponašanju s djecom. Uostalom, to je učinila i tužiteljica, bila je na individualnom savjetovanju i u Udruzi "Djeca prva", a prepoznala je i potrebu da se GS pruži odgovarajuća psihološka pomoć. I voditeljica mjere je u svom iskazu navela da je kod oca zamijećeno da nikada nije postavio pitanje što on može konkretno učiniti i poduzeti u cilju poboljšanja situacije.

21.5. Tuženik opisuje da dijete ne želi vidjeti majku, a isto je različito od mišljenja djeteta koje je drugačije iskazivalo kod psihologa u Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Dubrava, kod psihologice suda i kod posebne skrbnice. Koliko GS opterećuje obiteljska situacija vidljivo je po tome što je još 2023. psiholog zamijetio da GS tijekom provođenja razgovora povremeno skreće kontakt očima, psihomotorno je nemiran, ostavlja dojam emocionalne uznemirenosti. Rezultati psihologijskog testiranja nakon godinu dana pokazali su postojanje značajnih simptoma anksioznosti i depresije. GS doživljava intenzivnije osjećaje ljutnje te je sklon povrijediti, nasamariti ili izluđivati druge. Proživljava strah i tjeskobe . Radi navedenoga se zaključuje da djetetovo mišljenje da stanuje s ocem nije autentično, već je izjava koju je dao zbog straha od očeve reakcije, a ujedno i radi zaštite majke. Posebice jer kad opisuje majku navodi da mu pomaže oko škole i da je brižna, a kod oca iskazuje da imaju zajednički interes nogomet, dok sama voditeljica mjere nazora ukazuje da dijete kod majke lakše pokazuje emocije nego kod oca gdje se ustručava. Psihologinja suda je zamijetila da je obrazovanje sporedna stvar u Maksovom životu, jer nije bio siguran kako se točno zove škola u koju se upisao, da li će nastava biti u jednoj ili dvije smjene itd. Psihologinja suda zamijetila je i to da je GS sklon štititi oca i opravdavati njega neadekvatna ponašanja. Istog je uvjerenja i voditeljica mjere nadzora, koja je u svom iskazu navela da nje njezin dojam da, kada GS kaže da želi živjeti s ocem u stvari štiti majku.

22. Naime, s obzirom na to da dijete pohađa školu te ide na izvanškolske aktivnosti, dakle ima svakodnevno jasno određene obveze koje mora ispunjavati, stalno seljenje (svaki tjedan) od jednog do drugog roditelja ne bi bilo određeno za njegovu dobrobit, nego u cilju izjednačavanja roditeljske uloge stranaka. Dijete ima pravo na dom i ono mora znati gdje trajno živi uz istodobno ostvarivanje osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi. U tom smislu čl. 96. st.1. st.2. Obiteljski zakon propisuje da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog od njih.

22.1. Dajući ipak prednost prepoznavanju potreba djeteta i omogućavanju šireg ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, koje činjenice je sud uočio kod majke u odnosu na isključivost i ustrajnost samo u vlastitim stavovima oca.

23. Roditeljska skrb je pravni koncept koji se odnosi na prava i obveze roditelja prema njihovom djetetu. To uključuje brigu o djetetovom zdravlju, odgoju, obrazovanju, mjestu stanovanja, imovini i drugim bitnim aspektima djetetovog života. Roditelji imaju pravo i odgovornost donositi odluke u vezi s tim pitanjima, ali se može ograničiti ili podijeliti roditeljska skrb u slučajevima kada je to u najboljem interesu djeteta.

23.1. Kod navedenog, sud mora voditi računa da je pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja jedno od temeljnih osobnih prava djeteta u smislu članka 84. stavka 3. Obiteljskog zakona, te da se to pravo može ograničiti jedino u iznimnim slučajevima, osobito u pogledu zastupanja djeteta u bitnim osobnim pravima (članak 105. stavak 5. Obiteljskog zakona). Neovisno o tome, treba naglasiti i kako odluka o održavanju osobnih odnosa tuženika s djetetom mora biti određena, jer u situaciji narušene roditeljske suradnje kao u konkretnom slučaju, podložna može biti malicioznoj interpretaciji, pa bi time dovedeno bilo u pitanje postupanje po istoj i eventualna ovrha.

24. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja, s jedne strane je pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Navedeno pravo djeteta i dužnost roditelja uređeni su Obiteljskim zakonom te brojnim međunarodnim aktima, koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

24.1. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta, dok Konvencija o kontaktima s djecom („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 7/2008) u članku 4. određuje da dijete i njegovi roditelju imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata pri čemu je potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici.

24.2. Odredbom članka 95. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je stavkom 2. istog članka određeno da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Prema odredbi članka 119. stavka 1. Obiteljskog zakona, dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

24.3. Odredbom članka 86. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, a prema stavku 2. u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Dakle, mišljenje djeteta se u obiteljskim postupcima uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zre lošću (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/2156/2020 od 4. ožujka 2021., točka 23.7.).

25. Jedno od temeljnih načela uređenja obiteljskih odnosa je zaštita dobrobiti prava djeteta. Pravo je djeteta da njegov najbolji interes ima prednost i da se najbolji interes procjenjuje i uzima u obzir prilikom donošenja svih odluka koje se odnose na dijete, pri čemu navedeno načelo valja procjenjivati sukladno konkretnim okolnostima.

25.1. Iako je dijete iskazalo da bi stanovalo s ocem, pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje nije jedini kriterij odlučivanja.

25.2. Vodeći računa o najboljem interesu djeteta, kao temeljnom načelu Obiteljskog zakona, a imajući u vidu cjelokupni postupak, zaključuje se da trenutačno izražena volja djeteta nije odlučna ako bi njezino bezuvjetno prihvaćanje dugoročno dovelo do trajnog prekida odnosa s majkom, osobito kada iz mišljenja stručnog tima, voditelja mjere nadzora i posebne skrbnice jasno proizlazi da je dijete izloženo neprimjerenim postupcima od strane oca koji sve negira, a s druge strane sam tuženik navodi protiv majke i kod iskaza kod suda, prema svojem ponašanju je potpuno nekritičan zbog čega je i dostavljena dopuna mišljenja od stručnog tima kojim se mijenja i opseg ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem. Otac ne sluša stručne savjete, ne poštuje privremene mjere, te iako je od stručnih osoba upozoren da je GS podlegao njegovim manipulacijama te da bi se zbog dobrobiti GS trebali ubrzati svi postupci jer GS pod hitno treba psihološku/psihijatrijsku pomoć, otac sve to negira navodeći da ništa od toga nije potrebno niti njemu niti djetetu. Pritom otac zaboravlja da interes djeteta za nogomet i mentalno zdravlje su usko povezani i da bi nogomet doista pozitivno utjecao na mentalno zdravlje, interes mora dolaziti od djeteta, a ne kao ispunjenje neostvarenih ambicija roditelja. Prevelik pritisak na rezultat, nerealna očekivanja i kritiziranje nakon loše utakmice mogu izazvati takozvani burnout (izgaranje), tjeskobu i pad samopouzdanja. Najvažnije je poticati trud, zabavu i zajedništvo, a ne samo pobjedu te raditi na jačanju psihološkog stanja koje je evidentno iz stanja spisa ugroženo zbog nastale obiteljske situacije u kojoj je dijete i dalje posrednik roditeljima što nije njegova uloga.

25.3. Kvalitetan odnos s oba roditelja preduvjet je za odgoj stabilne, odgovorne i emocionalno zdrave osobe pa sud smatra da je osnovan prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dubrava i posebne skrbnice da dijete stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose kako je i navedeno u točki IV. izreke posebice jer su obje stranke i same predlagale tako ostvarivanje osobnih odnosa za drugog roditelja u svojim tužbenim zahtjevima.

