Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -993/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-628/2021-32 od 29. rujna 2023., 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-628/2021-32 od 29. rujna 2023. u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke za iznos od 1.071,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke, u dijelu točke III. izreke za iznos od 382,61 euro (preko iznosa od 1.071,28 eura do iznosa od 1.453,89 eura) sa zakonskim zateznim kamatama, te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2021. do isplate te iznos od 82,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6,98 eura od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 42,89 eura od 15. siječnja 2021. do isplate te na iznos od 32,67 eura od 15. veljače 2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 382,61 euro sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 13,27 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 200,00 eura 1/ 1.506,90 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2021. do isplate te iznos od 82,54 eura/ 621,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6,98 eura/52,59 kn od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 42,89 eura/323,15 kn od 15. siječnja 2021. do isplate, te na iznos od 32,67 eura/ 246,15 kn od 15. veljače 2021. do isplate. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 929,06 eura/7.000,00 kn od 16. siječnja 2021. do 4. svibnja 2021., na iznos od 48,85 eura/368,06 kn od 15. studenog 2020. do 4. svibnja 2021., na iznos od 300,22 eura/2.262,00 kn od 15. siječnja 2021. do 4. svibnja 2021. te na isplaćeni iznos od 228,71 eura/1.723,22 kn od 15. veljače 2021. do 4. svibnja 2021. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.453,89 eura/10.954,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Točkom IV. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 115,52 eura/870,39 sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 9,77 eura/73,61 kn od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 60,02 eura/452,22 kn od 15. siječnja 2021. do isplate te na iznos od 45,80 eura/345,08 kn od 15. veljače 2021. do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude u točkama I, II i III izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 200,00 eura, izgubljene zarade u iznosu od 198,06 eura, sa zateznim kamatama te za isplatu zateznih kamata na isplaćene iznose naknade neimovinske i imovinske štete, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 24. listopada 2020.

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja u kojem su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika, upravljajući osobnim automobilima te je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.858,12 eura, te izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja u iznosu od 577,78 eura.

7. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića utvrdio da da je u trenutku nesreće vozilo tužitelja naletjelo brzinom od oko 40 km/h u fazi pretjecanja vozila osiguranika tuženika prednjim desnim vrhom na prednji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika u predjelu prednjih lijevih vrata, za vrijeme skretanja vozila osiguranika tuženika u lijevo brzinom od oko 20 km/h, da je do sudara došlo na istočnoj – lijevoj polovici kolnika, gledano u pravcu kretanja oba vozila u visini PTM, u položaju vozila tužitelja na lijevoj polovici kolnika i u položaju vozila osiguranika tuženika u fazi skretanja ulijevo, popriječenog na pravac kretanja vozila tužitelja, da je od mjesta skretanja na lijevu polovicu kolnika do mjesta sudara vozilo osiguranika tuženika prevalilo po lijevoj polovici kolnika put od oko 5,3 m, u vremenu od oko 0,9 sekundi, a da bi vozilo tužitelja skretanjem ulijevo započelo pretjecati vozilo osiguranika tuženika, moralo je do mjesta naleta na vozilo tužitelja izvršiti bočni pomak ulijevo za oko 3,2 m, što da je bilo izvedivo u vremenu od oko 2,9 sekundi. Nadalje, da provedeni proračuni pokazuju da je za skretanje ulijevo preko središnje linije kolnika, do mjesta međusobnog kontakta, vozilu tužitelja bilo potrebno vremena od oko 2,9 sekundi, dok je vozilu osiguranika tuženika za skretanje ulijevo preko središnje linije kolnika, do mjesta nesreće trebalo vremena od oko 0,9 sekundi. Nastavno, da je u konkretnom slučaju tužitelj započeo pretjecanje vozila osiguranika tuženika najmanje na 2 sekunde prije nego li je osiguranik tuženika počeo skretati s desne na lijevu polovicu kolnika i da je osiguranik tuženika prije započetog manevra skretanja na lijevu polovicu kolnika provjeravao prometnu situaciju iza svojeg vozila, mogao je vidjeti vozilo tužitelja u fazi pretjecanja pa da je osiguranik tuženika odustao od skretanja na lijevu polovicu kolnika i propustio vozilo tužitelja do nesreće ne bi došlo , a da u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika započelo sa skretanjem na lijevu polovicu kolnika, vozilo tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta sudara za oko 10 m, u fazi pretjecanja vozila osiguranika tuženika, na kojoj bi se udaljenosti vozilo tužitelja moglo kočenjem zaustaviti i izbjeći nalet na vozilo osiguranika tuženika, do brzine kretanja od oko 29 km/h, s time da tužitelj nije vršio pretjecanje vozila osiguranika tuženika preko pune središnje linije kolnika, do nesreće ne bi došlo.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke cijeneći ga stručnim i potpunim, kao i sadržaj iskaza tužitelja o načinu nastanka nezgode koji nije bio protivan rezultatima prometnog vještačenja, dok nije prihvatio iskaz svjedoka ŠI, osiguranika tuženika, u dijelu u kojem je iskazivao da je prije skretanja u lijevo provjerio prometnu situaciju u retrovizoru te suprotno rezultatima vještačenja o brzini kretanja vozila tužitelja i mjestu sudara. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja i to na strani tužitelja 20%, a na strani tuženika 80% , cijeneći da osiguranik tuženika prije započetog manevra skretanja na lijevu polovicu kolnika nije provjeravao prometnu situaciju iza svog vozila čime da je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20- dalje: ZSPC) kojim da je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovini te st. 2. istog članka navedenog Zakona kojom da je propisano da prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, čime je prouzročio ovu prometnu nesreću. Nadalje, tužitelj da je doprinio nastanku štetnog događaja s 20% jer da je postupio protivno odredbi čl. 12. st. 4. ZSPC kojom je propisano da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, s obzirom da je vršio pretjecanje vozila osiguranika tuženika preko pune središnje linije kolnika, a da to nije radio do nesreće ne bi došlo.

9. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, da je liječen kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima i proveo fizikalnu terapiju, a da je na bolovanju bio do 18.01.2021. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja da nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do umanjenja životne aktivnosti tužitelja , a da je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno, da je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna te mu je bila potrebna Tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna zbog preporučenog mirovanja, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane.

10. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je zadobivanjem ozljeda u predmetnom štetnom događaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je primjenom odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) ocijenio da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 eura cijeneći intenzitet i trajanje straha, fizičkih bolova, dob tužitelja (24 godine), koji umanjuje za suodgovornost tužitelja od 20 % te iznosi 2.000,00 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO u vezi s čl. 223. ZPP na ime troškova tuđe pomoći i njege odmjerio iznos od 74,20 eura prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 2,65 eura po satu, koji je umanjen za 20% suodgovornosti tužitelja te iznosi 59,36 eura. S obzirom da je tuženik tužitelju tijekom postupka po navedenim osnovama isplatio iznos od 1.858,12 eura, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada razlika od 201,24 eura te mu je dosudio iznos od 200,00 eura, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14- dalje: ZOOP).

11. Kako je među strankama nesporna opravdanost bolovanja tužitelja u razdoblju od 28. listopada 2020. do 18. siječnja 2021., visina izgubljene zarade u iznosu od 825,40 eura i da je tuženik tužitelju 4. svibnja 2021. po osnovi izgubljene zarade isplatio iznos od 577,78 eura, sud prvog stupnja je tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO za izgubljenu zaradu s obzirom na utvrđeni stupanj suodgovornosti od 20% dosudio daljnji iznos od 82,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa plaće do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva po ovoj osnovi u iznosu od 115,52 eura sa zateznim kamatama.

12. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu od 929,06 eura od dospijeća 16. siječnja 2021. do plaćanja 4. svibnja 2021., te na isplaćeni iznos izgubljene zarade u iznosu od 48,85 eura od 15. studenog 2020. do 4. svibnja 2021., u iznosu od 300,22 eura od 15. siječnja 2021. do 4. svibnja 2021. te na isplaćeni iznos od 228,81 eura od 15. veljače 2021. do 4. svibnja 2021.

13. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje: Tarifa).

14. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka .

15. Tuženik u žalbi, kao i tijekom postupka, osporava utvrđeni omjer suodgovornosti svog osiguranika, smatra da postoji odgovornost oba vozača za predmetnu nezgodu u jednakim omjerima (50%:50%). U tom pravcu ističe da je tužitelj obavljao izrazito protupravnu radnju pretjecanja do preko pune linije, na mjestu gdje to nije dozvoljeno te da osiguranik tuženika nije mogao, niti morao očekivati da će tužitelj na tom mjestu vršiti radnju pretjecanja, a da se tužitelj suzdržao od toga, do prometne nezgode ne bi došlo. Osporava i visinu naknade neimovinske štete kao previsoko odmjerenu koja da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti opravdana konkretnim okolnostima, ukazujući da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (24 godine), da se u potpunosti oporavio od predmetne nezgode i da mu nisu zaostale trajne posljedice.

16. Nastavno na prednje izneseno, u odnosu na prosudbu odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode za nastanak štete u primjeni čl. 1072. st. 2. ZOO-a, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri imao na umu prometno postupanje tužitelja kada je utvrdio njegovu suodgovornost u omjeru od 20 %, jer bez obzira na činjenicu što je osiguranik tuženika započeo radnju skretanja iz desne kolne trake preko lijeve kolne trake, a da pri tome nije provjerio prometnu situaciju iza sebe u smislu čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, ne može se zanemariti činjenica da je tužitelj prekršio prometno pravilo iz odredbe čl. 12. st. 4. ZSPC-a i da je pretjecanje započeo na mjestu gdje je to izričito zabranjeno zbog postojanja pune razdjelne linije između dva kolna traka. Zbog toga je, po ocjeni ovog suda, tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 30%, a osiguranik tuženika u omjeru od 70 % .

17. S druge strane, žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud u skladu s čl. 1100.st. 2. ZOO-a cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, te imajući na umu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 24 godine, pravilno ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 2.500,00 eura. Međutim, tužitelju sukladno suodgovornosti za štetu u omjeru od 30 % pripada iznos od 1.750,00 eura, te nadalje za troškove tuđe pomoći i njege preostaje razmjerno iznos od 51,94 eura, što ukupno iznosi 1.801,94 eura pa kako je tuženik za naknadu te štete tužitelju isplatio iznos od 1.858,12 eura, proizlazi da je tužitelj u cijelosti namiren zbog čega je zahtjev tužitelja za naknadu te štete trebalo odbiti kao neosnovan. Isto tako, razmjerno doprinosu nastanku štete od 30 %, tužitelju pripada izgubljena zarada u iznosu od ukupno 577,78 eura u odnosu na cjelokupni iznos od 825,40 eura, a tuženik je nesporno isplatio tužitelju po tom osnovu 577,78 eura pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan .

18. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 12. st. 4. ZOOP-a dosudio tužitelju zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

19. Slijedom izloženog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP - a, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

20. S obzirom na konačan ishod postupka, primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Kako je tužitelju nesporno isplaćen naznačeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete nakon podnošenja tužbe 4. svibnja 2021., pripada mu naknada troškova za sastavljanje odštetnog zahtjeva (Tbr. 28) i tužbe (Tbr. 8. t. 1. ) s PDV-om u ukupnom iznosu od 457,70 eura kako je to odmjerio prvostupanjski sud. Nadalje, tužitelju kao neophodne troškove sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a treba priznati i uplaćeni predujam radi izlaska sudske komisije u iznosu od 49,51 eura, prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, što ukupno iznosi 613,58 eura i uvećano za 457,70 eura daje iznos od 1.071,28 eura koji pripada tužitelju. U odnosu na preostale parnične radnje u zastupanju tužitelja, tužitelju ne pripada naknada troškova jer je konačno u sporu uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva s osnova zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos naknade štete u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi pa je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, do iznosa od 1.453,89 eura odbijen kao neosnovan.

21. Tuženiku je u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a odmjeren trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, dok tužitelju nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

22. Presuda suda prvog stupnja u toč. IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 4. rujna 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner