REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: P-2423/2024-42
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari prvotužitelja BF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika Republika Hrvatska,OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 4. rujna 2026., na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati prvotužitelju iznos od 6.346,84 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od: 158,40 eura od 05.05.19.
158,40 eura od 05.06.19.
158,40 eura od 05.07.19.
257,83 eura od 05.08.19.
156,68 eura od 05.09.19.
145,39 eura od 05.10.19.
148,72 eura od 05.11.19.
148,72 eura od 05.12.19.
148,72 eura od 05.01.20.
156,01 eura od 05.02.20.
156,01 eura od 05.03.20.
156,01 eura od 05.04.20.
157,31 eura od 05.05.20.
157,31 eura od 05.06.20.
157,31 eura od 05.07.20.
158,19 eura od 05.08.20.
158,19 eura od 05.09.20.
175,98 eura od 05.10.20.
176,99 eura od 05.11.20.
176,99 eura od 05.12.20.
176,99 eura od 05.01.21.
184,49 eura od 05.02.21.
184,49 eura od 05.03.21.
184,49 eura od 05.04.21.
186,72 eura od 05.05.21.
186,72 eura od 05.06.21.
186,72 eura od 05.07.21.
192,27 eura od 05.08.21.
192,27 eura od 05.09.21.
192,27 eura od 05.10.21.
198,53 eura od 05.11.21.
198,53 eura od 05.12.21.
198,53 eura od 05.01.22.
205,42 eura od 05.02.22.
205,42 eura od 05.03.22.
205,42 eura od 05.04.22.
sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate,
dok se odbija tužbeni zahtjev prvotužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati iznos od 18.399,74 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedene iznose do isplate:
472,00 eura od 05.05.19.
496,03 eura od 5.06.19.
668,96 eura od 5.07.19.
2.188,53 eura od 5.08.19
1.125,37 eura od 5.09.19.
702,48 eura od 5.10.19.
607,03 eura od 5.11.19.
499,96 eura od 5.05.20.
525,41 eura od 5.06.20.
708,58 eura od 5.07.20.
1.476,99 eura od 5.08.20.
1.209,84 eura od 5.09.20.
755,19 eura od 5.10.20.
643,65 eura od 5.11.20.
531,77 eura od 5.05.21.
567,84 eura od 5.06.21.
753,67 eura od 5.07.21.
1.608,13 eura od 5.08.21.
1.317,27 eura od 5.09.21.
822,25 eura od 5.10.21.
718,79 eura od 5.11.21.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati drugotužiteljici iznos od 6.346,84 eura sa zateznom kamatom koja teče: 158,40 eura od 05.05.19.
158,40 eura od 05.06.19.
158,40 eura od 05.07.19.
257,83 eura od 05.08.19.
156,68 eura od 05.09.19.
145,39 eura od 05.10.19.
148,72 eura od 05.11.19.
148,72 eura od 05.12.19.
148,72 eura od 05.01.20.
156,01 eura od 05.02.20.
156,01 eura od 05.03.20.
156,01 eura od 05.04.20.
157,31 eura od 05.05.20.
157,31 eura od 05.06.20.
157,31 eura od 05.07.20.
158,19 eura od 05.08.20.
158,19 eura od 05.09.20.
175,98 eura od 05.10.20.
176,99 eura od 05.11.20.
176,99 eura od 05.12.20.
176,99 eura od 05.01.21.
184,49 eura od 05.02.21.
184,49 eura od 05.03.21.
184,49 eura od 05.04.21.
186,72 eura od 05.05.21.
186,72 eura od 05.06.21.
186,72 eura od 05.07.21.
192,27 eura od 05.08.21.
192,27 eura od 05.09.21.
192,27 eura od 05.10.21.
198,53 eura od 05.11.21.
198,53 eura od 05.12.21.
198,53 eura od 05.01.22.
205,42 eura od 05.02.22.
205,42 eura od 05.03.22.
205,42 eura od 05.04.22.
sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate,
dok se odbija tužbeni zahtjev drugotužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik u roku od 15 dana isplati iznos od 18.399,74 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedene iznose do isplate:
472,00 eura od 05.05.19.
496,03 eura od 5.06.19.
668,96 eura od 5.07.19.
2.188,53 eura od 5.08.19
1.125,37 eura od 5.09.19.
702,48 eura od 5.10.19.
607,03 eura od 5.11.19.
499,96 eura od 5.05.20.
525,41 eura od 5.06.20.
708,58 eura od 5.07.20.
1.476,99 eura od 5.08.20.
1.209,84 eura od 5.09.20.
755,19 eura od 5.10.20.
643,65 eura od 5.11.20.
531,77 eura od 5.05.21.
567,84 eura od 5.06.21.
753,67 eura od 5.07.21.
1.608,13 eura od 5.08.21.
1.317.27 eura od 5.09.21.
822,25 eura od 5.10.21.
718,79 eura od 5.11.21.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati trećetužiteljici iznos od 12.693,85 eura sa zateznom kamatom koja teče: 316,80 eura od 05.05.19.
316,80 eura od 05.06.19.
316,80 eura od 05.07.19.
515,67 eura od 05.08.19.
313,36 eura od 05.09.19.
290,81 eura od 05.10.19.
297,44 eura od 05.11.19.
297,44 eura od 05.12.19.
297,44 eura od 05.01.20.
312,02 eura od 05.02.20.
312,02 eura od 05.03.20.
312,02 eura od 05.04.20.
314,65 eura od 05.05.20.
314,65 eura od 05.06.20.
314,65 eura od 05.07.20.
316,42 eura od 05.08.20.
316,42 eura od 05.09.20.
351,97 eura od 05.10.20.
353,96 eura od 05.11.20.
353,98 eura od 05.12.20.
353,98 eura od 05.01.21.
368,98 eura od 05.02.21.
368,98 eura od 05.03.21.
368,98 eura od 05.04.21.
373,44 eura od 05.05.21.
373,44 eura od 05.06.21.
373,44 eura od 05.07.21.
384,53 eura od 05.08.21.
384,53 eura od 05.09.21.
384,53 eura od 05.10.21.
397,06 eura od 05.11.21.
397,06 eura od 05.12.21.
397,06 eura od 05.01.22.
410,84 eura od 05.02.22.
410,84 eura od 05.03.22.
410,84 eura od 05.04.22.
sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate
dok se odbija tužbeni zahtjev trećetužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik u roku od 15 dana isplati iznos od 36.336,20 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedene iznose do isplate:
943,20 eura od 05.05.19.
943,20 eura od 05.06.19.
943,20 eura od 05.07.19.
4.376,33 eura od 05.08.19.
2.250,74 eura od 05.09.19.
1.404,93 eura od 05.10.19.
1.214,04 eura od 05.11.19.
999,89 eura od 05.05.20.
1.050,79 eura od 05.06.20.
1.417,13 eura od 05.07.20.
2.953,94 eura od 05.08.20.
2.419,64 eura od 05.09.20.
1.510,37 eura od 05.10.20.
1.287,32 eura od 05.11.20.
1.063,54 eura od 05.05.21.
1.117,68 eura od 05.06.21.
1.507,34 eura od 05.07.21.
3.216,27 eura od 05.08.21.
2.634,55 eura od 05.09.21.
1.644,51 eura od 05.10.21.
1.437,59 eura od 05.11.21.