26. U odnosu na navode tuženika koji se tiču uvažavanja mišljenja djeteta, ističe se da je odredbom članka 86. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje, biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, dok se, kao što je naprijed navedeno, mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

26.1. Nesporno je da je u konkretnom slučaju djetetu omogućeno izraziti svoje mišljenje, međutim ukazuje se i kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu K.B. i dr. protiv Hrvatske, Zahtjev br. 36216/13 od 14. ožujka 2017. (točka 143.) istaknuo da iako je razvijen standard da se uzmu u obzir stajališta djece, ta stajališta nisu nužno nepromjenljiva i njihovi prigovori, kojim se mora dati odgovarajuća težina, nisu nužno dovoljni da nadjačaju interese roditelja, posebice u pogledu redovnog kontaktiranja s njihovim djetetom. Pravo djeteta da izrazi svoja vlastita stajališta ne bi trebalo tumačiti, tako da se djeci daje bezuvjetno pravo veta. Potrebno je uzeti u obzir i druge odlučne okolnosti radi utvrđivanja najboljih interesa djeteta. Uz to, sud ističe da ti interesi obično nalažu da se djetetove veze s obitelji moraju održavati osim u slučajevima u kojim bi to štetilo zdravlju i razvoju djeteta. Nadalje, Sud navodi da u slučajevima ako bi se odluka temeljila na stajalištima djece koja očigledno ne mogu oblikovati i artikulirati mišljenje o svojim željama, i to zbog sukoba lojalnosti i/ili njihove izloženosti otuđujućem ponašanju jednog od roditelja, takva odluka može biti protivna članku 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, ako nije rezultat cjelovite procjene najboljeg interesa djeteta u konkretnim okolnostima slučaja.

26.2. Dakle, pravo djeteta na izražavanje mišljenja nije isto što i najbolji interes djeteta te je u konkretnom slučaju zaključuje se da poštivanje volje djeteta da želi stanovati s ocem nije u njegovom najboljem interesu, osobito imajući na umu da iz njegovih izjava proizlazi kako voli oba roditelja, da ga opterećuje obiteljska situacija, da oba roditelja podjednako brinu o njemu dok iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ureda Dubrava, posebne skrbnice, voditeljice mjere proizlazi da dijete kad je kod oca ne viđa majku, izloženo je neprimjerenom ponašanju oca, potiskuje svoje osjećaje i time ugrožava svoje psihološko zdravlje jer ima teškoće u izražavanju emocija, postaje posrednik između roditelja i učestalo izostaje s nastave čime obrazovanje pored sporta dolazi u sporednu ulogu. Osim toga, majka je pokazala i da brine adekvatno o njegovom zdravlju, dok se otac u dopuni iskaza poziva na ugovor koji je dijete sklopilo s nogometnim klubom da će oni o djetetovom zdravlju brinuti.

26.3. Najbolji interes djeteta je temeljni kriterij pri odlučivanju o svim pitanjima koja se odnose na dijete, uključujući ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem. Sud procjenjuje najbolji interes djeteta uzimajući u obzir sigurnost, dobrobit, okolnosti života, mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, ali i druge relevantne okolnosti, pri čemu mišljenje djeteta nije apsolutno već se vrednuje u kontekstu svih okolnosti slučaja. (O tome u odluci Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž Ob-53/2026-2 od 13. svibnja 2026.)

27. Prema članku 5. stavak 1. Obiteljskog zakona sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

27.1. Člankom 3. točkom 2. Konvencije države ugovornice obvezuju se da će kroz zakonodavne i upravne mjere osigurati zaštitu djeteta i skrb kakva je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti roditelja, zakonskih skrbnika i osoba koje su zakonski odgovorne za dijete.

27.2. Prema članku 9. stavku 1. Konvencije, države stranke osigurat će da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, a u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta., prema stavku 2. u svakom postupku koji se vodi u skladu sa stavkom 1. ovog članka, svim zainteresiranim stranama mora se omogućiti sudjelovanje i izjašnjavanje.

