REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1502/2024-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.; 114/22. i 114/23; dalje: KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1013/2024 od 25. lipnja 2024. s izmjenom od 5. studenog 2025., nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe UU, optuženog MU i njegovog branitelja, odvjetnika Mate Stjepanovića, dana 4. rujna 2026. objavio je, a 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

optuženi MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i U rođene I, rođen **.**.1953. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završena pedagoška akademija, u mirovini, s mirovinom od 419,00 €, oženjen za H koja nije zaposlena i ne ostvaruje prihode, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta površine 136m2, vlasnik i član trgovačkog društva Rimajona j.d.o.o., vlasnik osobnog automobila marke Ford, proizvedenog 2010., vojsku služio 1972. u Somboru i Kumanovu, sudionik Domovinskog rata, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e :

što je

19. travnja 2024. oko 18,00 sati u [adresa], IU u blizini kućnog broja 9, zbog narušenih međusobnih odnosa, a u nakani da zastraši svog svastičića HU te da nanese materijalnu štetu, za vrijeme dok se imenovani nalazio u osobnom vozilu marke Honda Civic registarskih oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŽU, u više navrata drvenom letvom dužine 2,5 metara udario po prednjem vjetrobranskom staklu i vratima, prouzročivši štetu u iznosu 1.500,00 eura, a kada je HU izašao iz navedenog vozila, krenuo je letvom zamahivati u njegovom smjeru, pritom mu govoreći "ubit ću te pa više nikada nećeš proći tom ulicom", a zatim je s tla uzeo ciglu i bacio u njegovom smjeru,

dakle,

drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti te oštetio tuđu stvar,

čime je

počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11. te kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11., sve u vezi čl. 51. KZ/11.

-na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

-na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženi MU se osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11 prema optuženiku se primjenjuje

uvjetna osuda

te se na temelju čl. 56. KZ/11. određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti:

- ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i

- ako u roku od 3 (tri) mjeseca ispuni posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. tako da naknadi počinjenu štetu.

II. Na temelju čl. 62. u vezi čl. 56. st. 4. KZ/11 optuženiku se izriče posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove odluke nadoknadi štetu tako da isplati iznos od 1.500,00 € oštećenoj ŽU.

III. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. KZ/11. koja mu je naložena.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08.) dosuđuje se imovinskopravni zahtjev te se optuženiku nalaže da oštećenoj ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.500,00 € u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove odluke.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08. optuženik se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je dana 26. lipnja 2024. podiglo i 5. studenog 2025. izmijenilo optužnicu broj KO-DO-1013/2024 protiv optuženog MU, zbog kaznenog djela kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

1.1. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. oštećeni HU nije postavio imovinskopravni zahtjev, dok je u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ711. oštećena ŽU postavila imovinskopravni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete počinjene na vozilu u iznosu od 1.500,00 € (list 120. spisa).

2. Optuženi MU pozvan da se očituje o izmijenjanoj optužbi je naveo da se ne smatra krivim niti za jedno od kaznenih djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret. Osporava imovinskopravni zahtjev.

3. Optuženik je u svojoj obrani dana 5. studenog 2025. (list 205-206 spisa) naveo da je u međuvremenu doživio traumu jer je ostao bez oka. Vezano za događaj koji je predmet ovog postupka, isti je izuzet iz šireg konteksta. On je od strane HU i njegove braće bio "cipelaren" u kolovozu 2023., a on ne može Ž prijetiti jer je njih četvorica dok on nema ni snage ni volje za tako nešto. On je te zgode bio uplašen, a oštećeni HU je svojim vozilom dolazio njemu s desne strane pri čemu je došao iz pravca grada. Napomenuo je da oštećenik i njegova obitelj imaju radionicu te je velika frekvencija prolaska vozila njihovih mušterija za što oni koriste njegov (optuženikov) teren. On se u trenutku dolaska HU nalazio na ljestvama jer je popravljao svoj kamion, a oštećenik je došao iz pravca kućnog broja 5 i zapravo se poigravao s njim i pri tome se glasno smijao. U trenutku dok je oštećenik svojim vozilom u prvom navratu krenuo prema njemu, on je skočio s ljestava. Budući da je koristio drvenu letvu, koja se našla u blizinu, a kada je oštećenik u drugom navratu krenuo prema njemu dok se on nalazio na svojoj parceli, počeo je tom letvom udarati po staklu vozila zato da bi HU prestao, a što isti nije učinio. HU je izašao iz vozila i počeo ga snimati bez dopuštenja na njegovoj parceli, a potom je uzeo vrh letve i počeo je vući letvu prema sebi, a on (optuženik) ju je vukao prema sebi. Pri tome ga je oštećenik povukao do zida i onda ga je tom letvom udarao zbog čega je ostao bez svijesti. Udarao ga je cipelama po leđima, a njegova (optuženikova) žena ga je vidjela s balkona i mislila je da je mrtav. Htio je ustati no noge ga nisu slušale pa se ipak nekako uspio uspraviti. Oštećenik je zvao policiju i do dolaska policijskih službenika je slavodobitno izgovarao vulgarnosti koje ovdje ne želi ponavljati jer nisu dio njegovog rječnika. Prije nego je došla policija, uzeo je tu jednu ciglu koja se nalazila u posudi za cvijeće i stavio ju je kod vozila. Oštećenik ga je mamio da i dalje lupa po vozilu. Vezano za ljestve koje su pale, optuženik je rekao da nije točno što je na sudu rekao HU, da bi on (optuženik) tim ljestvama napao RU koji je susjed time da je naknadno pitao RU naknadno pitao hoće li on biti njegov svjedok, što je isti odbio. Nije udarao desnu stranu vozila nego prednje staklo vozila. To vozilo nije u vlasništvu ŽU nego se radi o vozilu koje je bilo na popravku, a to vozilo je ŽU naknadno prenijela na sebe zbog ovog postupka u kojem je navela da se radilo o njezinom vozilu. Staklo je razbio u samoobrani. Oštećenikova brzina kretanja prema njemu dok se nalazio na ljestvama je bila 35-40 km/h i on je pri tome kočio o čemu su ostali tragovi jer je išao naprijed nazad. Zbog toga se on (optuženik) sakrio iza svojeg kamiona. Osjećao veliki strah od toga da oštećenik ne bi uspio na vrijeme zakočiti u trenucima dok je kretao prema njemu u tri ili četiri puta. Kad se sve smirilo i kad je izašao iz vozila, oštećenik ga je počeo snimati, kao i dok je uzeo ciglu i provocirao ga da je upotrijebi. Nije izgovorio oštećeniku nikakve prijetnje. Pod pretpostavkom da je istina da se oštećenik kretao unatrag, tada bi udario po stražnjem staklu vozila. Pretpostavlja da ovaj događaj vidjela njegova (optuženikova) supruga i da su susjedi čuli što se događalo. Nakon toga je bio odveden u policijsku postaju gdje je bio zadržan dva dana. Otada je počeo patiti od nesanice, javili su mu se zdravstveni problemi sa srcem. Počelo mu se priviđati kao da se stvari kreću oko njega i to je razlog zbog čega je pao i ostao bez oka što mu je smanjilo kvalitetu života jer mu je vid znatno ograničen. Pod pretpostavkom da je izgovorio prijetnje koje mu se stavljaju na teret, BU bi to čuo. Cijeli ovaj događaj je trajao oko 90 sekundi. On nema nikakvog spora s obitelji vezano za prolazak vozila u blizini njegove parcele i nikada nije branio da vozila prolaze pokraj njegove parcele. HU je dolazeći iz smjera grada napravio polukrug i krenuo prema njemu dok se nalazio na ljestvama. Na daljnji upit zbog čega bi oštećenik njega ugrožavao s obzirom da među njima ne postoje nikakvi problemi vezano za korištenje terena, optuženik je odgovorio da se oštećenik s njim poigravao i nije mu jesno zbog čega se oštećenik tako ponaša. Udaljenost između ljestava i vozila oštećenika koji je krenuo prema njemu i zakočio je u trenutku zaustavljanja vozila iznosila oko 1,5 metar time da se bojao da oštećenik ne bi nastavio s takvim ponašanjem. Oštećenik je proklizavao svojim vozilom jer se kretao po šljunčanoj podlozi. Počeo je razbijati oštećenikovo vozilo dok se on nalazio tri metra unutar njegovog (optuženikovog) dvorišta. U trenutku dok je oštetio prednje staklo vozila, vozilo je bilo zaustavljeno, a nije imao gdje bježati. Na upit zašto se u tom trenutku nije sklonio u kuću ili iza kamiona, optuženik je odgovorio da mu je teško racionalno objasniti svoje postupanje, a takva reakcija je bila zbog straha. Nije ništa izgovarao oštećeniku jer je bila takva buka da se ništa ne bi niti čulo. Oštećenik ga je pozivao da baci ciglu, ali on to nije učinio nego ju je odložio. Cigla je bila težine oko 2 kg. On nije prijavio R zbog "cipelarenja" koje je spomenuo na početku svojeg iskaza jer cijela obitelj želi da se oni pomire. Ispred garaže zadobio je hematome koji su se protezali s njegove stražnje strane od visine koljena pa do sredine leđa i koji su nastali dok ga je oštećenik udarao nogama, a on (optuženik) bio u ležećem stanju. Osim toga, nije zadobio drugih ozljeda. RU nije bio prisutan ovom događaju. ĆU mu je poznat, no on nije bio prisutan ovom događaju jer se nalazio u garaži.

