Poslovni broj: UsI-578/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti borbenom sektoru, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/26-01/5, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 10. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/26-01/5, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 10. veljače 2026. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane Split, Područnog odjela za poslove obrane Split -2, KLASA: UP/I-560- 01/25-01/146, URBROJ: 512M2-01-04-25-25-3 od 25. studenoga 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ispravkom službene evidencije o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika, navodeći da je iz podneska naslovljenog kao ratni put i koji je potpisao pukovnik LV, razvidno da je dragovoljno pristupio u Domovinski rat 30. veljače 1991., gdje je s prekidima ostao do 31. kolovoza 1995., najprije kao pripadnik dragovoljačke postrojbe 126. brigade HV- a u svojstvu vozača kola hitne pomoći, a zatim u istoj funkciji pod nadležnosti Ministarstva zdravstva, odnosno 126 dp. HV. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 4. studenoga 1991. kao vozač hitne medicinske pomoći odlazi na intervencije na potezu Hrvace - Satrić - Maljkovo. Ističe da je to bilo osobito rizično, jer je neprijatelj u rujnu 1991. „probio” crtu obrane u selu Maljkovo zauzevši položaje na „Alebića kuli” iznad Hrvaca. Nadalje navodi da je u vremenu od 9. lipnja 1992. do 20. ožujka 1993. kao vozač hitne medicinske pomoći intervenirao na prvim crtama bojišnice na potezu Bitelić-Vrdovo. Iznosi mišljenje da opisano djelovanje podrazumijeva borbeni sektor jer je navedene zadaće obavljao u borbenim uvjetima. Naglašava da su vozači hitne pomoći u Domovinskom ratu imali važnu i često opasnu ulogu, a njihovo svrstavanje u borbeni sektor nije bilo automatsko, već je ovisilo o konkretnim okolnostima i zadacima. Ukazuje na opasnost prijevoza ranjenika s bojišnice, evakuacije civila, vožnje pod granatiranjem i vatrom, često bez jasnih linija bojišta i rizik u kojem su mnogi djelovali na prvim crtama bojišnice ili neposredno iza njih, često pod izravnom vatrom. Smatra da ako je vozač hitne pomoći bio raspoređen u postrojbu HV -a, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske ili je djelovao na borbenim zadacima u zoni borbenih djelovanja, da se mogao voditi kao pripadnik borbenog sektora, a što je njegov slučaj. Navodi da se radi o borbenom sektoru ako se u izjavi jasno navodi da su prijevozi bili na prvoj crti bojišnice, da su se odvijali pod vatrom ili neposredno tijekom borbi, da je osoba bila integrirana u sanitetsku potporu postrojbe HV-a te da u konkretnom slučaju ispunjava sve uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja u borbenom sektoru jer ispunjava naprijed navedene uvjete. Ističe da je aktivno djelovao na terenu, u borbenim uvjetima i aktivnostima, pri čemu je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, a što upućuje na činjenicu da je u navedenom vremenskom razdoblju bio pripadnik borbene postrojbe, odnosno borbenog sektora. Predlaže da se provede dokaz saslušanjem stranaka i po potrebi drugi dokazi. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje i da mu prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. srpnja.1991. do 4. studenoga 1991. i od 9. lipnja 1992. do 20. ožujka 1993. kao pripadniku borbenog sektora te da mu o tome izda potvrdu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da je tužitelj ispravno evidentiran kao pripadnik neborbenog sektora, te da iz opisanih aktivnosti koje i sam opisuje nisu ostvarene pretpostavke da bi se ti podaci u službenim evidencijama izmijenili, na način kako to tužitelj predlaže. U odnosu na izneseno poziva se na to da je istovjetno pravno stajalište zauzeo i Visoki upravni suda Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: Usž-2278/21-3 od 19. listopada 2021. Ističe da su svi pripadnici Ministarstva zdravstva razvrstani u neborbeni sektor. Napominje da je navedena raščlamba borbenih i neborbenih postrojbi sačinjena od strane Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji jedini ima jasan uvid u stvarna zbivanja na ratištu i koje su postrojbe bile uključene u borbene akcije, a samim time i njihovi pripadnici. Navodi da je prvostupanjsko tijelo zakonito odlučilo da nema osnova za izmjenu podataka u službenoj evidenciji, kako to tužitelj traži u zahtjevu, budući da u upravnom postupku nije dokazao da je bio pripadnik borbenog sektora. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 25. kolovoza 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 24. rujna 2025. kojim je zatražio izmjenu podataka u potvrdi o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od 20. veljače 2024. tako da mu se 383 dana neborbenog sektora upisanih u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prizna kao borbeni sektor i da mu se o tome izda potvrda.

