Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-384/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Gregurić, Figač-Gregurić, Mladinić odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženice DC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi objave ispravka, odlučujući po žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn 6/2024 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća, 4. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice DC, preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn 6/2024 od 13. siječnja 2026. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SC koji glasi:
„Nalaže se tuženoj kao ... portala ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da na istom ili isto vrijednom mjestu, na isti ili na istovrijedan način objavi ispravak netočno objavljenih informacija u tekstu ... godine pod naslovom „Šefica ... SC „profućkala“ je milijune i propustila povijesnu priliku za ...“, a koji glasi:
„Cijeli tekst sadrži netočne informacije dobivene od navodno anonimnih načelnika, a ustvari predstavlja pritisak da zatražim novac iz Europskih fondova za obnovu cesta oštećenih u potresu, a koje ceste u potresu nisu oštećene.
U navedenom tekstu netočno su objavljene informacije:
I.
Tvrdnja da je postojao natječaj za obnovu prometnica od potresa, te da su na natječaju mogle biti osigurana sredstva za neograničen broj prometnica pa da je ... na taj način mogao asfaltirati minimalno 80 kilometara cesta.
Milijuni eura iz Europskog fonda solidarnosti su osigurani za obnovu prometnica, ali oštećenih od potresa. Dakle, uvjeti poziva su bili definirani s jasnom svrhom, a to je obnova i dovođenje infrastrukture u području prijevoza na razinu prije potresa, a nisu se odnosili ne neograničenu obnovu cesta.
Iznos za prijavu je bio ograničen na 3.318.070,21 EUR (https://strukturnifondovi.hr/natjecaji/poziv-za-dodjelu-bespovratnih-financijskih sredstava-vraćanje-u-ispravno-radno-stanje-infrastrukture-u-području-prijevoza ostecene-u-potresu-na-podrucju-bjelovarsko-bilogorske-zupanije/).
Na 12. sjednici Županijske skupštine Bjelovarsko-bilogorske županije, koja je održana 24. svibnja 2023. godine, odgovoreno je javno na isto pitanje.
Vaša tvrdnja da su neke druge županije primile novac za obnovu, ne znači da su u našoj županiji sve ili većina prometnica oštećene potresom.
Točno je da je prijavu za sudjelovanje na natječaju podnio ... te je ... s ... potpisao Sporazum o prijenosu investitorskih prava prije javljanja na natječaj.
Svaki novinar bi temeljem čl. 5 Kodeksa časti Hrvatskih novinara morao iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. Stoga ste jednostavno mogli navesti tko Vam je imenom i prezimenom rekao da je prometnica oštećena u potresu i o kojoj se konkretno prometnici radi za koju bi navodno bili „profućkani milijuni“ ili tražiti provjeru informacije od ....
... ima ugovoren redovni pregled cesta i objekata. Ugovorni izvođač kojem je povjereno redovito održavanje županijskih i lokalnih cesta nije kroz redovni pregled cesta i objekata evidentirao nikakva druga oštećenja koja bi bila povezana s oštećenjima koje može prouzročiti potres.
Od dana 28. prosinca 2020. godine kada se dogodio potres do dana ... kada sam stupila na dužnost, ni kroz ocjene stanja kolnika nisu evidentirana apsolutno nikakva oštećenja prouzročena potresom s epicentrom na području Sisačko-moslavačke županije pa dakle po svom dolasku na dužnost nisam zatekla niti jednu bilješku da je moj prethodnik evidentirao i utvrdio ikakva oštećenja od potresa koji je bio 28.12.2020. godine. Jednako tako, nakon izvršene ocjene stanja kolnika u 2022. godini nisu evidentirana oštećenja koja bi imala bilo kakav utjecaj na ocjenu stanja kolnika, a nastala kao posljedica potresa od 28. prosinca 2020. godine. Sigurna sam da je bilo tko od gradonačelnika i načelnika uočio bilo kakvo oštećenje na cestama pod ingerencijom ..., a na području svoje općine/grada da bi odmah reagirao i prijavio ... oštećenja još 2020. godine kada se potres dogodio (kao što je to učinio ...).
