Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr 434/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja 1) RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Puli; 2) Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Područni ured Pazin, OIB: 52634238587, zastupan po ODO u Puli, protiv ovršenika ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom prigovora trećih osoba: 1) EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2) ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3) ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4) AĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupane po punomoćniku Darku Vrbanac, odvjetniku iz Pule, radi ovrhe, rješavajući žalbu 1. ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr 72/2020 od 22. kolovoza 2025., 4. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba 1. ovrhovoditelja RĐ, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr 72/2020 od 22. kolovoza 2025. u odnosu na 1. ovrhovoditelja, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odgođena je ovrha određena rješenje istog suda poslovni broj Ovr 72/2020 od 25. veljače 2020., do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode kod Općinskog suda u Puli poslovni broj P 250/2024 i Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P 195/2024.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuje 1. ovrhovoditelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba 1. ovrhovoditelja je osnovana.

5.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6.Osnovani su navodi 1. ovrhovoditelja kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

7.Iz stanja u spisu za sada proizlazi pored ostalog:

-da je prvostupanjskim rješenjem od 25. veljače 2020., po prijedlogu 1. ovrhovoditelja, temeljem ovršne isprave – pravomoćne presude poslovni broj P 1950/2007, doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr 72/2020 protiv ovršenika, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 17.850,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama, te troškova parničnog postupka u iznosu od 1.475,62 eur, te troškova ovrhe, koja je ovrha određena na nekretnini ovršenika oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđivanjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz dobivene kupoprodajne cijene,

-da je po prijedlogu ovdje 2. ovrhovoditelja, temeljem ovršnih isprava – rješenja Porezne uprave (pobliže navedenih u prijedlogu za ovrhu), protiv istog ovršenika, doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr 129/2022, radi namirenja novčanih tražbina, određena ovrha na istoj nekretnini ovršenika, također utvrđivanjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz dobivene kupoprodajne cijene,

-da su najprije LĐ kao treća osoba, a zatim i ČĐ, ĆĐ i AĐ, kao treće osobe, podnijele prigovor i prijedlog za odgodu ovrhe. Kao razlog su naveli da su oni stvarni vlasnici predmetne nekretnine, da je ovršenik prodao sve suvlasničke udjele tijekom 2005. i da su svi kupci u posjedu, a da su kupoprodajni ugovori ovjereni i prijavljeni poreznoj upravi; da je RH, Porezna uprava, koja je podnijela prijedlog za ovrhu i pristupila ovršnom postupku, osim upisane predbilježbe u vlasničkom listu, znala i za izvanknjižno stanje jer je izdala rješenja o plaćanju poreza,

-da su prednje imenovane treće osobe uz prigovore dostavile preslike Ugovora o kupoprodaji sklopljene s ovršenikom, predmet kojih su stanovi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. izvadaka, tabularne isprave koju je ovršenik izdao kupcima stanova u navedenoj zgradi, uvjerenja da zgrada izgrađena na navedenoj čestici ima broj ulice i kućni broj,

-da je sud prvog stupnja zaključkom od 26. listopada 2023. treću osobu LĐ uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštene, koju je i pokrenula pod poslovnim broje P 250/2024, a zaključkom od 22. travnja 2024. je uputio je i ostale treće osobe na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštene, koju su pokrenule pod poslovnim brojem P 195/2024.

8.Polazeći od tih utvrđenja, kao i čl. 67. OZ-a, prvostupanjski sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju sve treće osobe učinile vjerojatnim postojanje svoje tražbine time što su dostavile preslike Ugovora o kupoprodaji, ocjena je suda da bi prodajom zgrade u okviru ovog ovršnog postupka, u kontekstu činjenice da su sve ušle u i u posjed nekretnina koje su kupile, ali i činjenice da je i 1. ovrhovoditelj fizička osoba, da je upitno da li bi se treće osobe mogle namiriti od 1. ovrhovoditelja u protuovrsi, zaključuje da su treće osobe učinile vjerojatnim mogućnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete. Osim toga, sud je uzeo u obzir i visinu tražbine 1. ovrhovoditelja – 17.664,18 eur, pa nastavno tome utvrdio da bi provedba ovrhe na cijeloj stambenoj zgradi radi namirenja tog iznosa, u ovom trenutku bila nerazmjerna, napose u situaciji kada tek treba utvrditi da li je predmetna ovrha uopće dopuštena. Kako se 2. ovrhovoditelj nije protivio prijedlogu za odgodu ovrhe, to sud nije ispitivao postojanje pretpostavki za odgodu u odnosu na 2. ovrhovoditelja.

Slijedom tih razloga, odlučeno je kao u izreci pobijanog rješenja.

9.1.Protivno stajalištu suda prvog stupnja, ovome sudu za sada nisu prihvatljivi razlozi kojima se isti rukovodio kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe po prijedlogu ranije imenovanih trećih osoba.

9.2.Naime, iako je sud prvog stupnja uvažio sadržaj čl. 67. st. OZ-a, koji je u ovoj pravnoj situaciji mjerodavan, jer se radi o prijedlogu trećih osoba za odgodu ovrhe, za naglasiti je da osnovano 1. ovrhovoditelj ukazuje na to da je iz raspoložive dokumentacije razvidno pored ostalog da je nakon što je uknjiženo založno pravo u korist 1. ovrhovoditelja, radi osiguranja tražbine u iznosu od 22.850,00 eur pod poslovnim brojem Z 12054/2005 od 16. rujna 2005., u zemljišnoj knjizi izvršena predbilježba prava vlasništva samo u korist treće osobe sada pok. LĐ, rješenjem poslovni broj Z 12433/2005 od 26. rujna 2005.

Uz to valja dodati da za ostale treće osobe koje su također predložile odgodu ovrhe, nema podataka o tome da li su i kada izvršili predbilježbu odnosno uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

9.3.Na ove okolnosti se ukazuje zbog toga, što je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela od 22. veljače 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

Nastavno tome, ukazuje se odlučnim utvrditi da li je konkretno 1. ovrhovoditelj kod stjecanja svog prava na predmetu ovrhe bio savjestan, pošten i da nije zloupotrijebio svoje pravo, odnosno da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Drugim riječima to znači, da je u smislu čl. 67. OZ-a, te iznesenom pravnom shvaćanju, potrebno da treće osobe koje su predložile odgodu ovrhe učine vjerojatnim da je 1. ovrhovoditelj bio nesavjestan/nepošten prilikom stjecanja svog prava na predmetu ovrhe, te da je zloupotrijebio svoje pravo u trenutku kada je pokrenuo predmetnu ovrhu, jer je imao razloga posumnjati u istinitost upisa prava vlasništva ovršenika na navedenoj nekretnini u odnosu na koju treća osoba tvrdi da je njeno izvanknjižno vlasništvo.

10.U kontekstu svega do sada iznesenog, nameće se zaključak da zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, u ovoj fazi postupka sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, a zbog toga se nije mogla ni ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

11.Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka, sukladno do sada izloženom, nakon što utvrdi sve činjenice o kojima ovisi osnovanost prijedloga trećih osoba za odgodu ovrhe, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu 1. ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje, te primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a, predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

13.Rješenje suda prvog stupnja u odnosu na 2. ovrhovoditelja kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

U Rijeci, 4. rujna 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić