REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-433/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tužene UD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B2 Impact d.o.o., zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin i Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika umješača, uz javnu objavu 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011. kojim je naloženo tuženoj UD iz [adresa], da isplati tužitelju PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44 iznos od 14.658,37 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.700,16 eura od 18. studenog 2010.,

- 114,84 eura od 18. studenog 2010.,

- 56,61 euro od 14. lipnja 2011.,

- 2.239,89 eura od 20. prosinca 2010.,

- 115,89 eura od 20. prosinca 2010.,

- 55,56 eura od 14. lipnja 2011.,

- 894,55 eura od 18. siječnja 2011.,

- 54,50 eura od 14. lipnja 2011.,

- 116,95 eura od 18. siječnja 2011.,

- 862,85 eura od 18. veljače 2011.,

- 118,02 eura od 18. veljače 2011.,

- 53,43 eura od 14. lipnja 2011.,

- 1.153,71 euro od 18. ožujka 2011,

- 5.721,41 euro od 18. ožujka 2011,

te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, da nadoknadi tuženoj UD iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 798,26 eura odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ne dozvoljava se tužitelju preinaka tužbe od 30. ožujka 2026. ispravljena podneskom od 25. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovrv-6202/2018-11 od 30. travnja 2025. ukinuta je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti od 15. svibnja 2012. iskazana na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011. te je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 10. listopada 2025.

2. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 14. lipnja 2011. utvrđeno je da je podnesen od strane ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 44 protiv ovršenice UD u kojem ovrhovoditelj navodi da mu ovršenica duguje temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga iznos od 110.443,52 kune sa pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011. kojim je naloženo ovršenici da isplati ovrhovoditelju iznos od 110.443,52 kune, što sada primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 58/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) iznosi 14.658,37 eura, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 20.344,39 kuna (sada 2.700,16 eura) od 18. studenog 2010.,

- 865,25 kuna (sada 114,84 eura) od 18. studenog 2010.,

- 426,54 kune (sada 56,61 euro) od 14. lipnja 2011.,

- 16.876,44 kune (sada 2.239,89 eura) od 20. prosinca 2010.,

- 873,16 kune (sada 115,89 eura) od 20. prosinca 2010.,

- 418,63 kune (sada 55,56 eura) od 14. lipnja 2011.,

- 6.740,00 kuna (sada 894,55 eura) od 18. siječnja 2011.,

- 410,64 kune (sada 54,50 eura) od 14. lipnja 2011.,

- 881,15 kuna (sada 116,95 eura) od 18. siječnja 2011.,

- 6.501,12 kuna (sada 862,85 eura) od 18. veljače 2011.,

- 889,22 kune (sada 118,02 eura) od 18. veljače 2011.,

- 402,57 kune (sada 53,43 eura) od 14. lipnja 2011.,

- 11.706,43 kune (sada 1.153,71 euro) od 18. ožujka 2011,

- 43.107,98 kuna (sada 5.721,41 euro) od 18. ožujka 2011,

te troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.937,76 kuna (sada 655,35 eura) sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2011. do isplate.

2. Tužena je predmetno rješenje o ovrsi pobijala prigovorom u cijelosti navodeći da je rješenje nevaljano jer niti u rješenju o ovrsi niti u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je rješenje doneseno nije naveden osobni identifikacijski broj tužene kao niti njezin JMBG zbog čega nije moguće individualizirati osobu ovršenika, da je vjerodostojna isprava priložena u ovjerenoj preslici koja je ovjerena pečatom iz kojeg proizlazi kako je preslika istovjetna izvorniku, ali potpis na vjerodostojnoj ispravi nije čitak te iz njega nije moguće utvrditi tko je potpisao presliku te isprave odnosno je li potpisana od strane ovlaštene osobe u pravnoj osobi ovrhovoditelja zbog čega nije podobna za izdavanje rješenja o ovrsi jer iz prijepisa nije vidljivo je li prijepis isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne osobe.

3. Tužitelj je u odgovoru na navode iz prigovora tužene istaknuo da prema odredbama Ovršnog zakona koji je bio na snazi 2011., u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu OIB stranke odnosno ovršenika nije bio obvezni dio prijedloga te navodi da je izvadak iz poslovnih knjiga u cijelosti u skladu sa Ovršnim zakonom osporivši navode tužene u cijelosti.

