Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: P-89/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Lovačka udruga "Trakošćan", OIB: 91278724541 Bednja, Pleš, Pleš 128D, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Juričan, odvjetnik u Varaždinu, Braće Radić 28/III, radi isplate regresne tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Lesjak, odvjetnice iz Varaždina , a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te danom objave presude 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "Trakošćan" OIB: 91278724541, Bednja, Pleš, Pleš 128D, isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, iznos od 698,36 eura (slovima: šestodevedesetosam eura i tridesetšest centi) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 22. srpnja 2022., pa do 31. prosinca 2023. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023., pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "Trakošćan" OIB: 91278724541, Bednja, Pleš, Pleš 128D, tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, u roku od 15 dana nadoknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 3.250,97 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 4. rujna 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, i to, za iznos od 609,38 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika 30. listopada 2024. podnio tužbu radi isplate regresne tražbine u iznosu od 698,36 eura, u kojoj je, u bitnome, naveo da je 11. srpnja 2022. oko 10,40 sati došlo do prometne nezgode na način što je AV upravljala osobnim vozilom marke Hyndai i30, registarskih oznaka [registarska oznaka], te se kretala županijskom cestom broj 2258 iz smjera Trakošćana prema Bednji, da je dolaskom na ravni dio cestovnog poteza u mjestu Bednja, Trakošćanska ulica bb prednjim dijelom vozila naletjela na srneću divljač koja je pretrčavala cestu s desne na lijevu stranu gledano iz smjera njenog kretanja, da se nakon naleta na vozilo divljač udaljila s mjesta događaja u nepoznatom smjeru, a da je na mjesto štetnog događaja pristupio lovnik tužitelja OV koji je prisustvovao pregledu lokacije. Tužitelj je pridodao da navedena vozačica nije bila pod utjecajem alkohola, da nije utvrđena njezina prekršajna odgovornost, da je na dan štetnog događaja gore navedeno osobno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja "Moj auto" broj 04401324353, a temeljem koje je police tužitelj vlasnici oštećenog vozila AV **.**.2022. nadoknadio štetu u iznosu od 5.261,83 kuna, odnosno, u iznosu od 698,36 eura , da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno, Hrvatskom lovačkom savezu sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa s obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, a koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. U tužbi je, isto tako navedeno da, a iz razloga što tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem V/118 Bednja, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto štetnog događaja , da je tužitelj stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima, pa da predlaže da se nakon provedenog postupka donese odluka kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2. Sud je navedenu tužbu s prilozima dostavio tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je tuženik u dodijeljenom mu roku 13. prosinca 2024. dostavio odgovor na tužbu (listovi 85 i 86 spisa) u kojem je, u bitnome, naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da nema saznanja o činjeničnom opisu događaja, sklopljenoj polici osiguranja ni isplati štete, da uz dokumentaciju priloženu uz tužbu nema nikakvih dokaza da bi šteta nastala opisanog dana naletom vozila osiguranice tužitelja na srneću divljač, da mjesto na kojem se dogodila prometna nezgoda, kako ga opisuje tužitelj, nije lovište, a niti je šteta nastala zbog provođenja lova, pa da stoga sukladno odredbama čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu nema odgovornosti tuženika. Tuženik je pridodao da bi nalet vozila na divljač morao ostaviti materijalne tragove na vozilu, ali da u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova nisu evidentirani niti izuzeti tragovi krvi ili dlake iz kojih bi proizlazilo da se radilo o naletu na divljač, da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova nije moguće utvrditi je li promet na mjestu nezgode reguliran prometnim znakom "Divljač na cesti" , da iz navedene potvrde nema ni podataka o ograničenju brzine kretanja vozila na mjestu događaja , da zato tuženik prigovara suodgovornosti osiguranice tužitelja za nastanak šte tnog događaja ili moguće i isključivoj njezinoj odgovornosti te da ujedno tuženik prigovara i visini štete s obzirom da je materijalna šteta procijenjena na oko 3.000,00 kuna prema potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova priloženoj uz tužbu, a što je oko 40% manje od iznosa koji se potražuje tužbenim zahtjevom. Tuženik je ujedno predložio da se o predmetnoj parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba kako bi se isti mogao uključiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika s obzirom na sklopljenu policu osiguranja za štetu nastalu od divljači, a budući da umješač ima pravni interes da tuženik uspije u parnici. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev te je zatražio naknadu troškova postupka.

3. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 5. ožujka 2025., 3. travnja 2025., 14. svibnja 2025., 16. srpnja 2025., 3. srpnja 2026. i 23. srpnja 2026., obavljen je uviđaj na licu mjesta u mjestu Bednja 26. ožujka 2026. uz prisustvo punomoćnika stranaka i stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Aleksandra Makovca, dipl. ing. iz Čakovca, izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu u spisu od lista 5-76 spisa, u ispis iz registra udruga, u presliku police osiguranja (listovi 88-90 spisa), u foto elaborat prometne nesreće (listovi 107-114 spisa), u izvješće o poduzetim radnjama, zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju svjedoka, prisutnosti alkohola, situacijski plan i procjenbeni elaborat (listovi 127-140 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZV (listovi 144-145 spisa), AV (listovi 148-149 spisa), ŠV (list 154 spisa), te je izvršen i uvid u nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Aleksandra Makovca, dipl. ing. strojarstva (listovi 177-190 spisa), a navedeni je vještak na ročištu od 23. srpnja 2026. i usmeno iznio svoj navedeni nalaz i mišljenje. Također, sud je sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP-a) podneskom od 16. prosinca 2024. (list 91 spisa) obavijestio treću osobu Croatia osiguranje d.d. Zagreb o činjenici da ju tuženik obavještava o ovoj parnici, a ujedno su navedenoj trećoj osobi dostavljeni primjerak tužbe i odgovora na tužbu, a kako to proizlazi iz povratnice – dostavnice iza lista 92 spisa.

4. Ocjenom provedenih dokaza sud je u cijelosti utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 698,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koji je iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku 21. srpnja 2022. s osnova police osiguranja "Moj auto" broj 04401324353, radi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo AV, a koja je šteta nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. srpnja 2022. u mjestu Bednja, kada je navedenim vozilom upravlja AV koja je tom prilikom vozilom naletjela i udarila u divljač – srnu koja je pretrčavala cestu s desne na lijevu stranu gledano u smjeru njenog kretanja iz mjesta Bednja prema Trakošćanu.

6. Između parničnih stranaka tijekom ovoga postupka bila je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva jer je tuženik u svom odgovoru na tužbu, kako je iznijeto, u bitnome, naveo da iz dokumentacije priložene uz tužbu nema dokaza da bi šteta nastala navedenog dana naletom vozila osiguranice tužitelja na srneću divljač, da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova nije moguće utvrditi da li je promet na mjestu nezgode reguliran prometnim znakom "Divljač na cesti", te da nema ni podataka o ograničenju brzine kretanja vozila na mjestu događaja, pa da tuženik prigovara suodgovornosti ili mogućoj isključivoj odgovornosti osiguranice tužitelja za nastanak tog štetnog događaja. Također, tuženik je tijekom postupka naveo da postoji kontradiktornost u iskazu vozačice i svjedokinje AV danom na ročištu za glavnu raspravu 14. svibnja 2025. u kojem je ista navela da je predmetnog događaja vozila iz smjera Bednje prema Trakošćanu, dok iz situacijskog plana i izvješća o poduzetom Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Ivanec proizlazi da je u tom izvješću zabilježeno da se predmetne zgode navedeno osobno vozilo kretalo iz smjera Trakošćana u smjeru Bednje. Radi navedenog sud je, kako je iznijeto, tijekom postupka, između ostalog, odredio ročište za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, te saslušanjem stalnog sudskog vještaka iz područja prometa vozila i plovila, cestovnog prometa te procjene vozila i strojeva Aleksandra Makovca, dipl. ing. iz Čakovca, a koji je vještak nakon obavljenog uviđaja od 26. ožujka 2026. izradio i u spis dostavio 1. travnja 2026. nalaz i mišljenje, kao i procjenu štete na navedenom vozilu Hyundai i30, registarske oznake [registarska oznaka] te je na ročištu održanom 23. srpnja 2026. i usmeno iznio predmetni nalaz i mišljenje. Nadalje, radi utvrđenja navedenih spornih činjenica sud je proveo i dokaze saslušanjem svjedoka, i to, vozačice predmetnog vozila AV, svjedoka ZV lovnika u tuženiku i ŠV, policijskog službenika Policijske postaje Ivanec koji je obavio očevid spomenute prometne nesreće.

7. Svjedok OV u svoj je iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. travnja 2025. (list 144 spisa) iskazao da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja vezanih uz predmetni štetni događaj, da je na mjesto nesreće pozvan u svojstvu lovnika od strane policije, da je na mjesto događaja stigao između 10,00 i 11,00 sati toga dana, da tamo nije bila pronađena divljač, niti krv, a ni dlaka, da misli da je šteta bila na prednjoj strani automobila, ali koja nije bila velika, da se mjesto nesreće nalazi blizu naselja i kuća, te da to područje oko prometnice spada unutar lovišta V/118 Bednja.

8. Saslušana svjedokinja AV u svom je iskazu (list 148 spisa), u bitnome, iskazala da je početkom srpnja mjeseca 2022. vozeći iz smjera Bednje prema Trakošćanu naletjela na srnu, da je tom prilikom ista došla s desne strane i pretrčavala na lijevu stranu, da tom prilikom srna nije bila usmrćena već se odbila od auta i pobjegla. Iskazala je da se sa desne strane ceste nalazi čistina, livada, a s lijeve strane potok, da nije bila fokusirana na srnu, već na sam događaj i štetu na njezinom automobilu, da je nakon toga pozvala policiju jer je vozilo osigurano kasko osiguranjem, da su policijski službenici kada su stigli pozvali na lice mjesta predstavnika lovačkog društva koji je izašao na teren, a da srna tom prilikom nije pronađena. Iskazala je da je tom prilikom na registracijskoj tablici vozila ostalo malo krvi i dlaka, ali da misli da policajci nisu izuzeli dlaku već su joj samo kazali da ode kod svog osiguranja gdje će se izvršiti slikanje štete na vozilu. Na kraju je svog iskaza svjedokinja AV navela da nije vozila velikom brzinom jer je izlazila iz rotora.

9. Saslušani svjedok ŠV u svom je iskazu (list 154 spisa) naveo da je od predmetnog događaja prošlo tri godine pa da se svega ne sjeća, da se, a nakon što mu je predočeno izvješće o poduzetom i situacijski plan kao i fotografije vozila, prisjetio da je vozačica upravljala vozilom koje se kretalo iz smjera Trakošćana prema Bednji i kojom je prilikom došlo na naleta na divljač koja nije pronađena na mjestu događaja. Pridodao je da misli da nije bilo ni krvi, a ni ostataka životinjske dlake na vozilu, da se ne sjeća da li je na mjesto nesreće izašao lovnik, a da se prisjeća da se radilo o manjim oštećenjima na prednjem dijelu automobila. Pridodao je, a nakon što mu je predočena fotografija označena oznakom F1, s lista 138 spisa na kojoj se vidi pozicija predmetnog vozila na nogostupu usmjerenog iz smjera Bednje prema Trakošćanu da je, a ukoliko ga sjećanje ne vara, vozačica vozilo uklonila s kolnika sa strane te da je to razlog zašto je vozilo pozicionirano kao da je smjer kretanja prema Trakošćanu, ali smjer kretanja vozila bio je onakav kakav je naveden u situacijskom planu.

10. Smjer kretanja predmetnog vozila navedenog dana kada se desila spomenuta prometna nezgoda, i to, iz smjera Bednje prema Trakošćanu utvrdio je i opisao u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Aleksandar Makovec, dipl. ing. strojarstva, koji je, a nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta i prikupljanja svih potrebnih podataka naveo da se može zaključiti da se vozilo marke Hyundai, reg. oznake [registarska oznaka] kretalo iz smjera Bednje u smjeru Trakošćana, te da je na ravnom cestovnom potezu s desne strane kolnika iz grmlja istrčala srna koju vozačica nije mogla izbjeći, te je prednjim dijelom vozila udarila u divljač , nakon toga je zaustavila vozilo van kolnika i vidjela da se srna vratila u grmlje iz kojeg je izašla na cestu , procijenio je, a temeljem intenziteta oštećenja na prednjem kraju vozila, da je brzina vozila u času naleta mogla biti 50 kilometara na sat, da nije bilo vidljivih tragova kočenja pred sudar, a niti tragova pokušaja izbjegavanja sudara manevrom skretanja ulijevo pa da stoga smatra da vozačica do samog naleta nije poduzela nikakve radikalne, a niti inicijalne reakcije da ga izbjegne, odnosno, da je od trenutka eventualnog uočavanje neposredne opasnosti od strane vozačice pa do naleta divljači prošlo vrijeme kraće od očekivanog vremena reakcije (0,7 do 0,9 sekundi) te je analizom izjave svjedokinje, vozačice AV, analizom oštećenja na vozilu i konačnog položaja vozila u smjeru Trakošćana, kao i poznavanjem načina prelaska kolnika od strane divljači donio zaključke i mišljenje u kojem je zaključio da je u navedenoj nesreći došlo do naleta predmetnog vozila na divljač (srnu) koja je pretrčavala kolnik, da se vozilo u času naleta pa i nakon njega kretalo iz smjera Bednje u smjeru Trakošćana, da je divljač na cestu izašla sa livade desno od kolnika i prelazila ga poprečno do koso poprečno u smjeru od desna na lijevo gledajući u smjeru kretanja vozila, da se kontakt između vozila i divljači odvijao naletom sredine prednjeg kraja vozila u trup divljači koja je u času naleta morala biti u skoku, odnosno, brzo je prelazi la kolnik, da se proračunsko mjesto naleta na kolniku nalazi na 68,80 m ispred početne točke mjerenja i na 1,5 m od osovine mjerenja (desnog ruba kolnika) ulijevo, a da se u odnosu na konfiguraciju kolnika ono nalazi na desnoj polovini kolnika za predmetno vozilo. Naveo je da je brzinu kretanja navedenog vozila procijenio na brzinu ne višu od 50 kilometara na sat, da je optička vidljivost divljači postojala i dok se ona još nalazila na livadi udesno od kolnika, a neposrednu opasnost je ista najkasnije počela predstavljati u času kad je izašla na desni rub desne bankine i postala vidljiva u punoj visini kada je morala biti i očita njena namjera prelaska kolnika te da je u času kad je divljač izašla na desni rub desne bankine nesreća već bila neizbježna jer je od izlaska divljači na bankinu do naleta prošlo vrijeme ne duže od očekivanog vremena reakcije vozača. Ujedno je navedeni stalni sudski vještak izvršio i procjenu štete na spomenutom vozilu navevši da je kalkulaciju cijene popravka izveo u programu Audateks koji se standardno upotrebljava za kalkulacije cijene popravka cestovnih vozila sa cijenama dijelova vozila koje su bile aktualne u vrijeme kada se nesreća dogodila, da je kalkulacije računao sa satnicom neovlaštenog servisera koja je tada iznosila 110,00 kuna na sat plus porez na dodanu vrijednost, dakle, na dan 18. srpnja 2021. u eurima satnica rada servisera iznosila je 14,60 eura po satu, da su mu kao podloga za izradu kalkulacije cijene popravka poslužili izvid štete tužitelja broj A/22/1 od 19. srpnja 2022. s lista 55 spisa sa priležećim fotografijama, te fotografije oštećenog vozila snimljene po policiji prilikom očevida. Vještak je utvrdio ujedno i vrijednost vozila na dan štete, novu nabavnu vrijednost vozila, uzeo je u obzir vrijednost umanjenja za amortizaciju, elemente ostale korekcije, kao i utjecaj tržišta, utvrdio je tržišnu vrijednost vozila na dan štete sa porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 5.943,73 eura, cijenu popravka u iznosu od 1.146,26 eura te je zaključio da je iznos štete na vozilu jednak vrijednosti popravka, a koji iznos štete sa porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.146,26 eura.

