REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-44/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 25. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja RĐ i punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 na ime naknade štete iznos od 18.094,15 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima) sve u roku od 15 dana.''.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je njegov osiguranik JĐ stradao 10. veljače 2006. u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Radi posljedica prometne nesreće osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad rješenjem broj 614551 od 29. travnja 2009., a uzrok nastale invalidnosti je 100 % ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode od 10. veljače 2006. Isplatom tako priznate mirovine tužitelj trpi štetu sukladno čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju. Za prethodno razdoblje isplate svom osiguraniku Općinski građanski suda u zagrebu donio je presudu 27. studenoga 2025. pod poslovnim brojem P-1383/2023 kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.555,07 eura (u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja). U nastavnom razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. listopada 2025. tužitelj je svom osiguraniku na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 18.094,15 eura. Dana 27. studenoga 2025. obratio se s odštetnim zahtjevom tuženiku za isplatu ovog iznosa, no tuženik je zahtjev otklonio kao pravno neosnovan. Kako tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredbe čl. 161. u vezi s čl. 162 Zakona o mirovinskom osiguranju, predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.094,15 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare jer je iz rješenja o općoj nesposobnosti za rad iz kojeg tužitelj crpi svoje pravo vidljivo da je postalo pravomoćno 29. srpnja 2009., a tužitelju je dopušteno pravo prema čl. 161. st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju kapitalizirati svoje potraživanje pa kako to nije učinio, nego sukcesivno potražuje utužene iznose, jasno je da neosnovano podnosi tužbe. Smatra da je u konkretnom slučaju mjerodavno pravo za utvrđenje eventualne obveze tuženika kao osiguratelja čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa osporava pasivnu legitimaciju za naknadu bilo kojeg potraživanja čiju obvezu nije preuzeo odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe da nema razlike koju bi tuženik bio u obvezi platiti primjenom čl. 27. navedenog zakona obzirom je pravo na umirovljenje priznato osiguraniku tužitelja temeljem prava iz ozljede na radu. Osporava da bi ozljede iz predmetne prometne nesreće bile uzrokom nesposobnosti za rad zbog koje je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu, kao i da bi bile uzrokom nesposobnosti za rad odnosno uzrokom umirovljenja. Navodi da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-2002/2015 povodom istog štetnog događaja provedeno vještačenje iz kojeg proizlazi da osiguranik tužitelja nije zadobio ozljede koje su dovele do opće nesposobnosti za rad kao i da je u predmetnom štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu iza koje je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%. Iz navedeno proizlazi da tužitelj potpuno neosnovano isplaćuje svom osiguraniku mirovinu ako je uopće isplaćuje, što tuženik osporava. Osporava da je iz tužbe i dokaza uz tužbu dokazana činjenica plaćanja. Osporava izračun na koji se tužitelj poziva, zatim vjerodostojnost izračuna te vjerodostojnost sadržaja navedene isprave koja nema značaj i dokaznu snagu javne isprave. Osporava visinu štete. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjev u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u podatke o primanjima (list 5 spisa), odštetni zahtjev (list 6-10 spisa), zapisnik o očevidu (list 11-16 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 17-20 spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj KMP-27/06-32 od 4. siječnja 2008. (list 21-26 spisa), rješenje tužitelja od 29. travnja 2009. (list 27-30 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 31-33 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 35-36 spisa), nalaz i mišljenje iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2002/2015 (list 51-56 spisa). Nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem i financijskim vještačenjem, nisu priklopljeni spisi Općinskog suda u Krapini, Trgovačkog suda u Zagrebu, MUP-a i HZMO-a, medicinska dokumentacija za osiguranika tužitelja kao i njegov zdravstveni karton jer se provođenje ovih dokaza nije ukazalo bitnim za donošenje odluke u ovom predmetu.

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.094,15 eura sa zateznom kamatom na ime naknade štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. listopada 2025. osiguraniku tužitelja, a kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja- ozljede na radu.

6. U sporu tužitelja protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Naime, mjerodavan je onaj ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev- 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev- x 388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4. rujna 2024. i dr.).

7. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

7.1. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

7.2. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

8. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Iz toga razloga neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

9. Prema rješenju tužitelja KLASA: 141-02/08-01/, OB:03214737618, URBROJ: 341-25-09/3-08-97719 od 29. travnja 2009. (list 27-30 spisa) osiguraniku tužitelja JĐ, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. rujna 2008.

10. Tužitelj u predmetnom sporu traži naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju zbog ozljede na radu. Zbog toga je, u konkretnom slučaju, valjalo primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP.

11. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svojem osiguraniku JĐ isplaćivao u utuženom razdoblju na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

12. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije ni dokazao da trpi štetu pa u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu.

13. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja JĐ je radi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu te se istome sukladno navodima tužitelja te ispravama priloženim spisu (rješenju tužitelja od 29. travnja 2009.) (i) isplaćuje invalidska mirovina priznata radi ozljede na radu, slijedom čega, sukladno gore citiranim odredbama, ne postoji stvarna šteta u visini (eventualne) razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuje JĐ i mirovine koja bi se istome isplaćivala u slučaju ozljede na radu, pa je stoga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, ovaj sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno prigovor zastare i prekluzije prava, jesu li ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći bile uzrokom nesposobnosti za rad odnosno uzrokom umirovljenja te isplaćuje li tužitelj uopće utuženi iznos svom osiguraniku i u kojem iznosu.

15. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (7.128,87 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

16. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 250 bodova), zastupanje na ročištu 25.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 250 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54 OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

17. S obzirom na to da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 4. rujna 2026. do isplate.

18. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023 i 69/2026, dalje u tekstu: ZOO).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po pun.