IV. Određuje se da svaka parnična strana snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnesena dana 26.07.2022.g. tužiteljice JF i UF navode da su suvlasnice četverosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], ukupne korisne površine 82,68 m2, smještenog u zgradi položenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica ad. 1.) JF za 2/4 dijela, a tužiteljica ad.2.) UF za 2/4 dijela. Inače da radi se o stanu koji se nalazi u režimu zaštićenog najma, a istog da koriste kao zaštićeni najmoprimci zakonski nasljednici izvornog nositelja stanarskog prva FF i to njegova slijednica VF i članovi njenog domaćinstva DF i TF.
1.1.Zaštićeni najmoprimac na ime zaštićene najamnine podnositeljima zahtjeva mjesečno da je u obvezi isplaćivati počevši od 25.5.2016. g. iznos od 223,24 kunu. Nadalje, presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske, br. 12027/10 od 10. srpnja 2014. godine utvrđeno je da službeno određeni iznosi zaštićene najamnine ne predstavljaju realnu mjesečnu naknadu za korištenje stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada gotovo ne omogućava prihod njegovim vlasnicima.
1.2. Stan tužitelja površine je 82,68 m2, a njegovim iznajmljivanjem na tržištu da se može ostvariti prosječna mjesečna zarada u razdoblju od mjeseca listopada do mjeseca svibnja od 4.869,96 kuna, u mjesecu lipnju i rujnu mjesečna zarada od 36.620,00 kuna, a u mjesecu srpnju i kolovozu mjesečna zarada od 55.841,50 kuna, a što daje ukupni godišnji prihod od 223.882,68 kuna. Međutim taj iznos da treba umanji za iznos mjesečnog zaštićenog najma od 491,13 kuna u razdoblju od mjeseca travnja 2019. g. do 31.8.2019. g., te za iznos mjesečnog zaštićenog najma od 759,02 kuna za period od 1.9.2019. g. do 31.8.2020. g. i za iznos mjesečnog zaštićenog najma od 223,24 kunu u periodu od 14.9.2020. g. pa ubuduće (tj. nakon donošenja odluke Ustavnog suda RH o ukidanju pojedinih odredbe ZID ZNS-a).
1.3. Tužitelji smatraju da po stanovištu iskazanom u rješenje Vrhovnog suda RH, Rev – 2364/2016-3 od 19.12.2018. g. imaju pravo na naknadu mjesečne razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine svog stana koju gubi od momenta ratifikacije EU konvencije za zaštitu ljudskih prava i slobodama jer loše zakonsko rješenja koje vrijeđa odredbe članka 1. Protokola I. Konvencije, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni mjesečni iznos teku uz uvažavanje trogodišnjeg zastarnog rok od 1.4.2019. godine pa do isplate.
1.4. S obzirom da se odgovornost za neisplatu punog iznosa mjesečne najamnine nalazi na strani zakonodavca to su se tužitelji obratili ovlaštenom zastupniku tuženika da se pozivom na odredbe članka 186.a ZPP-a zbog izmakle koristi s njima zaključi izvansudsku nagodbu kojom će se počevši od 1.4.2019. godine za 36 mjeseci na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine njegova stana u [adresa] Republika Hrvatska tužiteljima isplatiti ukupan iznos od 663.612,36 kuna, od čega svakoj od tužiteljica pripada 1/2 dijela tog iznosa, zajedno sa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja na naznačene iznose teku od svakog pojedinog datuma u mjesecu pa do isplate. Međutim, tuženik da se u zakonskom roku nije očitovao na traženje tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske od 21.09.2022. ista se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava se pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
2.1. Nadalje, prema podacima iz priloženog zk izvatka tužitelji da su knjižni vlasnici, svaki u 1/2 dijela, predmetnog stana. Međutim, iz priloženih isprava, i to presude Općinskog suda u Splitu, broj P-1713/98 od 21. rujna 2006. proizlazi kako je predmetni stan prethodno bio u suvlasništvu podnositelja JF, te ĐF i ŽF, a prema Ugovoru o najmu stana od 1. prosinca 2014. suvlasnici su bili podnositelji JF ud. ĐF (u 2/4 dijela) i UF (u 1/4 dijela), te ŽF ud. B (u 1/4 dijela). Zatim je ŽF ud. B svoj suvlasnički dio predmetnog stana Ugovorom o darovanju nekretnina od 19. studenog 2018. prenijela na UF, a potom je UF na temelju Ugovora o darovanju upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik u 2/4 ili 1/2 dijela predmetnog stana.
2.2. Nadalje, budući da se u posjedu predmetnog stana, i prije i nakon sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine, nalazi zaštićeni najmoprimac, da je riječ o darovanju nekretnine bez prave predaje, te da je Ugovor o darovanju od 19.11.2018. morao biti sklopljen u zakonom propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. S obzirom da je na Ugovoru o darovanju samo ovjeren potpis darovatelja, isti da je zbog nedostatka propisanog oblika ništetan, slijedom čega UF da nije stekla vlasništvo u 1/4 dijela stana koji je predmet tog Ugovora, pa da nije niti aktivno legitimirana zahtijevati naknadu štete u odnosu na taj suvlasnički dio stana. Prema odredbama članka 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Prema odredbama članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika.
2.3. Nadalje, sve kad bi Ugovor o darovanju nekretnine od 19.11.2018. i bio sklopljen u propisanom obliku, UF da ne bi bila ovlaštena zahtijevati naknadu štete u odnosu na predmetni suvlasnički dio stana, budući da je temelj stjecanja vlasništva pravni posao sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, a pri čemu je ista znala, odnosno da joj nije moglo biti nepoznato da u predmetnom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac, pa da je sklapanjem pravnog posla preuzela poslovni rizik i pristala na primanje iznosa zaštićene najamnine umjesto tržišne najamnine. Stoga, da nedostaje uzročno posljedična veza između postupanja Republike Hrvatske i eventualne štete koju UF trpi u vidu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine.
2.4. Nadalje, presudom Općinskog suda u Splitu, broj P-1713/98 od 21. rujna 2006. koja da zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između RF, ĐF i ŽF, kao najmodavaca, i FF, kao najmoprimca, u Ugovoru su kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva koji zajedno s njim koriste predmetni stan, upisani njegova supruga HF, sin NF, nevjesta VF, te unuke DF i TF. Iz obrazloženja citirane presude proizlazi da je FF bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu temeljem rješenja o određivanju nositelja stanarskog prava od 20. svibnja 1985. U ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 1. prosinca 2014. sklopljenom između JF ud. ĐF, ŽF ud. B te PF, kao najmodavaca, i VF, kao najmoprimca, da su upisane njezine kćeri DF i TF, kao članovi njezinog obiteljskog domaćinstva. Uvidom u dostupne podatke na adresi predmetnog stana zaštićena najmoprimka da ima neprekidno prijavljeno prebivalište od 24.08.1976. do danas, njezina kći BFE rođ. TF od 17.03.1987. do danas, dok njezin suprug ŠFE ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi u [adresa], od 17.10.2001. do danas, pa je neživotno i nelogično da njegova supruga stanuje u predmetnom stanu. Druga kći zaštićene najmoprimke, TF, da je imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana od 17.03.1987. do 20.03.2019., kada da je prijavila prebivalište u [adresa], na adresi [adresa]. Što se tiče vlasništva nekretnina, da nisu pronađeni nikakvi podatci o (su)vlasništvu nekretnina zaštićene najmoprimke i članova njezinog domaćinstva. U odnosu na platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimke, da zaštićena najmoprimka i njezina kći BFE u spornom razdoblju su ostvarivale primanja (mirovina, dohodak od kapitala, plaća) u visini do 50.000,00 kn godišnje svaka, što da su dostatna primanja za plaćanje i većeg iznosa zaštićene najamnine od onog određenog u Ugovoru o najmu stana od 1. prosinca 2014. u visini od 223,24 kn mjesečno.