3.1. Na raspravi 31. kolovoza 2026. (list 283. spisa) na kraju dokaznog postupka optuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod svoje obrane od 5. studenog 2025. te je dodao da njegova mirovina iznosi 419 € u što je uključen i dodatak jer ima ispodprosječnu mirovinu time da se od te mirovine uzdržava i njegova supruga.

3.2. Prilikom prvog ispitivanja 19. travnja 2024. optuženik je naveo da je događaj koji mu se stavlja na teret nastavak događaja od 28. rujna kada je pozvao policiju zbog oštećenika i njegovog brata GU. Njih ima četiri brata koji su već imali sukobe s policijom i ovaj događaj je nastavak toga. On (optuženik) je te zgode radio, oštećenik je pretpostavio da je u alkoholiziranom stanju i računao je da se on (optuženik) neće normalno ponašati. HU je došao 30 metara po šljunčanoj površini dvorišta i došavši do njega (optuženika), koji je popravljalo kamion, naglo se zaustavio. Stoga je on (optuženik) u strahu uzeo letvu i letvom razbio „šajbu“, a da to nije učinio, oštećenik bi mu naudio. To sve je vidljivo iz položaja vozila. Nakon toga je oštećenik imao upaljenu kameru i on (optuženik) mu je htio tu kameru razbiti jer je bio u strahu, tim više što su ga oštećenikova braća i radnici ranije napadali te ima problema s njima. To nije ravnopravan odnos snaga pa zbog toga on ne može prijetiti. B njega zlostavljaju, a njihov otac ga je više puta pretukao. Oni se bave popravkom vozila te su uzurpirali cestu, a prisvojili su si i voćke koje je on (optuženik) uzgajao. On je taj koji je napadnut jer je oštećenik vozilom kretao na njega. Oštećenik se ht io vratiti vozilom unatrag da bi ga ponovno napao i to je razlog da mu je razbio „šajbu“, bio je u strahu. Potom je oštećenik prišao i nekoliko puta ga je udario, psovao je te ga je istukao po nogama. Već su ga ranije iz obitelji oštećenika tukli, a ne želi ići na hitnu. To se dogodilo ispred njegove kuće na kbr. 7. te je on (optuženik) napadnut. Brzina vozila je bila 30-40 km/h. Kamion na kojem je radio se nalazio u njegovom dvorištu na rubu parcele, a on (optuženik) se nalazio na ulici. Vozilo je bilo zaustavljeno dok je udarao po "šajbi", a udario ga je 2-3 puta. Nije ništa govorio oštećeniku pa niti prijetio. Kada je potom shvatio da mu je ugrožen život, uzeo je ciglu jer su oštećenik i njegova braća pogrešno pretpostavljali da on (optuženik) posjeduje oružje. Nije prijetio oštećeniku , a oštećenik je njemu (optuženiku) ranije prijetio, ništa nije govorio oštećeniku, niti je psovao. Ne želi ići na hitnu, iako ga bole noge.

4. Iz ovakve obrane optuženika proizlazi da ne osporava da je u vrijeme i na mjestu navedenima u činjeničnom opisu došlo do konflikta s oštećenim HU i da je tom zgodom drvenom letvom udarao po prednjem prozoru vozila Honda i da je uzeo u ruke ciglu. Osporava da bi udario vrata na vozilu, da bi prijetio HU, da bi bacio ciglu u pravcu oštećenika te također osporava da bi vozilo bilo u vlasništvu ŽU, supruge HU.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka ispitao svjedoka BU (list 189- 190 spisa), svjedoka ĆU (list 252-253 spisa) i svjedoka RU (list 266-267 spisa) te je pročitao iskaze oštećenika – svjedoka HU od 21. siječnja 2025. (list 117-119 spisa) i oštećenice – svjedokinje ŽU od 21. siječnja 2025. (list 119-120 spisa).

