Poslovni broj: UsI-853/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja NV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika [obrt], Središnje službe, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi nepripadne isplate starosne mirovine , 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika [obrt], Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-99-05/3- 25-6202 od 26. veljače 2026.

II. Poništava se rješenje [obrt], Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-18-05/3-25- 33537 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-99-05/3-25-6202 od 26. veljače 2026. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja [obrt], Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-18-05/3-25-33537 od 9. svibnja 2025., kojim je tužitelju u točki I. izreke utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. u svoti od 1.016,20 eura, dok joj je u točki II. izreke naloženo da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna.

2. Tužitelj je podnio tužbu pobijajući zakonitost osporenog rješenja navodeći da mu je rješenjem Područne službe u Splitu priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 16. rujna 2020., a da je ujedno bio i vlasnik sezonskog obrta [obrt], s tim da je vrijeme obavljanja obrta bilo u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna. Navodi da je 12. lipnja 2024. podnio zahtjev za upis privremene obustave obrta na temelju čega je nadležno tijelo - Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu 13. lipnja 2024. donijelo rješenje o privremenoj obustavi obrta, KLASA UP/l-311-03/24- 0401/0780, URBROJ: 2181/1-05-01/18-24-0002. Naglašava da u razdoblju od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. nije obavljao obrtničku djelatnost, ukazujući da je to razvidno i iz dopisa Splitsko-dalmatinske županije u kojem je potvrđeno da nije koristio javnu površinu, kao i iz potvrde Porezne uprave iz koje je razvidno da u 2024. nije ostvarivao prihod od samostalne djelatnosti. Ističe da je sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ . 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) rješenje o privremenoj obustavi obrta u roku od 24 sata od izvršnosti dostavio [obrt], Područnoj službi u Splitu, Ispostavi Makarska, a što je razvidno iz pečata navedene ispostave na predmetnom rješenju iz kojeg proizlazi da je to rješenje zaprimljeno u Ispostavi [adresa] 14. lipnja 2024., te da je to rješenje istog dana dostavljeno i [obrt], Područnoj službi u Splitu. Nadalje navodi da je zaprimio rješenje Područne službe u Splitu od 9. svibnja 2025. kojim mu je utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 1.016,20 eura, a koje mu je nejasno i nelogično, budući da je prethodno uredno poduzeo sve zakonom propisane radnje radi privremene obustave obavljanja obrta, a rješenje o privremenoj obustavi obrta pravodobno je dostavio [obrt], Ispostavi Makarska. Ističe da je protiv rješenja od 9. svibnja 2025. izjavio žalbu, a da tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ne osporava njegove navode, već samo navodi da je o njegovom priznanju svojstva osiguranika na mirovinsko osiguranje odlučeno pravomoćnim rješenjem Područne službe u Splitu , KLASA: UP/1 140-10/24-03/03145571744, URBROJ: 34118-11/2-24-54431 od 31. prosinca 2024. koje on nije osporavao te da mu je obustavljena isplata mirovine rješenjem , KLASA: UP/I 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-18-05/3-25-32507 od 29. travnja 2025. Pojašnjava da nije shvatio značenje rješenja od 31. prosinca 2024. u kojem je u izreci određeno da mu se priznaje svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. Navodi da je osoba starije životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja i smanjene mogućnosti snalaženja u složenim pravnim situacijama, zbog čega nije bio u stanju pravilno razumjeti pravne posljedice takvog rješenja, a navedeno je protumačio na način da mu se za predmetno razdoblje priznaje pravo na primanje mirovine, a stvarno značenje tog rješenja utvrdio je tek naknadno kada mu je rješenjem od 9. svibnja 2025. naloženo vraćanje navodno nepripadno isplaćenih imovinskih primanja. Ističe da nije izjavio žalbu protiv rješenja kojim mu je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. jer mu stvarno značenje i pravne posljedice tog rješenja nisu bile razumljive, osobito iz razloga jer je prethodno podnio zahtjev za privremenu obustavu obrta za isto razdoblje te da je, postupajući savjesno i u dobroj vjeri, poduzeo sve radnje propisane važećim zakonodavstvom kako bi uredno obavijestio nadležno tijelo o prestanku obavljanja djelatnosti i o svom statusu. S tim u vezi, navodi da je rješenje kojim mu se priznaje svojstvo osiguranika u predmetnom razdoblju doneseno isključivo kao posljedica pogrešnog postupanja [obrt] jer je pogrešno utvrđeno da je osiguranik u tom vremenskom razdoblju, iako je prethodno pravovremeno dostavio dokumentaciju koja dokazuje suprotno. Navodi da je opravdano smatrao da su time ispunjeni svi zakonski uvjeti za nastavak isplate mirovine u razdoblju u kojem obrt nije bio aktivan, a rješenje kojim mu se priznaje svojstvo osiguranika nije sadržavalo jasno i nedvosmisleno upozorenje o pravnim posljedicama takvog statusa, osobito u odnosu na gubitak prava na isplatu mirovine. Ističe da kao pravni laik nije mogao znati da