Vaši lokalni čelnici koje navodite u objavi mogli su se inače i sami prijaviti na poziv i povući europska sredstva ili prijaviti ... oštećenja u potresu, ali je problem vjerojatno u tome što netko treba potpisati dokument da su oštećenja nastala u potresu.
II.
Netočna je tvrdnja da se ne održavaju županijske prometnice, te da su nametnuti prestrogi uvjeti i nameti kod izgradnje komunalne infrastrukture uz ceste u nadležnosti ..., te da se blagajna puni kroz razne namete putem gradova i općina, dok ... i njeni suradnici sjede i ne rade apsolutno ništa.
... još uvijek ima kreditno zaduženje iz 2011. godine i u ovom trenutku dospjelih, a nepodmirenih obveza u iznosu od 2,3 milijuna kuna, dok su na dan 31.07.2021. godine kada sam preuzela dužnost ukupne obveze iznosile 27,3 milijuna kn.
Dakle, poslovanje je stabilizirano na način da se radi u skladu s raspoloživim sredstvima.
Upravo zbog nerealnih očekivanja, traženja radova koji nisu pripadali nadležnosti ... (npr. asfaltiranje nerazvrstanih cesta, navozi kamena na nerazvrstanim cestama, izvođenje radova pripreme za asfaltiranje, asfaltiranje parkirališta lovačkih domova i sl.) dug ... je konstantno rastao.
Uvjeti rada su prestrogi samo onima koji nisu navikli raditi poštujući zakonske propise.
U pogledu „previsokih nameta“ ukazujem kako je riječ o naknadama za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti koje ne određuje ..., već je to propisano zakonskim odredbama.
Temeljem čl. 86. st. 1. toč. 12. u vezi čl. 87. st. 6. Zakona o cestama (NN 84/11,22/13,54/13,148/13,92/14,110/09,144/21, 114/22 i 4/23), nositelj prava služnosti je dužan davatelju prava služnosti plaćati naknadu za osnivanje prava služnosti ili prava građenja na javnoj cesti u visini koju propisuje Vlada posebnom Odlukom o visini naknade za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti ( NN-87/14). Dakle, visinu naknade za osnivanje prava služnosti obračunava se prema važećoj Odluci o visini naknade za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti (NN-87/14), koja se usklađuje s godišnjim rastom indeksa cijena na malo koji objavljuje Državni zavod za statistiku.
Stoga ... nije smanjio dugovanja uvođenjem raznih nameta koje plaćaju gradovi i općine, već racionalnim planiranjem, trošenjem sredstava, kontrolom izvedenih radova, te izradom planova u skladu s trenutnim mogućnostima i raspoloživim sredstvima.
Stoga predlažem da pozovete Vaše anonimne izvore da navedu koje su to prometnice oštećene u potresu, tko je to utvrdio, te koga su o tome i kada obavijestili.“ II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 3.303,08 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. 4 Poslovni broj: Pn-6/2024-23 siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II.Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.553,09 eur u roku od 15 dana, dok se odbija tuženica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 771,91 eur kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja točkom I. izreke naloženo je tuženici kao ... portala ..., da na istom ili isto vrijednom mjestu, na isti ili na istovrijedan način objavi ispravak netočno objavljenih informacija u tekstu od 22. lipnja 2023. pod naslovom „Šefica ... SC „profućkala“ je milijune i popustila povijesnu priliku za ...“ sve kako je pobliže navedeno u točki I. izreke, točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.303,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Rješenjem istog suda naloženo je Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužiteljice na ime troškova delegacije isplati iznos od 1.076,32 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Presudu suda prvog stupnja pobija tuženica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženice je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Osnovani su navodi tuženice kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke presude, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja ponajprije neutemeljenim drži prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, držeći da je u konkretnom slučaju ista postupila sukladno čl. 40. st.3. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/2004 i dr., dalje: ZM-a) tako što je glavnom uredniku portala na čijoj je stranici objavljen sporni članak, pravovremeno podnijela Zahtjev za ispravak, koji je sadržavao sve odlučne podatke. Pri tome, rukovodeći se čl. 92. ZPP-a, smatra pravno irelevantnim činjenicu da je taj Zahtjev potpisao punomoćnik tužiteljice, a ne tužiteljica osobno.
Isto tako, ocjena je suda da je u konkretnom slučaju, unatoč tome što predmetni Zahtjev nije uručen neposredno tadašnjem glavnom uredniku OC, obzirom na iskaz svjedoka MC, dostava istog ipak uredno izvršena u smislu čl. 134. st.1. ZPP-a, ne prihvaćajući pri tome iskaz svjedoka OC u odnosu na ovu spornu okolnost kao vjerodostojan.
8.1.U odnosu na okolnost da li su informacije navedene u spornom tekstu istinite, temeljem rezultata dokaznog postupka, sud zaključuje da nisu, prihvaćajući u svezi sa time ponajprije iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, te u skladu s podacima sadržanim u ranije spomenutoj Ocjeni stanja kolničke konstrukcije županijskih cesta oznake ŽC 3027, ŽC 3084, ŽC 3090, te lokalne ceste LC 37067, sa osvrtom na razloge nastanka od 21. srpnja 2023. Prema stajalištu suda prvog stupnja, utvrđenja iz Ocjene, ukazuju u prvom redu na osnovanost navoda tužiteljice o razlozima zbog kojih se nije odazvala na natječaj resornog ministarstva za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, a posljedično tome i na neistinitost navoda sadržanih u spornom članku, slijedom čega nije prihvatio osnovanom tvrdnju svjedokinje SCO da su informacije koje je navela u tom članku istinite
Shodno tome, sud zaključuje da imenovana novinarka nije provjerila točnost objavljenih informacija, neuvjerljivo tvrdeći da nije imala razloga sumnjati da iste nisu istinite, iz razloga jer prema uvjerenju prvostupanjskog suda suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice, kao i Ocjene stanja kolničke konstrukcije županijskih cesta oznake ŽC 3027, ŽC 3084, ŽC 3090, te lokalne ceste LC 37067, sa osvrtom na razloge nastanka od 21. srpnja 2023. Nastavno navedenom, sud prvog stupnja drži da kako svjedokinja prije objave spornog članka, nije provjerila točnost objavljenih informacija, da je time postupila protivno čl.5. Kodeksa časti hrvatskih novinara, da se ovdje radi o određenom pritisku na tužiteljicu da kao ... ... prijavom na poziv resornog ministarstva zatraži novac od Europskih fondova solidarnosti za ceste koje uopće nisu bile oštećene u potresu.
8.2.Obzirom na iskaz tadašnjeg ... OC, sud prvog stupnja zaključuje da isti kao tadašnji ..., nije postupao u dobroj vjeri, jer nije provjerio točnost informacija iznesenih u spornom tekstu, a da je znao ili morao znati da je sukladno čl. 24. st.2. ZM-a, odgovoran za sve informacije koje se objavljuju na ranije navedenom portalu. Po ocjeni suda, već sam naslov sugerira da je tužiteljica neodgovorno i nesavjesno obnašala dužnost ... ... i da je takvo postupanje imalo za posljedicu višemilijunsku štetu za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, te stoga prema utvrđenju suda iznošenje ovakvih neistinitih i neprovjerenih informacija ima za posljedicu povredu ugleda, časti i dostojanstva tužiteljice, ali i povredu njenih interesa.
Slijedom svega prethodno iznesenog, stajalište je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, po pozivom na čl. 40. st.1. ZM-a, odlučuje kao u točki I. izreke.