5.1. Sud je dalje pročitao izvješće o uhićenju i dovođenja s lista 3-7 spisa, bilješku o intervenciji u pogledu okolnosti da je određenog dana u određeno vrijeme određena osoba izvršila dojavu (list 10 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave bez izjave osoba s lista 14 spisa, prijedlog za progon s lista 17 spisa, potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s lista 19 i 20 spisa, bolničku prijavu s lista 52 spisa, potvrdu IX. PP o prijavama s lista 105 i 106 spisa, medicinsku dokumentaciju za optuženika sa lista 107-108 i 161-162 spisa, dopis Stanice za tehnički pregled vozila s lista 216 spisa te uvjerenje o vlasništvu vozila Centra za vozila s lista 220. spisa. Na kraju dokaznog postupka je izvršen uvid u izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika s lista 278 i 280. spisa. Napominje se da je sud iz kaznene prijave i bilješke o intervenciji koristio jedino podatak da je određena osoba u određeno vrijeme podnijela kaznenu prijavu u određenoj policijskoj postaji.

6. Sud je odbio kao nevažan u smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 dokazni prijedlog optužbe da se ispita svjedok EU, brat oštećenika na okolnost događaja s obzirom da je tijekom postupka ispitano šestero osoba te je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.

7. Oštećeni, svjedok HU je u iskazu od 21. siječnja 2021. naveo (list 117- 119. spisa) da optuženik i on trenutno žive na istoj parceli, svaki u svojoj obiteljskoj kući, time da je on na kućnom broju 9, a optuženik je na kućnom broju 7 u ulici Nikole Šopa. Njihove kuće su udaljene otprilike 1 metar te ima ju zajednički prilaz. Optuženik je suprug njegove tetke, a unazad 1 i pol godinu su nastali problemi jer optuženik svojata dio terena koji nije niti njihovo, niti optuženikovo vlasništvo te optuženika smeta što on ondje parkira svoje vozilo. Prije događaja koji je predmet ovog postupka već je bio jedan incident s optuženikom kada je optuženik prijetio njegovom radniku, a ta prijava je povučena jer se nadao da će se situacija između njih smiriti. Ne sjeća se točno kada je došlo do događaja zbog kojeg je danas pozvan na sud, misli da je bilo ljeto s time da je isti taj dan pozvao policiju i podnio kaznenu prijavu. On se nalazio u svom dvorištu na adresi [adresa], a optuženik, koji se nalazio na izlazu iz dvorišta, je govorio da je to sve njegovo, da se on nema tu što parkirati te mu je rekao da će ga ubiti. Oštećeni je nakon toga ušao u vozilo koje je vlasništvo njegove supruge, Honda Civic, a optuženik je prišao vozilu, uzeo letvu i počeo lupati drvenom letvom po vozilu na način da je udario 5 ili 6 puta po staklu i po vratima te je na taj način razbio staklo, oštetio je i vrata te stup vozila. Dok je optuženik počeo udarati po vozilu, on je uzeo mobitel i počeo snimati optuženikovo ponašanje. Nakon toga optuženik je krenuo trčati za njim i htio ga je udariti istom tom letvom. Kad je to sve završilo, on je pozvao policiju time da je u međuvremenu kod njega bila i mušterija jer je on autolimar, a optuženik je uzeo ciglu i tu ciglu bacio na njega. Policija je došla otprilike 20 minuta nakon njegova poziva. Oštećenjem vozila je nastala šteta u iznosu od 1.500,00 eura. Nakon obavljenog razgovora, policija je odvela optuženika, a on je otišao svojim vozilom u policijsku postaju da bi prijavio kazneno djelo. Ovom događaju kada je optuženik prijetio i lupao po njegovom vozilu bio je prisutan njegov brat EU, time da i on živi na toj adresi. Bila je prisutna i njegova supruga u dvorištu koja se ondje nalazila s njihovim djetetom. Bio je prisutan i RU koji je njegova mušterija, a optuženik je njega u jednom trenutku gađao s ljestvama. Prije cijelog ovog događaja on se svojim vozilom kretao unatrag jer se uputio po materijal koji mu je bio potreban za posao i pri tome se vozilom kretao po ovom dijelu terena koji nije ničije vlasništvo, a kojeg prisvaja optuženik. Na pitanje branitelja da li se optuženik nalazio na ljestvama on navodi da se optuženik neposredno prije ovog događaja nalazio uz svoj kamion i ondje je čučao. Kada se kretao u rikverc, njemu je optuženik rekao da neće ostati živ. Na snimci koju ima policija je sve vidljivo te se čuje što je tko govorio. Nije točno da bi se on svojim vozilom zaletio u optuženika dok se optuženik nalazio na ljestvama. Njih dvojica nisu bili u nikakvom fizičkom kontaktu niti ih je njegova supruga razdvajala, a ona je došla u vrijeme dok je došla policija. Na snimci se ne vidi bacanje cigle jer ni je mogao snimati u tom trenutku, a niti je snimao dok je optuženik trčao za njim držeći u ruci letvu također jer nije mogao snimati. Ne sjeća se je li mu optuženik prijetio u trenutku dok je s letvom lupao po vozilu, a sve se čuje na snimci. Njihovi odnosi su bili vrlo dobri, a pogoršali su se prije godinu i pol dana time da su njegov otac i on optuženiku pomagali. RU živi u blizini kuće njega i optuženika. BU je brat optuženika koji živi u blizini, a on nije bio prisutan ovom događaju. On ne zna je li optuženik pao tijekom prijetnji i nanošenja štete njegovom vozilu Honda. On je kupio novo staklo za vozilo Honda i o tome posjeduje račun, a još ni je obavljao druge popravke jer bi to trebao platiti optuženik. Na predočenje navoda od 31. svibnja 2024. s poleđine lista 59 spisa koji glase „ MU je više puta letvom zamahnuo prema meni pritom mi prijeteći riječima ubit ću te pa više nikada nećeš proći tom ulicom“ svjedok je naveo da se prisjeća da je to tako bilo. Optuženikove prijetnje je shvatio ozbiljno. Optuženik je jedne zgode simulirao držanje automatskog oružja u ruci i pucanje po njima, a on ne zna je li optuženiku ostalo oružje od rata time da je optuženik sudjelovao u ratu. Mušteriju TU nije ranije spominjao iako je isti bio prisutan događaju jer nije htio mušterije uplitati u ovaj događaj, a danas je u svom iskazu zaboravio spomenuti da je događaju bio prisutan ĆU, koji je radio za njega, i prema kojem je optuženik u jednom ranijem događaju također prijetio. Svjedok je također opisao kršenje mjere opreza od strane optuženika od 11. listopada 2024.

8. Svjedokinja-oštećenica ŽU je u iskazu od 21. siječnja 2025. navela (list 119-120 spisa) da je ona supruga oštećenog HU te je isti u proljeće 2024., datuma se ne sjeća, u ulici Nikole Šopa gdje suprug i ona žive, odlazio ili dolazio s vozilom Honda u njezinom vlasništvu. Kad je njezin suprug bio u kretanju u blizini optuženika koji je bio kod svog kamiona, optuženik je uzeo letvu i počeo udarati po njezinom vozilu te pri tome govorio svakakve stvari u smislu „ne smiješ ovdje prolaziti, ovo sve je moje, sad ću te ubit“ i slično. Njezin suprug ga je za to vrijeme snimao optuženika nakon čega je optuženik u jednom trenutku počeo njenog supruga naganjati oko njezinog vozila s tom letvom u ruci, a kasnije je optuženik gađao ciglom njenog supruga, kao i ĆU, koji je u to vrijeme radio za njezina supruga. Kasnije tijekom tog istog događaja optuženik je bacao ljestve u pravcu klijenta njezina supruga koji se preziva TU. Ona se prije ovog događaja nalazila iza kuće, a kada je čula da se nešto događa došla je u dvorište te je s njom bilo njezino maleno dijete u dobi od godinu i dva mjeseca. Njezino vozilo je bilo u tom događaju oštećeno na način da je stup vozila bio udubljen, vrata su bila oštećena i bilo je razbijeno prednje staklo. ĆU je u vrijeme ovog događaja bio na ulici, a ne zna je li tom događaju bio prisutan EU budući da je bilo više takvih sličnih događaja. Ne može procijeniti koliko je bila udaljena od ovoga što je opisala. Kamion optuženika je bio djelomice u njegovom dvorištu, a dio na ulici. Ona ne zna da li ima račun za popravak stakla na vozilu. U trenutku dok je došla na dvorište, vidjela je optuženika kako mlati auto i sve ono što je opisala u svom iskazu. Ona nije brojala koliko puta je optuženik bacio ciglu. Svjedokinja je također opisala kršenja mjera opreza od strane optuženika u listopadu 2024.

9. Svjedok BU je naveo (list 189-190 spisa) je naveo da se početkom 2025. ili krajem prošle godine nalazio u svom dvorištu na adresi [adresa], time da je njegov prvi susjed - optuženik, koji je njegov stric, na adresi [adresa], a oštećeni OU živi na adresi [adresa] te je isti prvi susjed optuženika čija parcela se nalazi između njegove (svjedokove) i oštećenikove parcele. On (svjedok) se nalazio u svom dvorištu te zbog ograde i grmlja ni je vidio što se tada događalo, no mogao je dobro čuti. Moralo je biti popodne jer on (svjedok) prije podne nije kod kuće. Prvo je čuo jurnjavu vozila i škripu kočnica po šljunkovitom terenu, a nakon toga je čuo prasak poput udarca po vozilu. Čuo je susjeda HU koji govori "sve snimam, tu sam te čekao". Nakon toga je otišao u kuću jer nije htio slušati niti gledati što se to događa. Za vrijeme dok se nalazio u svojoj kući čuo je da se ovaj događaj u koji je uključen oštećenik intenzivirao te je čuo optuženika koji je zapomagao zbog čega je pretpostavio da ga je HU udario. Potom je čuo majku HU koja je sinu vikala da neka ga pusti. Potom je neko vrijeme bila tišina i onda je čuo HU kako psuje što je dugo trajalo, a isti je između ostalog rekao da će obaviti veliku nuždu na grobu optuženikove majke i pri tome se vulgarno izražavao. Također je rekao (oštećenik) "to ćeš mi skupo platiti, krvi ću ti se napiti" te pretpostavlja (svjedok) da je te riječi (oštećenik) također uputio optuženiku jer nikog drugog nije čuo da bi bio uključen u događaj. Između ova dva događaja je prošlo 5 -10 minuta tijekom kojih se ništa nije čulo. Oštećeni HU se morao udaljiti od svoje kuće i približiti njegovoj (svjedokovoj) kući jer ga on (svjedok) u suprotnom ne bi mogao čuti dok se nalazio u svojoj kući. Prve riječi HU koje je čuo, a koje nije htio izgovoriti direktno ovdje na sudu, bile su "jebat ću te" na koje nitko nije odgovorio. Ove riječi "sve snimam, skupo ćeš platiti" su izgovorene više puta. Škripa kočnica i udarac poput praska su bili gotovo istovremeno odnosno dogodili su se u vrlo kratkom vremenu. Na upit suda je li on s nekim od sudionika ovog događaja razgovarao o tome što se tada dogodilo kad je čuo prasak i psovke navodi da s HU nije o tome razgovarao, a on se s HU jedino pozdravlja. Optuženik je htio s njim (svjedokom) o tome razgovarati i rekao mu je da je letvom oštetio vozilo HU, ali da je to bilo zapravo u samoobrani jer se HU svojim vozilom zaletio u njega. Također je optuženik rekao da ga je HU prebio. Na upit je li pitao optuženika detalje o tome da bi ga HU prebio navodi da nije išao u te detalje. Prisjeća se da je optuženik spomenuo da je kratko vrijeme bio u nesvijesti pa da sam nije siguran u to što se događalo. Na upit suda je li optuženik potražio liječničku pomoć nakon što ga je isprebijao HU navodi da mu to nije poznato osim što mu je poznato da je optuženika odvela policija. Njemu optuženik nije spominjao da bi podnosio kaznenu prijavu protiv HU zbog toga što mu je isti rekao da će mu se krvi napiti. Na daljnji upit jesu li optuženik i HU od ranije u kakvom sukobu navodi da mu je poznato da je prije nekoliko godina HU s braćom "iscipelario" optuženika, a do sporova među njima dolazi zbog parkiranja i to od strane oštećenikovih stranaka odnosno mušterija u radionici koji parkiraju u optuženikovo dvorište odnosno zatvore optuženiku prolaz. Na upit zastupnika optužbe navodi da optuženik u tim situacijama kada dolazi do problema s parkiranjem burno reagira i to prema HU ili njegovim mušterijama, ali ne i nasilno i pri tome nema prijetnji niti prostota.