27.3. Prema članku 16. stavak 1. Konvencije niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled, prema stavku 2. dijete ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

28. Iako je djetetu pravo na obiteljski život zajamčeno Konvencijom, ukoliko se ostvarivanje djetetovih prava kosi s djetetovim najboljim interesom, izvjesno je ograničenje istih jer djetetov najbolji interes predstavlja prvenstveno pravo. Kod donošenja odluke sud je imao u vidu i pravo na poštivanje obiteljskog života roditelja zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije i članka 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. - dalje: Ustav), ali i obvezu države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljeg interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno i to uz uvažavanje najboljih interesa djeteta. Upravo je navedenu ravnotežu sud nastojao ostvariti kroz ovu odluku uvažavajući sve okolnosti i interes djeteta.

29. Pri tome se ističe da su tuženikove tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava i članka 6. i 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. - dalje: Konvencija) neosnovane posebice jer je tuženik imao priliku sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja, imao je pomoć odvjetnika tijekom ovog postupka, dobivao je uredno pozive na sva ročišta te mu je sva dokumentacija pravovremeno dostavljena.

29.1. U odnosu na prigovor tužiteljice za povredom načela kontradiktornosti kod dopunskog saslušanja stranaka ističe se da su stranke iskazivale na istom ročištu 2024., a imajući u vidu izrečene mjere opreza prema tuženiku, te činjenicu da nije dolazio na tri ročišta i tražio njihovu odgodu kojoj se ona protivila, ukazuje se da je zbog žurnog postupanja ista saslušanja na ročištu 6. srpnja 2026., a on potom 27. kolovoza 2026. na kojem je ona sudjelovala i imala mogućnosti postavljati pitanja.

29.2. Slijedom navedenoga, otklanja se bilo kakva sumnja u arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, dok u odnosu na ravnopravnosti stranaka, ističe se da su obje stranke dobile više razumnih prilika tijekom postupka iznijeti svoje argumente – uključujući i svoje dokaze – pod uvjetima koji ne stavljaju u bitno nepovoljan položaj jedne prema drugoj.

30. Sud je, dakle, temeljem svih provedenih dokaza zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na mjesto stanovanja djeteta i način ostvarivanja osobnih odnosa s ocem osnovan imajući u vidu i mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, voditeljice mjere nadzora i posebne skrbnice, a koji će odgovarati i potrebama djeteta i njegovim odlascima na treninge, te će otac i dalje moći ga voziti na treninge, pri čemu je trenutno najvažnije djetetu osigurati sigurnost i stabilnost u odnosima s roditeljima i da bude isključenih iz njihovih narušenih odnosa kojima ga opterećuje najviše tuženik.

30.1. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom.

30.2. Ukazuje važnost da se dijete ne izlaže nikakvom pritisku od strane roditelja, posebice oca, jer upravo takav pritisak i inzistiranje stvara kod djeteta negativan stav. Naime, prije svega valja navesti da je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to naprijed spomenute Konvencije o pravima djeteta i o kontaktima s djecom, te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18-120/97, dalje: EKLJP-a).

30.3. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta. Naime, osim ako je roditelj štetan po zdravlje, život i sigurnost djeteta, najbolji interes djeteta ostvaruje se kroz dostupnost oba roditelja, aktivno poticanje od strane oba roditelja da dijete ima slobodan odnos s drugim roditeljem. U smislu odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom dijete i njegovi roditelju imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata pri čemu je potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici, u konkretnom slučaju s ocem. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu i temeljem odredbe čl. 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život te uključuje pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

30.4. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

31. Između stranka nije moguće postići sporazum, međutim predlažu isti opseg ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, pa je sud s obzirom na sve navedeno zaključio da je u djetetovom interesu ostvarivati osobne odnose s ocem kao roditeljem s kojim dijete ne stanuje, dakle, u skladu sa životnom situacijom u kojoj roditelji ne žive zajedno imati sa svakim roditeljem kvalitetan odnos koji ne smije biti narušen međusobnim odnosom roditelja, a što je preduvjet za odgoj stabilne, odgovorne i emocionalno zdrave osobe . Određeno ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom je sukladno mišljenju i prijedlogu stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ureda Dubrava, služi svrsi postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici i izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj.

32. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama II. i IV. te VII. izreke presude.

33. Pri tome se napominje da sukladno čl. 417. st 3. Obiteljskog zakona nepoštivanje obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nosi pravne posljedice i to mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3.980,00 eura, mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

34. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za samostalnu roditeljsku skrb koji predlaže tužiteljica, sud ga smatra djelomično neosnovanim u odnosu na bitna osobna prava djece, jer tužiteljica nije dokazala okolnosti iz čl. 105. Obiteljskog zakona da je to u skladu s dobrobiti djeteta niti da joj je to nužno u trenutnim okolnostima. Naime, bez obzira na razdvojeni život, oboje roditelja trebaju pokazati maksimalan angažman i što veću prisutnost u životu djeteta. Ne postoji ni jedna dob ni razvojna faza kod djece koja je neosjetljiva na roditeljsko neslaganje, a za dobru prilagodbu djeteta nakon razdvajanja roditelja važna su dva uvjeta. Prvi je stalna dostupnost i trajna uključenost oba roditelja u život djeteta, a drugi je suradnja roditelja koji su u stanju donositi zajedničke odluke u najboljem interesu djeteta bez obzira na to što osjećaju jedno prema drugom. Svako dijete ima potrebu za pozitivnom slikom o oba roditelja, bez obzira s kojim od njih živi.

35. Tuženik je sam predlagao da on ima samostalnost u odlučivanju u svojem zahtjevu, dok iz njegova iskaza i iskaza tužiteljice proizlazi da su njihovi odnosi i nakon prestanka bračne zajednice i nadalje narušeni te zbog izrečenih mjera opreza ne komuniciraju, a komuniciranje preko djeteta je nedopustivo. Vidljivo je da ne postižu odgovor oko škole i zdravlja djeteta, ne slažu se niti oko raspolaganja imovinom djeteta, a što sve nepovoljno utječe na dijete koje ponekad treba hitnu reakciju svojih roditelja koja može izostati zbog narušenih odnosa roditelja čega su oboje svjesni jer predlažu samostalnost u odlučivanju.

35.1. Iz izvješća stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dubrava te mišljenja voditeljice mjere nadzora i posebne skrbnice proizlazi da tužiteljica kao majka adekvatno skrbi o svim djetetovim potrebama i prihvaća savjete da dijete ide na savjetovanja, a čemu se opire otac koji ne prihvaća niti jedan stručni savjet i negira bilo kakve poteškoće na strani djeteta i sebe.

36. Prema odredbi čl. 104 st. 1 Obiteljskog zakona, roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a kada roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kako je određeno člankom 106. Obiteljskog zakona.

36.1. Odredbom čl. 105. st. 1 Obiteljskog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske oduke u skladu s djetetovom dobrobiti, prema st. 3 istog članka jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je prema st. 4 roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

37. Slijedom citiranih odredbi, uzimajući u obzir činjenicu da roditelji imaju otežanu roditeljsku komunikaciju i da su na snazi trenutno mjere opreza, ovaj sud je mišljenja da je u interesu djeteta da majka, ovdje tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki III. izreke ove presude s obzirom na to da zbog narušenih odnosa između roditelja djeteta tužiteljica ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za d ijete. Međutim, nije prihvatio prijedlog za samostalnost odlučivanja o bitnim pravima djece jer nije dokazala da dijete želi mijenjati ime, vjeroispovijest, dok u odnosu na prebivalište nije navela da planira preseljenje, a upravo je i adresa stanovanja ključan preduvjet za ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem.

38. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki III. i VI. i VII. izreke ove presude.

39. Nadalje, odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaze stranaka kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dubrava, a što i odgovara trenutnoj situaciji stranaka.

40. Prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

40.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

40.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

40.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

40.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

40.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

40.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

41. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

41.1. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

42. U konkretnom slučaju je nesporno da se dijete trenutno nalazi kod oca, slijedom čega je predloženo da se odredi uzdržavanje od donošenja presude , pa je sud također navedeno cijenio kod donošenja odluke.

43. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

44. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313 . i 314. Obiteljskog zakona.

45. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2 . Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

46. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao majka, zaposlena, zdrava bez obveze drugih osoba za uzdržavati osim djeteta, dok je tuženik zdrav i radno sposoban, zaposlen, ima pomoć partnerice s kojom živi i za koju navodi da također novčano doprinosi kod uzdržavanja djeteta, također bez obveze uzdržavanja drugih osoba osim djeteta, a sve detaljno obrazloženo temeljem dokumentacije koja prileži spisu i kako je opisano u točkama 1.,2.,11,16 i 17. ovog obrazloženja presude i rješenja.

47. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

48. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

49. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da ima mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, odlasci na izvanškolske aktivnosti, treninzi i turniri, te sam ostvaruje mjesečni prihod od 500,00 EUR, a kako je detaljno i navedeno u točki 1., 2., 11., 16. i 17. ovog obrazloženja presude.

49.1. Imajući u vidu potrebe djeteta, te mogućnosti oca, utvrđeno je da je osnovan zahtjev da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 3190,00 EUR počevši od donošenja presude pa nadalje jer su u tom trenutku bile poznate sve činjenice, a uplatom putem računa majke, posebice jer između stranaka nije niti sporna visina uzdržavanja.

50. S obzirom na potrebe maloljetnog djeteta odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 66/2026) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 66/2026) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obite lj, mlade i socijalnu politiku prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 13 do 18 godina plaćati 22 % prosječne neto plaće odnosno 319,00 eura (slovima: tristodevetnaest eura) kao minimalni iznos, a tuženik osim djeteta nema drugih osoba za uzdržavanje.

51. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da je tuženik zaposlen, zdrav i radno sposoban, ostvaruje prihode dodatnim poslom, ima pomoć partnerice s kojom živi, bez obveze uzdržavanja drugih osoba, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio tuženiku da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 319,00 EUR (slovima: tristodevetnaest eura) počev od donošenja ove odluke, s mjesečnim dospijećem do 10-tog u mjesecu pa je odlučeno kao u točki V. i VII. izreke ove presude.

52. Prema odredbi čl. 29. st. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026) odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točki V. izreke ove presude.

53. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

54. Temeljem odredbe čl. 310. Obiteljskog zakona majka koja s djecom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

55. Imajući u vidu narušene odnose stranka, izrečene mjere opreza, činjenicu da se nisu do sada poštivale privremene mjere od strane oca, a time se onemogućavalo majku da viđa dijete, ukazalo se nužnim donijeti privremenu mjeru po službenoj dužnosti radi pravilnog održavanja osobnih odnosa oca s djetetom.

56. Člankom 529. Obiteljskog zakona propisani su posebni postupci osiguranja, između ostalog, radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

56.1. Člankom 536. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

56.2. Po osnovi čl. 534. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu i žalba ne odgađaju privremenu mjeru.

57. S obzirom na to da je privremenu mjeru iz točke 5. obrazloženja ove presude i rješenja sud donio po prijedlogu tužiteljice i tuženika, nakon čega su se promijenile okolnosti, te je ista i istekla, odlučeno je kao u rješenju.

