REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2465/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu sudske savjetnice Ene Kalember Skoko, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, protiv tuženika TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-49462/2024 od 31. svibnja 2024. kojim se nalaže tuženiku TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 22,59 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.04.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,01 EUR obračunatom do 24.04.2024, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 49462/2024 od 31. svibnja 2024. kojim se nalaže tuženiku TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 trošak parničnog postupka u iznosu od 55,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 4. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio 13. svibnja 2024. javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-49462/2024 prijedlog za ovrhu radi naplate dospjelih neisplaćenih računa za vodne usluge u iznosu od 22,59 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama potražujući i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-49462/2024 od 31. svibnja 2024. određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor u kojem ističe prigovor zastare potraživanja te navodi kako tuženik nije vlasnik nekretnine na adresi [adresa], a na tu adresu se odnose račune za vodne usluge. Navodi kako je objekat potpuno urušen te da se ne koristi niti voda niti struja. Ističe kako je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa].

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 15/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 155/23., i 144/22. - dalje OZ) rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 10. travnja 2026. (koji se sada smatra tužbom) navodi kako nije nastupila zastara potraživanja sukladno članku 232. ZOO-a, odnosno da su svi nepodmireni a dospjeli računi utuženi unutar godine dana stoga prigovor zastare smatra neosnovanim.

U odnosu na prigovor kako ju je tužitelj pogrešno zaveo kao korisnicu vodnih usluga na adresi [adresa], tužitelj navodi kako je provjerom s nadležnim Odjelom utvrđeno je kako se na adresi [adresa] nalazi vodomjer serijskog broja [broj vodomjera], redovno izmijenjen dana 08.04.2025., a koji registrira potrošnju vode kućanstva TF.

S obzirom na činjenicu kako se obračun vode vrši prema serijskom broju vodomjera isti se ne mora nalaziti na adresi korisnika, a prema uvidu u mjerno mjesto, vodomjer se nalazi na adresi [adresa].

Tuženik u svom prigovoru navodi kako je vlasnik predmetnog objekta ŽF, međutim isto s ničim ne dokazuje, a uvidom u evidencije tužitelja vidljivo je kako dokumentacija o promjeni obveznika nikada nije dostavljena tužitelju slijedom čega se računi i dalje isporučuju na ime tuženika.

Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 22,59 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama te troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Na podnesak tužitelja od 10. travnja 2026. tuženik se nije očitovao.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. Sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan:

31.03.2024. (list 7 spisa), karticu dužnika (list 47-51 spisa), uvid u utužene račune (list 29-46, 52-67, 71-74 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 68-69 spisa), uvid u kupca (list 70 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara za utuženo potraživanje tužitelja.

10. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbe vodom odnosno za fiksni dio za razdoblje datuma dospijeća 15.05.2023. – 15.01.2024. na adresi [adresa].

11. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je da je tuženik evidentiran od 02.01.2008. (list 70 spisa) kao korisnik vodnih usluga tužitelja za domaćinstvo na adresi [adresa], za mjerno mjesto 0057860, šifra obveznika 9000005229440, serijski broj vodomjera [broj vodomjera] te nije osporavao dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja tijekom postupka.

12. Nesporno je da je tuženik korisnik usluge tužitelja za utuženu nekretninu, s obzirom isti u prigovoru navodi da se predmetna nekretnina ne koristi.

13. Uvidom u račune utvrđeno je kako se utuženi računi ne odnose na potrošnju vode već isti predstavljaju fiksni dio cijene za vodne usluge u konkretnom slučaju 2,51 EUR, kojeg su dužni podmirivati svi korisnici usluga tužitelja neovisno o stvarnoj potrošnji, a sve sukladno Zaključku o davanju prethodne suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na odluku o cijeni vodnih usluga od dana 28. veljače 2012. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/2012 od 20. ožujka 2012.), te Odluci o cijenama vodnih usluga od dana 13. veljače 2012. godine.

14. Dakle, iz dostavljene dokumentacije proizlazi potraživanje tužitelja kako isti i potražuje prijedlogom za ovrhu (sada tužbom), a tuženik niti ne tvrdi da je račune platio, pa sud utvrđuje da je nesporna činjenica o neplaćanju predmetnih računa.

15. Naime, odredbom čl. 42. st. 1. u svezi sa čl. 3. st. 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. – dalje ZVU) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga, dok je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine.

16. Nadalje, odredbom čl. 3. točka 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluge (Službeni glasnik grada Zagreba br. 17/13. – dalje Opći uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

17. Obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije dostavio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kao prijavljeni korisnik pravovremeno uputio tužitelju pismenu odjavu s vjerodostojnom dokumentacijom kojom bi tužitelja obavijestio o promjeni korisnika komunalne naknade za isporučenu vodu za predmetni stan u smislu čl. 11. Općih uvjeta, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koji ga tereti tužitelj u ovom postupku.

Naime, tužitelj je za razliku od tuženika, u prilog svoje tvrdnje da je tuženik pasivno legitimiran kao obveznik plaćanja predmetne komunalne usluge dostavio sudu ovjerovljeni izvadak iz poslovnih knjiga, a koju je ispravu u svrhu dokaza sud u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, dok tuženik svoju tvrdnju nije ničim dokazao u smislu čl. 219 ZPP-a, slijedom čega je sud takav navod tuženika ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na otklanjanje svoje građanskopravne obveze prema tužitelju.

18. Dakle, tužitelj je svoje potraživanje obrazložio dostavljenom dokumentacijom, kako u osnovi, tako i u visini, slijedom čega sud zaključuje da tuženik nije ispunio svoje obveze preuzete iz komunalne usluge opskrbe vodom te da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 22,59 EUR.

19. Posebno se napominje da tuženik nije osporavao dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja tijekom postupka.

20. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan. Naime, uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 31.03.2024. (list 7 spisa) i utužene račune utvrđeno je da je dospijeće najstarijeg računa na dan 15.05.2023. , dok je prijedlog za ovrhu podnesen 13.05.2024. te je time zastara prekinuta. Dakle prijedlog za ovrhu podnesen je unutar jednogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 – dalje ZOO) u svezi sa čl. 241. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio predmetno dugovanje, isti je primjenom čl. 42. ZVU-a u vezi s čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao korisnik usluge tužitelja u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju čiju je visinu sud utvrdio na osnovu izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računa kao vjerodostojnih isprava u smislu čl. 31. st. 1. OZ-a, stoga je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

22. Dakle, između parničnih stranaka je nastao obvezno pravni odnos jer je tuženik nedvojbeno koristio usluge tužitelja i kao korisnik usluge obvezan je te usluge i platiti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 681/2024-2 od 22. svibnja 2024., Županijski sud u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-994/2024-2 od 28. travnja 2025.).

23. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 22,59 EUR koja teče od idućega dana od dana dospijeća računa pa do isplate s obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi račun (čl. 183. st. 1. ZOO-a).

24. Stopa zateznih kamata određena je od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22.) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22.) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.).

25. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, stoga je sud u točci II. izreke presude ukinuo platni nalog u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa kako je tužitelj uspio u sporu, sud je našao osnovanim zatraženi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.) te trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 30,00 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/2026.)

27. Zatezne kamate na odmjereni trošak teku od dana donošenja presude pa do isplate sukladno zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u svezi s čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci III. izreke presude.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica: Ena Kalember Skoko