4. Tijekom parničnog postupka tužitelj prigovara da se postupak nije mogao nastaviti po pravilima parničnog postupka nakon podnesenog prigovora protiv platnog naloga budući da je isti moguće podnijeti tek po zaprimanju rješenja o ovrsi za koje je sud utvrdio da nije uredno zaprimljeno od strane tužene. Također istaknuo je kako je tužena bila korisnik kartice American Express broj 3755-739268-52006 te da je ista potpisom pristupnice pristala na primjenu odredbi Ugovora o korištenju American Express kartice.

5. Tužitelj nadalje navodi da sukladno Ugovoru o korištenju predmetne kartice izdavač kartice, u slučaju da je po kartici tijekom obračunskog razdoblja bilo promjena u vidu novih uplata ili troškova, izdaje račun/izvadak u kojem su uključeni svi pojedinačni utrošci korisnika te dodatnih korisnika. Korisnik kartice je po primitku računa dužan podmiriti sve utroške navedene na računu, i to u punom iznosu, a u slučaju ako korisnik kartice navedenoj obavezi ne udovolji do datuma dospijeća naznačenog na računu, na dospjelo a ne podmireno potraživanje obračunava se kamata u visini zakonske zatezne kamate, a korisnici poslovnih kartica su solidarno odgovorni s naručiteljem kartice za sve troškove koji su učinjene karticom koja glasi na njihovo ime. U slučaju da korisnik ima bilo kakvu reklamaciju vezano uz primljeni račun dužan je istu uputiti izdavaču kartice pisanim putem i to najkasnije u roku 8 dana od primitka pojedinog računa. Ako korisnik kartice ne prigovori pojedinom računu u navedenom roku smatra se da je suglasan sa svim utrošcima te da je izdani račun prihvatio u cijelosti. Budući da tužena nije prigovorila ispostavljenim računima, iste je u cijelosti prihvatila. Tvrdi da se koristila American Express karticom za kupnju roba i usluga, a sklopila je i Ugovor o gotovinskom kreditu broj 3842446 s otplatom putem American Express kartice.

6. Nadalje, tužitelj pojašnjava izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga navodeći da su na izvodu posebno, za svaki pojedinačni račun, prikazani novi troškovi nastali terećenjem kartice u razdoblju za koje se račun izdaje, te su označeni šifrom „RN“. Za svaki pojedinačni račun na izvodu su posebno prikazani anuiteti koji temeljem sklopljenih Kredita dospijevaju i budu fakturirani mjesečnim računima kartice. Navedeni anuiteti pri tome su razdijeljeni na dio anuiteta koji otpada na glavnicu te dio koji otpada na kamatu, te šifra „GGT“ označava glavnicu gotovinskog kredita, a „KGT“ kamatu gotovinskog kredita. Navodi da je sukladno ugovoru o korištenju terećenja po kartici fakturirao mjesečnim računima, a kako se tužena nije pridržavala obveze i nije uredno podmirila dospjela potraživanja, sukladno Ugovoru o korištenju uskraćeno joj je pravo na daljnje korištenje kartice.

7. Tužitelj nadalje ističe da je predmetna tražbina prenesena na društvo B2 Kapital d.o.o. Ugovorom o kupoprodaji plasmana od 26. listopada 2015. ovjerenom po javnom bilježniku Zorki Čavajda pod poslovnim brojem Ov-14708/15 te navodi da je B2 Kapital podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji radi naplate predmetne tražbine u postupku pred ovim sudom poslovni broj P-2493/18 koji je okončan donošenjem pravomoćne sudske presude od 2. veljače 2020. na temelju koje je pokrenuo i ovršni postupak koji je vođen pred ovim sudom pod brojem Ovr-2957/2020, a koji je pravomoćno dovršen 30. ožujka 2023.

8. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbu podneskom od 30. ožujka 2026. koju je preinaku uskladio sa službenom valutom euro u podnesku od 25. svibnja 2026. tako da traži od suda da donese presudu kojom će utvrditi da je na dan 13. svibnja 2011. postojalo potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 14.658,37 eura/110.443,52 kune sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.700,16 eura/20.344,39 kuna od 18. studenog 2010.,

- 114,84 eura/865,25 kuna od 18. studenog 2010.,

- 56,61 euro/426,54 kune od 14. lipnja 2011.,

- 2.239,89 eura/16.876,44 kune od 20. prosinca 2010.,

- 115,28 eura/873,16 kune od 20. prosinca 2010.,

- 55,52 eura/418,63 kune od 14. lipnja 2011.,

- 894,55 eura/6.740,00 kuna od 18. siječnja 2011.,

- 54,50 eura/410,64 kune od 14. lipnja 2011.,

- 116,95 eura/881,15 kuna od 18. siječnja 2011.,

- 862,85 eura/6.501,12 kuna od 18. veljače 2011.,

- 118,02 eura/889,22 kune od 18. veljače 2011.,

- 53,43 eura/402,57 kune od 14. lipnja 2011.,

- 1.153,71 euro/11.706,43 kune od 18. ožujka 2011,

- 5.721,41 euro/43.107,98 kuna od 18. ožujka 2011.

Tužitelj traži od suda da dopusti preinaku tužbe, preinačeni tužbeni zahtjev usvoji, a tuženu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 4.167,90 eura.

7. Umješač na strani tužitelja B2 Kapital koji je promijenio ime tvrtke koje sada glasi B2 Impact d.o.o. pridružio se svim navodima tužitelja.

8. Tužena je tijekom parničnog postupka osporila tražbinu tužitelja u cijelosti. Protivila se preinaci tužbe te istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozivajući se na odredbu čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da u slučaju kada koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši te se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. broj SU-IV- 47/2020-7 iz koje proizlazi da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave pa je tužitelj izgubio dosadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju. Stoga traži od suda da ukine rješenje o ovrsi i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 4.548,26 eura.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 14. lipnja 2021. i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011. (list 8 – 10 spisa), u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 13. svibnja 2011. (list 11 spisa), u zahtjev za karticu iz 28. srpnja 1994. (list 57 i 76 spisa), u dio Ugovora o korištenju Atlas American Express kartice (list 77 – 78 spisa), u dopis HZMO Područna služba u Zagrebu od 19. listopada 2012. (list 80 spisa), u dopise Odvjetničkog društva Mađarić & Lui od 24. svibnja 2012. (list 81 – 82 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-26/22595-2 od 1. srpnja 2026. (list 98 – 101 spisa), u spise ovoga suda poslovni broj P-2493/18 i Ovr-2957/20.

10. U odnosu na prigovor tužitelja da se nakon podnesenog prigovora protiv platnog naloga postupak nije mogao nastaviti po pravilima parničnog postupka jer je utvrđeno da tuženoj nije uredno dostavljeno rješenje o ovrsi nije osnovan, budući da je sud svojim rješenjem posl. broj Ovrv-6202/2018-11 od 30. travnja 2025. kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti od 15. svibnja 2012. iskazana na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2176/11 od 15. lipnja 2011., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 2176/11 od 15. lipnja 2011. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Protiv tog rješenja tužitelj je uložio žalbu koja je odbijena te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje ovoga suda posl. broj Ovrv-6202/2018-11 od 30. travnja 2025. rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-177/2025-2 od 10. listopada 2025., čime je isto postalo pravomoćno.

11. U odnosu na objektivnu preinaku tužbe od 30. ožujka 2026. ispravljenu podneskom od 25. svibnja 2026. kojom tužitelj mijenja postojeći tužbeni zahtjev na način da traži od suda da donese deklaratornu presudu na utvrđenje da je na dan 13. svibnja 2011. postojalo potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 14.658,37 eura/110.443,52 kune sa pripadajućim zateznim kamatama valja reći da je postupak izdavanja platnog naloga poseban parnični postupak kojem je svrha odlučiti o zahtjevu tužitelja u situaciji kada su povodom tražbine tužitelja ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga (čl. 445.a do 456. ZPP). Odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da u odluci o glavnoj stvari sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Imajući u vidu svrhu postupka izdavanja platnog naloga te odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a predmet raspravljanja povodom prigovora protiv platnog naloga u pravilu može biti samo tužbeni zahtjev o kojem je platnim nalogom odlučeno. Stoga u parničnom postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je izdan platni nalog (osim povlačenja tužbe djelomično ili u cijelosti) samo na način da preinači tužbu tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev, uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom, što ovdje nije slučaj. Navedeno je i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u presudi Rev 727/2021-2 od 14. lipnja 2022.

12. U skladu sa iznesenim pravnim stajalištem sud je ocijenio da navedena preinaka tužbe nije dopuštena pa time niti svrsishodna za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, zbog čega ju nije dopustio (čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst – dalje: ZPP, koji se u ovom slučaju primjenjuje).

13. Među strankama je prvenstveno sporan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

14. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-2493/2018 utvrđeno je da je vođen parnični postupak po tužbi tužitelja B2 Kapital d.o.o. protiv 1. tužene UD i 2. tuženog AD radi pobijanja pravnih radnji dužnika u kojem se tužitelj pozivao na dospjelo potraživanje prema 1. tuženoj u iznosu od 110.443,52 kune koje je utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burice od 15. lipnja 2011. poslovni broj Ovrv-2176/11. Spisu prileži Ugovor o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015. zaključen između PBZ Card d.o.o. i B2 Kapital d.o.o., ovjeren od javnog bilježnika Zore Čavajda Ov-14708/2015 od 26. listopada 2015., kojim je PBZ Card d.o.o. prenio na B2 kapital d.o.o. svoja potraživanja sukladno Specifikaciji potraživanje PBZ Carda sa stanjem na dan 30. rujna 2015. među kojima je i potraživanje prema UD u iznosu od 176.267,79 kuna. Navedeni postupak okončan je donošenjem pravomoćne presude poslovni broj P-2493/18-24 od 2. ožujka 2020., koja ja potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-749/2020-2 od 3. rujna 2020. kojom je presuđeno da ugovor o darovanju od 28. rujna 2017. između 1. i 2. tuženika kojim je na 2. tuženika preneseno vlasništvo nekretnine sa 1. tužene gubi učinak prema tužitelju B2 Kapital d.o.o. u dijelu koji je potreban za podmirenje tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženoj u iznosu od 110.443,52 kune sa pripadajućim zateznim kamatama. Temeljem te presude ovdje umješač B2 Impact (ranije B2 Kapital) podnio je ovršni prijedlog radi namirenja navedene tražbine temeljem ovršne isprave, pravomoćne presude ovoga suda broj P-2493/18-24 od 2. ožujka 2020. protiv ovdje tužene UD, koji je postupak vođen pred ovim sudom pod brojem Ovr-2957/20, a u kojem je ovrha dovršena, što je utvrđeno rješenjem od 30. ožujka 2023.

15. Temeljem navedenog utvrđeno je da je ovdje tužitelj PBZ Card d.o.o. zaključenjem Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015. sa ovdje umješačem B2 Kapital d.o.o. zaključio ugovor o ustupu tražbine (cesija) koja je tražbina predmetom ovoga spora (čl. 80 st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23 i 69/26 - dalje: ZOO). Odredbom čl. 81. st. 1. i 3. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate , ugovornu kaznu i slično te se smatra da su dospjele a neisplaćen kamate ustupljene s glavnom tražbinom. Također iz čl. 84. st. 1 ZOO-a proizlazi da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

16. Nadalje, odredbom čl. 195. st. 1. ZPP-a propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Kako je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj koji je otuđio svoje potraživanje zaključenjem ugovora o ustupu tražbine trećoj osobi, ovdje umješaču, izgubio je svoju dotadašnju aktivnu legitimaciju jer je zaključenjem ugovora o ustupu tražbine prijenosom svog potraživanja na treću osobu izgubio status vjerovnika prema ovdje tuženoj.

17. S obzirom da je sud utvrdio kako tužitelj više nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka te je već samom tom činjenicom tužbeni zahtjev neosnovan smatra izlišnim obrazlagati ostale istaknute prigovore stranaka. Slijedom navedenog valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine te se jedino u tom dijelu platni nalog pobija prigovorom, a ako se pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Stoga se o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao i onog u parnici odlučuje u presudi kojom se postupak završava.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Sud je priznao tuženoj pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: OT) i to za sastav prigovora protiv platnog naloga u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. OT), za sastav podnesaka od 22. svibnja 2026. i 16. lipnja 2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištima 7. travnja 2026., 1. lipnja 2026. i 8. srpnja 2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9. 1. OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 3.750,00 eura.

20. Sud nije priznao tuženoj pravo na trošak za sastav odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. ZPP-a) kao niti trošak za pristup na ročište za objavu presude jer tužena taj trošak nije imala.

U Zagrebu, 4. rujna 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

Dna:

1. tužitelju

2. pun. tuženika