2.5. U odnosu na visinu zaštićene najamnine, najmodavac da je sukladno odredbama članka 11. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, br. 91/96 i 117/05 - dalje: Uredba) visinu mjesečnog iznosa zaštićene najamnine dužan izračunati jedanput godišnje, te takav izračun dostaviti najmoprimcu, a isti čini sastavni dio ugovora o najmu stana. Prema odredbama članka 7. stavka 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 - dalje: ZNS) visina zaštićene najamnine ovisi, između ostalog, o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca, te da je u skladu s time, prema odredbi članka 9. stavka 4. Uredbe, najmodavac ovlašten zatražiti od najmoprimca potvrdu o njegovom imovinskom stanju, što podrazumijeva i članove njegova domaćinstva, a koju izdaje Porezna uprava.
2 .6. U presudi u predmetu Statileo protiv Hrvatske ESLJP da je izrazio načelno stajalište da nadzorom u stambenim odnosima, koji se ima smatrati zakonitim i u skladu s općim interesom, nije postignuta prijeko potrebna pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg javnog interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca, jer se najmodavcima nameće teret u pogledu održavanja stana i plaćanja zajedničke pričuve koji je nerazmjerno visok u odnosu na prihode od zaštićene najamnine, koja se određuje isključivo u korist najmoprimaca, bez uzimanja u obzir njihovih ekonomskih mogućnosti. Drugim riječima, ESLJP da je zauzeo stajalište kako se prilikom utvrđivanja prava na zaštićenu najamninu, te visine zaštićene najamnine, u svrhu uspostavljanja pravedne ravnoteže između općeg javnog interesa i temeljnih prava pojedinaca, moraju uzimati u obzir ekonomske mogućnosti najmoprimca i članova njegovog domaćinstva, a što da je i smisao odredbi članka 31. stavka 2. alineje 2. i članka 7. stavka 2. ZNS kada se tumače u skladu s Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2.7. Ustavni sud da je pozivajući se na navedeno stajalište ESLJP-a, kao i na pravno shvaćanje VSRH izraženo u presudi broj Rev-448/12 od 29. lipnja 2016., u odlukama broj U-III-604/2016 od 4. listopada 2017. i broj U-III-3849/2011 od 30. siječnja 2018. zauzeo načelno stajalište prema kojemu je pravo na zaštićenu najamninu potrebno procjenjivati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, te da je u vezi s time potrebno utvrditi platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca, što da podrazumijeva odnosno uključuje: ukupne mjesečne prihode (prihodi od plaće, mirovine, imovine i imovinskih prava, kapitala itd.), vrijednost pokretnina (osobni automobili, zlatnine, gotovine, štednje, itd.), vlasništvo nekretnina (knjižno i/ili izvanknjižno), neovisno o njihovoj namjeni, izgrađenosti i pogodnosti za život, budući pravo na zaštićenu najamninu kao i visina zaštićene najamnine ovise o platnim mogućnostima najmoprimca i članova njegovog obiteljskog domaćinstva. Slijedom navedenog, da se osporava visina zaštićene najamnine u mjesečnom iznosu od 223,24 kn određena prema Izračunu Grada Splita, Odsjeka za poslove stanovanja od 25.10.2013., budući se navedeni izračun ne odnosi na sporno razdoblje, a niti da su se prilikom njegove izrade uzimale u obzir platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca.
2.8. U spornom razdoblju zaštićena najamnina da se povećavala prema tada važećim odredbama članka 28.a ZNS, te prema Podatcima o etalonskoj cijeni građenja iz 2019. i 2020., budući je etalonska cijena građenja jedan od objektivnih kriterija za izračun zaštićene najamnine. Naime, prema odredbama članka 28.a ZNS zaštićena najamnina za stan u privatnom vlasništvu povećavala se svakih dvanaest mjeseci, počevši od 1. rujna 2018., a iznos za koji se povećavala najamnina na dan 1. rujna tekuće godine bio je fiksan i iznosio je 1,20 puta zaštićene najamnine koju da je najmoprimac plaćao na dan 31. kolovoza 2018. (st. 1.), te da je takvu povećanu najamninu najmoprimac bio dužan plaćati bez izmjene ugovora, na temelju izračuna najmodavca (st. 4.).
2.9. Dakle, tužitelji da su u spornom razdoblju imali pravo na veći iznos zaštićene najamnine, i to u razdoblju od 01.09.2018., odnosno od 01.04.2019. do 25.09.2020. kada da je stupila na snagu odluka Ustavnog suda, broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020., kojom su odredbe članka 28.a ukinute. Veći iznos zaštićene najamnine od onog koji je vrijedio 2013., odnosno na dan 31. kolovoza 2018., tužitelji da su imali pravo primati i nakon što su ukinute odredbe članka 28.a ZNS, budući da je etalonska cijena građenja od 12.07.2019. iznosila 6.500,00 kn po m2 korisne površine stana, a od 20.05.2020. iznosi 6.800,00 kn po m2 korisne površine stana, dakle za 500,00 odnosno 800,00 kn iznosi više nego što je iznosila 2012. do 2018. (6.000,00 kn po m2 korisne površine stana).
2.10. Prema načelnom stajalištu ESLJP u predmetu Statileo, izraženom u točki 157. presude, naknada štete da ne može sadržavati iznos zaštićene najamnine koju je najmodavac imao pravo primati prema domaćim pravnim propisima, bez obzira na to je li on to svoje pravo ostvarivao ili nije. Dakle, da ne može se najmoprimca zbog propusta najmodavca u ostvarivanju svoga prava na povećanu najamninu, neopravdano osloboditi njegove obveze plaćanja povećane najamnine za odnosno razdoblje, a istodobno od Republike Hrvatske neopravdano tražiti naknadu te razlike. Stoga, podnositelji trebaju dostaviti izračune visine zaštićene najamnine od Grada Splita, Odsjeka za poslove stanovanja koja je vrijedila na dan 31.08.2018., te od svibnja 2020., kao i izračun koji su bili ovlašteni izraditi na temelju odredbi članka 28.a ZNS, i to od 1. rujna 2018. do 25. rujna 2020., uzimajući pri tom u obzir platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca.
2.11.Nadalje, osporava se utvrđena površina „korisne površine“ od 86,26 m2 prema kojoj je sudski vještak procjenjivao tržišnu vrijednost najamnine predmetnog stana. Naime, površina predmetnog stana prema zahtjevu i prema Ugovoru o najmu stana od 01.12.2014., kao i prema podacima u zemljišnoj knjizi i podacima iz Procjembenog elaborata, iznosi 82,68 m2, dok su pripadci predmetnog stana terasa površine 3,66 m2, i ostava/sprema površine 1,67 m2, smještena u prizemlju zgrade. Zadatak vještaka da je bio procijeniti tržišnu vrijednost najamnine „predmetnog stana“ i to prema njegovoj površini, a ne tržišnu vrijednost najamnine ukupne površine stana i njegovih pripadaka.
