Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž 1928/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
DOPUNSKO RJEŠENJE
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 37., OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku ĆA iz [adresa], protiv tuženika RA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv 277/2024 od 16. listopada 2025., 4. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HEP Elektra d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv 277/2024 od 16. listopada 2025. u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj parnični trošak u iznosu od 138,63 eur.
II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj parnični trošak u preostalom iznosu od 113,39 eur i rješava:
„Nalaže se tuženiku TA da naknadi tužitelju HEP Elektra d.o.o. parnični trošak u iznosu od 113,39 eur u roku od 8 dana.“
II.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 64,70 eur, dok se odbija tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 55,59 eur kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 6401/2024 od 10. listopada 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 59,99 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke djelomično je ukinut predmetni platni nalog u preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 51,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2.Ovosudnom presudom poslovni broj Gž 1928/2025 od 12. svibnja 2026., odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke.
3.Protiv odluke suda prvog stupnja, odluke o trošku sadržane u točki III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka, žalbu je izjavio tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
4.Kako prilikom donošenja ranije navedene ovosudne odluke, omaškom nije odlučeno o žalbi tužitelja, to je ovim dopunskim rješenjem valjalo odlučiti o istome.
5.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, stav je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.2.Nije u pravu tužitelj ni kada ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parnično g postupka iz čl.- 354. st.1. u svezi s čl. 154. st.2. ZPP-a.
Protivno uvjerenju tužitelja, stajalište ovog suda je da time što je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka primijenio čl. 154. st.4. ZPP-a, a ne čl. 154. st.2. ZPP-a, nema za posljedicu navedenu bitnu povredu, već se eventualno može raditi samo o žalbenom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava.
7.No, osnovani su navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijani dio točke III . izreke iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
8.Naime, odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud polazeći od toga da je u konkretnom slučaju tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 53,8% u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, primjenom čl. 154. st.4. ZPP-a, odlučuje kao u točki III. izreke pobijane odluke.
9.1.Kao što pravilno tužitelj ukazuje u žalbi, ocjena je i ovog suda da pri tome sud nije vodio računa o činjenici da je tuženik kroz cijelo vrijeme trajanja postupka osporavao osnov tužbenog zahtjeva. Posljedično tome, ovaj sud drži da je pri odlučivanju o troškovima postupka, ipak valjalo prosuđivati kroz čl. 154. st.2. ZPP -a. Sukladno tome, valjalo je cijeniti činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 53,8%, što znači da je tužitelj uspio u omjeru od 76,9% (100+53,8=153,8:2=76,9), te nastavno tome je tuženik s osnovom uspio u omjeru od 0,0%, a s visinom u omjeru od 46,2%, što znači da je tuženik uspio u omjeru 23,1% (0+46,2=46,2:2=23,1). Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika, u konačnici proizlazi da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 53,8%.
9.2.Polazeći od toga da tužitelju sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), pripada nagrada za sastav tužbe (prijedloga za ovrhu) u iznosu od 50,00 eur, nagrada za sastav podneska od 20.02.2025. u iznosu od 50,00 eur, nagrade za pristup na ročište u iznosu od 50,00 eur, odnosno 150,00 eur što uvećano za PDV iznosi 187,50 eur, te trošak javnog bilježnika u iznosu od 20,00 eur, te sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eur, odnosno 210,77 eur, obzirom na ranije navedeno, valjalo je obvezati tuženika na naknadu dijela parničnog troška u iznosu od 113,39 eur.
Sukladno tome, neosnovanim drži ovaj sud preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 138,63 eur.
10.Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe, preinačena presuda suda prvog stupnja u odluci o trošku, to je valjalo primjenom čl. 166. st.2. u svezi čl. 154. st.2. ZPP - a, odlučiti i o troškovima žalbenog postupka tužitelja, obzirom na uspjeh s izjavljenom žalbom.
Dosuđeni8 trošak odnosi se na nagradu za sastav žalbe, uz uvećanje za PDV odnosno 50,43 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 14,27 eur, dakle ukupno 64,70 eur, dok se preostali dio ovog zahtjeva u iznosu od 55,59 eur ukazuje neosnovanim.
11.Zbog svega prethodno iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi presudu suda prvog stupnja u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem nije tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 138,63 eur primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačiti pobijanu odluku u preostalom dijelu, primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 4. rujna 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