10. Svjedok ĆU je naveo (list 252-253 spisa) da poznaje oštećenog HU s kojim je prijatelj te nekad zajedno s njim zna popravljati vozila koja HU kupuje i prodaje. Poznaje optuženog MU budući da se oni svi u naselju međusobno poznaju, a njega smatra poznanikom. U ljeto, moguće da je bio 8. ili 9. mjesec, prije dvije godine (svjedok) se nalazio u garaži HU i tada je čuo galamu izvana nakon čega je izašao iz garaže i vidio MU kako letvom lupa po Ivanovom vozilu, a HU je to snimao. U jednom trenutku HU je oduzeo letvu od optuženika i bacio ju je sa strane, a optuženik je njemu pokušao uzeti mobitel te je došlo do njihovog međusobnog naguravanja. Oni obojica su galamili jedan na drugoga time da nije (svjedok) točno čuo što su oni govorili jedan drugome. Drvena letva je bila duga oko 1,5 metar te imala pravokutne bridove, a vozilo HU je bilo na mjestu u vrijeme dok je optuženik udarao s letvom po vozilu. Među njima je bilo rasprave i galame, a optuženik je bio ljut te se kretao prema kući pa bi se vratio blizu oštećenika i tako više puta. Policija je došla nakon otprilike 10-15 minuta od trenutka kada je (svjedok) čuo da se nešto događa. Ivanov (oštećenikov) auto je bio okrenut prema kući, a stajao je u kosom položaju naspram kamiona optuženika i to vrhom vozila usmjerenim od kamiona. HU je došao iz smjera ulice prije ovog događaja. Nitko od sudionika nije pao na zemlju odnosno ne sjeća se da bi optuženik pao na zemlju. Kamion se nalazio ispred optuženikove kuće u njegovom dvorištu. Na upit suda navodi da nije bio prisutan ovom događaju odnosno sukobu između optuženika i oštećenika cijelo vrijeme jer se u jednom trenutku morao vratiti u garažu zbog posla. On je kasnije s oštećenikom razgovarao o ovom događaju i oštećenik je rekao da mu je žao što je do ovoga došlo i da on ne zna način da se to mirno riješi. On ne zna koji je povod za konkretan konflikt između optuženika i oštećenika, no zna da oni dulje vrijeme imaju problema jer je optuženiku smetalo da HU parkira vozila na suprotnoj strani ceste pri čemu napominje da taj teren nije ničije vlasništvo. Svjedoku oštećenik nije spominjao što je njemu optuženik govorio te zgode. S optuženikom ni je uopće naknadno razgovarao o ovom događaju. Na Ivanovom vozilu su ostala oštećenja na način da je bilo razbijeno prednje staklo te je bio oštećen „štok“ od njegovog vozila. Svjedok je primijetio ljestve koje su bile naslonjene na optuženikov kamion, a kada je RU htio sa svojim vozilom otići odande zbog cijele ove situacije, optuženik je te ljestve gurnuo pod vozilo RU rekavši mu da nigdje neće otići dok ne dođe polic ija. Svjedok na optuženiku te zgode nije primijetio nikakve ozljede. RU poznaje jer je on iz kvarta, a on nije s njim komentirao poziv na sud i nije mu poznato zbog čega on nije došao.

11. Svjedok RU je naveo (list 266-267 spisa) da poznaje HU od malena, a isto tako dugo poznaje i optuženika jer je s obojicom dugo bio susjed time da je njegova kuća bila udaljena 50-70 m od njihovih adresa. Prije 2 godine, u ožujku ili travnju, više se ne sjeća, on (svjedok) je zajedno sa suprugom došao na adresu oštećenika jer je ondje, i to kod HU bilo na popravku njegovo vozilo pa je došao odvesti vozilo. U trenutku dok se kretao prema svom vozilu da bi ga preuzeo, vidio je optuženika i oštećenika da se naguravaju te su se oni naguravali tijekom cijelog njegovog prolaska time da se radilo o par sekundi. Na traženje da opiše to naguravanje objašnjava da su se oni sukobili i naguravali a on nije u tome htio sudjelovati te je ušao u svoje vozilo i odvezao ga. Na upit kako to da ni je platio popravak vozila nego sam samo otišao, objasnio je da HU poznaje jako dugo i da je on njemu platio nakon 2-3 dana. Na ponovni upit da opiše to naguravanje svjedok je naveo da su se oni dvojica gurali te je ponovo istaknuo da je on ušao u svoj auto i otišao. Ondje su se nalazili još i Ivanov kolega koji je radio za HU, a moguće i Ivanova mama, u što nije potpuno siguran. On se u to nije htio miješati. Na upit zašto nije pozvao policiju, svjedok je ponovno istaknuo da se nije htio miješati. Naknadno je optuženik došao do njegove majke (svjedokove) gdje se on (svjedok) nalazio vezano za ovaj postupak te je on (svjedok) optuženiku rekao da njega u to ne miješa. Na upit zastupnika optužbe je li to naguravanje već trajalo kad je on došao ili je započelo, navodi da je on došao a oni su se komešali odnosno naguravali i to u dvorištu u kojem je bilo još par vozila. Ondje nije primijetio ništa izvan uobičajenoga. Na upit branitelja navodi da su se oni dvojica naguravali ispred kuće optuženika time da su njihove kuće spojene. On nije čuo što su oni dvojica govorili. Nije mu poznato da bi optuženik tada zadobio kakve ozlijede. Ne zna je li oštećenik tada imao registrirani obrt. Nije vidio da bi se ondje nalazila supruga oštećenika. Na predočenje iskaza HU od 21. siječnja 2025. koji je izjavio: "Bio je prisutan i RU koji je moja mušterija, a optuženik je njega u jednom trenutku gađao s ljestvama.", svjedok je rekao da se toga ne sjeća, a na daljnji upit ima li kakvih problema s pamćenjem i da li ide liječniku , svjedok je izjavio da nema i da ne ide liječniku zbog svog pamćenja. Na daljnje predočenje iskaza HU prema kojem je on (svjedok) bio prisutan događaju, rekao je da je bio prisutan događaju na onaj način kako je to danas opisao. Na predočenje iskaza svjedokinje ŽU od 21. siječnja 2025. prema kojem je u drugom dijelu događaja optuženik bacao ljestve u njegovom pravcu, svjedok je rekao da je to moguće, i to onda dok je ulazio u auto. On nije vidio nikakve ljestve. Optuženik nije utjecao na njega što će danas govoriti na sudu.

