Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1799/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja OS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2404/2021-52 od 27. listopada 2022. u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2404/2021-52 od 27. listopada 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj OS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo na nekretnini kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 250 m2.

2. Temeljem ove presude tužitelj OS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) ovlašćuje se na nekretnini iz točke I. ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za ½ dijela uz istodobno brisanje istog prava s imena US sin O za ½ dijela“ te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.659,43 eur sve u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan odbija.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 248,86 eur sve u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo na nekretnini kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 250 m2. U točki II. izreke određeno je da se temeljem presude tužitelj ovlašćuje na nekretnini iz točke I. izreke zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.850,00 kn sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Sadržajem žalbe u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći da isti ne može osnovano spram njega kao upisanog suvlasnika nekretnine u ½ dijela temeljem Ugovora o darovanju iz 2018. potpisanog s ZS zahtijevati utvrđenje da prema njemu kao upisanom suvlasniku u ½ dijela ima osnov za stjecanje vlasništva.

4. Smatra tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio domašaj presude iz 1994. koja nije provedena u zemljišnoj knjizi posve zanemarujući da je ZS i nakon te presude a prije sklapanja Ugovora o darovanju iz 2018. na koji se tužitelj poziva upravo s tuženikom 4. lipnja 1997. sklopila darovni ugovor čime smatra da je ista osim činjenice da presuda donesena u postupku P -2439/94 nikada nije provedena pokazala svoju volju da tuženik ostane upisani suvlasnik predmetne nekretnine.

5. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo na nekretnini u zemljišnoj knjizi označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 250 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz ovlaštenje da zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika.

9. U konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev u podnesenoj tužbi i tijekom postupka temelji na činjenici sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 13. travnja 2018. s ZS prednicom stranaka u odnosu na kojeg tvrdi da mu je ista predmetnim Ugovorom prenijela vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti i da je predmetni darovni ugovor osnov stjecanja njegova vlasništva iste u cijelosti.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

-da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] upisane stranke ovog postupka i to tužitelj u ½ dijela i tuženik u ½ dijela,

- da je tužitelj upis prava suvlasništva glede te nekretnine na svoje ime za ½ dijela ishodio na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 13. travnja 2018. s bakom ZS(predmet kojeg Ugovora da je rečena nekretnina za cijelo,

- da je prethodno ovom Ugovoru ZS u zemljišnoj knjizi bila upisana suvlasnicom te nekretnine u ½ suvlasnička dijela,

- da tužitelj tvrdi da je upis prava suvlasništva tuženika u ½ suvlasnička dijela prijeporne nekretnine ( k. č. br. [katastarska čestica]) koja je nastala cijepanjem k. č. br. [katastarska čestica] temeljem prijavnog lista iz 1994., u zemljišnoj knjizi upisao temeljem presude na temelju priznanja donesene u postupku pod posl.br. P-21/78 a koji postupka se je vodio između ovdje tuženika kao tužitelja i ZS kao tuženika,

- da je u parnici koja se je pred prvostupanjski sudom vodila pod posl.br. P- 2439/94 između tuženika kao tužitelja i ZS kao tužene donesena presuda na temelju priznanja od 30. studenog 1994. kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik temeljem diobe sa ZS stekao vlasništvo čestice [katastarska čestica] i [katastarska čestica] a da je ZS vlasnica za cijelo čest. [katastarska čestica] te da je ista ovlaštena temeljem te presude u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] za cijelo,

- da navedena presuda na temelju priznanja proizvodi pravne učinke glede stranaka koje su sudjelovale u postupku iz kojeg ista proistječe, pa tako i u odnosu na ovdje tuženika,

- da ta presuda nije provedena u zemljišnim knjigama te da je tuženik upisani suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u ½ dijela,

- da je 4. lipnja 1997. između ZS kao darovateljice i tuženika, (sina iste) kao daroprimca sklopljen Ugovor o darovanju u kojem se kao predmet darovanja navodi dio k. č. br. [katastarska čestica] i to krajnji dio do zapada po čitavoj dužini navedene nekretnine, a u širini od 3 meta, kao novi pristupni put do čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojih je tuženik samovlasnik,

- da temeljem iskaza u postupku saslušanih svjedoka te iskaza tužitelja utvrđuje da se tuženik za pristup svojim nekretninama (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]) ne koristi putem preko k. č. br. [katastarska čestica] već makadamskim putem položenim neposredno uz predmetnu nekretninu te da je u posjedu te nekretnine tužitelj.

11. Polazeći od utvrđenja da se tuženik od sklapanja darovnog ugovora od 4. lipnja 1997. sklopljenim s ZS ne koristi pristupnim putem preko k. č. [katastarska čestica] zaključuje da temeljem sklopljenog Ugovora o darovanju od 4. lipnja 1997. nije niti stupio u posjed darovanog mu realnog dijela ove nekretnine te da nije izvršena predaja posjeda darovanog , a da je prethodno u parnici koja se je vodila između njega i ZS pred prvostupanjski sudom utvrđeno da je ista samovlasnica k. č. br. [katastarska čestica]. Stoga smatra prvostupanjski sud da zbog činjenice da tuženik nije stupio u posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica] koji je naveden kao predmet darovanja u Ugovoru o darovanju od 4. lipnja 1997. sklopljen između njega kao daroprimca i ZS kao darovateljice, da se radilo o darovanju bez prave predaje za valjanost kojeg ugovora da se u smislu odredbe čl. 53. st.1. t.2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93. i 29/94., dalje ZJB) zahtjeva forma javnobilježničkog akta.

12. Kako predmetni Ugovor u takvoj formi nije sklopljen zaključuje da je isti ništetan te da ne proizvodi pravne učinke. Kako je tužitelj 13. travnja 2018. s bakom ZS ( ujedno majkom tuženika) u to vrijeme upisanom suvlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] u ½ dijela, ali stvarnom vlasnicom iste u cijelosti prema utvrđenjima iz presude donesene u parnici pod posl.br. P-2439/94 u kojoj je tuženik ima položaj stranke, sklopio Ugovor o darovanju 13. travnja 2018. temeljem kojeg je stupio u posjed smatra da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava (su) vlasništva te nekretnine koje se stječe uknjižbom, sve to u cijelosti i u odnosu na u zemljišnoj knjizi upisani suvlasnički dio tuženika, pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijane presude.

13. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te tuženika kao stranku koja je izgubila parnicu obvezuje na naknadu parničnog troška tužitelju za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak i 107/15. i 37/22. dalje: Tarifa).

14. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP–a jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

15. Isto tako pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365 st. ZPP-a nije utvrđeno da bi u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena neka od tih povreda.

16. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Kako je već prethodno istaknuto predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo na nekretnini u zemljišnoj knjizi označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 250 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz ovlaštenje da zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika

18. U konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev u podnesenoj tužbi i tijekom postupka temelji na činjenici sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 13. travnja 2018. s ZS prednicom stranaka u odnosu na kojeg tvrdi da mu je ista predmetnim Ugovorom prenijela vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti i da je predmetni darovni ugovor osnov stjecanja njegova vlasništva iste u cijelosti.

19. U parničnom postupku kako je to propisano odredom čl. 2. ZPP -a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pri čemu su sukladno odredbi čl. 7.st.1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

20. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno ( čl. 7.st.2. ZPP-a).

21. To konkretno znači da u ovom postupku u kojem tužitelj tvrdi da spram tuženika ima pravni osnov za stjecanje prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] na temelju darovnog ugovora od 13. travnja 2018., sud izvan ovako iznesenih činjenica nije ovlašten utvrđivati te ocjenjivati o postojanju neke druge osnove stjecanja vlasništva predmetne nekretnine na strani tužitelja, izuzev stjecanja na temeljem pravnog posla na koje se tužitelj poziva.

22. S tim u vezi u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje: ZV).

23. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

24. Sukladno odredbi članka 120. stavak 1. ZV-a vlasništvo na nekretnini na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu.

25. Prema stanju spisa i utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da se je tužitelj temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s ZS u zemljišnoj knjizi upisao kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] dijela dok je u preostalih ½ dijela od ranije ostao upisan tuženik.

26. Stoga tužitelj sklapanjem Ugovora o darovanju od 13. travnja 2018. s ZS u sklapanju kojeg tuženik kao upisani suvlasnik nekretnine u ½ dijela nije sudjelovao nije stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u odnosu na upisani dio tuženika.

27. Upis tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine kako to proizlazi iz spisu priležećeg vlasničkog lista izvršen je 1978. a temeljem presude na temelju priznanja donesene 1994. u parnici koja se je vodila između ZS i tuženika njegov upis kao suvlasnika nije brisan.