11. Navedeni nalaz i mišljenje, kao i procjenu štete vještaka sud je dostavio parničnim strankama, te tužitelj na iste nije imao primjedbi, dok je tuženik u svom podnesku od 18. lipnja 2026. naveo da na izračun procjene štete nema posebnih očitovanja, a to uzimajući u obzir činjenicu da osporava dinamiku nastalog štetnog događaja te da bi se radilo o naletu vozila na divljač. Tuženik je pridodao da je osiguranica tužitelja iznijela dvije verzije događaja u pogledu svog smjera vožnje i to prema prvoj verziji vozila je iz smjera Trakošćana prema Bednji, koji iskaz je dala policiji neposredno nakon samog događaja, a prema drugoj verziji vozila je iz smjera Bednje prema Trakošćanu, a kako je to iskazala pred sudom na ročištu održanom 14. svibnja 2025. Tuženik je naveo da se vještak priklonio ovoj drugoj verziji, ali da je nelogično i neživotno da se osiguranica tužitelja kretala u smjeru suprotnom od onoga kako je to iskazala odmah nakon štetnog događaja, a kako je i evidentirano u policijskom zapisniku, kada su dojmovi bili svježi, pa da tako ostaje upitno u kojem je smjeru doista vozila. Tuženik je pridodao da je suprotno od iskaza osiguranice tužitelja da je nakon kontakta srne s njezinim vozilom na tablicama ostalo malo krvi i dlaka svjedočio policijski službenik koji je prilikom saslušanja 16. srpnja 2025. iskazao da nije bilo krvi na vozilu, a niti dlake jer bi ista bila izuzeta, pa da osim tvrdnje osiguranice tužitelja nema nikakvih dokaza da bi se u konkretnom slučaju dogodio nalet vozila na divljač. Isto tako tuženik je pridodao da iz nalaza i mišljenja vještaka nije moguće utvrditi da li je promet na mjestu događaja reguliran prometnim znakom "Divljač na cesti", jer ukoliko bi takav znak postojao vozači moraju upravljati vozilom s povećanom pažnjom, a smatra da je vozačica, u slučaju da je i došlo do naleta na divljač suodgovorna za nastanak štetnog događaja s obzirom da je u svom iskazu navela da se na predmetnoj relaciji svakodnevno vozi i da na istom mjestu često izlijeću srne.

12. Navedeni stalni sudski vještak Aleksandar Makovec na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. rujna 2026. sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP -a iznio je usmeno svoj nalaz i mišljenje, te je pritom ponovio da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i procjene visine štete na predmetnom vozilu koje je izradio 30. ožujka 2026. te je naveo da je u međuvremenu zaprimio podneske tužitelja od 29. svibnja 2026. i tuženika od 18. lipnja 2026. gdje proizlazi da tužitelj nema primjedbi na njegovu ekspertizu, a u svezi navoda tuženika naveo je da je do zaključka o smjeru vožnje kritične zgode iz pravca Bednje prema Trakošćanu došao na temelju analize podataka iz spisa, kao i prostornog rasporeda uočenog prilikom rekonstrukcije predmetne nesreće na licu mjesta, a što je potkrijepio u točki 4.3. svog nalaza, a da činjenica što u zapisniku policije postoji iskaz vozačice da se kritične zgode kretala u suprotnom smjeru iz Trakošćana prema Bednji, smatra da je taj način vožnje u mehanizmu predmetne prometne nezgode neživotan i nevjerojatan, a to iz razloga što se vozilo nakon naleta zaustavilo uz desni rub kolnika gledano u smjeru Trakošćana i usmjereno je bilo u tom smjeru pa da je stoga malo vjerojatno da je vozačica nakon naleta na divljač išla preusmjeravati vozilo u suprotni smjer, da je vrlo vjerojatno da je vozilo zaustavila točno u onom položaju koji je vidljiv na slikama foto elaborata policije, ali nije izmjeren, a na kojoj se fotografiji vidi da je vozilo usmjereno iz pravca Bednje u smjeru Trakošćana. Pridodao je da je drugi razlog za takav zaključak sam mehanizam naleta gdje se iz rasporeda iz oštećenja na vozilu i činjenice da je divljač napustila mjesto nesreće upućuje na zaključak da se divljač u času naleta kretala rela tivno brzo preko ceste i da je bila odbačena ukoso ulijevo i da je bila usmjerena u smjeru kretanja vozila, te da bi u takvom mehanizmu naleta divljač pala uz lijevi rub kolnika ili u grmlje uz lijevi rub kolnika i vrlo lako bi neprimijećena napustila mjesto nesreće. U slučaju da se vozilo kretalo u suprotnome smjeru od opisanog, tada bi divljač bila odbačena na livadu uz rub kolnika i bila bi dobro vidljiva i neposredno nakon naleta još izvjesno vrijeme kretanja po toj livadi, a to nitko ne navodi. Naveo je da bi u situaciji da je došlo do naleta divljači u bočnu stranu vozila onda bio moguć mehanizam naleta u kojem bi se divljač odbila od vozila i vratila u smjer iz kojeg je došla na kolnik, odnosno, na livadu u slučaju kretanja vozila u smjeru Trakošćana, a u gustiš (grmlje) s druge strane kolnika u smjeru kretanja vozila u smjeru Bednje, ali da je, u konkretnom slučaju, nalet bio puni frontalni, pa je smjer odbačaja divljači rezultanta dviju komponenti kretanja jedno je kretanje vozila u trenutku naleta, a drugo je kretanje divljači u trenutku naleta i rezultanta tih dviju komponenti kretanja je kosi odbačaj divljači ulijevo od smjera kretanja vozila. Znači, u konkretnom slučaju, u zonu grmlja s lijeve strane kolnika, jer nije životno da bi se u slučaju frontalnog naleta kakav je bio kritične zgode, divljač nakon naleta vratila u smjer iz kojeg je došla jer ona u takvom slučaju nastavlja kretanje u smjeru kojim je i krenula preko kolnika, a ne vraća se za 180 stupnjeva unatrag jer je to životno i logično budući da je životinja u takvoj situaciji u strahu i adrenalinskom šoku i želi što prije napustiti mjesto opasnosti, a koji se zaključak temelji na njegovom dugogodišnjem radnom iskustvu iz navedenog područja vještačenja.

Ujedno je vještak pridodao da se na listu 56 spisa nalazi fotografija spomenutog vozila i to detalja maske motora uz registarsku tablicu na kojoj se vidi jedna dlaka i uz sam rub tablice jedna mrlja koja bi mogla potjecati od izmeta životinje jer je poznato da u času naleta na životinju vrlo često dolazi do refleksnog pražnjenja crijeva divljači, a da se kod ovakvog tipa naleta koji je u konkretnom slučaju bio u bok životinje i to vjerojatno u butinu ne mora pojaviti krv jer ne nastaju otvorene rane, a koje bi nastale u situaciji da je došlo do prijeloma ekstremiteta kada bi se vjerojatno pojavila krv, ali tada divljač ne bi bila u stanju napustiti zonu mjesta nesreće. Vještak je isto tako naveo da prilikom rekonstrukcije predmetne prometne nesreće nije na navedenoj dionici uočio postojanje prometnog znaka "Opasnost divljač na cesti".