2.12. Površina natkrivene terase i površina spreme/ostave da ne mogu ulaziti u neto korisnu površinu stana, niti iste mogu biti predmet procjene tržišne vrijednosti najma. Nadalje, kao dan vrednovanja, tj. datum na koji se odnosi procjena tržišne vrijednosti najma, u procjembenom elaboratu naveden je dan 14.02.2022. S obzirom da je tržišna vrijednost najamnine predmetnog stana, koja uključuje terasu i ostavu, procijenjena u iznosu od 4.682,65 kn mjesečno na dan 14.02.2022., to da je sasvim logično, da tržišna vrijednost najamnine nije mogla biti ostvarena u istom iznosu kroz cijelo sporno razdoblje, od travnja 2019. kada su cijene najma bile niže, sve do ožujka 2022. Najamnine koju je vlasnik stana imao pravo primati, te naposljetku utvrdio iznos pravične naknade imovinske štete, koji iznos je i nakon obračuna zateznih kamata još uvijek bio daleko niži od razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, tim više što presudama ESLJP-a dosuđene zatezne kamate teku tek od proteka roka od tri mjeseca od donošenja presude. Utvrđujući primjerenu, odgovarajuću najamninu ESLJP je ujedno odredio granicu do koje su države ugovornice Konvencije ovlaštene zakonom sniziti najamninu ispod tržišne cijene, dakle granicu do koje je ograničenje prava vlasništva dopušteno.
2.13.Sukladno novoj praksi Županijskog suda u Varaždinu koja da se ogleda u presudi broj Gž-1632/19 od 28. listopada 2021., sve kad bi podnositelji imali pravo na naknadu štete, ne bi imali pravo na naknadu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, već eventualno u visini razlike između odgovarajuće, primjerene najamnine, u smislu presuda ESLJP, i zaštićene najamnine koju su imali pravo primati u spornom razdoblju. Pri tom bi odgovarajuća, primjerena najamnina bila u visini od 50% prosječne tržišne najamnine od koje se oduzima iznos zaštićene najamnine. Navode se odluke VSRH, broj Rev-1423/16 od 27. kolovoza 2019. i Rev- 45/10 od 7. travnja 2010. u kojima da je izraženo stajalište da niži sud, odmjeravajući naknadu u visini tržišne najamnine, nije pravilno utvrdio naknadu, jer ista da mora biti u ravnoteži s ograničenjem koje je tužitelju nametnuto i legitimnim ciljem zbog kojeg je to ograničenje ustanovljeno.
2.14. Također tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata od svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, budući podnositelji zahtijevaju naknadu štete od travnja 2019. do ožujka 2022., i to sve prema cijenama od 14. veljače 2022., a ne prema cijenama koje se odnose na svaku godinu spornog razdoblja. Pod uvjetom osnovanosti zahtjeva, od iznosa primjerene, odgovarajuće najamnine, osim iznosa zaštićene najamnine, potrebno je odbiti i porez na dohodak od imovine sukladno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), a na način kako je to navedeno u dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: 410-01/20-01/2550 od 9. ožujka 2021. s time da u tablici pod točkom 5. navedeni prirez od 18% (odnosi se na Grad Zagreb), treba zamijeniti odgovarajućim prirezom koji se odnosi na grad Split.Takvo pravno shvaćanje da je izneseno u odluci VSRH broj Rev-934/04 od 17. prosinca 2008. prema kojemu se u naknadu štete u vidu izmakle koristi – izgubljene zarade ne uračunava dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza. Drugim riječima, da su tužitelji prema redovitom tijeku stvari iznajmili stan u visini slobodno ugovorene najamnine, oni bi na ostvareni iznos kao dohodak od imovine morali platiti zakonom propisani porez i prirez. Stoga se naknada štete koja se zahtijeva po osnovi izmakle koristi od najamnine eventualno može zahtijevati samo u onom iznosu koji bi podnositelji zaista ostvarili, dakle u iznosu umanjenom za iznos poreznih davanja. Takvu praksu da je primijenio i Županijski sud u Bjelovaru u presudi broj Gž-633/20 od 9. srpnja 2020. u kojoj je od iznosa tržišne najamnine odbio iznos na ime poreznih davanja i iznos zaštićene najamnine.
3. U tijeku postupka umrla je tužiteljica pod 1 JF, te je sud nakon prekida postupka nastavio postupak u odnosu na njene nasljednike BF i CF.
4. Nakon provedenog vještačenja tužitelji su podneskom od dana 15. travnja 2025. godine uredili tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika i to: izračun mjesečne zaštićene najamnine na dan 25.05.2016. Grada Splita, Službe pravne zaštite za stanove i poslovne prostore, izračun zaštićene najamnine po izračunu najmodavca str.7. spisa, izvadak iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preslika Procjene tržišne vrijednosti zakupa/najma nekretnine iz mjeseca veljače 2022. g.,izrađena od Marije Šarić Leko, dipl. ing. građ., preslik pravomoćne presude i rješenje Općinskog suda u Splitu br. IP-1713/98 od 21.9.2006. godine, prijepis posjedovnog lista broj 3363 k. o. [katastarska općina], preslika Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 01.12. 2014. g., preslik Ugovora o darovanju od 19.11.2018. koji se nalazi u prilogu Procjembenog elaborata od veljače 2022. sudskog vještaka Marije Šarić Leko, Izračun poreza na dohodak od imovine, klasa: 410-01/20-01/2550 od 9. ožujka 2021., preslik povijesnog zk izvatka, podatak o etalonskoj cijeni građenja iz 2012., 2018., 2019. i 2020., podaci Državnog zavoda za statistiku o broju dolazaka i noćenja turista u 2020. i 2021. godini u odnosu na 2019. godinu ispisani sa službene web stranice DZS-a (po potrebi podatke zatražiti od DZS putem suda), dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od dana 13. studenog 2024. godine, klasa: 410-20/24-04/25 uz potvrdu o visini dohotka i primitaka (str. 281 do 285. spisa), preslik povijesnog izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ručno vođena knjiga), od 15. studenog 2024.godine, dopis MUP, PU SD, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za upravne poslove, klasa: 220-01/24-07/6333, od 7. studenog 2024.godine, proveden je uviđaj na licu mjesta dana 24. siječnja 2025. godine, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Slavena Runje, pregledan je i pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Slavena Runje od dana 5. travnja 2025. g, izveden je dokaz usmenim obrazlaganjem vještva na ročištu od dana 5. veljače 2026., izveden je dokaz saslušanjem trećetužiteljice.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete (izgubljene dobiti) koja predstavlja razliku između kombinirane tržišne i turističke najamnine za stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], površine 82,68 m2, položenog na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo (E-9) i zaštićene najamnine koju plaća zaštićeni najmoprimac koji u tom stanu živi.
8. Među parničnim strankama nisu sporne slijedeće činjenice:
- da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 1. travnja 2022., čime je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 81/07, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, dalje: ZPP) pa je valjalo o zahtjevu meritorno odlučiti;
- da su prednica prvo i drugotužitelja JF i trećetužiteljica UF u zemljišnim knjigama u trenutku podnošenja tužbe bile uknjižene kao suvlasnice stana u [adresa], svaka za 2/4 dijela, anagrafske oznake [adresa], površine 82,68 m2, položenog na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo (E-9) i to baš stan koji se sastojji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice,WC-a,kupaonice i hodnika,te pripadaka: terase/sjeve, površine 3,66 m2 i spreme 1 površine 1,67 m2 smještene u prizemlju;
- da je nakon smrti tužiteljice JF, provedeno rješenje o nasljeđivanju br O- 1437/24-4, za čiji suvlasnički dio od 2/4 se upisala njena nasljednica ŠF (drugotužiteljica), sve kako proizlazi iz aktualnog zk stanja;
- da je pred Općinskom sudom u Splitu vođena parnica pod brojem IP-1713/98 u kojoj je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev dana 21. rujna 2006.g. tužitelja FF, protiv tuženika RF, ĐF i ŽF, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana, te je donesena presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu ranije navedenog stana;
- da su JF, UF i ŽF kao najmodavci zaključili ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najmaninom) dana **.**.2014., sa VF ud. NF kao zaštićenim najmoprimcem, a članovi obiteljskog domaćinstva navode se DF i TF, a koja zaštićena najamnina je utvrđena na iznos od 223,24 kn mjesečno.