28. Kako u konkretnom slučaju tužitelj samom činjenicom sklapanja darovnog ugovora od 13. travnja 2018. s ZS nije postao vlasnik upisanog suvlasničkog dijela tuženika niti je samim sklapanjem ovog darovnog ugovora kojeg tuženik nije stranka stekao pravni osnova za stjecanje prava vlasništva na upisanom suvlasničkom dijelu tuženika, to isti temeljem sklopljenog Ugovora o darovanju od 13. travnja 2018. nije stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] u odnosu na upisani dio tuženika niti je samom činjenicom sklapanja darovnog ugovora stekao vlasništvo nekretnine u cijelosti budući da se prema odredbi čl. 119. i 120. ZV-a vlasništvo po toj osnovi stječe upisom u zemljišnu knjigu.

29. Budući tužitelj taj pravni posao nije sklopio s tuženikom niti je temeljem tog ugovora ishodio uknjižbu prava vlasništva spram tuženika to temeljem istog nema pravne osnove za utvrđenje prava vlasništva tužitelja spram tuženika pa slijedom navedenog nije bilo zakonskih pretpostavki prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravni osnov za stjecanje vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] za cijelo.

30. Zbog navedenog neosnovanim se ukazuje i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se ovlašćuje spram tuženika zatražiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini u ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava u ½ dijela s imena tuženika.

31. Kako je već prethodno navedeno budući u činjeničnim navodima tužbe te tijekom postupka tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev temelji na pravnom poslu- Ugovoru o darovanju od 13. travnja 2018., kao osnovu stjecanja to sud u ovom postupku nije ovlašten ulaziti niti ispitivati postojanje pravnog osnova stjecanja na nekom drugom temelju izuzev onog na kojeg se tužitelj u okviru iznesenih činjenica poziva. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda za odlučivanje o konkretnom tužbenom zahtjevu tužitelja od irelevantnog značenja pitanje kojim se je vezano uz odlučivanje o osnovanosti istog bavio prvostupanjski sud tj. je li Ugovor o darovanju iz lipnja 1997. kojeg je tuženik sklopio s ZS valjan ili nevaljan pravni posao i je li ZS u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine s tužiteljem od 13. travnja 2018. bila stvarna vlasnica iste u cijelosti ili ne.

32. Slijedom svega naprijed iznijetog uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjsku presudu je temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a valjao preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u točki. I izreke ove presude.

33. S obzirom na ishod žalbenog postupka primjenom odredbe čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Kako tužitelj konačno nije uspio u parnici u obvezi je tuženiku temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP -a u svezi s čl. 155. ZPP-a naknaditi trošak postupka.

34. Parnični trošak tuženika prema Tarifi sastoji se od zahtijevanog troška za sastav podnesaka od 27. rujna 2018. i 6. prosinca 2018. (Tbr.8.t.1., za svaki po 250 bodova), zastupanja na očevidu 24. siječnja 2019. ( Tbr.9.t.1. 250 bodova), zastupanja na ročištu 18. ožujka 2019. ( Tbr.9.t.5., 125 bodova), zastupanja na ročištu 1. srpnja 2019. (Tbr.9.t.1., 250 bodova) sastava žalbe od...u zatraženom iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištima 4. ožujka 2022. i 1. srpnja 2022. ( za svako po 250 bodova) sve prema vrijednosti boda od 10 kn kako je to tuženik i zatražio te uvećano za PDV od 25 % i plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 106,18 eur/ 800,00 kn, ukupno 2.659,43 eur/20.037,50 kn dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška kao neosnovan odbijen.

35. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak prema Tarifi vezano uz ročišta od 24. kolovoza 2018. i 3. rujna 2018. jer na istima nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku u visini od 250 bodova kao ni zatraženi trošak u visini od 250 boodva zastupanja na ročištima 30. travnja 2019. i 9. svibnja 2019. budući ista nisu održana. Isto tako nije mu priznat ni zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu od 12. kolovoza 2019. jer na istom nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku. Tuženiku nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 9. svibnja 2019. i 28. lipnja 2019. u visini od 250 bodova za svaki jer sastav kojih nije bio nužno potreban za vođenje postupka. Kako tuženik nije imao troškova sudske pristojbe odgovor na tužbu i presudu to mu ni taj zatraženi trošak nije priznat.

36. Odluka o žalbenom trošku iz točki III. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166.st.1. u svezi s čl. 154.st.1. ZPP-a. Tuženik je uspio s žalbom pa mu pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe u visini od 248,86 eur/ 1.875,00 kn dok je preostali dio zahtjeva za naknadu žalbenog troška u dijelu koji se odnosi na sudsku pristojbu na žalbu kao neosnovan odbijen je ta pristojba prema stanju spisa nije plaćena.

37. Slijedom iznijetog temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a u svezi s čl. 166.st.1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci ,4. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković