Poslovni broj: UsI-484/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Jakovu Bačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/21-01/210, URBROJ: 512M-02-03-26-23 od 22. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/101, URBROJ: 512M-02-03-25- 2 od 22. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zadar, KLASA: UP/ I 560-01/25- 01/22, URBROJ: 512M2-01-04-28-25-18 od 24. studenog 2025., kojim je djelomično usvojen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2134 (112. brigada HV) za razdoblje od 15. rujna 1991. do 24. studenog 1991., dok je odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2134 (112. brigada HV) za razdoblje od 25. studenog 1991. do 26. siječnja 1993.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi se poziva na svoju izjavu od 9. srpnja 2020., navodeći da je iz nje razvidno da se početkom rujna 1991. uključio u Domovinski rat i da je bio raspoređen na prvu liniju obrane kod Nadina, sve do pada Škabrnje; na izjavu zapovjednika voda BVH od 3. veljače 2021. navodeći da je iz iste razvidno da je s dijelom ljudstva nakon bitke u Nadinu, u kojoj je osiguranje pružalo pješaštvo u kojem je sudjelovao i on, izašao iz Nadina i po zapovijedi zapovjednika 4. bojne ZV da je ušao u sastav minobacačke bitnice u kojem je bio do 15. siječnja 1992.; na izjavu zapovjednika 4. bojne 112. brigade HV ZV od 5. veljače 2021. o vjerodostojnosti izjave neposredno nadređenog mu zapovjednika voda BVH; na svoju izjavu od 11. ožujka 2024. prema kojoj je nakon pada Nadina i Škabrnje po zapovijedi zapovjednika 4. bojne ZV premješten u minobacačku bitnicu u 112. brigadu HV, na svoju izjavu od 3. rujna 2025. prema kojoj je nakon pada Nadina i Škabrnje pristupio u minobacačku bitnicu na položaju "Adriatik" i kasarna "Put Crvenih kuća" te da ga je primio zapovjednik, sada pokojni KV, a u kojoj je djelovao do 15. siječnja 1992. kada je Republika Hrvatska međunarodno priznata, na pisanu izjavu AV od 19. veljače 2026., navodeći da je iz iste razvidno da je on bio skupa s njim u postrojbi u Nadinu, te da su on i CV početkom 1992. došli kod njega da popravi auto kojeg je on koristio za preuzimanje opreme iz vojnog skladišta 112. brigade HV po nalogu zapovjednika KV. Naglašava da je u predmetnom postupku sporno dokazivanje njegove pripadnosti vojnoj postrojbi u navedenom razdoblju, te pojašnjava da zbog ratnih zbivanja nije bilo primarno i praktično izvedivo da se brižljivo evidentiraju svi pripadnici Domovinskog rata u točnom razdoblju sudjelovanja, radi čega on nema druge mogućnosti osim putem svjedoka dokazati pripadnost vojnoj postrojbi u spornom razdoblju. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i prizna mu predmetni status u razdoblju od 25. studenog 1991. do 15. siječnja 1992. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi tužitelja netemeljeni jer je suprotno navodima iz tužbe u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i izvedeni su svi dokazi bitni za utvrđenje činjeničnog stanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo i nisu počinjene bitne povrede pravila postupka. U odnosu na istaknuti prigovor tužitelja o nevođenju evidencija o pripadnicima postrojbi u spornom razdoblju ukazuje na to da je prema tada važećem članku 26. Zakona o obrani („Narodne novine”, 49/91. i 53A/91.), u svezi točke 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01, URBROJ: 512-01/92-2391, bio propisan način vođenja službene evidencije i da su postrojbe bile dužne voditi popis vojnih osoba (Obrazac Vob-8). Pojašnjava da je zaključeni popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe, služio mjerodavnom tijelu za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika. Ističe da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 24. studenog 2025. u ponovljenom postupku, u kojem je postupilo sukladno uputi iz presude ovog suda, poslovni broj: UsI-1554/2024-7 od 25. travnja 2025., prema kojoj je u ponovnom postupku trebalo provjeriti podatke iz službenih evidencije te saslušati stranku i svjedoke na način da ih se jasno ispita na koji način je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu, na kojim lokacijama i s kojim zadacima, u kojem vremenu te je li sudjelovao u borbenim akcijama. Ističe da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku izvršilo uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane IS-PU modul „Sudjelovanje u Domovinskom ratu” te je utvrdilo da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava VP 2134 Zadar (112. brigada HV) u razdoblju od 27. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. Nadalje, navodi da je radi utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), prvostupanjsko tijelo zatražilo podatke od relevantnih tijela Ministarstva obrane i to Zapovjedništva HKoV-a, Zapovjedništva HRM-a te Središnjeg vojnog arhiva. Iz očitovanja Zapovjedništva HKoV-e od 8. lipnja 2025. razvidno je da je uvidom u Popis vojnih osoba (VOB 8), utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik VP 2134 [adresa] u razdoblju od 15. rujna 1991. do 26. siječnja 1993. Iz dopisa Doma Zapovjedništva HRM-a Split od 18. srpnja 2025., od kojeg je zatražena provjera u evidencijama isplate plaće, razvidno je da tužitelj nije evidentiran na popisima za obračun plaće 112. brigade HV u razdoblju od rujna 1991. do siječnja 1993. Središnji vojni arhiv dopisom od 1. kolovoza 2025. dostavio je dokumentaciju koja se odnosi na pripadnost tužitelja 112. brigadi HV. Pojašnjava da se radi o dva izvorna dokumenta: Popis „Kadrovi po imenu” od 20. listopada 1991., u kojemu se nalazi osoba BV i Popis „Formacija” datum listanja 10. listopada 1991. u kojemu je rukom navedeno „ BV i PV pobjegli iz NADINA-davno”.. Navodi da se ostala dokumentacija odnosi na razdoblje pripadnosti tužitelja postrojbi nakon 28. siječnja 1993. Ističe da je analizirajući dokaze koji su pribavljeni tijekom prethodnog postupka, podatke iz Središnjeg vojnog arhiva gdje je tužitelj naveden kao pripadnik postrojbe u listopadu 1991. te osobito iskaza svjedoka BVH, prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo da je tužitelj bio pripadnik VP 2134 Zadar u razdoblju od 15. rujna 1991. do 24. studenog 1991. te da za to razdoblje ispunjava kumulativne zakonske uvjete iz članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a, u vezi s člankom 179. točkom a. ZHBDR-a, a da se za razdoblje od 25. studenog 1991. do 26. siječnja 1993. ne nalazi niti u jednoj od evidencija pripadnika 112. brigade HV, odnosno da nema materijalnih dokaza da je tužitelj bio pripadnik navedene postrojbe u spornom razdoblju. Ističe da tužitelj u ponovljenom postupku, a ni u tužbi, nije priložio ni jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovnosti njegovim tvrdnjama. Naglašava da je suprotno tome izjava tužitelja u ponovljenom postupku kontradiktorna njegovom zahtjevu te ranijim izjavama. Ističe da je na temelju provedenog cjelovitog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da tužitelj u traženom razdoblju nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske nakon pada Škabrnje te da ne ispunjava kumulativne zakonom propisane pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. studenog 1991. do 26. siječnja 1993. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4 Opunomoćenik tužitelja u podnesku zaprimljenim kod ovog suda 6. kolovoza 2026. predložio je da se u svojstvu svjedoka saslušaju BVH, ZV i AV.

