Psp-147/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu ovog suda Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika 1. HZ, [adresa], 2. Marinu Dvorniku, [adresa]. Edin Bajrović, Split, Table 12, radi pravo smetanje posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i tuženika ad.3. a u odsutnosti tuženika ad.1. i 2., objavljeno 04. rujana 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tuženici zasmetali mirni i zakoniti posjed tužitelja ZZ, i GZ, kad su 29. svibnja 2020.g neovlašteno skinuli i uništili ulazna vrata na podrumsku etažu i srušili Zid na kojem su vrata bila postavljena.

2.Ovlašćuju se tužitelji da oni ili treća osoba po njihovom nalogu ponovno sazidaju Zid i postave ulazna vrata na podrumsku etažu, odnosno da uspostave posjedovno stanje prije smetanja mirnog i zakonitog posjeda.

3.Dužni su tuženici solidarno u roku Od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima parničeni trošak prouzročen ovom parnicom i trošak uspostave posjedovnog stanja prije smetanja mirnog i zakonitog posjeda."

II. Dužni je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku ad.1. parničeni trošak u iznosu od 600,00 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1.Kod ovog suda zaprimljena je 29.6.2020. tužba tužitelja ad.1. UZ i 2. GZ, protiv tuženika d.1. HZ, 2. Marina Dvornika i 3.

Edina Bajrovića, radi smetanja posjeda.

2.U tužbi se navodi kako su tužitelji suvlasnici stanova ili u rodbinskim odnosima sa suvlasnicima stanova u sjevernom dijelu stambene zgrade [adresa] u [adresa] što predstavlja više od 75% etažnog vlasništva iste zgrade. Dana 29.5.2020. u 12,00 sati tuženici da su uništili ulazna vrata na podrumsku etažu i srušili zid na kojem su vrata bila montirana a koja su postavila većina suvlasnika zgrade da se zaštiti stan broj 2. od provale ZZZ i obitelji HZ. Vrata da su otuđili i odložili ih u stan broj 1., ranije stan HZ. U popodnevnim satima tuženici da su izbacili sav građevinski materijal i alat na dvorište zgrade koji je bio privremeno uskladišten u podrumskoj etaži te počinili štetu u iznosu od 50.000,00 kuna. Dana 15.6.2020. u 13,15 sati u pratnji odvjetnika i svjedoka tužitelj ad.1. kao predstavnika suvlasnika zgrade iz stana 1. koji je napušten i koje se ne koristi da je preuzeo u ime većine etažnih vlasnika na zgradi krilo ulaznih vrata na podrumsku etažu. Dana 29.5.2020. tuženici da su skinuli okvir ulaznih vrata na podrumsku etažu, uništili ga i bacili u dvorište. Tuženicu da onemogućavaju tužitelja ad.1. i predstavnika suvlasnika zgrade da ponovno podigne zid i vrata na istom mjestu na kojem su se nalazila prije 29.5.2020. te da uspostavi posjedovno stanje koje je bilo prije smetanja posjedna 29.5.2020. Predloženo je da sud donese odluku sadržaja navedenog u izreci predmetne odluke.

3.Tuženici ad.1. i 2. usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. U odnosu na činjenične navode tužbe ističe se kako je tužitelj ad.1. u drugoj polovici svibnja 2020. na dijelu stepenište zgrade [adresa] oznake čet zgr 4428 ZU 9127 k. o. [katastarska općina] koji vodi do ulaza u prizemlje zgrade protupravno postavio vrata kojima je ostalim suvlasnicima i suposjednicima onemogućio u podrum zgrade, s time da je tuženiku ad.1. i članovima njegove obitelji onemogućio pristup u stan u kojemu žive. Kako su suvlasnici i suposjednici predmetne zgrade na opisani način ometeni u svom pravu suposjeda onemogućavanjem pristupa u vlastiti stan, odnosno podrum zgrade, isti da su iskoristili svije zakonsko pravo sukladno odredbi čl. 27. st.1. ZVDSP-a, te da su 29.5.2020. uklonili protupravno postavljena vrata kojima je bio onemogućen pristup u stan vlasništva majke tuženika ad.1. i podrum zgrade. Zbog činjenice da je tužitelj ad.1. osoba sklona nasilničkom ponašanju te višestruko procesuiran zbog kaznenih i prekršajnim djela s elementima nasilja, suposjednici koji su koristili pravo samopomoći da su sukladno odredbi čl. 102. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima podnijeli zamolbu PU Splitsko dalmatinskoj za policijskom asistencijom prigodom primjene instituta samopomoći. Prigodom primjene tog instituta tuženici ad.1 , i2 da nisu poduzimali nikakve aktivne radnje, već da su samo nazočili zbog fizičke zaštite starijih članova obitelji, zbog ranijeg opisanog načina postupanja tužitelja ad.1. Protiv istog da se pred ovim sudom vodi kazneni postupak zbog kaznenih dijela prijetnje i nasilničinog ponašanja na štetu ovih tuženika.