9.Cijeneći sve prethodno navedeno, protivno stavu prvostupanjskog suda, ocjena je ovog suda, da u konkretnoj pravnoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 40. st.1. ZM-a temeljem kojih se moglo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice. Naime, iz stanja u spisu razvidno je da je portal čiji je nekada ... bio OC, a sada tuženica DC, objavio sporni članak iz kojeg proizlazi da je kod župana Bjelovarsko-bilogorske županije održan sastanak sa gradonačelnicima i načelnicima te županije, te da je pored ostalog bilo govora i o stanju cesta na području te županije, te načinu sanacije istih, da je istome bila prisutna i tužiteljica kao ... ..., koja je tom prilikom iznijela razloge zbog kojih ustanovu čiji je ... nije prijavila na natječaj za povlačenje sredstava iz Europskog fonda solidarnosti, te da je dio prisutnih sudionika tog sastanka bio nezadovoljan takvim postupkom tužiteljice, jer su smatrali da su se na taj način mogla osigurati sredstava za uređenje velikoj broja prometnica na tom području. Na kraju teksta autorica je postavlja pitanje da li će zbog „profućkanih“ milijuna netko odgovarati. U svezi sa time valja naglasiti da sama tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka ni na koji način nije osporila da se ustanova čiji je ... doista nije prijavila na spomenuti natječaj, te je u svom iskazu ponovila razloge zbog kojih to nije učinila, a koji su sadržani i u spornom članku.
9.2.Nastavno tome, prosudba je ovog suda da sporni članak suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, ne iznosi nikakve netočne odnosno neprovjerene informacije, već stavove nekih sudionika sastanka na kojem se dakle raspravljalo pored ostalog i o stanju odnosno obnovi cesta na području te županije, a koji se nisu složili sa mišljenjem tužiteljice da nije bilo potrebe prijavljivati se na taj natječaj. Posljedično tome, pravno irelevantnim drži ovaj sud podatke sadržane u Ocjeni stanja kolničke konstrukcije županijskih cesta oznake ŽC 3027, ŽC 3084, ŽC 3090, te lokalne ceste LC 37067, sa osvrtom na razloge nastanka od 21. srpnja 2023., na koje se poziva sud u obrazloženju pobijane presude, temeljeći na tome zaključak autorica članka, nije provjerila točnost objavljenih informacija, odnosno da nije imala razloga sumnjati da iste nisu istinite.
To iz razloga jer prema prosudbi ovog suda, autorica spornog članka, u istome se nije bavila analizom stanja cesta na području Bjelovarsko-bilogorske županije, već je prenijela stajališta sudionika ranije spomenutog sastanka o razlozima zbog kojih se tužiteljica kao ... ... nije prijavila na natječaj za povlačenje sredstava Europskih fondova solidarnosti.
9.3.Obzirom na do sada navedeno, a napose činjenicu da je tema sastanka kod župana bilo i stanje cesta u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ocjena je ovog suda da je načelno stanje cesta (neovisno o tome o kojoj se kategoriji ceste radi), po svojoj prirodi od interesa za širu zajednicu, dakle kako za stanovništvo, tako i za gospodarstvo na području bilo koje, pa tako i Bjelovarsko-bilogorske županije, budući da boje prometnice, nesumnjivo pridonose boljem životu i napretku gospodarstva, neupitno je u konkretnim okolnostima, postojao javni interes o tome da li se i što radi kako bi stanje svih cesta bilo što bolje. Slijedom toga, svakako je pravo javnosti bude upoznata sa time da je postojala mogućnost da ... povuče određena sredstva Europskog fonda solidarnosti, u svrhu sanacije prometnica, a da to pravo nije iskorišteno.
U ovom slučaju, činjenica da je tužiteljica odlučila da nije potrebno da se ustanova na čijem je čelu, javi na taj natječaj, je u ovom slučaju, imalo za posljedicu da nisu svi bili istog mišljenja, odnosno da su neki očito ipak smatrali da se to trebalo učiniti.
Stoga, sagledavajući sve prethodno izneseno, za zaključiti je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
10.1.Ujedno, je za primijetiti, da sud prvog stupnja, donoseći pobijanu presudu, osim što odlučivao kroz odredbe ZM-a, nije istodobno adekvatno ocijenio razmjernost (eventualne) povrede prava zajamčenih, s jedne strane čl. 8. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/1997 i dr., dalje: Konvencije), kao drugim čl. 10. iste, a što je u konkretnoj pravnoj situaciji bilo neophodno.