5. Tijekom spora održana je rasprava 25. kolovoza 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje, kao i uvidom u dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 8. Člankom 3. stavkom 1. točkom a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZHBDR), propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Prema stavku 2. navedenog članka ZHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 6. lipnja 2019. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2134 [adresa] (112. brigada HV), s tim da je tijekom predmetnog upravnog postupka tužitelj precizirao da se njegov zahtjev odnosi na razdoblje od 15. rujna 1991. navodeći da je bio pripadnik te postrojbe sve do 1. travnja 1993.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je presudom ovog suda, poslovni broj: Usl- 1554/2024-7 od 25. travnja 2025. poništeno ranije rješenje tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/210, URBROJ: 512-25-24-6 od 17. svibnja 2024., kojim je bio odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. studenoga 1991. do 26. siječnja 1993. na temelju pripadnost i VP 2134 Zadar (112. brigada) i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, da nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te između ostalog, da tuženik nije izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblja od 27. siječnja 1993. do 1. travnja 1993. kao pripadnik pričuvnog sastava VP 2134 Zadar (112 brigada HV-a).

12. Iz očitovanja pravnog sljednika 112. brigade HV-a, Zapovjedništva HKoV-a Karlovac od 8. lipnja 2025. razvidno je da je uvidom u popis vojnih osoba utvrđeno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik postrojbe u spornom razdoblju od 15. rujna 1991. do 26. siječnja 1993. S obzirom na to da je pribavljeno očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 1. kolovoza 2025. iz kojeg je razvidno da je tužitelj na popisu "fomacija – standard" u kojem se nalazi pod rednim brojem 209. te s obzirom na izjavu svjedoka BVH, kao i izjavu tužitelju, utvrđen mu je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2134 (112. brigada HV) u razdoblju od 15. rujna 1991. do 24. studenog 1991.