Tuženik ad.3. usprotivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući kako 29.5.2020. nije bio u zgradi [adresa], skidao vrata niti rušio zid.

4.Podneskom od 5.5.2021. tužitelj ad.2. izvijestio je sud kako nikada odvjetniku niti tužitelju ad.1. nije popisao punomoć za podnošenje predmetne tužbe, te je opetovano podneskom od 4.6.2021. naveo da nikada nije popisao punomoć tužitelju ad.1. pa je sud rješenjem od 20.9.2021. ukinuo parnične radnje provedene po tužitelju ad.1. poduzete u svojstvu punomoćnika tužitelja ad.2. GZ pozivom na odredbu čl. 98. st.4. ZPP-a.

5.Kako tužitelj ad.1. nije pristupi na ročište određeno za 25.4.2022. doneseno je istog dana rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, koje rješenje je tužitelj ad.1. zaprimio 17.5.2022., protiv kojega je 25.5.2022. podnio žalbu koja po svom sadržaju predstavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je sud vezano uz žalbene navode tužitelja ad.1., odnosno prijedlog za povrat u prijašnje stanje, izveo dokaz njegovim saslušanjem na ročištu održanom 22.4.2024. i pregledom obimne medicinske dokumentacije koju je priložio. Budući iz njegovog iskaza i medicinske dokumentacije proizlazi kako je prije propuštene radnje doživio ozljedu u vidu loma kralježaka i ozljeda lubanje, zbog čega je hospitaliziran te je njegova kćerka propustila zatražiti odgodu ročišta u predmetnom postupku, sud je dopustio povrat u prijašnje stanje po pravodobnom podnesenom prijedlogu tužitelj ad.1. te ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o uspostavi posjedovnog stanja na dan 29.5.2020. od 15.6.2020., fotografija stvari snimljenih 15.6.2020., pismena odvjetnika Hrvoja Alajbega Prvoj policijskoj postaji od 25.6.2020., izvatka za čest zem 4428 ZU 9127 k. o. [katastarska općina], zamolbe za asistencijom prigodom primjene instituta samopomoći odvjetnika Željka Ostoje od 28.5.2020., medicinske dokumentacije tužitelja, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka LZ, DZ, SZ, ČZ, CZ i BZ.

7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu koju traži.

8. Dužnost je tužitelja u postupku da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građansko – pravne i procesne pravne. Tužitelj treba navesti pravno relevantne činjenice koje u svojoj cjelini čine jedan historijat događaja kojim pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Takve činjenice treba da pokažu kako postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga kojeg zakon predviđa kao i osnovu za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži.

9. Činjenice koje se navode u tužbi moraju biti dovoljno precizirano opisane da omogućuju konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa (sistem supstanciranja stvarne osnove spora). Tužitelj ranije nije morao, ali sada mora, već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. Nadalje, dužan je navesti za koje se činjenice nude određena dokazan sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati.

10. Nepredlaganje dokaza za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema stajalištu sudske prakse nije razlog za odbacivanje, već za odbijanje tužbenog zahtjeva (VSRH Gž-2035/78).

11. Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12.Novelirani ZPP dakle inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.

13.U vezi prednjeg, već se izjasnila i Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.

14.Prednje se ističe iz razloga što tužitelj u tužbi ni tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio niti predložio relevantne dokaze vezane uz aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka u postupku, niti dokaze koji se odnose na sam činjenični supstrat tužbe. Tužitelj je predložio očevid, no sud smatra kako samo uz sudjelovanje vještaka mjernika, te u konkretnom slučaju i vještaka građevinske struke može valjano utvrditi predmet spora, imajući u vidu činjenicu da se radi o višestambenoj zgradi, te da sam čin smetanja posjeda nije precizno opisan, a tužitelj je priložio fotografije stvari (vrata, prozori, građevinski otpad, metla, kanta i dr.) snimljenih 15.6.2020. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem, sud je izveo ostale dokaze koje su stranke predložile.