U svezi sa time, skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u nizu svojih presuda koje se odnose na slobodu izražavanja utvrdio načelna stajališta kako slijedi.
10.2.Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan je od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili kritiziraju. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanom zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.
Značajni aspekt slobode izražavanja je „pravo informiranja“ u smislu pružanja informacija, koje pravo se najčešće vezuje uz novinarstvo, iako nije ograničeno samo i isključivo na novinarstvo. To pravo ima mnoge specifičnosti, a na najznačajnija je da se uz ispunjenje određenih pretpostavi novinar oslobađa odgovornosti za klevetu ili uvredu i ima pravo na pristup izvorima informacija (uz daljnje obveze, posebno javnih tijela da pruže informacije). ESLJP u svojim presudama je zauzeo stav da je zadatak novinara da pružaju informacije i o političkim temama i događajima, kao što pružaju informacije iz ostalih područja od javnog interesa, te da nasuprot obveze novinara na pružanje informacija, postoji pravo javnosti da te informacije prima.
10.3.Međutim, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo, budući da ni ranije spomenuti čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava RH-a, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja, koja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.
Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je „sukob“ potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih, budući da je riječ o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, to je zadatak suda da postigne ravnotežu tih prava.
U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između gore navedenih dviju vrijednosti, ishod za osobu koja tvrdi da joj je člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru protiv slobode izražavanja misli. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u svakom pojedinom slučaju i kojem je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke, naveo okolnosti prema kojima se načelno ocjenjuje da li je u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: 1) doprinos raspravi u javnom interesi, 2) u kojoj je mjeri osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj sporne izjave, 3) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, 4) metode prikupljanja informacije i njihova provjerljivost, 5) sadržaj, oblik i posljedice objavljenih informacija, 6) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujuću učinak.
10.4.Sukladno stajalištu iznesenom u ranije spomenutoj presudu ESLJP-a u predmetu Axel Springer AG, a u kontekstu povrede slobode izražavanja potrebno je ispitati i razmjernost izrečenih sankcija, ali i mogući obeshrabrujući učinak tih sankcija koji bi tuženika mogli odvratiti od ubuduće slobodno izražava mišljenja i ideje ili dijeli informacije. U situaciji kada dolazi do miješanja u slobodu izražavanja postoji ograničenje navedene slobode, ESLJP je razvio tri razine testa koje ograničenje treba proći kako bi bilo legitimno sa stanovišta Konvencije: 1) da miješanje mora biti propisano zakonom, 2) mora imati legitiman cilj, 3) mora biti nužno u demokratskom društvu, a što u sebi uključuje ispitivanje da li postoji društvena potreba za intervencijom.
Nakon što je prošlo navedene tri razine testa, miješanje mora proći test proporcionalnosti koji u odnosu na slobodu izražavanja sadrži određene posebnosti. Test proporcionalnosti mora razmotriti pogodnosti mjere za postizanje iskazanog cilja i utvrđenje postoje li manje tegobne mjere. Miješanje je legitimno kada se može opravdati javnim interesom ili legitimnim ciljem kao što je zaštita prava drugih. Tako sloboda izražavanja često traži uspostavu ravnoteže sa ostalim pravima. To je, kao prvo posljedica činjenica da to nije „apsolutno pravo“. Drugo, ravnoteža se mora uspostaviti zbog toga što ne postoji hijerarhija između „relativnih“ prava zagarantiranih Konvencijom.
10.5.Jedno od temeljnih pravila novinarske etike, priznato u svim nacionalnim i međunarodnim instrumentima je da novinari trebaju zaštititi povjerljive izvore informacija.