8. Prema članku 3. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZHBDR), pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996 .

9. Tijekom upravnog postupka izvršen je uvid u službene evidencije nadležnog tijela Ministarstva obrane, iz koje proizlazi da tužitelj ima evidentirano sudjelovanje u Domovinskom u razdoblju od 30. ožujka 1991. do 29. srpnja 1991. (DOS), od 30. srpnja 1991. do 4. studenoga 1991. (Ministarstvo zdravstva), od 5. studenoga 1991. do 8. lipnja 1992. (126. pukovnija domobranska Sinj), od 9. lipnja 1992. do 20. ožujka 1993. (Ministarstvo zdravstva) i od 24. srpnja 1995. do 31. kolovoza 1995. (126. pukovnija domobranska Sinj).

10. Prvostupanjsko tijelo je, nakon uvida u službene evidencije, te priloženu dokumentaciju uz zahtjev, navelo da je na temelju Odluke Ministarstva obrane, KLASA: 023-03/05-03/1, URBROJ: 512-01/05-765 od 24. listopada 2005. osnovano Povjerenstvo za raščlambu ustrojstvenih jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske koje su djelovale za vrijeme Domovinskog rata na borbeni i neborbeni sektor. Zadaća navedenog Povjerenstva je bila raščlamba postrojbi, zapovjedništava, ustanova i službi koje su za vrijeme Domovinskog rata sudjelovale u borbenom, odnosno neborbenom sektoru. Slijedom navedenog Ministarstvo obrane donijelo je Nalaz i m išljenje, KLASA: 023- 03/05-02/9, URBROJ: 512-01-05-13 od 22. studenoga 2005., o raščlambi Zapovjedništva i postrojbi koje su sudjelovale u borbenom, odnosno neborbenom sektoru. Zaključkom Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 561-01/04-02/02, URBROJ: 5030109-05-01 od 24. studenoga 2005. prihvaćen je Nalaz i Mišljenje Ministarstva obrane o raščlambi Zapovjedništava i postrojbi koje su sudjelovale u borbenom, odnosno neborbenom sektoru. Na temelju tako provedenih dokaza odbijen je zahtjev tužitelja, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, a tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da je tužitelj kao i drugi pripadnici Ministarstva zdravstva koji su sudjelovali u Domovinskom ratu razvrstan u neborbeni sektor.

11. Pripadnost borbenom sektoru određuje se ovisno o pripadnosti pojedinoj postrojbi ili drugoj ustrojstvenoj cjelini razvrstanoj u borbeni sektor. Izneseno pravno stajalište sukladno je dosljednoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pa tako i u presudama poslovni broj: Usž-2278/21-3 od 19. listopada 2021., Usž-866/22-2 od 14. lipnja 2022. i Usž-3125/23-2 od 27. ožujka 2024. Tužitelj nije bio pripadnik navedenih odrednica Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je statusom djelatnika vozača hitne pomoći ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi pripadnosti neborbenom sektoru, radi čega je pravilno odbijen zahtjev tužitelja.

12. Slijedom navedenog, kako tužitelj sam potvrđuje da je u razdoblju za koje traži da mu se utvrdi da je bio pripadnik borbenog sektora obavljao zadaće vozača hitne medicinske pomoći, odnosno da je bio u sastavu Ministarstva zdravstva, tužitelj navodima iz tužbe nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem stranaka.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Splitu 4. rujna 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju MV, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Sektoru za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Služb i za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove: Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. 1

- u spis