58. Naime, u konkretnom slučaju postoje zakonski razlozi za donošenje izmjene privremene mjere radi zaštite dobrobiti djeteta jer nije moguće postići sporazum roditelja o ostvarivanju osobnih odnosa i kako je u interesu djeteta nastaviti stanovati s majkom koja će pružati potpunu i primjerenu roditeljsku skrb djetetu, a da s ocem ostvaruje osobne odnose prema točno uređenom opsegu ostvarivanja osobnih odnosa, odlučeno je da je potrebno isto urediti što prije. Takvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, prije svega iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnih ureda Dubrava, voditeljice mjere nadzora i posebne skrbnice, kojeg je sud prihvatio, a tužiteljica niti tuženik nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja takvih zaključaka.

58.1. Pritom, u ovom postupku u kojem se odlučuje o privremenoj mjeri radi zaštite djetetove dobrobiti, nije presudno pitanje tko je i na koji način skrbio o djetetu za vrijeme dok su roditelji imali bračnu zajednicu, niti su isključivo odlučna ili presudna pitanja koja se odnose na imovinske prilike roditelja, već se radi o okolnostima kada roditelji ne mogu postići sporazum o tomu s kojim će od njih dijete stanovati, a otac očito postupa samovoljno, odnosno samostalno i bez savjetovanja s majkom djeteta, donosi odluke koje izravno utječu na dijete poput ne vraćanja djeteta majci, ne odlazaka u školu, te isticanja djetetu svega što smatra nepravilnim kod tužiteljice.

59. Ovakvo je tumačenje nadalje u skladu i s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira od kojeg se pravnog sredstva u tom smislu s pravom očekuje učinkovitost u slučajevima zaštite prava djeteta. Funkcija privremene mjere i jest u ovlaštenju suda da određene pravne odnose privremeno uredi više ili manje prema slobodnoj ocjeni radi brzog i privremenog uređenja odnosa među strankama u sporu i radi uspostave pravnog mira. Pri tome sud vodi računa da su mjere kojima se zadire u obiteljski život u skladu s odredbom članka 7. Obiteljskog zakona prihvatljive ako su nužne i ako se njihova svrha ne može ostvariti poduzimanjem blažih mjera. (O tome i u odluci Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-335/2020-2 od 10. srpnja 2020.).

60. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke rješenja.

61. S obzirom na to da je tužiteljica postavila zahtjev za uređenje roditeljske skrbi i za uzdržavanje kao zakonska zastupnica tada maloljetne kćeri HS, a koja je tijekom postupka postala punoljetna s 10. svibnja 2023., a što su ukazali i tužiteljica i tužen ik navodeći da za nju nije više potrebno donositi odluku, a što sadržajno predstavlja povlačenje tužbe, utvrđeno je da navedeno smatra povlačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva za kćer stranaka.

62. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke rješenja.

63. Odredbom članka 366. stavak 1. Obiteljskog zakona određeno je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

64. Iz tako provedenog postupka utvrđeno je da su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima, da nisu nastali dodatni troškovi zbog provođenja vještačenja, da je povodom žalbi obiju stranaka predmet vraćen na ponovno odlučivanje, kao i da je donošenje odluke i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo važno radi zaštite interesa djeteta , odlučeno je da svaka stranaka snosi svoj trošak.

65. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit djeteta na kojeg ionako ovaj postupak prebiše utječe i potrebno je žurno donošenje odluke kako bi se uspostavila djetetu stabilnost i isključenje iz narušenih odnosa roditelja u kojima je do sada bio posrednik.

66. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki V. izreke rješenja.

U Zagrebu, 4. rujna 2026.

SUDAC:

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke IV. i V. izreke rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i točke IV. i V. izreke rješenja, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i točke IV. i V. izreke rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i točke IV. i V. izreke rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u Vukovaru.

Protiv točke I.-III. izreke rješenje dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja (čl. 352. st. 1. Ovršnog zakona, u svezi čl. 345. st. 1. Obiteljskog zakona).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima

3. Posebnoj skrbnici maloljetne djece,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dubrava,

5. Spis