- da u predmetnom stanu i dalje živi zaštićeni najmoprimac VF sa članovima svog obiteljskog domaćinstva (MF DF).
- da je izračun mjesečne najamnine na dan 25.05.2016.godine, prema podatcima Splitsko-dalmatinske Županije, Grad Split, Služba pravne zaštite i za stanove i za poslovne prostore, Odsjek za poslove stanovanja, iznosi 195,21 kuna, a da u spisu postoji izračun zaštićene najamnine za razdoblje od 31.08.2018.g., do 31.08.2023,koji izdaje najmodavac.
9. U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 dalje: ZOO), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, nadalje: ZNS), Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nadalje: Konvencija) i Ustava Republike Hrvatske (“Narodne Novine“ 56/90, 135/97, 08/98, 113/00,124/00, 28/01,41/01,55/01, 76/10,85/10, 5/14, dalje Ustav).
10. U ovom postupku među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija, odnosno imaju li tužitelji od tužene pravo potraživati isplatu na ime razlike vrijednosti zaštićene najamnine i tržišne/turističke vrijednosti najamnine, sukladno prethodno navedenim zakonskim propisima, a sporna je i visina tražene razlike.
11. Odredbe ZOO-a uređuju ugovor o najmu u nekoliko odredbi pa tako u čl. 551. navodi da se odredbe tog zakona o ugovorima o najmu podredno primjenjuju na najam uređen posebnim zakonom, u čl. 553. stavak 1. da je najmodavac dužan predati stvar najmoprimcu i održavati je u stanju podobnom za ugovorenu uporabu, u čl. 554. propisuje obvezu najmodavca radi održavanja stvari u stanju podobnom za ugovorenu uporabu o svom trošku pravodobno izvršiti potrebne popravke što mu je najmoprimac dužan dopustiti, odnosno obvezu naknade najmoprimcu troškova popravaka koje je ovaj izvršio, bilo stoga što nisu trpjeli odgađanje ili ih najmodavac, obaviješten o njima, nije izvršio u primjerenom roku, a također i obvezu najmodavac snositi sve poreze i druge javne terete iznajmljene stvari.
12. U člancima 66.-99. ZV-a regulirano je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) kao oblik suvlasništva na zgradi koja se sastoji od više posebnih dijelova, gdje postoji posebno i odvojeno vlasništvo na pojedinačnim posebnim dijelovima nekretnine (poput stanova ili poslovnih prostora), te suvlasništvo na zajedničkim dijelovima zgrade (kao što su ulazi, stubišta, hodnici, krov, sustav grijanja, dizala, itd.) i zemljištu na kojem se zgrada nalazi.
13. Nadalje, članak 84. st. 1. propisuje da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine dužan održavati taj dio (npr. stan) o svome trošku, te snositi sve javne obveze i terete u svezi s tim posebnim dijelom nekretnine. U čl. 84. stavak 3. propisana je obveza najmoprimca posebnog dijela nekretnine (npr. stanar) na plaćanje komunalne usluge u svezi s uporabom tog posebnog dijela nekretnine a njegov vlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze, a prema članku 89. stavcima 1. i 2. troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima radi čega suvlasnici moraju uspostaviti zajedničku pričuvu u koju uplaćuju doprinos za zajedničku pričuvu.
14. Prijelazne odredbe (članci 30.-49.) ZNS-a uspostavljaju posebnu kategoriju najmoprimaca („zaštićene najmoprimce”), a to su osobe koje su ranije bile nositelji stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu ili osobe koje nisu kupile svoje stanove temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Takvi su najmoprimci zaštićeni nizom zaštitnih mjera, poput obveze najmodavca da sklopi ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, plaćanja zaštićene najamnine čiji iznos utvrđuje Vlada, te ograničenog popisa razloga za otkaz najma. Odredbe Zakona o najmu stanova koje se odnose na redovnu najamninu primjenjuju se i na zaštićenu najamninu, ako odredbama o zaštićenoj najamnini nije određeno drugačije.
15. Mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90 s naknadnim izmjenama i dopunama glase: Članak 14. stavak 2. „Svi su pred zakonom jednaki.” Članak 29. stavak 1. „Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.” Članak 48. „Jamči se pravo vlasništva. Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.„
16. U ZNS-u uistinu ne postoji zakonska odredba koja bi određivala obvezu tužene na koju ukazuje tužitelj, međutim sud nije vezan pravnom osnovom već činjenicama navedenim u tužbi.
17. Presudom Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (zahtjev br.12027/10) od srpnja 2014., kojoj je prethodio postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tvrdio da nemogućnost naplate najamnine za najam stana koji koristi zaštićeni najmoprimac predstavlja povredu njegovih vlasničkih prava, utvrđeno je da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva jer “zaštićeni najam“ ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine, da je pravna osnova za to miješanje Zakon o najmu stanova i sa Zakonom povezana Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" 40/97,107/15) što znači da je miješanje u vlasnička prava bilo predviđeno zakonom i da su pravni propisi težili cilju koji je u općem interesu.
18. Međutim, ESLJP utvrđuje da u konkretnom slučaju nije postojala pravilna raspodjela socijalnog i financijskog tereta, da je na podnositelja zahtjeva stavljen nerazmjerno pretjeran pojedinačni teret i da nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva, čime je povrijeđen čl. 1. Protokola br.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako utvrđuje da se temeljni problem zbog kojega je utvrđena povreda Konvencije tiče zakonodavstava i da se proteže izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva, radi čega smatra da Republika Hrvatska treba poduzeti odgovarajuće zakonodavne i /ili druge opće mjere kako bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavca, uključujući njihovo pravo na ostvarenje dobiti od imovine, te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za one u lošijem položaju.
19. Dosljedno u predmetu Statileo protiv Hrvatske (nadalje: Statileo), koji je činjenično bitno istovjetan ovom predmetu, ESLJP je zaključio kako je došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije, između ostalog i zbog niskog iznosa zaštićene najamnine koju je podnositelj zahtijeva imao pravo primati (toč. 143. obrazloženja). I podnositelj zahtjeva iz citiranog predmeta i tužitelj iz ovog predmeta su vlasnici stanova (ovdje suvlasnici) u kojima žive osobe koje imaju status zaštićenog najmoprimca. Konvencija je prema čl. 141. Ustava Republike Hrvatske iznad zakona po pravnoj snazi, a prema čl. 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) sudovi sude i na temelju Ustava i međunarodnih ugovora.
20. Po ocjeni ovog suda odluke ESLJP pa tako i navedena odluka Statileo, obvezujuće su za sve sudove i primjenjuju se na području Republike Hrvatske jer to proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. siječnja 2013.g. broj U- III-3304/2011 i s obzirom da je ESLJP jedini ovlašten tumačiti povrede Konvencije koje su nastale u zemljama potpisnicama te Konvencije u smislu odredbe čl. 32 Konvencije. Naime Ustavni sud smatra da izvršenje presude ESLJP u kojima je utvrđena povreda Konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je Republika Hrvatska kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije.
21. Stoga, ovaj sud zaključuje da na strani tužitelja postoji povreda prava na mirno uživanje svog vlasništva jer ne mogu u punom opsegu ostvariti prihode od svoje imovine.