Na kraju je svog iznošenja nalaza i mišljenja vještak ponovio da je prije naleta vozila na divljač postojala preglednost i vidljivost, ali da je neposredna opasnost za vozača, odnosno, vozilo nastupila u trenutku kad je divljač izašla na vanjski rub desne bankine uz kolnik, da je prije toga divljač bila na livadi, ali se nalazila na nivou ispod 1 m ispod nivoa kolnika i vozačica ju nije morala ni uočiti niti pak prepoznati kao neposrednu opasnost, da je prilikom udara sama brzina vožnje od maksimalno 50 km na sat bila primjerena mjestu na kojem se nesreća dogodila i kao takva je regulirana prometnim znakom, pa da, dakle, vozačica, u konkretnom slučaju, nije prekoračila dopuštenu brzinu kretanja vozila koja je na toj dionici ograničena na 50 km na sat , te je na kraju pridodao da bi bez obzira na smjer kretanja vozila, dakle, neovisno da li se vozilo kretalo iz smjera Bednje prema Trakošćanu ili obrnuto iz smjera Trakošćana prema Bednji, nalet na divljač bio neizbježan jer je neposredna opasnost nastupila u času izlaska divljači sa desne strane (livada) na vanjski rub bankine, a za suprotni smjer iz Trakošćana prema Bednji bi situacija bila nešto nepovoljnija za vozačicu jer je u toj zoni naleta na divljač bankina uz rub kolnika široka nekoliko metara do šikare uz usjek potoka pa bi teoretski gledano vozačica imala koju desetinku sekunde više vremena za reakciju ali bi nesreća i dalje bila neizbježna s time da bi se u tom slučaju pred nale t mogli pojaviti vidljivi tragovi kočenja ili neki drugi trag manevra koji bi poduzela vozačica ali kojeg do naleta ne bi uspjela dovršiti.

13. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje i procjenu štete na predmetnom vozilu koje je izradio stalni sudski vještak Aleksandar Makovec, dipl. ing. strojarstva iz Čakovca od 30. ožujka 2026. ocijenivši taj nalaz i mišljenje i procjenu objektivno i stručno izrađenim nalazom i mišljenjem. Naime, vještak je za svoje zaključke dao jasna i logična obrazloženja koja su utemeljena na podacima iz dokumentacije u spisu i izrađena nakon prikupljenih podataka nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta predmetne prometne nesreće. Kako je iznijeto, navedeni je nalaz i mišljenje i procjenu štete bez primjedbe prihvatio tužitelj, tuženik na procjenu štete nije imao primjedbi, a na iznijete primjedbe tuženika u odnosu na utvrđenja vještaka iz podneska tuženika od 18. lipnja 2026. naknadno je na ročištu održanom 26. srpnja 2026. odgovorio navedeni vještak detaljno obrazloživši svaki svoj zaključak te je time otklonio navedene primjedbe tuženika.

14. Isto tako, sud je kao uvjerljiv prihvatio i iskaz svjedokinje AV jer je njezin iskaz u skladu sa utvrđenjima vještaka iz njegovog nalaza i mišljenja, a navedena svjedokinja o odlučnim činjenicama iz ovog spora ima neposredna saznanja jer je bila neposredni sudionik predmetnog štetnog događaja budući je ista bila vozač vozila koje je udarilo u spomenutu srneću divljač. Sud vjeruje iskazu navedene svjedokinje u dijelu u kojem je ista navela da je vozilom predmetne zgode udarila u srnu iz razloga što smatra da ista nema razloga za iznošenje u vezi s time neistinitih činjenica jer je njeno vozilo u trenutku nesreće bilo osigurano kasko osiguranjem, a što je utvrđeno uvidom u priloženu policu u spisu (list 14 spisa), a koja činjenica, uostalom, tijekom postupka nije bila niti sporna. Da se radilo o naletu na srnu zaključio je, kako je iznijeto, u svom nalazu i mišljenju i stalni sudski vještak Aleksandar Makovec, a koji je za taj zaključak dao dostatna, valjana i logična obrazloženja, a koja je i sud u cijelosti prihvatio. U odnosu na razliku u iskazu spomenute svjedokinje u odnosu na smjer kretanja vozila predmetne prometne nesreće i to iz smjera Bednje u smjeru Trakošćana, a koji se razlikuje od činjenice opisane u zapisniku o ispitivanju svjedoka Policijske postaje Ivanec od 11. srpnja 2022. da se kritične zgode predmetno vozilo kretalo iz smjera Trakošćana u smjeru Bednje, sud je prihvatio kao točan navedeni iskaz svjedokinje dan na ročištu za glavnu raspravu 14. svibnja 2025. da se vozilo kretalo iz smjera Bednje prema Trakošćanu, pritom smatrajući mogućim da je policijski službenik koji je sastavljao navedeni zapisnik netočno evidentirao (pogrešno je čuo ili je krivo shvatio) navod svjedokinje-vozačice o smjeru kretanja navedenog vozila, a sud dodatno smatra da navedena svjedokinja – vozačica, u konkretnom slučaju, zbog ranije iznijetih razloga nema potrebe neistinito iskazivati u svezi smjera vožnje navedene kritične zgode. Uostalom smjer kretanja vozila, u konkretnom slučaju, nije odlučan za utvrđenje bitnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, jer je, kako je iznijeto, navedeni stalni sudski vještak usmeno izlažući svoj nalaz i mišljenje jasno zaključio da bi bez obzira na smjer kretanja vozila, u konkretnom slučaju, nalet na divljač bio neizbježan jer je zbog mehanizma nastanka predmetne nesreće neposredna opasnost za vozačicu i vozilo nastupila u času kada je nesreća bila neizbježna s obzirom je od trenutka uočavanja neposredne opasnosti od strane vozača pa do na leta prošlo vrijeme kraće od očekivanog vremena reakcije. Budući da iz provedenog prometnog vještačenja, kao i iz pisane dokumentacije u spisu ne proizlazi nikakav doprinos osiguranice tužitelja nastanka štetnog događaja, niti je utvrđeno da bi ista upravljala vozilom protivno prometnim propisima (iz zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske od 11. srpnja 2022. proizlazi da kod vozačice nije utvrđena prisutnost alkohola, a niti u zapisniku o očevidu od 11. srpnja 2022. nema podataka da bi navedena vozačica počinila prekršaj), te kako opis oštećenja koncentriranih na prednjem središnjem dijelu vozila odgovaraju utvrđenom mehanizmu kontakta vozila s divljači, te radi utvrđenja vještaka da se na tom prednjem dijelu vozila i to na maski motora uz registarsku tablicu nalazila jedna dlaka kao i jedna mrlja za koju bi se moglo zaključiti da potječe od izmeta životinje, a što je i sud utvrdio uvidom u fotografiju sa lista 56 spisa, to je sud temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da je, u konkretnom slučaju, došlo do naleta predmetnog vozila osiguranice tužitelja na divljač- srnu koja je pretrčavala kolnik, te da je neposredna opasnost nastupila u vremenu krećem od očekivanog vremena reakcije vozača.