13. Tijekom predmetnog upravnog postupka tužitelj je saslušan na zapisnik 9. srpnja 2020., 28. listopada 2021., 11. ožujka 2024. i 3. rujna 2025. U ponovnom postupku tužitelj je 3. rujna 2025. u bitnom naveo da je nakon pada Škabrnje i dvotjednog bolovanja pristupio minobacačkoj bitnici na položaju "Adriatik" u bivšoj kasarni "Put Crvenih kuća" i da ga je primio sada pokojni zapovjednik KV, a od suboraca da se sjeća sada pokojnog ČV i EV, koji trenutno živi u inozemstvu. Izjavio je da je u istoj bio do priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. kada je, misleći da je rat završio, razdužio oružje i opremu i zbog potreba posla vratio se u firmu Insula u kojoj je radio te je naveo da je i dalje bio na raspolaganju u slučaju potrebe. Izjavio je da je nakon toga obavljao humanitarne aktivnosti do mobilizacije u 112. brigadu HV-a. Predložio je da se u svojstvu svjedoka saslušaju ĆV i RV.

14. ĆV saslušan u svojstvu svjedoka pred prvostupanjskim tije lom 8. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika, izjavio je da je u 112. brigadu HV-a pristupio 26. siječnja 1992., a da je tužitelja upoznao u akciji "Maslenica" 1993. i da nema saznanja o njegovom ratnom putu prije te akcije, a i svjedok RV također je izjavio da je s tužiteljem bio zajedno u akciji nakon "Maslenice" 1993. u Novigradu i da nema saznanja o njegovom ratnom putu prije te akcije.

15. ZV saslušan u svojstvu svjedoka izjavio je da neposredni zapovjednik tužitelja BVH ima najbolja saznanja o pripadnosti tužitelja 112. brigadi HV-a, a s obzirom na to da je on obnašao dužnost zapovjednika 4. bojne 112. brigade i da je bio nadređen velikom broju branitelja, da se ne može sjetiti svake osobe, pa da se ne sječa ni tužitelja.

16. BVH saslušan u svojstvu svjedoka potvrdio je da je tužitelj došao sredinom rujna 1991. u mobilizacijsko središte s još nekolicinom dragovoljaca iz [adresa], da je ta skupina bila naoružana, da su organizirali njihovu kratku obuku rukovanja oružjem i opremom na području Sukošana, da je u jednom od neprijateljskih napada osiguranje pružalo pješaštvo u čijem sastavu je bio i tužitelj, da je sve to trajalo do polovice listopada 1991. Izjavio je da je nakon toga s dijelom ljudstva po zapovijedi zapovjednika ZV ušao u sastav minobacačke bitnice u sastavu 2. MTD Zadar. Iz navedene izjave, po ocjeni ovog suda, suprotno tvrdnjama tužitelja, proizlazi da svjedok TV nije izjavio da je tužitelj ušao u sastav minobacačke bitnice, već navedeni svjedok, a da je tužitelj zajedno s njim prešao u minobacačku bitnicu u sastavu 2. MTD Zadar svjedok bi to zasigurno naveo.

17. Budući da iz podataka spisa proizlazi da nitko od svjedoka nije potvrdio da je tužitelj bio pripadnik minobacačke bitnice u razdoblju od 24. studenog 1991. do 26. siječnja 1993. (nakon kojeg razdoblja tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata) te da ni svjedoci koje je predložio tužitelj nisu imali saznanja o njegovoj pripadnosti 112 brigada HV-a prije 1993., da je sam tužitelj potvrdio da je razdužio oružje 15. siječnja 1992., a da je u izjavi danoj na zapisnik 28. listopada 2021. tražio priznavanje predmetnog statusa do 24. studenoga 1991., odnosno do pada Škabrnje (u daljnjem tijeku postupka zatražio je razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u kontinuitetu do 1. travnja 1993.), proizlazi da je u predmetnom upravnom postupku pravilno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2134 (112. brigada HV) u razdoblju od 25. studenog 1991. do 26. siječnja 1993. jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a. Navedeno tužitelj nije doveo u sumnju ni pisanom izjavom AV, koju je dostavio uz tužbu, jer iz iste samo proizlazi da je tužitelj u siječnju 1992. zajedno s CV došao kod njega radi popravka automobila, a u odnosu na dio izjave u kojoj imenovani navodi da je tužitelj bio s njim u postrojbi u Nadinu, valja reći da je tužitelju za to razdoblje (do 24. studenoga 1991.) utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ujedno, vezano za izjavu tužitelja o datumu razduženja oružja treba reći da spisu ne prileži dokaz da je s tim datumom tužitelj razdužio oružje, kraj činjenice da je to mogao propustiti obaviti pravovremeno po prestanku svojstva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata 24. studenoga 1991. s obzirom na to da je tužitelj naveo da je nakon pada Škabrnje bio na bolovanju.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 4. rujna 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, e - komunikacijom

- tuženiku na adresu: Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. 1

- u spis