22. Po mišljenju ovog suda na strani tužene postoji protupravnost koja je utemeljena na ponašanju suprotnom čl. 8. ZOO koji govori o suzdržavanju od postupaka kojima se može prouzročiti šteta drugome i odgovornost po čl. 1045. st. 1. ZOO te i čl. 2. st. 4. Ustava Republike Hrvatske koji govori da Hrvatski sabor odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.
23. U toč. 165. obrazloženja citirane odluke "Statileo" ESLJP je naglasio, kako je to već i ranije navedeno, da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i da se utvrđenja suda protežu izvan pojedinačnog interesa podnositelja u konkretnom slučaju radi čega je sud smatrao da bi tužena država trebala poduzeti odgovarajuće zakonodavne i/ili druge opće mjere kako bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine i općeg interesa zajednice – uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za one u lošijem položaju – u skladu s načelima zaštite vlasničkih prava prema Konvenciji.
24. Kako je ustavna zadaća Hrvatskog sabora uređivati gospodarske i pravne odnose, prema ocjeni ovog suda Hrvatski sabor je svojom pasivnošću počinio protupravnu štetnu radnju time što je propustio urediti odnose najmodavaca i zaštićenih najmoprimaca na način da osigura relativno osjetljivu ravnotežu.
25. Slijedom navedenog, sud je stava da zakonska regulativa koja je u utuženom razdoblju propisivala institut zaštićenog najma stanova u privatnom vlasništvu predstavlja protupravno postupanje tuženice jer je njome povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo vlasništva vlasnika stanova,tako što je tužena svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani tužitelja koje u uzročno posljedičnoj vezi dovodi do štete na strani vlasnika stanova u visini razlike između tržišne najamnine koju su mogli ostvariti i zaštićene najamnine pa bi tužena temeljem ranije izloženog te čl. 1045. st. 1. u vezi s čl. 8. ZOO-a, a sve u svezi s čl. 2 st. 4. Ustava Republike Hrvatske trebao naknaditi tužitelju štetu koju trpi (tako i VSRH broj Rev-2364/2016-3 od 19.12.2018.).
26. Glede procjene je li najmoprimac pretrpio značajnu štetu po stavu suda (tako i ESLJP u predmetu Statileo) potrebno je situaciju u kojoj se tužitelji nalaze usporediti sa situacijom u kojoj bi se nalazili da su bili u mogućnosti iznajmiti svoj stan prema tržišnim uvjetima, a iz navedene uporedbe je sudu očito da bi takva situacija za vlasnike (suvlasnike) stana bila značajno povoljnija iz čega proizlazi zaključak da su pretrpili značajnu štetu kao posljedicu povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (tako i ESJL u predmetu Statileo). Iz svega navedenog jasno proizlazi pasivna legitimacija Republike Hrvatske.
27. Tužena nije u odgovoru na tužbu prigovarala zastari potraživanja, pa se samo uzgredno napominje da se predmetna tražbina tužitelja odnosi se na naknadu štete- gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, te da se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1.ZOO-a. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. st. 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje (stav izražen u presudi i rješenju VSRH broj Rev-1104/2018 od 22. siječnja 2019.).
28. Što se tiče prigovora aktivne legitimacije trećetužiteljice, navodeći da je nakon presude Općinskog suda u Splitu broj P- 1713/98 suvlasnica ŽF ud. B darovala predmetnu nekretninu trećetužiteljici PF koja se upisala za 2/4 dijela (1/2 dijela), te da je riječ o darovanju bez prave predaje, jer da je Ugovor o darovanju od dana 19. studenog 2018. godine morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, a da kako je ovjeren samo potpis darovatelja isti da je ništetan, pa da UF ne bi bila aktivno legitimirana u ovom postupku, valja kazati da su takvi navodi neosnovani, s obzirom da u konkretnom slučaju nije nužno da takav ugovor ima formu javno bilježničkog akta, iz razloga što je izvršena prava predaja stvari u posjed. Naime trećetužiteljica je preuzela ključeva stana od svoje majke, ali logično je i notorno da ista ne može stupiti u neposredni posjed obzirom da takav posjed ima zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog domaćinstva, a da upravo trećetužiteljica je konkludentnim činom preuzimanja ključeva od svoje majke stupila u posredni posjed što je ista potvrdila u svom iskazu kada je navela" Moja majka je posjedovala ključeva i ona je meni dala te ključeve“, a nadalje je istaknula kako su njene obveze „održavanje stana, zajedničkog stubišta, pituravanje i čišćenje, plaćanje pričuve, da je njena majka i mijenjala vodovodne instalacije unutar stana". Osim toga u točki II. ugovora o darovanju konstatira se da darovatelj uvodi u zakoniti i materijalni posjed darovanih nekretnina daroprimateljicu. Nitko nije osporavo učinjeno darovanje trećetužiteljici niti pokretao postupak za utvrđenje ništetnosti, a ista se temeljem citiranog ugovora upisala u zemljišnu knjigu suda kao suvlasnica.
29. Što se tiče prigovora aktivne legitimacije prvotužitelja i drugotužiteljice koji su stupili u parnicu po nastavku postupka nakon smrti ranije tužene JF valja kazati da uvidom u rješenje suda poslovni broj O- 1437/24 proizlazi da su ovi tužitelji kao jedini nasljednici nasljedili prava i obveze iz ovog sudskog postupka koji je ranije imao oznaku P- 2967/22 svako za ½ dijela, pa je i takav prigovor tužene neosnovan.
30. Nadalje što se tiče prigovora tužene u odnosu na osporavanje visine zaštićene najamnine u mjesečnom iznosu prema izračunu Grada Splita, kao i da se prema odredbama čl. 28. ZN-a te prema podacima o etalonskoj cijeni građenja u spornom razdoblju povećavala cijena zaštićene najamnine svakih dvanaest mjeseci, te da je najmoprimac bio dužan plaćati takvu povećanu cijenu bez izmjene ugovora, a da je najmodavac trebao i mogao zatražiti takvu povećanu cijenu najma, te da se ne može namoprimca neopravdano osloboditi njegove obveze plaćanja povećene najamnine, valja kazati da zakonodavac jest predvidio mogućnost izmjena visine zaštićene najamnine i da on ovisi o mjesečnim prihodima članova obiteljskog domaćinstva, koju mogućnost najmodavac može iskoristiti za svoj bolji položaj, ali nužno i ne mora, jer ga zakon nužno ne obvezuje na poduzimanje radnji u pravcu utvrđivanja platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva.
31. Dakle nema mjesta zaključivanju da bi eventualno tužitelji doprinjeli nastanku štete jer da nisu prije zaključenja ugovora o zaštićenom najmu poduzimali radnje radi utvrđivanja platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca o kojima ovisi zaštićena najamnina.
32. Naime članak 7. ZNS, propisuje zaštićenu najamninu kao jedan od najvažnijih elemenata statusa zaštićenog najmoprimca, tako da se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, a uvjeti i mjerila utvrđuju se ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (u kojoj se stan nalazi), kao i o platnim mogućnostima (tj. prihodima) obiteljskog domaćinstva najmoprimca time što ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade (u kojoj se stan nalazi), određenog posebnim propisom. Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (Narodne novine br. 40/97 i 117/05), u čl 3. sadrži matematičku formulu za izračun zaštićene najamnine. Formula uzima u obzir: (a) korisnu površinu stana, (b) etalonsku cijenu građenja (od 1. studenog 2005. kad su stupile na snagu izmjene i dopune Uredbe); (c) broj bodova u zapisniku o bodovanju stana (koji ovisi o materijalima od kojih je izgrađen, stanju stolarije i cijevi, stanju vodovodnih, plinskih, toplinskih i električnih instalacija te telekomunikacijskih utičnica, obrade podova i zidova, kata na kojem se stan nalazi, postojanja dizala, itd.); (d) koeficijent lokacije (koji ovisi o lokaciji stana i demografskim trendovima); i (e) koeficijent iskoristivosti (koji ovisi o korisnoj površini stana i broju stanara koji u njemu stanuju), a u članku 9. propisana je mogućnost smanjenja iznosa zaštićene najamnine izračunatog prema formuli sadržanoj u članku 3. u slučajevima kad je prosječni mjesečni prihod po članu obiteljskog domaćinstva u prethodnoj godini bio niži od polovice iznosa prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj za istu godinu, pa se dakle ova odredba primjenjuje samo u korist najmoprimca omogućujući mu da dodatno smanji iznos zaštićene najamnine.
33. Također treba reći da stvarno utvrđeni iznos zaštićene najamnine u konkretnom predmetu i koji iznos je sudski vještak koristio u svom izračunu, predstavlja i stvarno utvrđenu visinu zaštićene najamnine za predmetno razdoblje, ta da potencijalni izračuni zaštićene najamnine na više ili pak na niže iznose nisu od relevantnog značenja za ovaj postupak, već se kao paramater uzima upravo onaj iznos mjesečne zaštićene najamnine koji je zaštićeni najmoprimac prihvatio i za koji je sklopio ugovor o najmu sa najmodavcem, odnosno čijom suglasnošću je takva visina utvrđena. Stoga iznos stvarno utvrđene i plaćene zaštićene najamnine nije bio sporan u postupku, jer se i ne može u ovom postupku utvrđivati drugačiji iznos zaštićene najamnine. Osim toga vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimaca pri određivanju zaštićene najamnine ne može biti riješeno prevaljivanjem tereta na najmodavce.
34. Što se tiče visine naknade štete treba naglasiti kako tužitelji traži pravo na razliku kao kombinaciju tržišne mjesečne najamnine i turističkog najma i to sve prema izračunu koji je preciziran podneskom od dana 15.04.2025. nakon provedenog vještačenja na okolnosti razlike najamnine, koje je provedeno po stalnom sudskom vještaku Slavenu Runji, dipl. ing. građevine, koji je sačinio vještvo dana 05. travnja 2025. godine, sve to za predmetno razdoblje od 1.travnja 2019.godine do 31. ožujka 2022.g.
35. Sud prihvaća vještvo stalnog sudskog vještaka Slavena Runje, dipl. ing. građevine kao stručno, objektivno i argumentirano, kao i njegovo usmeno obrazlaganje vještva u kojem se očitovao na sve iznesene prigovore tužene.
36. Sudski vještak u svom vještvu navodi da ukupna tržišna vrijednost visine najma stana u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2022.g. iznosi 27.438,03 eur, a ukupna tržišna vrijednost visine turističkog najma od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2022. iznosi 89.455,51 eur, dok ukupna visina zaštićene najamnine od 1. travnja 2019.g. do 31. ožujka 2022. iznosi 2.049,96 eur, a radi se o stanu korisne neto površine od 85,35 m2, na drugom katu stambene zgrade oznake E-9, STAN 24, [adresa]. Sudski vještak je u vještvu naznačio metodu procjenjivanja (poredbenu metodu), kod koje se vrijednost nekretnine određuje uspoređivanjem stvarno postignutih otkupnih cijena i cijena najma usporedivih nekretnina u fer transakcijama, što zahtjeva analizu tržišta, a analiziraju se nekretnine koje su prodane ili se nude na tržištu uz odgovarajuću korekciju i uspoređujući svojstva nekretnine koja se procjenjuje. Poredbenom metodom se tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene,a iz baze kupoprodajnih cijena i cijena najma, da je razvidno da postoji dovoljan broj poredbenih najmova stanova sličnih promatranom. Sudski vještak je utvrdio jediničnu vrijednost najma predmetnog stana po m2 na dan očevida od 13,24 Eur/m2., a u tablici broj 9.2. dao je mjesečni prikaz tržišne /dugotrajne visine najma, u tablici 9.3. tržišne/turističke visine najma, te u tablici 9.4. mjesečni izračun visine zaštićene najamnine. Također sudski vještak koristio se u nalazu i mišljenju podacima nadležne Gradske službe – Izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena – najam stana i apartmana klasa: 364-01/25-01/30 od 27. siječnja 2025.g. Sudski vještak uzeo je u obzir i preciznu makro i mikro lokaciju nekretnine, prostorno planski status prema izmjenama i dopunama generalnog urbanističkog plana Splita, te stanje nekretnine u tehničkom opisu.
37. Obrazlagajući usmenim putem vještvo, te odgovarajući na sve primjedbe tužene sudski vještak je na ročištu od dana 5. veljače 2026. naveo da što se tiče razdoblja pandemijskih godina, da nije ni bio njegov zadatak kao vještaku da utvrđuje stanja vezano uz pandemije, nego moguće stanje, odnosno zadatak nije bio da li je nešto ostvareno ili nije, već da je zadatak bio utvrditi moguće stanje na tržištu nekretnina, da se koristio podacima Grada Splita i to izvatkom iz zbirke kupoprodajnih cijena- najam stana i apartmana, a koje da je ujedno priložio uz svoje vještvo,a da službeni dokument Grada Splita se odnosi na jedno šire području, odnosno na cijelo područje grada Splita, dok da njegov zadatak da je bio da utvrdi prosječnu cijenu najma za konkretnu lokaciju, odnosno iz svih ovih podataka koji su konkretni podaci da izvuče jednu prosječnu cijenu. Također da zapravo odstupanja od lokacije do lokacije mogu biti jako velika, pa tako primjerice odstupanja da mogu biti i do 100 posto, ako se uzme u obzir centar grada i rubno područje grada. U odnosu na iznose poreznih davanja i zašto nisu oduzeti iznosi u ovom vještvu, navodi da je njegov zadatak bio u ovom vještvu prvenstveno moguće visine najma, a ne koliki bi bio prihod od najma, inače da ta kategorija prihoda od najma je zapravo nešto što on ne može vještačiti, tu da bi se radilo o financijskom vještaku koji da bi morao posebno izračunati sve te parametre koje da je potrebno dati državi, kao i ostalim primateljima koji uprihoduju poreze i prireze.
38. Tužena strana je i nakon usmenog obrazlaganja vještva osporavala dani nalaz i mišljenje, posebno ističući prigovore na izračun visine za vrijeme pandemije korona virusa, da je u poredbenoj metodi koristio niže prostorne kategorije, te da je mjesečnu cijenu najma izračunao više za 5,41 EUR/m2 nego prema podacima "Izvješće o stanju tržišta nekretnina- Grad Split za 2022.g., te je zatraženo vještačenje po novom sudskom vještaku.
39. Ovaj sud je stava da je sudski vještak na sva pitanja i primjedbe tuženika jasno i argumentirano odgovorio, pa je sud odbio daljnji prijedlog tuženika da se u ovom postupku izvede dokaz po novom sudskom vještaku smatrajući takav dokaz suvišan, obzirom na potpuno jasno, argumentirano i logično obrazlaganje sudskog vještaka, koje obrazlaganje ovaj sud prihvaća kao utemeljeno i potkrepljeno argumentima i ničim suprostavljeno ostalim dokazima.