Iskaze svjedoka ZV i ŠV sud je prihvatio u dijelu gdje su isti iskazivali da su nakon nastanka predmetne prometne nesreće izašli na mjesto prometne nesreće, i to, svjedok OV u svojstvu lovnika, a svjedok ŠV u svojstvu policijskog službenika, međutim, zbog proteka vremena navedeni se svjedoci nisu mogli prisjetiti svih detalja, pa iz tog razloga, a i iz dodatnog razloga što isti nisu bili svjedoci predmetne prometne nesreće, sud je ocijenio da njihovi iskazi nisu od bitnog utjecaja za utvrđenje relevantnih činjenica u svezi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Nadalje, sud je provedenim dokazima utvrdio da je srna došla sa područja lovišta kojim gospodari tuženik, a kakao je to u svom iskazu naveo svjedok OV, lovnik u tuženiku, pa je stoga utvrđeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu po regresnom zahtjevu. Naime, u konkretnom slučaju, relevantne su odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018., 32/2019., 32/2020. i 127/2024., dalje: ZL-a) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Također, relevantna je i odredba čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO-a) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njegov vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom čl. 1067. ZOO -a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

15. Iz gore navedenog, razvidno je kako je predmetna materija uređena dvama zakonima – Zakonom o lovstvu kojeg valja smatrati lex specialis i ZOO-om kao lex generalis, odnosno, općim zakonom. Pritom Zakon o lovstvu kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Naime, prema stavu ovog suda, odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to ovdje slučaj, pa u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe ZOO-a. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. navodeći: "Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači."

16. Nadalje, valja istaknuti kako je ovaj sud stava da je divljač na cesti opasna stvar s obzirom da divljač koja istrči na prometnicu predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka (primjerice Rev-1057/2014. od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/2016. od 28. kolovoza 2019.), dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u svezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

17. Dakle, s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo sporno da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov niti koja druga aktivnost tuženika (suprotno navedenome parnične stranke u postupku nisu ni tvrdile), te da je nedvojbeno utvrđeno da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja šteti, odnosno , njegova (su) odgovornost za predmetni štetni događaj (predmetno, kako je navedeno, proizlazi iz izvješća o postupanju Policijske uprave Varaždinske od 11. srpnja 2022. - listovi 128 i 134 spisa, a i sudski vještak Aleksandar Makovec u svom je nalazu i mišljenju utvrdio je da je vozačica predmetne zgode na dionici ceste na kojoj se desila nesreća vozila dopuštenom brzinom do 50 kilometara na sat), to nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, pa predmetnu situaciju valja procjenjivati prema odredbama ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari koje propisuju da za štetu od opasne stvari prvenstveno dogovara njezin vlasnik. Kako iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, te iz navoda svjedoka ZV nedvojbeno proizlazi da cesta na kojoj se dogodio štetni događaj prolazi kraj lovišta kojim gospodari tuženik, za zaključiti je da je štetu počinila divljač iz lovišta u nadležnosti tuženika.