12. Iz isprava u spisu proizlazi slijedeća kronologija:

- 28. rujna 2023. je optuženik podnio prijavu jer ga je napao susjed ŽU, a isti dan je podnesena prijava protiv njega da bi prijetio ĆU, GU, HU i PU (potvrda IX policijske postaje na listu 106. spisa)

-19. travnja 2024. u 18,07 h je izvršena dojava u IX policijsku postaju (list 10. spisa), a isti dan u 19,40 h je oštećeni HU podnio kaznenu prijavu (list 14. spisa) u istoj policijskoj postaji

-21. travnja 2024. optuženik je pregledan u hitnoj pomoći i tada su konstatirane (list 52. spisa) dijagnoze natučenja obje natkoljenice i oba lakta. Isti dan je pregledan u KB Dubrava (list 107. spisa) gdje je naveo da je napadnut od stran poznatih osoba, da se žali na bolove u nogama i laktovima gdje je dobio udarce, da svijest nije gubio

-11. listopada 2024. u 18,24 h je oštećeni HU izvršio dojavu u IX policiju postaju (list 98. spisa).

13. Na snimci, koju je snimio oštećenik i koja se nalazi na CD-u priloženom u omotnici uz list 21 spisa se vidi da je snima osoba koja izlazi iz vozila i to snima optuženika koji u ruci ima komad drveta duljine između 2 i 3 metra te u nekoliko navrata oštećeniku glasno viče neka samo snima. Vidi se bijelo vozilo iz kojeg je izašao oštećenik zaustavljeno ispred plavog kombi vozila i to dijagonalno naspram plavog vozila. Snimka traje manje od minute. Na listu 21. spisa se nalazi fotografija na kojoj se vidi dio bijelog vozila i udubljeno te razbijeno prednje staklo vozila.

14. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je prihvatio kao vjerodostojne sve pročitane isprave jer su međusobno sukladne, a sastavljene od strane policije i liječnika, dakle osoba koje nemaju motiva za unošenje neistinitog sadržaja u isprave. Prihvaćene je i snimka događaja jer njezinu autentičnost nitko nije osporavao, iako je obrana tvrdila da se ne radi o cjelovitoj snimci nego fragmentu, no to su samo pretpostavke obrane jer optuženik ne može znati u kojem trenutku je bila uključena ili isključena kamera oštećenikovog mobitela.

14.1. Prihvaćen je u bitnome iskaz oštećenika, svjedoka HU budući da je isti odmah (19. travnja 2024. u 18,07 h) zatražio intervenciju policije i odmah potom u 19,40 h podnio kaznenu prijavu, što sve ilustrira da je bio u ozbiljnom strahu budući da nitko ne traži zaštitu policije bez valjanog razloga. Pod pretpostavkom da je svojim vozilom ugrožavao optuženika i potom ga tukao do nesvijesti (kako to tvrdi optuženik), oštećenik zacijelo ne bi zvao policiju jer bi time sebe izložio kaznenom progonu. Nije prihvaćen navod svjedoka HU da bi optuženik te zgode bacio ljestve na RU s obzirom da bi u toj situaciji RU to spomenuo u svom iskazu, a svjedok ĆU je u odnosu na istu okolnost rekao da je optuženik bacio ljestve ispod vozila RU pa sud zaključuje da je HU očito pogrešno protumačio tu radnju optuženika. Nije prihvaćen navod o opsegu snimke jer se očito zabunio pogrešno pretpostavljajući da je snimio veći dio događaja.

14.2. Također je u bitnome prihvaćen iskaz svjedokinje ŽU jer njezin iskaz čini skladnu cjelinu događaja s iskazom HU i snimkom događaja te drugim prihvaćenim dokazima.

14.3. U odnosu na bitne okolnosti nije prihvaćen iskaz svjedoka BU, koji je optuženikov nećak te očito pristran u njegovu korist (tim više što je rekao da se samo pozdravlja s HU, iako su isti rodbinski i susjedski vezani pa je za očekivati bliskije odnose od pozdravljanja). Naime, taj svjedok je potpuno pogrešno vremenski smjestio sporni događaj kada je rekao da se isti odvio početkom 2025. ili krajem 2024. Nadalje, isti svjedok je rekao da je čuo majku HU koja je sinu vikala neka pusti optuženika, koju nitko od osoba nazočnih događaju nije spomenuo. Također je rekao da je HU te zgode prijetio optuženiku, iako nitko nije spominjao prijetnje oštećenika prema optuženiku. Prihvaćenjem njegovog iskaza bi značilo da je isti bolje čuo zvukove događaja i izgovorena riječi nego svjedok CU koji je bio djelomice nazočan tom događaja te se nalazio bliže od svjedoka. Ovi nedostaci njegovog iskaza u vezi bitnih okolnosti ukazuju da isti nije pouzdan svjedok.

14.4. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedoka ĆU (oštećenikovog zaposlenika i prijatelja) time da je on opisao dio događaja kojeg je vidio i kojem je bio nazočan, a njegov opis događaja se podudara s drugim prihvaćenim dokazima u pogledu onih okolnosti koje je zapazio.

14.5. Iz iskaza svjedoka RU je vidljivo da se taj svjedok želi distancirati od konflikta između optuženika i oštećenika jer nije vjerojatno da bi bio potpuno nezainteresiran i indiferentan prema intenzivnom sukobu između optuženika i oštećenika pa iskaz ovog svjedoka nije bio od koristi za utvrđivanje činjeničnog stanja.

14.6. Obrana optuženika ima više proturječnosti, nelogičnosti i neistina pa zbog toga nije prihvaćena. Tako je optuženik u obrani od 5. studenog 2025. naveo da on nema nikakvog spora s obitelji HU vezano za prolazak vozila u blizini njegove parcele i da nikada nije branio prolazak vozila, dok je u obrani od 19. travnja 2024. naveo da su B uzurpirali cestu i da su prisvojili voćke koje je on uzgajao. Osim toga, zamjeranje optuženika oštećenicima zbog korištenja terena u blizinu optuženikove kuće su spomenuli i svjedoci BU i ĆU. Optuženik je također rekao da je cijeli ovaj događaj trajao 90 sekundi, a to bi, prema njegovim navodima uključivalo slijedeće: zalijetanje vozilom od strane HU u nekoliko navrata, uzimanje letve od strane optuženika i udaranje letvom po vozilu oštećenice, snimanje od strane oštećenika, navlačenje njih dvojice oko letve, udaranje optuženika letvom od strane oštećenika i „cipelaranje“ od čega je optuženik zadobio hematome koji su se protezali sa stražnje strane od visine koljena pa do sredine leđa i potom gubitak svijesti od strane optuženika i optuženikovo dolaženje k svijesti (nakon čega oštećenik zove policiju). Sud smatra da je takva mogućnost isključena jer je nemoguće da se sve to odvije u jednu i pol minutu . Nadalje, optuženik nije ponudio nikakvo objašnjenje zbog čega bi se oštećenik te konkretne zgode vozilom zalijetao u njega dok je popravljao svoj kamion, za razliku od HU koji je ponudio objašnjenje za njihov tadašnji sukob rekavši da je optuženik tada reagirao zato što ga je zasmetala pozicija vozila oštećenika, a to stoga što optuženik prisvaja dio površine koji nije ničije vlasništvo, a takve razloge njihovog sukoba su spominjali svjedoci BU i ĆU koji nisu imali razloga lagati o toj okolnosti. Nadalje, optuženik je rekao da vozilo Honda koje je oštetio nije u vlasništvu ŽU nego da se radilo o vozilu koje je bilo na popravku kod njenog supruga HU i da je ŽU prenijela to vozilo na sebe zbog sudskog postupka u kojem je navela da se radi o njezinom vozilu. Taj podatak nije istinit budući da je iz dopisa Centra za vozila s lista 220. spisa vidljivo da je ŽU bila vlasnica tog vozila u razdoblju od 27. listopada 2023. do 16. listopada 2025., a optuženik je tim neistinitim navodom htio oštećenike na sudu prikazati kao manipulatore sa ciljem da mu naškode. Optuženik je također rekao da ga je oštećenik istukao s drvenom letvom te iscipelario od čega je zadobio hematome po nogama i leđima, dok je u medicinskoj dokumentaciji konstatirano jedino natučenje obje natkoljenice i oba lakta, kao i da optuženik nije gubio svijest, dakle ne spominju se vrsta i opseg ozljeda o kojima je govorio u svojoj obrani pa sud zaključuje da navod optuženika o udaranju letvom i "cipelarenjem" od strane oštećenika ne može biti istinit. Sud zaključuje da je optuženik navedene ozljede zadobio padom u kaosu događaja koji je predmet postupka.

15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći i analizirajući dokaze posebno i u njihovoj povezanosti sud je našao nedvojbeno dokazanim da su se u radnjama optuženika ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

15.1. Mjesto i vrijeme događaja nisu sporni (19. travnja 2024. oko 18,00 h u [adresa] u blizini kućnog broja 9), osim što je optuženik u svojoj obrani naveo da se oštećeni HU u trenutku događaja nalazio u njegovom dvorištu. Sud je zaključio da je do događaja došlo u blizini kućnog broja 9 jer je oštećeni HU objasnio da optuženik i on žive na istoj parceli, svaki u svojoj obiteljskoj kući koje imaju kućne brojeve 7 i 9 te koje su udaljene jedan metar i imaju zajednički prilaz pa nema sumnje da je do događaja došlo u blizinu kbr. 9. Ulice Nikole Šopa.

15.2. Također nije bilo sporno da je te zgode došlo do sukoba zbog narušenih odnosa optuženika s oštećenim HU s obzirom da iz cijele obrane optuženika proizlazi intenzivno zamjeranje prema HU i njegovoj braći, a njihove narušene odnose su u svojim iskazima potvrdili svjedoci HU, BU i ĆU. HU je, pored ostalog, naveo da mu je optuženik neposredno prije lupanja drvenom letvom rekao da je to sve njegovo i da se on nema tu što parkirati, što znači da je neposredan povod za optuženikovo postupanje bilo nezadovoljstvo zbog pozicije vozila Honda Civic.

15.3. Okolnost da je optuženik te zgode u više navrata drvenom letvom dužine 2,5 metara udario po prednjem vjetrobranskom staklu i vratima osobnog vozila marke Honda Civic registarskih oznake [registarska oznaka] za vrijeme dok se HU nalazio u tom vozilu prouzročivši štetu u iznosu 1.500,00 eura, sud je utvrdio povezujući obranu optuženika, iskaz svjedoka HU, snimku mobitelom te iskaz svjedoka ĆU. Optuženik je potvrdio da je letvom, koja se zatekla u blizinu udarao po staklu vozila. Svjedok HU je rekao da je ušao u vozilo Honda Civic koji je vlasništvo njegove supruge, ŽU, a da je optuženik prišao vozilu, uzeo letvu i počeo lupati drvenom letvom po vozilu na način da je udario 5 ili 6 puta po staklu i po vratima te je na taj način razbio staklo, oštetio i vrate te stup vozila. Svjedokinja ŽU je opisala da je optuženik za vrijeme dok je njezin suprug HU bio u kretanju vozilom, uzeo letvu i počeo udarati po vozilu koje je njezino, kao i da je tada vozilo oštećeno na način da je stup vozila bio udubljen, vrata su bila oštećena i bilo je razbijeno prednje staklo. Na fotografiji na listu 21. spisa koja prikazuje prednju stranu vozila vidi se udubljeno te razbijeno prednje staklo. Da se radilo o letvi duljine 2,5 metara vidljivo je iz snimke na kojoj se vidi optuženik koji drži komad drveta duljine između 2 i 3 metra. Svjedok ĆU je rekao da je izašao iz garaže i vidio optuženika kako letvom lupa po Ivanovom vozilu, a da se radilo o letvi pravokutnih bridova. Visinu štete od 1.500,00 € sud je utvrdio na temelju iskaza HU koji je rekao da je oštećenjem vozila nastala šteta od 1.500,00 €, a u vrijeme davanja iskaza još nije dao popraviti vozilo. Sud je ocijenio da je navedena visina štete realna s obzirom na vrstu oštećenja i tip vozila te ju je prihvatio. Okolnost da se radilo o vozilu marke Honda Civic registarskih oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŽU, vidljiva je, osim iz iskaza HU i ŽU, također iz dopisa Stanice za tehnički pregled vozila s lista 216 spisa te uvjerenja o vlasništvu vozila Centra za vozila s lista 220. spisa.

15.4. Okolnost da je optuženik nakon nanošenja štete i izlaska HU iz vozila, krenuo je letvom zamahivati u njegovom smjeru, pritom mu govoreći "ubit ću te pa više nikada nećeš proći tom ulicom", a zatim je s tla uzeo ciglu i bacio u njegovom smjeru sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka HU i ŽU. Naime, HU je na početku svog iskaza rekao da je optuženik, nakon udaranja po vozilu, krenuo trčati za njim i htio ga udariti tom letvom te da je optuženik potom uzeo ciglu i tu ciglu bacio na njega, a u kasnijem dijelu iskaza i na predočenje navoda od 31. svibnja 2024. s poleđine lista 59 spisa koji glase „ MU je više puta letvom zamahnuo prema meni pritom mi prijeteći riječima ubit ću te pa više nikada nećeš proći tom ulicom“, svjedok je potvrdio točnost svojih navoda. ŽU je također potvrdila optuženikove prijetnje oštećeniku da će ga ubiti, naganjanje oštećenog HU od strane optuženika s letvom u ruci i gađanje oštećenika ciglom.

15.5. Time su utvrđene sve objektivne okolnosti. Sud je također zaključio da je optuženik te zgode postupao u namjeri oštećivanja vozila i u namjeri ustrašivanja oštećenog HU jer to proizlazi iz njegovog cjelokupnog ponašanja i izgovorenih riječi.

16. Sud je iz činjeničnog opisa optužnice izostavio u ovoj odluci one okolnosti koje nisu dokazane s potpunom pouzdanošću, i to tvrdnju "te mu rekao: ubit ću te klošaru" jer tu okolnost nitko nije spomenuo pa nema dokaza u tom pravcu. Također je riječ "ispred" zamijenio riječima "u blizini" vezano za mjesto događaja jer nema sumnje da je do događaja došlo u blizini kuća optuženika i oštećenika koje se nalaze u neposrednoj blizini, na istoj parceli i na brojevima 7. i 9. Ulice Nikole Šopa.

17. Dakle, na temelju dokaza citiranih pod točkom 15.-15.5.. ovog obrazloženja sud je utvrdio vrijeme, mjesto i tijek odvijanja događaja.

18. U radnji optuženika koji je u nakani da ga ustraši oštećenom HU rekao "ubit ću te pa više nikada nećeš proći tom ulicom", što je kod oštećenog HU stvorilo osjećaj straha za vlastiti život, sadržana su obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Da su prijetnje bile ozbiljne i da se oštećeni HU uplašio sud je zaključio iz njegovog iskaza te konteksta događaja, ali i činjenice da je odmah pozvao policiju koja je izašla na adresu događaja, a istu večer je oštećenik podnio kaznenu prijavu u IX. policijsku postaju, što zacijelo ne bi učinio pod pretpostavkom da situacija i ponašanje od strane optuženika nisu bili ugrožavajući i kritični.

18.1. U radnjama optuženika koji je u namjeri nanošenja štete udarao po vozilu Honda Civic i time nanio štetu u vrijednosti 1.500,00 € , počinjeno je kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11., i to na štetu vlasnice vozila, ŽU.

19. Nadalje, optuženik je za oba kaznena djela kriv (čl. 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, svoju ubrojivost optuženik nije osporio niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Isti je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja (čl. 28. st. 2. KZ/11.) budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenih djela i htio je njihovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njegovog postupanja. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno prijetiti drugima, kao što je zabranjeno uništavati tuđe stvari. Nadalje, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga.

19. Stoga su u ponašanju optuženika ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenih djela, pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

20. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

20.1. Kao olakotno sud je uzeo u obzir kaznenu neosuđivanost (list 280. spisa) i prekršajnu nekažnjavanost (list 278. spisa), kao i činjenicu da je optuženik u međuvremenu ostao bez oka o čemu je govorio u svojoj obrani. Optuženiku nije kao olakotno cijenjena njegova dob imajući u vidu da bi isti zbog svog životnog iskustava trebao imati veći senzibilitet na nasilje i veću toleranciju prema susjedima.

20.2. Otegotna okolnost je najviši stupanj krivnje te okolnost da isti inicira sukobe s oštećenikom HU i njegovom obitelji prisvajajući javnu površinu, što također predstavlja nepoštivanje pravnog poretka. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari uzeta je u obzir kao otegotno visina štete u iznosu od 1.500,00 € i ustrajnost optuženika koji je nekoliko puta udario po vozilu.

20.3. Za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. sud je odmjerio pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. sud je utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora od 7 mjeseci. Nakon toga je primjenom odredbi o stjecaju iz čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. optuženiku odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a potom na optuženika primijenio, na temelju čl. 56. KZ/11., uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine pa je dalje određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo (s obzirom da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, sud je smatrao da se mjerom upozorenja, uvjetnom osudom mogu ostvariti sve svrhe kažnjavanja i da nije nužno optuženika sankcionirati kaznom lišenja slobode) i da izvrši posebnu obvezu iz čl. 62. KZ/11.

20.4. Naime, uz uvjetnu osudu optuženiku je određena i posebna obveza tako da je određeno da se jedinstvena kazna zatvora od 9 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri mjeseca nadoknadi počinjenu štetu.

20.5. Oštećena ŽU je podnijela imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.500,00 € (list 120. spisa) za koji je sud našao da osnovan pa je u cilju motiviranja optuženika da naknadi štetu tu obvezu odredio kao dodatni uvjet u smislu čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11., koju je dužan ispuniti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Sud je odredio razmjerno dulji rok jer je imao u vidu da optuženiku treba dati realnu mogućnost za ispunjenje ove obveze.

20.6. U slučaju neispunjenja ove obveze, po pravodobnom prijedlogu, opozvat će se optuženiku uvjetna osuda te će biti upućen na izdržavanje kazne zatvora. Rok za opoziv zbog neizvršenja obveze je po čl. 58. st. 8. KZ/11. unutar godine dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze.

20.7. Ovakvom kaznom bi se trebale postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, a pri izboru vrste i mjere kazne vodio je računa o kriterijima propisanim u čl. 47. KZ/11.

21. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ711. oštećena ŽU postavila imovinskopravni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete počinjene na vozilu u iznosu od 1.500,00 € (list 120. spisa).

21.1. Sud je razmotrio zahtjev oštećenice sukladno odredbama građanskog prava te je utvrdio da je postupanjem optuženika nastala i građanskopravna obveza prema oštećeniku budući da je postupanjem zbog kojega je ovdje proglašen krivim uzrokovao štetu u ukupnom iznosu od 1.500,00 € koja je potkrijepljena iskazom HU. Pravni temelj takve odluke suda je čl. 1045. u st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05 i 41/08) koji propisuje “Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“ pa je sud prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika odredivši obvezu optuženiku da isplati navedeni iznos. Stoga je sud na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. naložio optuženiku da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj ŽU isplati iznos od 1.500,00 € u roku od tri mjeseca. Sud je odredio razmjerno dulji rok za ispunjenje obveze jer je potrebno optuženiku dati realnu mogućnost da podmiri štetu.

21.2. U odnosu na troškove je, na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08., odlučeno da se optuženik oslobađa plaćanja tih troškova budući da isti nije vlasnik vrijednije imovine i ne ostvaruje visoke prihode kako je to navedeno u njegovim osobnim podacima u izreci pa bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Na temelju čl. 464. st. 4. ZKP/08. oštećenica može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1013/2024 - sa zapisnikom

2. oštećeni HU – po pravomoćnosti

3. oštećena ŽU

4. optuženi MU

5. branitelj, odvjetnik Mato Stjepanović sa zapisnikom

6. u spis