40. Tužitelji svakako imaju legitimno pravo potraživati pored razlike tržišnog (dugoročnog najma) i razliku na ime tzv. turističkog najma (kratkoročni najam), sve obzirom na lokaciju predmetnog stana i notornu činjenicu da se u centru grada Splita stanovi iznajmljuju velikim dijelom u turističke svrhe. Međutim u pogledu dosuđivanja i tzv. turističkog najma, a koja mjesečna visina je znatno viša u odnosu na mjesečnu tržišnu visinu najma (dugoročni najam) sud svakako prilikom utvrđivanja visine naknade štete mora voditi računa o navedenoj ravnoteži, kako tuženoj ne bi bio nametnut prekomjeran financijski teret jer je tužena ograničila tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom stanu sukladno legitimnom cilju zbog kojeg je to ograničenje ustanovljeno.
41. U odnosu na tzv. turističku najamninu odnosno je li tužiteljima nastupila šteta zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetne nekretnine u turističke svrhe za razdoblje koje se odnosi na mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2019.g., 2020., i 2021. valja kazati da prema stavu ovog suda, a i recentnoj sudskoj praksi koja se ogleda u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 958/2025 od dana 5. studenog 2025.godine, tužitelji ne bi imali pravo na razliku između zaštićene najamnine i iznosa tržišne najamnine uvećane za iznos dobiti od turističkog najma koji je vlasnik mogao ostvariti tijekom turističke sezone.
41.1. Naime, navedenom odlukom odbijena je revizija tužiteljice protiv točke II. i III. izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2038/2024 od 23.listopada 2024.g., koja revizija je podnesena i dozvoljena u odnosu na pravno pitanje: „Odgovara li Republika Hrvatska vlasniku stana zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva uslijed uvođenja instituta zaštićene najamnine i za iznos eventualno utvrđene razlike između zaštićene najamnine i iznosa godišnje tržišne najamnine uvećane za iznos dobiti od turističkog dnevnog najma koji je vlasnik mogao ostvariti tijekom turističke sezone?“
42. U revizijskoj odluci navedeno je da prema odredbi članka 1. točke 9. i 10. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. propisano je da naknada čini iznos novčanih sredstava koji Republika Hrvatska, ako su ispunjene propisane pretpostavke, isplaćuje ovlašteniku prava na naknadu zbog prekomjernog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu uzrokovanog nemogućnošću da stan iznajmljuje po slobodno ugovorenoj tržišnoj cijeni najma ili da traži iseljenje zaštićenog najmoprimca iz stana zbog nemogućnosti da mu stan iznajmljuje po slobodno ugovorenoj tržišnoj cijeni najma, koje ograničenje je posljedica reforme stambenog zakonodavstva propisane Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20). Odgovarajuća najamnina je iznos najamnine u visini prosječne slobodno ugovorene najamnine na tržištu umanjene za iznos zaštićene najamnine. Ranije navedeni zakon ne propisuje mogućnost turističke najamnine.
43. Nadalje, naknada za ograničenje prava vlasništva je posebna naknada koja se plaća u visini određenoj prema prosječnoj tržišnoj najamnini za nekretnine prema općim propisima obveznog prava. Postoji mogućnost davanje te nekretnine i u turistički najam, ali da se postavlja pitanje može li se taj teret prebaciti na državu, imajući prije svega u vidu da je zakonodavac u Zakonu o izvršenju normirao prosječnu najamninu te shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo da su države ovlaštene sniziti najamninu do razine ispod tržišne vrijednosti ako zakonodavna vlast odluči da je naplata tržišne najamnine neprihvatljiva sa stajališta socijalne pravde.
44. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je stajališta (i ovaj sud) da naknada štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva obuhvaća samo razliku između tržišne i zaštićene najamnine, a ne i tzv. turističku najamninu, jer upravo zakon ne predviđa takvu mogućnost. Dakle naknada za ograničenje prava vlasništva je posebna naknada određena prema prosječnoj tržišnoj najamnini, a ne prema potencijalnoj zaradi od turističkog najma. Država nije dužna nadoknaditi izmaklu dobit od turističkog najma, jer zakonodavac propisuje prosječnu najamninu, a Europski sud za ljudska prava dopušta snižavanje najamnine radi socijalne pravde. Pozivanje tužitelja da je navedena odluka izolirani procesni i materijalni propust, te da istu nije donijelo prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavlja legitimni stav tužitelja, međutim prvostupanjski sud u svom djelovanju nužno mora poštivati odluke najvišeg suda, upravo radi ujednačenosti sudske prakse i ravnomjernog postupanja prema svim sudionicima postupka, uvažavajući da je upravo recentna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske odgovorila na konkretno pravno pitanje za koje nije postojala ujednačena praksa drugostupanjskih sudova.
45. Osim toga u konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali ni da bi poslovnom djelatnošću iznajmljivali stan turistima, a u tom pravcu valja kazati da nije logično ni razumno očekivati da bi tužitelj pored iznajmljivanja stana kao dugoročni najam za pet mjeseci (studeni, prosinac, siječanj, veljače i ožujka) mogli kombinirati iznajmljivanje u turističke svrhe za razdoblje od preostalih sedam mjeseci u jednoj godini, jer nije realno očekivati i dobiti takvog potencijalnog klijenta na tržištu koji bi koristio dugoročni najam za samo 5 mjeseci, a za preostale mjesece nastavio koristiti nekretninu kao turist (ili bi u protivnom morao napustiti nekretninu). Dakle tužiteljevo potraživanje kao kombinacija tržišnog/turističkog najma nije realna i očekivana na tržištu nekretnina, posebice ne u omjeru kao je to tužitelj zatražio u tužbenom zahtjevu.
46. Kako je sudski vještak u svom vještvu raščlanio posebno mjesečne iznose za tržišnu najamninu, a posebno naveo iznose za turistički najam, to ovaj sud je ukupnu visinu razlike utvrdio prema prikazanoj mjesečnoj visini iz tablice 9.2. (tržišni/dugoročni najam), koje iznose je valjalo umanjiti za utvrđene iznose iz tablice 9.4. (visina zaštićene najamnine), koju je valjalo dosuditi tužiteljima, sve u skladu sa već ranije izraženim stavom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2364/2016 od 19.prosinca 2018.g., dok je za više zatražene iznose turističkog najma valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, sve kako je odlučeno i točki I. II. i III. izreke presude.
47. Sud prihvaća formulu izračuna tužitelja kao ispravnu na način da od ukupne utvrđene visine tržišne najamnine iz tablice 9.2. prvotužitelju i drugotužiteljici pripada svakom po ¼, umanjeno za ¼ dijela zaštićene najamnine, dok trećetužiteljici pripada polovina visine tržišne najamnine umanjeno za ½ dijela utvrđene zaštićene najamnine.
48. Što se tiče prigovora tuženika da bi se potraživanje tužitelja trebalo umanjiti za obveze plaćanja propisanih poreza i prireza, valja kazati da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja radi naknade štete, a ne o zahtjevu za isplatu najamnine, pa u tom pravcu navedeni prigovor je neosnovan (Županijski sud u Splitu, Gž- 1723/2023).
49. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 7/19, 80/22, 114/22- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude, te ocjenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
50. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, i čl. 156. koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj samo pojedine troškove primjenom odredbi čl. 156. st.1. ZPP- a.
51. Glede troška parničnog postupka ovaj sud imao je na umu i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.
52. Ovaj sud zalažući se kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti te poštenog i razumnog pristupa, smatra da upravo imajući na umu ta načela i takav pristup, valja odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku.
U Trogiru, 4. rujna 2026.
Sutkinja
Danira Vujević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun.tužitelja
- zz tuženika po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu
- spis, ovdje