15.Tužitelj je uz tužbu priložio zapisnik od 15.6.2020. o uspostavi posjedovnog stanja na dan 29.5.2020. na zajedničkim dijelovima zgrade i stanu broj 1., za koji navodi da je prije stan DZ, u predmetnoj zgradi u [adresa], koji zapisnik su sačinili odvjetnik Hrvojke Alajbeg, u ime GZ, KZ i ZZ, tužitelj koji se legitimira kao predstavnik svih vlasnika stana iz obitelji ZZ i AZ, te svjedok MZ. U tom zapisniku navode se utvrđenja da su 29.5.2020.odvjetmik Željko Ostoja, bravar ĆZ, DZ, VZ, PZ, Edin Bajrović, TZ i Marin Dvornik smetanju posjed većine suvlasnika na zgradi nezakonitim i neovlaštenim mijenjanjem posjedovnog stanja na zajedničkim dijelovima zgrade i posjedovnog stanja na stanu broj 1., na način da su uništili, razbili i otuđili željezna dvorišna vrata zgrade, drvena dvorišna vrata zgrade, okvir i ulazna vrata u podrumsku etažu zgrade, alat u vlasništvu obitelji ZZ, materijal u vlasništvu obitelji ZZ, instalaciju protuprovalnog alarmnog uređaja te obili brave na ulaznim vratima stana broj 1. i postavili nove brave, skinuli ulazna vrata i okvir na stanu broj 1. i odložili u stan broj 1. Potpisnici zapisnika potom utvrđuju da se stan broj 1, ne koristi od 8.10.2019. kada ga je napustila DZ, da su u tom stanu zatečena željezna dvorišna vrata s okvirom, krilo drvenih dvorišnih vrata, krilo ulaznih vrata na podrumsku etažu i alat u vlasništvu obitelji ZZ. Potom se navodi da su navedene stvari fotografirane na mjestu gdje su zatečene, izuzete iz stana broj 1. te odložene u stan broj 2. u posjedu ŽZ i obitelji KZ. Drvenom oplatom na ulazu u stan broj 1. da je uspostavljeni posjedovno stanje kako je bilo na dan 29.5.2020., odnosno da je osigurano kako se ne može koristi stan broj 1.

16.Pregledom pismena odvjetnika Hrvoja Alejbega od 25.6.2020. utvrđeno je da se taj odvjetnik (u tužbi naveden kao punomoćnik obaju tužitelja) obratio nadležnoj policijskoj postaji radi obavijesti da je nastavak radova na stubištu u [adresa] dogovoren za petak 26.6.2020., da će se deblokirati vrata stana KZ koja su nezakonito blokirali Edin Bajrović i Nino PIšćuti, montirati okvir željeznih vrata koje su nezakoniti skinuli TZ i Marin Dvornik, i nastaviti sa radovima sanacije stubišta, glede čega se traži prisutnost policijskim službenika.

17.Pregledom pismena odvjetnika Željka Ostoje od 28.5.2020. utvrđeno je da se taj odvjetnik obratio PU Splitsko Dalmatinske kao punomoćnik TZ, DZ i CZ u svezi smetanja njegovih stranaka u pravu posjeda. U ovom pismenu se navodi kako je tužitelj ponovno izvršio promjenu brave na ulaznim vratima zgrade, vratima koje vode u dvorište zgrade s istočne strane, te protupravno postavio vrata na dijelu stepeništa koje vode u suteren zgrade, uz postavljanje kamera i alarmnih uređaja na navedenom dijelu stubišta bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Također se navodi kako je od strane istih stranaka višekratno pozivana policija, koja je i uredovala te primijenila sredstva sile zbog pružanja aktivnog otpora od strane tužitelja. Traži se asistencija policijskih djelatnika radi samopomoći navedenih suvlasnika, kako bi im se omogućio pristup u dvorište zgrade i stan u prizemlju.