priznanje svojstva osiguranika u konkretnom slučaju implicira obvezu vraćanja već isplaćenih mirovinskih primanja, osobito jer je poduzeo sve radnje kako bi mu se omogućio nastavak isplate mirovine. Pojašnjava da se to što je propustio izjaviti žalbe na rješenje od 31. prosinca 2024. ne može pripisati njegovom nemaru ili pasivnosti, već nejasnoći upravnog akta, kao i njegovom postupanju u dobroj vjeri uz puno poštivanje zakonskih obveza. Dodatno navodi da je do donošenja rješenja kojim mu se priznaje svojstvo osiguranika došlo zbog pogrešnog postupanja tuženika, a ne zbog njegovog propusta. Naglašava da unatoč tome što je uredno prijavio privremenu obustavu obrta [obrt], da mu je tuženik priznao svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje za to razdoblje, što je u suprotnosti s činjeničnim stanjem koje je sam tuženik imao evidentirano, stoga smatra da takvo postupanje predstavlja pogrešku tijela javne vlasti. Ističe da je on postupao zakonito, savjesno i u dobroj vjeri te ne bi smio snositi štetne posljedice pogreške tijela javne vlasti, osobito imajući u vidu obveze vraćanja mirovinskih primanja. S tim u vezi, ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3216/2020 od 8. studenoga 2022. u kojoj je zauzet stav da štetne posljedice za stranku ne smiju biti rezultat propusta ili pogrešaka u postupanju tijela javne vlasti, odnosno njihovih nepravilnosti u odlučivanju. Ističe da je postupajući savjesno i u dobroj vjeri osobno pristupio nadležnoj ispostavi [obrt] u [adresa] kako bi utvrdio razloge zbog kojih mu je naložen povrat navodno nepripadno isplaćene mirovine, a nakon trećeg dolaska u Ispostavu Makarska od strane službenika priopćeno mu je da je iz spisa razvidno kako je uredno dostavio rješenje o privremenoj obustavi obrta, ali da je bio dužan podnijeti dodatni obrazac koji se podnosi uz navedeno rješenje. Napominje da je nakon toga pitao navedenog službenika iz kojeg ga razloga nije uputio na ispunjavanje predmetnog obrasca, istaknuvši da za takvu obvezu nije mogao znati, a da mu je službenik odgovorio da se ne sjeća zašto mu nisu dali obrazac jer je to bilo davno . U odnosu na opisano postupanje tužitelj se poziva na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te navodi da sukladno načelu pomoći stranci postoji obveza službene osobe da stranku upozori na potrebu podnošenja određenog obrasca ili dopune podneska, osobito kada je postupanja stranke očito da želi uredno regulirati svoj status. Ponavlja da je u konkretnom slučaju dostavio rješenje o privremenoj obustavi obrta, koje je od strane [obrt] zaprimljeno i prihvaćeno, pri čemu ga nitko nije upozorio da je potrebno podnijeti dodatni obrazac , a na što mu je ukazano naknadno, nakon višekratnog obraćanja javnopravnom tijelu, a za što se navodi da je njegov propust. Ističe da u situacijama kada javnopravno tijelo ne upozori stranku na potrebu podnošenja odgovarajućeg zahtjeva ili obrasca, iako je iz njezina postupanja razvidno koje pravo želi ostvariti, da takav propust predstavlja povredu načela pomoći neukoj stranci, pri čemu se štetne posljedice takvog postupanja u pravilu ne bi smjele stavljati na teret stranke. Navodi da je u opisanim okolnostima opravdano smatrati da ne bi trebao snositi štetne posljedice takvog postupanja javnopravnog tijela, uključujući obvezu vraćanja mirovinskih primanja. Ističe da je umirovljenik s vrlo niskim primanjima, zbog čega se trudi postupati u potpunosti sukladno zakonskim propisima i uredno ispunjavati sve svoje obveze prema nadležnim tijelima. Unatoč savjesnom postupanju, predmetna situacija dovela je do toga da je izložen znatnom financijskom opterećenju, što za njega predstavlja stvarnu i osjetnu štetu s obzirom na njegov materijalni položaj. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 166. stavka 2. ZOMO-a i da mu je sukladno zakonu isplaćena mirovina na koju ima pravo, te mu je nezakonito naložen povrat mirovinskih primanja za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika od 26. veljače 2026. i prvostupanjsko rješenje od 9. svibnja 2025., kao i rješenje [obrt], Područne službe u Splitu, KLASA: UP/ I 140-10/24- 03/03145571744, URBROJ 341-18-11/2-24-54431 od 31. prosinca 2024., kojim mu je priznato svojstvo osiguranika i rješenje [obrt], Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/2501/03145571744, URBROJ 341-18- 05/3-25-32507 od 29. travnja 2025., kojim mu je određena obustava isplate mirovine u spornom razdoblju.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održane su rasprave 18. kolovoza 2026. i 27. kolovoza 2026. na kojima je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje, kao i uvidom u dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora, sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-99-05/3-25-6202 od 26. veljače 2026. i prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I 140-02/25-01/03145571744, URBROJ: 341-18-05/3-25-33537 od 9. svibnja 2025. kojim je tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024., dok predmet ovog upravnog spora nije ocjena zakonitosti prvostupanjskih rješenja od 31. prosinca 2024. o priznanju svojstva osiguranika i od 29. travnja 2025. o obustavi isplate mirovine i ponovnoj uspostavi isplate starosne mirovine tužitelju.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 166. stavka 3. ZOMO-a.

8. Prema članku 102. ZOMO-a korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem [obrt], Područne službe u Splitu od 11. ožujka 2021., priznato, počevši od 16. rujna 2020. pravo na starosnu mirovinu, a iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj 14. lipnja 2021. obavijestio [obrt], Područnu službu u Splitu, Ispostavu Makarska da je obrtnik.

10. Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj **.**.2024. [obrt], Područnoj službi u Splitu, Ispostavi Makarska dostavio pravomoćno rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA: UP/I-311-03/24-0401/0780, URBROJ: 2181/1-05-01/18-24-0002 od 13. lipnja 2024. o privremenoj obustavi obrta, odnosno dostavio je dokaz koji je sukladno članku 119.a ZOMO-a osnova za prestanak svojstva osiguranika, iz čega slijedi da je javnopravno tijelo znalo i moralo znati da je očita namjera tužitelja bila da mu se za razdoblje u kojem privremeno ne obavlja registriranu djelatnost sezonskog obrta ne obustavlja isplata starosne mirovine. Stoga je, po ocjeni ovog suda, javnopravno tijelo propustilo postupiti sukladno članku 7. ZUP-a i upozoriti tužitelja da treba podnijeti zahtjev za prestanak svojstva osiguranika, na koji način nije postupilo , već je po službenoj dužnosti 31. prosinca 2024. donijelo rješenje kojim je tužitelju za razdoblje od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024., za koje je dostavio dokaz o privremenoj obustavi obavljanja sezonskog obrta, priznalo svojstvo osiguranika, a nakon toga donijelo je i rješenje o obustavi starosne mirovine 29. travnja 2025., što je za posljedicu imalo donošenje rješenje kojim je tužitelju za navedeno razdoblje utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine. Naime, sve i kada bi se prihvatilo pravilnim navedeno postupanje prvostupanjskog tijela (što ovdje nije slučaj), treba reći da ako je javnopravno tijelo smatralo da dostava dokaza o privremenoj obustavi obavljanja obrta nije dovoljna za nastavak isplate starosne mirovine, odnosno da unatoč tome tužitelj ima svojstvo osiguranika u razdoblju od 15. lipnja 2024. do 15. rujna 2024., u opisanoj situaciji prvostupanjsko tijelo u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna nije trebalo tužitelju isplaćivati starosnu mirovinu, a kako je to bio slučaj prethodnih godina (2021., 2022. i 2023.) kada se tužitelju u tom razdoblju zbog obavljanja sezonskog obrta automatizmom obustavljala isplata starosne mirovine.

11. Imajući na umu stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluka, broj: U-III- 3216/2020 od 8. studenoga 2022. i U-III-11/2018 od 8. studenoga 2018., kao i sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na prikladan način, što je za posljedicu imalo nametanje prekomjernog tereta tužitelju jer mu je naloženo vraćanje isplaćene mirovine za razdoblje za koje je smatrao da je osnovano isplaćivana jer je za to razdoblje javnopravnom tijelu dostavio dokaz da ne obavlja registriranu djelatnost, a koja je, sve i da se uzme da je tužitelju trebalo obustaviti isplatu starosne mirovine u tom razdoblju, isplaćivana zbog pogreške u postupanju javnopravnog tijela, dok tužitelj ničim nije pridonio spornom stanju u kojem je isplata starosne mirovine nastavljena. Tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pogreške mirovina nepripadno isplaćivana, osporenim su rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene starosne mirovine prebacili isključivo na tužitelja i time izbjegli sve posljedice vlastitih propusta. Stoga sud osporena rješenja ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

12. Slijedom prethodno iznesenog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje nezakonito, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, trebalo je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. rujna 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

(članak 127. stavak 2. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, [adresa]

- tuženiku, e - komunikacijom

- u spis