Kako, dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Iako on nije vlasnik srneće divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju, s obzirom na tuženikove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za štetu u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a. Nadalje, u konkretnom slučaju, nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO- a koja isključuje odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu u slučaju više sile. Naime, u sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak divljači (u konkretnom slučaju srne) na cestu te udar motornog vozila u istu nažalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako je definira ZOO. Budući da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta, kao u konkretnom slučaju, ne može se uzeti da bi se mogla, u ovom slučaju primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž - 3762/2022). Isto tako, s obzirom da nije utvrđena isključiva odgovornost oštećenika (vozača oštećenog vozila) za štetni događaj, to nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a o isključenju tuženikove odgovornosti za štetu.

18. Slijedom svega navedenog za nastanak predmetne štete postoji odgovornost vlasnika opasne stvari, u konkretnom slučaju, presumiranog vlasnika, odnosno, tuženika, kao lovoovlaštenika, pa je stoga valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te temeljem odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a, koja propisuje da se stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

20. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi čl. 155. ZPP-a, a kojim je odredbama propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a odredbom čl. 155. ZPP -a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu smo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome sud odlučuje ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuje upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se ti troškovi prema toj tarifi. Sud je stoga prilikom odlučivanja o opravdanim troškovima primijenio i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: Tarife). Kao opravdan trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a istomu je dosuđena naknada za rad njegovog punomoćnika za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 18. prosinca 2024., 9. travnja 2026. i 29. svibnja 2026. u iznosu od po 150,00 eura za svaki sastav (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te za rad njegovog punomoćnika za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 5. ožujka 2025., 3. travnja 2025., 14. svibnja 2025., 16. srpnja 2025., 26. ožujka 2026. te 23. srpnja 2026. u iznosu od po 150,00 eura za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište održano 3. srpnja 2026., a koje je ročište prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari odgođeno zbog nepristupanja na isto stalnog sudskog vještaka, sud je tužitelju dosudio 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. , t. 4., t. 7. i t. 8. Tarife, a sve sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, a što iznosi 37,50 eura. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova na ime ostalih podnesaka, i to, za sastav podneska od 1. listopada 2025. i 3. studenoga 2025. kojim je zamolio zakazivanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, u iznosima od po 50,00 eura za svaki podnesak, te je zatražio i naknadu troškova za sastav podneska od 19. studenoga 2025. u iznosu od, također, 50,00 eura, a kojim je podneskom obavijestio sud da je u prilogu dostavio dokaz o uplati predujma za prometno vještačenje, kao što je zatražio i naknadu troškova za sastav podnesaka od 2. veljače 2026. i 2. ožujka 2026., isto u iznosu od po 50,00 eura za svaki sastav, a kojim je podnescima zamolio sud dostavu nalaza i mišljenja vještaka. Sud navedenu naknadu troška za spomenute podneske nije dosudio tužitelju iz razloga što smatra da predmetni podnesci nisu bili potrebni i nužni za vođenje ove parnice jer je punomoćnik tužitelja i na drugi način mogao zamoliti zakazivanje ročišta ili dostavu vještačkog nalaza, odnosno, obavijestiti sud da je izvršio uplatu predujma za vještačenje kako se ne bi bez potrebe stvarali uvećani troškovi postupka, a sud bi i bez tih podnesaka uvidom u spis utvrdio da je predujam plaćen, odnosno, dostavio bi nalaz vještaka strankama i zakazao novo ročište, pa je stoga sud stava da ti troškovi ne bi trebali pasti na teret protivne strane. Sud je, također, tužitelju dosudio i pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost na navedene dosuđene iznose u visini od 384,37 eura (Tbr. 46. Tarife).

Na kraju je sud tužitelju dosudio i naknadu troškova za plaćeno prometno vještačenje u iznosu od 1.200,00 eura, te za izlazak suca i sudskog zapisničara na očevid na lice mjesta u iznosu od 49,48 eura, a sve sukladno rješenju ovoga suda poslovni broj P- 89/2024-30 od 6. studenoga 2025. i računu vještaka Aleksandra Makovca broj 26-13 od 30. ožujka 2026. (list 189 spisa), kao što mu je dosudio i naknadu troškova na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,81 eura, kao i na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,81 eura za svaku pristojbu (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama – "Narodne novine", broj 118/18. i 51/23.), dok mu, međutim, nije dosudio zahtijevanu naknadu troškova za pristup njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost jer punomoćnik tužitelja na to ročište nije pristupio.

U Varaždinu 4. rujna 2026.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

Tužitelj ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Božidara Adžije 22/2,

Tuženik Lovačka udruga "Trakošćan", Bednja, Pleš, Pleš 128D, kojeg zastupa

punomoćnik Vedran Juričan, odvjetnik u Varaždinu, Braće Radić 28/III.