18.Tužitelj u svom iskazu navodi kako su nekretnine anagrafske oznake [adresa] nacionalizirane njegovom dijelu 50-tih ili početkom 60-tih godina prošlog stoljeća. U obje zgrade da ima 20 stanova, u svakoj po deset, s time što je njegov brat na broju 12 izvršio nadogradnju. Svaka zgrada da ima podrum, prizemlje i četiri stana. U posjedu sjeverne strane zgrade na broju 12 da se vlasnici Z i H pojavljuju u omjeru od 75% suvlasništva. U podrumu iste zgrade da se nalaze dva stana, jedan da je koristila stanarka ZZZ i ima površinu od 90 m2, dok stan obitelji DZ ima površinu od 50 m2. Gospođa DZ da je iselila iz tog stana 8.10.2019., da je isti u derutnom stanju i neadekvatan za stanovanje jer kroz njega prolaze sve instalacije i kanalizacije za cijelu zgradu, zbog čega je pun vlage i neugodnih mirisa. Stanarka ZZZ da je izgubila sudske sporove glede drugog stana i da je pokušavala provaliti u isti, zbog čega da su suvlasnici H i Z odlučili postaviti vrata na ulaz u podrumsku etažu, o čemu su obavijestili sve zainteresirane na podrumskoj etaži i podijelili im ključeve, odnosno izvijestili ih gdje se ključeve nalaze uz napomenu da ne smiju pustiti gospođu ZZZ u tu podrumsku etažu. Vrata podrumske etaže da su bila otključana i da se vidjelo kako se nastavio provaljivati unutra u tri navrata. Tuženici da su 29.5.2020. srušili pregradna vrata iako nisu tražili ključ, te da je na taj način došlo do smetanja posjeda navedenog u tužbi. Istodobno da su srušili i dvorišna vrata, koja su također postavljena iz razloga što je bivša stanarka G pokušavala provaliti i kroz ta vrata. Stanarka DZ da je u lipnju 2020. mijenjala vrata na svom stanu, te da su kroz to vrijeme vidjeli da se u prostoru njenog stana nalaze ulazna vrata koja su skinuta 29.5.2020., kao i skinuta dvorišna vrata, te da su oba vrata iznijeli iz stana DZ i dvorišna vratili na njihovo mjesto, a podrumska nisu vraćali, jer su htjeli obnoviti stubište koje je puklo, čemu su se stanari DZ usprotivili. Ovo protivljenje da je sa svrhom omogućavanja starinarki ZZZ da se vrati u stan kojega je ranije koristila, te da ista ima namjeru kupiti stan u vlasništvu DZ. Tvrdi da su o postavljanju vrata na podrumsku etažu obavijestili zainteresirane stanare na toj etaži. Samopomoć tuženika da se mogla provesti kroz postavljena vrata, ali ne i rušenjem istih.

19.Tuženik ad.3. u svom iskazu navodi kako od djetinjstva poznaje tuženika ad. 1 i njegovu obitelj, da je s njima u prijateljskim odnosima, te da je tako upoznat s radnjama tužitelja. Tako da mu je poznato kako je tužitelj postavio nova vrata na ulazu na etažu gdje se nalazi stan DZ i još dva stana, kao i nekakve stupove, alarme i kamere, čime im je onemogućio pristup u njihove stanove. Dana 29.5.2020. da je pozvan od obitelji DZ kao svjedok jer je zgrada donijela odluku da se obiju vrata koja je tužitelj postavio kako bi im se onemogućio pristup stanu, te da je bila prisutna većina stanara, sjeća se stanara TZ i SZ, djelatnika policije i odvjetnika. Tom prilikom da je bravar obio bravu, da se aktivirao alarm, te da je došao tužitelj i sve ih slikao te podnio više tužbi. Istog dana da je napao tuženika ad.2. pajserom, dok je ranije fizičko napao DZ.

20. Svjedokinja LZ, sestra tuženika ad.1. u svom iskazu navodi da su u podrumskoj etaži predmetne zgrade tri stana, od kojih je jedan u vlasništvu njene majke, a druga dva da su koristile ZZZ i OZ, te da je OZ ustupila tužitelju. Što se predmetnog smetanja posjeda tiče, tužitelj da je neovlašteno sagradio zid na dnu stepenica, te da su se ona i njena obitelj morali poslužiti samopomoći da bi ušli u svoj stan. Tužitelj da je prije datuma navedenog u tužbi počeo rušiti dio zida koji se nalazi do rukohvata ograde stepeništa, da je otkopao podne pločice ispred vrata njihovog stana i sagradio zid, te im tako zazidao pristup stanu. Zbog toga da su srušili zid kojega je tužitelj sagradio, i to prethodnom konzultiranju s odvjetnikom. Dakle, tvrdi da nikada nisu postojala posebna vrata ni okvir podrumskih vrata na ulazu u etažu podruma. Od tužitelja da nije tražila ključ za vrata koja je postavio iz razloga što nije vlasnik niti jednog stana u podrumu i što je neovlašteno, na svoju ruku sagradio zid i dignuo dvoje skale tako da ne može ući u svoj stan, s time što su skale skinute nakon događaja navedenog u tužbi.

21.Svjedokinja DZ u svom iskazu navodi kako je vlasnica podrumskog stana smještenog u predmetnoj zgradi, te da nisu postojala vrata za tu etažu već ih je postavio tužitelj da bi joj onemogućio ulaz i njen stan. Tužitelj da je 29.5.2020. postavio vrata na podrumsku etažu i istodobno zatvorio vrata njenog stana tako da u isti nije mogla ući. U međuvremenu da je razbio i skale te da zbog toga već tri i pol godine ne živi u svom stanu. Svjedokinja navodi da u zgradi nije vidjela obavijest o tome gdje može preuzeti ključ za ulazak u podrumsku etažu.

22. Svjedok SZ u svom iskazu navodi da je tužitelj postavio vrata na podrumsku etažu na mjesto gdje ih ranije nije bilo. Nije vidio tko i kada je maknuo ta vrata. Po njegovom saznanju obitelj DZ više ne može pristupiti u svoj stan jer je tužitelj srušio tri skale koje vode do njihovog stana. Ovaj svjedok ranije je bio predstavnik stanara u zgradi, te navodi kao u podrumu postoje dva stana i drvarnica. Tužitelj da je osobno izbacio stvari iz stana OZ, te da se tužitelju loše odnosi prema zaštićenim najmoprimcima, i da se posebno usmjerio prema obitelji DZ jer smatra da se radi o nekretnini koja u cijelosti pripada njegovoj obitelji. Zbog toga da je skinu vrata njihova stana, nakon čega su postavili blindo vrata koja je također skinuo, kao i skale tako da više ne mogu pristupiti svojoj nekretnine, dok je ostalim stanarima onemogućio izlazak u dvor. Tužitelj da je razbio tri stepenice kojima se silazi u podrumsku etažu i postavio puntiželu (dasku) od vrha do dna te skinuo rukohvat. Ovaj svjedok nema saznanja o tome što se događalo dana navedenog u tužbi.

23.Svjedok ČZ, brat DZ i ujak tuženika ad.1. u svom iskazu navodi da je tužitelj poduzimao niz radnji u periodu koji je prethodio tužbi, kako bi gospođu OZ onemogućio u korištenju podrumskog stana. Ne stoje navodi tužitelja da je vrata na ulaz u podrumsku etažu postavio suglasnošću suvlasnika zgrade, tvrdi da je to učinio samoinicijativno. U zgradi da postoje dva vanjska ulaza i unutarnji izlaz u dvorište, na kojem su uvijek postojala drvena vrata, koja se nisu zaključavala. Tužitelj da je na tom mjestu postavio željezne rešetke i betonski zid tako da se ne može iz kuće ući u dvor. Također, da je postavio i željezna vrata koja je skinuo bravar, da se radi o vratima malih dimenzija zbog vertikalnog zida koji je poslužio kao okvir, te da je prilikom skidanja tih vrata zbog toga bravar oštetio dio zida. Tužitelj da je srušio stepenice nakon što je prethodno promijenio bravu na glavnim vratima s ulične strane i nije dao ključ niti šifru njegovoj sestri, a potom da je postavio sporna podrumska vrata i na kraju srušio stepenice. U momentu kada je bravar skinuo spomenuta vrata, obitelj DZ da je mogla doći do stana, ali da je tužitelj da je nakon tog skinuo stepenice, te više ne mogu doći do istog.

24.Svjedokinja CZ, majka tuženika ad.2. u svom iskazu navodi da se tužitelj protupravno i nasilno predstavlja kao predstavnik zgrade iako za to nema potpise ni suglasnost stanara, a neke potpise da je falsificirao, uključujući i potpis vlastitog brata. Temeljem tako prikupljenih potpisa da je ishodio kredit temeljem sredstava pričuve, uvjeravajući upravitelja zgrade da mu je svrha podizanje poboljšica zgrade, uključujući i odvodnju preko stana DZ. S mezanina zgrade da jedne skale vode u podrum gdje se nalaze dva stana, a druge u dvorište. Tužitelj da je umislio kako su podrumski stanovi njegovi, iako u zgradi nema u vlasništvu nikakav stan. Najprije da je promijenio bravu i ključeve ulaznih vrata s ulice, te ključeve podijelio nekima od stanara. Nakon toga da je postavio električnu bravu sa šifrarnikom na istim vratima, a šifru da je mijenjao na dnevnoj bazi. Na dvorišna vrata da je postavio željezna vrata za koja tvrdi da su ih tuženici otuđili. Stanari da su uzeli odvjetnika i poslužili se samopomoći te zvali policiju radi uklanjanja vrata u podrumu i dvorištu, a glede glavnog ulaza pohranili šifrarnik kod odvjetnika. U tome da su sudjelovali svi vlasnici stanova u zgradi osim tužitelja njegove kćeri i brata. Tužitelj da je potom srušio 2-3 skale koje vode u podrum i stavio nekakvu puntiželu da se preko nje prolazi, što je bilo nemoguće pa je i sam pao. Istom da je zazidao vrata prema dvoru nakon što su prethodna skinuta. Uglavnom, zbog radnje tužitelja stanari DZ i OZ da nisu mogli pristupiti u svoje stanove, te da je gospođa U odselila zbog straha jer je tužitelj sa sjekirom šetao po zgradi, udario u blindo vrata stana svjedokinje i stana DZ, zbog čega je procesuiran, te mu je izrečena zabrana pristupa tuženiku ad.2. Na vrata koja je postavio na ulaz u stanove DZ i OZ tužitelj da je instalirao kamere.

25.Svjedok TZ u svom iskazu navodi da je u predmetnoj zgradi živio od 1995. do srpnja 2020., te da je stan prodao i iselio isključivo zbog nasilničinog ponašanja tužitelja prema ostalim suvlasnicima, te da se zbog fizičkih ozljeda koje je nanio tuženima ad.1 i 2. protiv njega vodi kazneni postupak. Tužitelj da je najprije mijenjao brave na portunu zbog čega osobno nije mogao ući u svoj stan, jer tužitelj nije drugim stanarima podijelio ključeve. Potom da je urinirao ispred vrata pojedinih stanova i obavještavao stanare o rasporedu uriniranja, pa je jednu takvu obavijest svjedok priložio u sudski spis. Tvrdi da je tužitelj hodao sa sjekirom po stepeništu, zbog čega se osjećao nesigurno i zbog čega je prodao stan i iselio. U dvorištu zgrade da je izvodio radove s poduzetnicima koje je sam angažirao, ali ih je plaćao sredstvima pričuve bez odobrenja ostalih suvlasnika. Zbog takvog ponašanja pet suvlasnika da je angažirala odvjetnika Ostoju, koji je angažirao ovlaštene bravare. Tako da su izmijenili brave i podijelili ključeve ostalim stanarima ( ključeve portuna). Međutim, početkom svibnja 2020. tužitelj da je zaključao drvena vrata na ulazu u dvorište koja su uvijek bila otvorena i stavio katanac, a sredinom svibnja da je postavio i željezna vrata i njih zaključao, te tako ostali stanarima onemogućio pristupu u dvorište. Odvjetnik Ostoja da je za 29.5.2020. zakazao da ovlašteni bravar pristupili u zgradu i izmjeni brave te zatražio asistenciju policije, koja je stajala ispred zgrade zbog nasilja tužitelja. U hodniku podruma tužitelj da je u istom periodu ugradio zid prije ulaska u dva stana DZ i OZ, kao i vrata za taj dio zgrade, s time da je samo on imao ključeve istih, tako da ta dva stanara nisu mogli pristupiti u svoje stanove. Dana 29.5.2020. putem odvjetnika, bravara i uz asistenciju policije da je oslobođen pristup stanovima DZ i OZ te dvorištu zgrade, au tom periodu svjedok da je bio angažiran oko vlastitog iseljenja više nego oko događaja u zgradi. Nakon intervencije bravara tužitelj da je pajserom krenuo na gornji kat i napao tuženika ad.2. te oštetio blindo vrata stana CZ. I ovaj svjedok navodi kako tužitelj nije vlasnik ničega u zgradi niti dijelova zgrade, te da nije mogao biti zasmetan u posjedu bilo kojeg dijela zgrade, već je uzurpirao posjed ostalih suvlasnika.

26.Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest zgr 4428 ZU 9127 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja stambenu zgradu s dvorištem i pomoćnom zgradom ukupne površine 401 m2, te da su suvlasnici iste AZ, NZ, ĐZ, GZ, HZZ, IZ, ŠZ, EZ, JZ, GZZ, FZ, RZ, ZV, HV, GV, DZ i UV, dakle tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, dok su roditelji tuženika ad.1. i 2. upisani kao suvlasnici iste.

27.U konkretnom slučaju tužitelj je 29.6.2020. podnio tužbu radi smetanja posjeda, iako iz činjeničnih navoda tužbe i dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je predmet zahtjeva nekretnina u suposjedu tužitelja i roditelja tuženika ad.1. i 2., dok tuženik ad.3. nije posjednik predmetne nekretnine.

28.Prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

29.Prema odredbi st.4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

30.Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

31.Odredbom čl. 21.st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

32.Odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

33.Odredbom čl. 24. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štitit suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg supsojeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

34.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

35.Dakle, naš pravni sustav štiti svaki posjed, neovisno o tome radi li se o neposrednom ili posrednom posjedniku, posjedniku koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja (viciozni posjednik), ali je ta posjedovna zaštita ograničena sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na rok od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja, odnosno na rok od godinu dana od učinjenog smetanja.

36.Posjed se u pravnoj teoriji definira kao pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima u društvu glede određene stvari. Posjed je činjenica da je određena stvar podvrgnuta razmjerno trajnoj vlasti određene osobe, njezinoj privatnoj vlasti, koja je neposredna i djeluje apsolutno. Riječ je o vlasti koja faktično postoji, pri čemu nije odlučeno ima li ta njezina vlast ikakav pravni temelj za to svoje postojanje, ili ga nema. Postoji li glede stvari nečiji posjed ili ne, ovisi o tome je li glede te stvari uspostavljeno stanje koje se u odnosnom društvu vidi, osjeća i ocjenjuje kao stanje nečije faktične vlasti. Kako je posjed socijalna činjenica, to se njegovo postojanje ili nepostojanje prosuđuje prema shvaćanju koje u društvu vlada o tome je li u nekoj situaciji postoji ili ne postoji nečija faktična vlast (usp. LV i dr., Stvarno pravo, Informator, 1998.).

37.Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako je rok za zaštitu posjeda relativno kratak, budući pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Iako tuženici nisu prigovorili izvandobnosti predmetne tužbe, sud je dužan utvrditi je li predmetna tužba podnesena u roku propisanom zakonom, te je s tim u vezi dužan utvrditi kada je tužitelj saznao za čin smetanja (su) posjeda i počinitelja. Ovdje je za navesti kako je sud izveo sve predložene dokaze, te iz iskaza stranaka i svjedoka, te zapisnika kojega je sam tužitelj priložio (str.3. spisa), proizlazi da je tužitelj 29.5.2020. nazočio događaju kada su odvjetnik Željko Ostoja, DZ, Emilijo Šarić, Nino Pišćuti, Edin Bajrović, TZ i Marin Dvornik, angažirali bravara ĆZ radi rušenja ulaznih vrata na podrumsku etažu, kojom prilikom je uništen i zid na kojem su vrata bila postavljena, te radi rušenja dvorišnih vrata zgrade. Iz iskaza tuženika ad.3. proizlazi kako je tužitelj toga dana čuo da se prilikom rušenja podrumskih vrata aktivirao alarm, te da je sve zatečene slikao i istog dana pajserom napao tuženika ad.2. Također, svjedok TZ potvrđuje da je nakon intervencije bravara 29.5.2020. tužitelj s pajserom krenuo na gornji kat i napao tuženika ad.2. te oštetio blondo vrata stana Dvornik. Proizlazi kako je tužitelj 29.5.2020. saznao za radnje koje su poduzeli pojedini stanari suvlasnici stambene zgrade [adresa] koje opisuje kao smetanje posjeda, te da je istog dana zbog poduzetih radnji napao tuženika ad.2., zbog čega je i procesuiran. Stoga je tužitelj 29.5.2020. saznao za čin smetanja (su) posjeda i počinitelje, dok je predmetna tužba podnesena 29.6.2020. , a zadnji dan za podnošenje tužbe bio je 28.5.2020., nedjelja. Međutim, prema odredbi čl. 112. ZPP-a, ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana, u konkretnom slučaju 29.5.2020., pa je predmetna tužba pravodobno podnesena.

38.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl.8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako radnjama tuženika, odnosno suvlasnika stambene zgrade L [adresa], 12 TZ, DZ i CZ od 29.5.2020. koji su prethodno angažirali odvjetnika Željka Ostoju i bravara nije počinjeno smetanje suposjeda iz razloga što se radi o primjeni instituta samopomoći, te činjenici da poduzetim radnjama tužitelju nije oduzet niti ograničen posjed predmetnih nekretnina, da ih posjeduje na isti način kao što ih je posjedovao i ranije.

39.Štoviše, radnjama koje je tužitelj prethodno poduzeo na način da je postavio zid i vrata na podrumsku etažu i da je promijenio dvorišna vrata, te stanarima podrumske etaže nije dao ključeve, tužitelj je oduzeo i ograničio njihov suposjed predmetne nekretnine.

Naime, iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi kako se smetanjem posjeda smatra svako onemogućavanje posjednika u izvršavanju faktične vlasti na stvari ili oduzimanje posjeda u cijelosti. Posjed nitko nema pravo samovlasno smetati čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Osnovni razlog pravne zaštite posjeda nalazi se u zaštiti od samovlasti, odnosno u sprječavanju nasilja s ciljem održavanja javnog reda i društvenog poretka. Društvu u cjelini nije u interesu da građani samostalno uzimaju pravdu u svoje ruke, već je dužnost države omogućiti i efikasnu pravnu zaštitu. Institut samopomoći stoga predstavlja nužan izuzetak od pravila sprječavanja samovlasti zbog čega je ograničen nizom uvjeta koji se moraju ispuniti da bi se njime ostvarilo pravo na zaštitu posjeda, a koji su određeni čl. 27. ZV-a. Prvenstveno, smetanje posjeda mora biti samovlasno, a uporaba sile mora biti u nuždi jer bi pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna. U tom slučaju sila primijenjena za zaštitu posjeda ne smije biti veća od one koja je primjerena okolnostima. Cilj samopomoći je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. U konkretnom slučaju iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj samovlasno u drugoj polovici svibnja 2020. na dijelu stepeništa predmetne zgrade koji vodi do ulaza u stanove DZ, OZ i šupu koju koristi suvlasnica JZ postavio vrata, sagradio zid, te postavio vrata i zid na dvorišni ulaz, te ključeve nije dao svim stanarima, i na taj način onemogućio pristup naprijed navedenim stanovima odnosno dijelovima predmetne nekretnine. Tužitelj nije upisani vlasnik posebnih dijelova predmetne nekretnine, niti je dostavio bilo kakvu odluku suvlasnika iz koje bi proizlazilo njegovo ovlaštenje, odnosno suglasnost za radove koje je poduzeo. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako tužitelj samovlasno postupa pozivajući se na činjenicu da su njegovi preci bili vlasnici cijele nekretnine, što je naglašavao i u svom iskazu u ovom postupku. Međutim, sud je dužan cijeniti dokaze koje je na prijedlog stanaka izveo u postupku, a iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako je tužitelj u drugoj polovini svibnja 2020. poduzeo naprijed navedene radnje kojima je onemogućio pristup pojedinim suvlasnicima njihovoj nekretnini, za što nije imao nikakvih ovlaštenja, te je očigledno postupao samovlasno. S obzirom da je na taj način onemogućio pristup stanarima podrumske etaže da na do tada uobičajeni način dolaze do svog stana, isti su po mišljenju ovog suda imali dovoljno razloga za primjenu instituta samopomoći. No, i kada se ne bi radilo o samopomoći, radnjama tuženika nije oduzet niti ograničen posjed predmetnih nekretnina tužitelju, isti ih posjeduje na isti način kao što ih je posjedovao i ranije, prije nego što je sam postavio vrata i zid u podrumsku etažu. Iz iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj u međuvremenu glede podrumske etaže poduzimao i daljnje radnje, na način da je srušio dva reda stepenica te postavio daske i srušio rukohvat, tako da je tim radnjama svima, pa i sebi znatno otežao pristup u podrumsku etažu. Tijekom postupka tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz iz kojeg proizlazi da za radnje koje je poduzimao imao suglasnost ostalih suvlasnika, već iz dokaza koje sud izveo proizlazi kako je sve radnje poduzimao samovoljno, prema vlastitom nahođenju uz uvjerenje da je na to ovlašten kao jedan od naseljenika ranijih vlasnika predmetne nekretnine. Uz sve naprijed navedeno, sporna je i pasivna legitimacija tuženika, jer su radnje samopomoći najavili i poduzeli suvlasnici TZ, DZ i CZ, a izvodio ih je angažirani bravar, dok su tuženici ad.1. i 2. članovi domaćinstva vlasnika DZ i CZ, a tuženik ad.3. je u svojstvu promatrača i svjedoka nazočio istima. Dakle, radove koji su izvedeni 29.5.2020. naručili su pojedini suvlasnici zgrade, a izveo ih je bravar ĆZ, o čemu je obavještena i policija, te niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje na zaključak da su ih naručili i izveli tuženici osobno, pa bi prigovor premašene pasivne legitimacije bio utemeljen. Iskazima saslušanih svjedoka sud u cijelosti poklanja vjeru, držeći ih uvjerljivima i logičnima, posebno imajući u vidu činjenicu da su svi saslušani svjedoci iskazivali jednako glede radova koja je tužitelj samovoljno poduzeo čime je onemogućio pristup u podrumsku etažu kako vlasnicima stanova na toj etaži, tako i ostalim suvlasnicima, kao i u pogledu naručitelja i izvođača radova od 29.5.2020. dok tužitelj s druge strane nije dostavio niti predložio bilo kakvi relevantni dokaz koji bi doveo u sumnju istinitost iskazivanja saslušanih svjedoka. Dakle, radnjama tuženika od 29.5.2020. tužitelju nije oduzet niti bitno ograničen suposjed predmetne nekretnine, već su iste dovedene u stanje u kojem su se nalazile prije nego što je tužitelj samovoljno izveo radove sredinom svibnja 2020., radi čega je odlučeno kao u izreci.

40.Sud nije smatrao svrsishodnim izvoditi dokaz saslušanjem tuženika ad.1. i 2., niti dopunskim saslušanjem tuženika ad.3., jer su u postupku saslušani majka i sestra tuženika ad.1., majka tuženika ad.2. te pregledane isprave koje su stranke priložile, a tužitelju je data mogućnost raspravljanja pred sudom, te je činjenično stanje bitno za donošenje odluke u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

41. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

42.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku ad.1. obistinjen je trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima od 12.10.2020., 23.11.2020., 10.3.2021., po 100 bodova, odnosno 200,00 eura, što ukupno iznosi 600,00 eura.

U Splitu, 04. rujna 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog.

DNA:

- tužitelju

- tuženima

-u spis