U svojoj bogatoj praksi ESLJP je pružio zaštitu novinarskim izvorima upravo temeljem čl. 10. Konvencije, te je utvrdio da nepostojanje takve zaštite može imati odvraćajući učinak na izvore koji pomažu novinarima u informiranju javnosti o stvarima od javnog interesa, a rezultat bi mogao biti ugrožavanje uloge „psa čuvara“ koja je vrlo važna za slobodno novinarstvo, te otežano prikupljanje točnih i pouzdanih informacija. Konačni cilj slobode izražavanja je pravo javnosti da bude informirana o stvarima od javnog interesa. Sa te perspektive gledajući, proaktivno i istraživačko novinarstvo je presudan uvjet za ostvarenje tog cilja. Test proporcionalnosti kojeg primjenjuje ESLJP odnosi se na sve vrste odgovornosti i sankcija. Temelji se na nizu koraka koji uključuju: 1) miješanje u slobodu izražavanja, 2) predvidljivost normi koje ograničavaju slobodu izražavanja, 3) legitimnost cilja kojemu miješanje teži, 4) da je miješanje razmjerno legitimnom cilju, kojem se teži, naročito u odnosu na prirodu, 5) ozbiljnost sankcija nametnutih u kaznenom i građanskom postupku.
11.U kontekstu svega do sada izloženog, valja reći da unatoč tome što sam naslov spornog članka, sugerira da je tužiteljica neodgovorno i nesavjesno obnašala dužnost ... ... i da je takvo postupanje imalo za posljedicu višemilijunsku štetu za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, a da iz sadržaja samog spornog članka, uvjerenje je ovog suda, da je u konačnici sud prvog stupnja ipak pogrešno zaključio da bi pravo tužiteljice na zaštitu njenog ugleda u ovoj situaciji imalo prednost pred pravom tuženika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja kad je riječ o javnom interesu.
Naime, ovaj sud drži da razlozi navedeni u obrazloženju pobijane presude, u kontekstu ranije iznesenog, nisu dostatni ni mjerodavni za takvo miješanje u tuženikovu slobodu izražavanja, zbog čega odlukom suda prvog stupnja nije ostvarena pravična ravnoteža Ustavom zajamčenih suprotstavljenih prava stranaka, jer je istom i po stavu ovog suda, tuženici kao ... povrijeđeno jamstvo slobode mišljenja i informiranja javnosti.
To ukazuje na zaključak da u konkretnoj pravo situaciji, kao što je i ranije navedeno, nisu ispunjeni uvjeti, temeljem kojih se može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice, zbog čega se zahtjev iste ukazuje neosnovanim.
12.Kako je dakle uvažavanjem žalbe tuženice, preinačena prvostupanjska presuda, to je sukladno čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima postupka tuženice, uz primjenu čl. 154. st.1. ZPP-a.
Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), a sastoji se od nagrade za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur, nagrade za pristup na 4 ročišta u iznosu od 650,00 eur (14.06.2024., 9.09.2024. u iznosu od po 200,00 eur, 30.10.2025. u iznosu od 50,00 eur, 1.12.2025. u iznosu od 200,00 eur), nagrade za sastav 3 podneska u iznosu od 300,00 eur (od 2.04.2024. u iznosu od 200,00 eur, od 19.11.2024. i 15.07.2025. u iznosu od po 50,00 eur), nagrade za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur, što sve uvećano za PDV iznosi 1.500,00 eur, pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur, odnosno 1.553,09 eur.
Obzirom na to da protivno ocjeni tuženice, za sastav podnesaka od 19.11.2024. i 15.07.2025., uvažavajući sadržaj istih, sukladno Tbr. 8.t.3. Tarife tuženici pripada nagrada od po 25 b odnosno 50,00 eur, te isto tako vodeći računao sadržaju raspravnog zapisnika od 30.10.2025. tuženici primjenom Tbr. 9.t.5. Tarife, pripada nagrada od 25 b odnosno 50,00 eur. Konačno, kako tuženica nije pristupila na ročište za objavu presude, to istoj ne pripada nagrada za tu radnju.
Stoga je tuženicu valjalo odbiti s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 771,91 eur.
13.Zbog svih navedenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženice, preinačiti pobijanu presudu pozivom na čl. 373. t.3. ZPP-a na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude.
14.Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 4. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković