Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž R-140/2026-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice PNA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika koja je izjavljena protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine, dana 04. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine i u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 189,99 eura/1.431,48 kuna (preko dosuđenog iznosa od 105,87 eura/797,71 kuna do dosuđenog iznosa od 295,86 eura/2.229,18 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 603,34 eura/4.545,87 kuna (preko dosuđenog iznosa od 295,86 eura/2.229,18 kuna do dosuđenog iznosa od 899,20 eura/6.775,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak postupka po reviziji u iznosu od 134,65 eura, u roku od 15 dana, a odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelj ice za naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 334,08 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.793,53 kuna bruto (sada iznos od 370,77 eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve pobliže naznačeno u izreci.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.775,00 kuna (sada iznos od 899,20 eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. siječnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Protiv te presude, koju sadržajem žalbe pobija u točki I. izreke, te u dijelu točke II. izreke u kojem je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se ta presuda preinači, te je podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane, s prijedlogom da se žalba odbije i potvrdi pobijana presuda.
5. Postupajući u povodu žalbe tuženika, ovaj drugostupanjski sud je presudom poslovni broj Gž R-468/2022-3 od 06. lipnja 2025. godine djelomično odbio, a djelomično preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu, pri čemu je u točki II izreke potvrdio navedenu presudu u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 105,87 eura/797,71 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate, dok je u točki IV izreke naznačena prvostupanjska presuda preinačena u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 793,33 eura/5.977,34 kuna (preko dosuđenog iznosa od 105,87 eura/797,71 kuna do dosuđenog iznosa od 899,20 eura/6.775,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate, te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
6. Međutim, budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude ovog Županijskog suda poslovni broj Gž R- 468/2022-3 od 06. lipnja 2025. godine rješenjem poslovni broj Rev-719/2026-2 od 09. lipnja 2026. godine ukinuo tu presudu u dijelu pod točkom IV izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, to je trebalo ponovno odlučiti o žalbi tuženika koja se odnosi na naznačeni dio odluke prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka.
7. Navedenom presudom suda prvog stupnja tužiteljici je, kako je navedeno, dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.775,00 kuna (sada iznos od 899,20 eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. siječnja 2022. godine do isplate, i to iznos od 500,00 kuna na ime troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, iznos od 500,00 kuna za sastav tužbe, iznos od ukupno 2.000,00 kuna za sastav podnesaka od 01. listopada 2018. godine, 17. lipnja 2019. godine, 30. kolovoza 2019. godine i 04. listopada 2019. godine (iznos od 500,00 kuna po ročištu), potom iznos od ukupno 250,00 kuna za sastav podnesaka od 26. rujna 2019. godine i 22. studenoga 2021. godine (iznos od 125,00 kuna po podnesku), zatim iznos od ukupno 1.500,00 kuna za zastupanje na ročištima od 12. lipnja 2019. godine, 11. rujna 2019. godine i 23. studenoga 2021. godine (iznos od 500,00 kuna po ročištu), potom trošak u iznosu od 250,00 kuna koji se odnosi na zastupanje na ročištu od 07. siječnja 2022. godine, trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 125,00 kuna, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.650,00 kuna.
8. Tužiteljici je naznačenom prvostupanjskom presudom pravilno utvrđena visina pripadajućih parničnih troškova, osim u odnosu na troškove sastava podnesaka od 17. lipnja 2019. godine, 30. kolovoza 2019. godine i 04. listopada 2019. godine, te troškove poreza na dodanu vrijednost, jer se ista u navedenim podnescima očitovala na navode iz podnesaka tuženika, te je u tim podnescima ponovila navode iz ranijeg tijeka postupka i dala svoje pravno mišljenje u odnosu na dotadašnji tijek postupka, pa navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP- a).
9. Stoga bi tužiteljici za radnje njezinog punomoćnika-odvjetnika koje se odnose na troškove sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastava podnesaka od 01. listopada 2018. godine, 26. rujna 2019. godine i 22. studenoga 2021. godine, zastupanja na ročištima od 12. lipnja 2019. godine, 11. rujna 2019. godine, 23. studenoga 2021. godine i 07. siječnja 2022. godine , u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pripadao trošak u ukupnom iznosu od 464,53 eura/3.500,00 kuna, te trošak u iznosu od 116,13 eura/875,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25%, dakle ukupno 580,66 eura/4.375,00 kuna.
10. Budući je tužiteljica u ovom sporu u cijelosti uspjela s osnovom, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 13,24% (370,00 kuna : 2.793,53 kuna x 100), dakle da je u sporu uspjela u omjeru od 56,62% (100% + 13,24% : 2), dok je tuženik u ovoj parnici uspio u omjeru od 43,38%, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tužiteljici trebalo dosuditi troškove postupka u omjeru od 13,24% (56,62% - 43,38%), pa je istoj za radnje njezinog punomoćnika trebalo dosuditi razmjeran trošak u iznosu od 76,87 eura/579,18 kuna, te u cijelosti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 218,99 eura/1.650,00 kuna, a to stoga jer je taj trošak bio neophodan za utvrđenje osnove i visine tužbenog zahtjeva.
11. Stoga je tužiteljici trebalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 295,86 eura/2.229,18 kuna, a primjenom odredbe članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i zatezne kamate na taj iznos od presuđenja do isplate, a u preostalom dijelu odbiti njezin zahtjev po navedenoj osnovi.
12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke iste presude.
13. Budući je tužiteljica u postupku u povodu revizije uspjela u omjeru od 23,94% (189,99 eura : 793,33 eura x 100), pripada joj primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pravo na razmjeran trošak postupka, i to na iznos od 53,86 eura za sastav prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), zatim na iznos od 53,86 eura za sastav revizije (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), te na iznos od 26,93 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 134,65 eura, pa je u tom dijelu usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova, dok je u preostalom dijelu (za zatraženi iznos od ukupno 334,08 eura) odbijen njezin zahtjev po toj osnovi.
U Rijeci, 04. rujna 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
