REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-498/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOPLAST d.o.o. Split OIB: 70676517267. iz Splita, Ulica Slobode 5., zastupan po direktoru CN, a ovaj po punomoćniku Matku Bratiću odvjetniku iz Splita, protiv tužene ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj]. iz [adresa]., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društava Vuković & Lalić d.o.o, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 20. svibnja 2026.god. u nazočnosti pun. tužitelja i zam. pun. tuženika, dne 04. rujna 2026. god.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovac iz Splita pod poslovnim brojem OVRV-2081/2018. od 20. prosinca 2018. godine, u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj, u roku od 8 dana namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.159,39 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.01.2018. god. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženoj, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 776,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04. rujna 2026. god. do isplate.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita dana 16. prosinca 2018. godine pod poslovnim brojem Ovrv-2081/2018. zaprimljen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, u daljnjem tekstu: tužitelja, navedenog u uvodnom dijelu presude, protiv ovršenice, u daljnjem tekstu: tužene, navedeno u uvodnom dijelu presude, u kojem se navodi kako je na temelju izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, tužena u obvezi naknaditi iznos od 9.696,81 kn / 1.286,99 EUR-a s naslova nepodmirene obveze zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa]. za razdoblje od 21. veljače 2017. godine pa zaključno s datumom 21. studenog 2018. godine, te s naslova troška legalizacije, koje obveze tužena nije dobrovoljno izvršila.

2. Javni bilježnik Teo Karabotić-Milovac je donio Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem OVRV-2081/2018. dana 20. prosinca 2018. godine, na koje rješenje je sada tužena ( a prije ovršenica ), u otvorenom roku izjavila prigovor, navodeći kako ista nije upisana u javnoj knjizi kao vlasnik prostora-garaža, podmirenje zajedničke pričuve se odnosi jedino na vlasnike kako stambenih tako i poslovnih prostora. Za tako iznesen stav, tužena po punomoćniku iznosi argumente, sve detaljno obrazloženo u pisanom podnesku od 01.03.2024. godine. Nadalje, tužena predlaže, da se u cijelosti odbaci prijedlog, odnosno tužba, uz obvezu storniranja potraživanja spram njege, tim više što je tužitelj ovršio tuženu izravnim terećenjem računa tužene preko FINE. Iako je uz prijedlog za ovrhu, sada tužbu, dostavljena i vjerodostojna isprava, koja potkrepljuje tužiteljevo traženje, tužena se na istu očitovala gore navedenim pisanim podneskom, kao i navodima na glavnoj raspravi.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-1985/2021. od 17. studenog 2022. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotić Milovac iz Splita pod poslovnim brojem OVRV-2081/2018. dana 20. prosinca 2018. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Presudom ovoga suda br. Povrv-1985/2021 od 21. lipnja 2024. god. prihvaćen je tužbeni zahtjev i održan na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj isplatiti iznos od 1.286,99 EUR (cjelokupni utuženi iznos) sa traženim zakonskim zateznim kamatama te je tužitelju dosuđen trošak postupka.

5. Presudom i rješenjem Županijskoga suda u Varaždinu br. Gž-1186/2024 od 29. srpnja 2025. god. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je održan na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženoj ispaliti tužitelju iznos od 127,60 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od 5,80 EUR s dospijećem od 21. veljače 2017. god. do 21. studenoga 2018. god. Prvostupanjska presuda ukinuta je u dijelu kojim je održan na snazi predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti iznos od 1.159,39 EUR sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2018.g od., kao i u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknada troška postupka, te je u ukinutom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem:- prijedloga za ovrhu tužitelja od 19.12.2018. zaprimljenog kod javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovac, koji je donio Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem OVRV-2081/2018. dana 20. prosinca 2018. godine, - popisom svih suvlasnika na adresi u [adresa], za koju upravo tužitelj skrbi, pa tako i popis troškova legalizacije i etažiranja predmetne zgrade iz sredstava zajedničke pričuve iz listopada 2017. godine; - izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sklopljen između suvlasnika stambene zgrade, konto kartice na ime tužene za razdoblje od 01.01.2017. -20.11.2018., sve sa stanjem duga na dan 11.12.2018. god.;

- pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška]., - pregledao konto- karticu zgrade u [adresa]., na ime tužene i to za razdoblje od 20.09.2021. do 20.04.2024. god.;- pregledao Međuvlasnički ugovor između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i tužitelja na dan 23.11.2015. god., uz popis suvlasnika koji su pristupili potpisivanju međuvlasničkog ugovora; - aneks međusuvlasničkog ugovora od 23.11.2015. god.; - detaljan popis suvlasnika s točnim podacima o stanu, poslovnom prostoru uli garaži svakog od suvlasnika; - popis suvlasnika koji su pristupili legalizaciji i etažiranju predmetnog stambeno-poslovnog objekta u [adresa].; - prikaz svake pojedine etaže sa svim potrebnim parametrima za istu kao i izračun koeficijenta spram površine u svrhu utvrđivanja postotka suvlasnika koje zastupa tužitelj, pročitani su aneks međuvlasničkog ugovora od 23.11.2015. godine sklopljen 24.11.2017., odluka o troškovima legalizacije i etažiranja zgrade [adresa], priloženih tablica troškova i obračuna, aneksa međuvlasničkog ugovora od 23.11.2015. godine sklopljenoga 30. svibnja 2017., suglasnosti suvlasnika zgrade [adresa] od 03.05.2017. god..

7. Stranke su zatražile trošak postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora ostao je zahtjev tužitelja za plaćanje troška legalizacije.

10. Među strankama prijeporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tužena prigovara zastaru tužiteljeva potraživanja.

11. U postupku je utvrđeno:

- da iz izvatka iz evidencije poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je tuženica na dan 11. prosinca 2018. za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 20. studenoga 2018. bila u obvezi platiti zajedničku pričuvu za garažu te troška legalizacije zgrade u iznosu od 9.696,81 kn/1.286,99 EUR-a,

- da nije osnovan tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije jer, iako formalno nije upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica garažnog mjesta površine 21,85 m2 oznake G6 u zgradi anagrafske oznake Vinkovačka (ispravno [adresa] u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sama činjenica da je tuženica dana 20. siječnja 2017. predala prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnoj garaži na svoje ime, zaprimljenim pod poslovnim brojem Z-2154/2017, koji prijedlog je odbijen uz zabilježbu odbijanja iz krajnje formalnih razloga, a što je utvrđeno uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak, ne negira njezinu obvezu namirenja potraživanja s osnove pričuve,

- da je uvidom u dostavljeni Međuvlasnički ugovor za zgradu u [adresa] utvrđeno da su istim u smislu odredbe čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2009, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014, dalje: ZV) uređeni uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, u kojoj ima 8 stanova i 3 podrumska prostora, s popisom posebnog dijela zgrade čiji suvlasnici sudjeluju u odnosu na čitavu zgradu s potpisima suvlasnika, što je sve sastavni dio ugovora, te da su čl. 6. istog suvlasnici ugovorili plaćanje pričuve u mjesečnom iznosu za stan 2,00 kn/m2, a za podrumski prostor 1,16 kn/m2, čiji sastavni dio su potpisi suvlasnika stanova i podrumskog prostora,

- da su Aneksom Međuvlasničkog ugovora potpisanim 30. svibnja 2017. suvlasnici predmetne zgrade u sastav pričuve uvrstili i sedam garaža smještenih ispod zgrade s obvezom plaćanja pričuve od 1. siječnja 2017. od po 2,00 kn/m2, te su istim Aneksom u čl. 2. izmijenili Međuvlasnički ugovor na način da je utvrđeno da ''suvlasnici utvrđuju da se u smislu ovog ugovora zgradom na navedenoj označenoj čestici smatra stambena zgrada sa 8 stanova, 3 podrumska prostora i 7. garaža'', te da je Međuvlasnički ugovor i njegov Aneks potpisalo jedanaest suvlasnika od ukupno osamnaest suvlasnika, dok ih sedam suvlasnika, uključujući i tuženicu, nije potpisalo,

- da je pregledom potraživanja prema propisanom koeficijentu obuhvaćena komunalna naknada za garaže i ostave, te vodna naknada za garaže i ostave,

- da je nesporna aktivna legitimacija tužitelja, jer je upravitelj pravna osoba koja je u ime i za račun suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa] ovlaštena voditi parnice radi naplate zajedničke pričuve (tako i tumačenje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3671/2003. od 28. lipnja 2006.).

12. Neosnovan je tuženičin prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer je ona predmnijevana vlasnica predmetne garaže smještene ispod zgrade na adresi [adresa], jer se sama tako deklarirala podnošenjem prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na garaži na svoje ime (prijedlog je zaprimljen kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskoga suda u Splitu pod posl br. Z-2154/2017). Tuženica tijekom ovoga postupka ne osporava da je, smatrajući se vlasnicom predmetne garaže, podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva garaže na svoje ime u zemljišnim knjigama, u posjedu je i korištenju predmetne garaže, a naznačena je kao vlasnica garaže G6 i u Aneksu Međuvlasničkog ugovora od 24. studenoga 2017. godine. Da je tužena pasivno legitimirana u ovom sporu potvrdio je i drugostupanjski sud u svojoj presudi i rješenju od 29. srpnja 2025. god.

13. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO/05.) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu, a odgovoran je za njeno ispunjenje.

14. Glede potraživanja tužitelja iznosa od 1.159,39 EUR-a na ime troška legalizacije zgrade navodi se slijedeće.

15. Suvlasnici zgrade [adresa] odlučili su legalizirati zgradu te su pokrenuli postupak legalizacije. Rješenje o izvedenom stanju iz 2014. godine, koje je zabilježeno u zemljišnim knjigama, odnosi se na cijelu zgradu [adresa]. Da bi se ishodilo navedeno rješenje bilo je potrebno provesti cijeli postupak legalizacije za cijelu zgradu, i za stambene prostore i za garaže. Postupak je pokrenula zgrada [adresa], odnosno njezini suvlasnici, a troškove postupka legalizacije platili su iz dotad prikupljenih sredstava pričuve, za zgradu u cijelosti, uključujući i garaže, pa tako i one koje je vlasnica tužena. Nakon izrade dokumentacije cijele zgrade i ishođenja rješenja o izvedenom stanju, suvlasnici su saznali da postoje i dodatni suvlasnici zgrade (garaža) koji do tada nisu plaćali pričuvu. Suvlasnici predmetne zgrade zaključili su 30.05.2017. Aneks Međuvlasničkog ugovora (stranica 65 spisa) u kojemu stoji da su suvlasnici, odlukom većine, dogovorili da se u sustav pričuve uvrsti sedam garaža smještenih ispod zgrade, te da obveza plaćanja pričuve za vlasnike garaža počinje od 01. siječnja 2017. god., u iznosu od 2,00 kn/m2.

16. Zgrada, [adresa] platila je troškove cjelokupne legalizacije za sve suvlasnike, uključujući i za vlasnike garaža. Suvlasnici zgrade, odlukom većine, dogovorili su Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 24.11.2017. god. (stranica 69 spisa) da će svi suvlasnici zgrade sudjelovati u troškovima legalizacije razmjerno veličini njihova udjela. Ovo uključuje i vlasnike garaža, pa tako i tuženu.

17. Iz tablice troškova legalizacije (stranice 71-73 spisa) proizlazi da su troškovi iznosili 113.066,39 kn za cijelu zgradu, a naveden je i obračun po površinama, kao i pojedinačno po m2. Također je navodno da na tuženu otpada dio od 8.735,41 kn, od čega za izradu projekta 366,76 kn, kazne za zadržavanje u prostoru 4.776,02 kn, komunalna naknada 3.103,79 kn i vodna naknada 488,85 kn. Identični iznosi otpadaju i na ŠN, koji kao i tužena nije imao vlasnički list u vrijeme legalizacije, kao i na DN, koja je imala vlasnički list. Oba ova vlasnika garaža platili su identične iznose troška legalizacije.

18. Iz navedenoga je razvidno da je tužena u obvezi platiti tužitelju na ime troškova legalizacije zgrade [adresa] iznos od 8.735,41 kn odnosno 1.159,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.01.2018. god. pa do isplate.

19. Tuženičin prigovor zastare nije osnovan. Naime, suvlasnici iz predmetne zgrade odnosno tužitelj platili su troškove legalizacije 2017. godine, kad je i zaključen Aneks Međuvlasničkog ugovora (24.11.2017.), a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podignut je 19. prosinca 2018. god., pa s obzirom da je zastarni rok 5 godina, potraživanje tužitelja nije u zastari.

20. S obzirom na sve iznijeto valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv -2081/2018 od 20. prosinca 2018.g od. i u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj, u roku od 8 dana, namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.159,39 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.01.2018. god. pa do isplate.

21. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

22. Odluka o trošku postupka donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

23. Tužitelju je priznat trošak za pristup na tri ročišta (04.03.2024., 06.05.2024., 20.05.2026.) i za sastav tri obrazložena podneska (02.06.2023., 28.03.2024., 13.05.2026.) po 100 bodova, ukupno 600 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, te uvećano za PDV i 26,55 EUR troška pristojbe presude, dobiven je iznos dosuđeno troška od 776,55 EUR-a.

U Splitu, 04.rujna 2026. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis