Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-263/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvo tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 1. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ane Šutalo, odvjetnice iz Valpova i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, odlukom objavljenom 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 5140030243-62000146370/2005 od 11.10.2005.g. i solemniziranog po javnoj bilježnici Mandici Popović pod brojem OU-1007/05 19.10.2005.g. sklopljenog između tužitelja TJS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao založnog dužnika i Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29 - pravnog prednika tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:1403633387, kao kreditora i to:

- članak treći u dijelu gdje se navodi da se tužiteljima zaračunavaju kamate u CHF i da se anuiteti kredita obračunavaju i podmiruju u kunama po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. te u dijelu gdje se navodi da korisnik kredita daje suglasnost da se u osnovicu za obračun kamata imaju uračunati i sve obračunate i nenaplaćene kamate iz prethodnog razdoblja (st. 2. , 4. 5. i 6)

- članak četvrti u dijelu gdje se navodi da korisnik kredita izričito prihvaća sve izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) po odluci Banke o kamatnim stopama,

- članak šesti u dijelu gdje se određuje jednokratna naknada za obavljene bankarske usluge u visini od 1,5% i utvrđuje da banka u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja i suglasnosti korisnika kredita, može teretiti njegovu partiju za sve troškove koje banka ima, a vezane su uz policu osiguranja, nove procjene založenih nekretnina pribavljanje novih zk izvadaka i sve druge troškove koje Banka ima kod kontrole i vođenja kredita.

- članak sedmi u cijelosti,

- članak osmi u cijelosti,

- članak sedamnaesti u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 kao pravnoj sljednici Slavonske banke d.d. Osijek, da prvo tužitelju TJS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelju IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], posljedično ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu 5140030243- 62000146370/2005 od 11.10.2005. u roku od 15 dana, isplati ukupan iznos od 1.294,83 koji se sastoji od iznosa naplaćenih na ime jednokratne ulazne naknade i nepripadno naplaćenih troškova i ostalih potraživanja, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi od 15% do 31. srpnja 2008., od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana., koja teče:

- na iznos od 453,49 eur od 01.10.2005. do isplate,

- na iznos od 13,27 eur od 15.11. 2010. do isplate,

- na iznos od 19,91 eur od 14.04. 2011. do isplate,

- na iznos od 11,84 eur od 13.05. 2011. do isplate,

- na iznos od 132,72 eur od 17.07. 2011. do isplate,

- na iznos od 132,72 eur od 16.08. 2011. do isplate,

- na iznos od 132,72 eur od 15.09. 2011. do isplate,

- na iznos od 132,72 eur od 14.10. 2011. do isplate,

- na iznos od 132,72 eur od 14.11. 2011. do isplate,

-na iznos od 132,72 eur od 15.12. 2011. do isplate.

III. Odbijaju se 1. tužitelj TJS i 2. tužitelj IJ s preostalim tužbenim zahtjevom, kao neosnovanim u dijelu koji glasi:

" Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 5140030243-62000146370/2005 od 11.10.2005.g. i solemniziranog po javnoj bilježnici Mandici Popović pod brojem OU-1007/05 19.10.2005.g. sklopljenog između tužitelja TJS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao založnog dužnika i Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29 - pravnog prednika tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija

6,OIB:1403633387, kao kreditora i to:

-članak drugi u dijelu gdje se navodi da se tužiteljima odobrava kredit u iznosu od 48.000,00 CHF,

- članak osamnaesti u cijelosti.

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 kao pravnoj sljednici Slavonske banke d.d. Osijek, da prvo tužitelju TJS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelju IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], posljedično ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu 5140030243- 62000146370/2005 od 11.10.2005. u roku od 15 dana, isplati ukupan iznos od 1.819,26 eura i to na ime preplaćenih kamata iznos od 1.381,67 eur i na ime tečajne razlike iznos od 437,59 eur, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečno isplaćenog obroka (rate) kredita, po stopi od 15% do 31. srpnja 2008., od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana., koja teče:

(pojedinačni iznosi preplaćene kamate)

- na iznos od 4,18 eur od 01.11. 2006. do isplate,

- na iznos od 12,03 eur od 01.02. 2007. do isplate,

- na iznos od 3,75 eur od 01.04. 2007. do isplate,

- na iznos od 3,51 eur od 01.06. 2007. do isplate,

- na iznos od 3,29 eur od 01.09. 2007. do isplate,

- na iznos od 7,29 eur od 01.10. 2007. do isplate,

- na iznos od 15,31 eur od 01.11. 2007. do isplate,

- na iznos od 7,19 eur od 01. 12. 2007. do isplate,

- na iznos od 11,73 eur od 01.01. 2008. do isplate,

- na iznos od 19,44 eur od 01.02. 2008. do isplate,

- na iznos od 2,86 eur od 01.03. 2008. do isplate,

- na iznos od 15,73 eur od 01.04. 2008. do isplate,

- na iznos od 6,97 eur od 01.05. 2008. do isplate,

- na iznos od 14,98 eur od 01. 06. 2008. do isplate,

- na iznos od 6,86 eur od 01.07. 2008. do isplate,

- na iznos od 10,83 eur od 01.08. 2008. do isplate,

- na iznos od 14,66 eur od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 6,63 eur od 01.10. 2008. do isplate,

- na iznos od 15,96 eur od 01.11. 2008. do isplate,

- na iznos od 6,64 eur od 01.12. 2008. do isplate,

- na iznos od 27,22 eur od 01.01. 2009. do isplate,,

- na iznos od 40,66 eur od 01.02. 2009. do isplate,

- na iznos od 12,22eur od 01.03. 2009. do isplate,,

- na iznos od 31,61 eur od 01.04. 2009. do isplate,

- na iznos od 22,07 eur od 01.05. 2009. do isplate,,

- na iznos od 50,27 eur od 01.06. 2009. do isplate,

- na iznos od 39,75 eur od 01.07. 2009. do isplate,

- na iznos od 45,44 eur od 01.08. 2009. do isplate,

- na iznos od 49,89 eur od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 39,75 eur od 01.10. 2009. do isplate,

- na iznos od 49,04 eur od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 39,85 eur od 01.12. 2009. do isplate,

- na iznos od 45,90 eur od 01.01. 2010. do isplate,

- na iznos od 59,11 eur od 01.02. 2010. do isplate,

- na iznos os 29,02 eur od 01.03. 2010. do isplate,

-na iznos od 51,36 eur od 01.04. 2010. do isplate,

- na iznos od 40,79 eur od 01.05. 2010. do isplate,

- na iznos od 51,20 eur od 01.06. 2010. do isplate,

- na iznos od 43,54 eur od 01.07. 2010. do isplate,

- na iznos od 48,84 eur od 01.08. 2010. do isplate,

- na iznos od 55,83 eur od 01.09. 2010. do isplate,

- na iznos od 43,50 eur od 01.10. 2010. do isplate,

- na iznos od 53,05 eur od 01.11. 2010. do isplate,

- na iznos od 44,96 eur od 01.12. 2010. do isplate,

- na iznos od 45,33 eur od 01.01. 2011. do isplate,

- na iznos od 58,38 eur od 01.02. 2011. do isplate,

- na iznos od 25,37 eur od 01.03. 2011. do isplate,

- na iznos od 47,88 eur od 01.04. 2011. do isplate,

(pojedinačni iznosi tečajne razlike)

- na iznos od 5,24 eur od 01.11. 2008. do isplate,

- na iznos od 6,47eur od 01.01. 2009. do isplate,,

- na iznos od 8,00 eur od 01.02. 2009. do isplate,

- na iznos od 8,78eur od 01.03. 2009. do isplate,,

- na iznos od 6,99 eur od 01.04. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,58 eur od 01.05. 2009. do isplate,

- na iznos od 3,75eur od 01.06. 2009. do isplate,

- na iznos od 1,17 eur od 01.07. 2009. do isplate,

- na iznos od 2,22 eur od 01.08. 2009. do isplate,

- na iznos od 3,86 eur od 01.09. 2009. do isplate,

- na iznos od 2,68 eur od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 1,85 eur od 01.11. 2009. do isplate,

- na iznos od 4,23 eur od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,58 eur od 01.01. 2010. do isplate,

- na iznos od 8,97 eur od 01.02. 2010. do isplate,

- na iznos os 8,34 eur od 01.03. 2010. do isplate,

- na iznos od 12,78 eur od 01.04. 2010. do isplate,

- na iznos od 11,41 eur od 01.05. 2010. do isplate,

- na iznos od 13,32 eur od 01.06. 2010. do isplate,

- na iznos od 25,04 eur od 01.07. 2010. do isplate,

- na iznos od 22,26 eur od 01.08. 2010. do isplate,

- na iznos od 31,89 eur od 01.09. 2010. do isplate,

- na iznos od 26,85 eur od 01.10. 2010. do isplate,

- na iznos od 23,01 eur od 01.11. 2010. do isplate,

- na iznos od 34,96 eur od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 42,06 eur od 01.01. 2011. do isplate,

- na iznos od 36,58 eur od 01.02. 2011. do isplate,

- na iznos od 37,30 eur od 01.03. 2011. do isplate,

- na iznos od 34,42 eur od 01.04. 2011. do isplate.".

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužiteljima TJS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.030,44 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se prvo tužitelj TJS i drugo tužitelj IJ s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 1.030,44 eura do iznosa od 2.685,18 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovome sudu dana 8. ožujka 2021. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnom navode da su prvo tužitelj TJS, u svojstvu korisnika kredita i drugo tužitelj IJ, u svojstvu sudužnika-založnog dužnika, sklopili sa tuženikovim pravnim prednikom Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditorom Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 dana 11. listopada 2005, dalje u tekstu:

Ugovor. Tuženikov pravni prednik je Ugovorom tužiteljima odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Tužitelji su se obvezali navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 30 godina, uz poček u otplati od jedne godine. Zbog ugovorene valutne klauzule anuiteti izraženi u valuti CHF trebali su se podmirivati u kunama prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Kamate su se obračunavale u valuti CHF, a naplaćivale su se u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate mijenjala sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženikovih pravnih prednika. Također je ugovoreno da tuženikovi pravni prednici imaju pravo naplatiti jednokratnu naknadu za obavljanje bankarskih usluga te da je korisnik kredita dužan platiti sve troškove potraživanja i opomena sukladno Odluci o visini naknada za usluge Slavonske banke d.d. Osijek. Tužitelju je prilikom prvog korištenja kredita naplaćena jednokratna naknada u visini od 1,50% od iznosa kredita te su mu kasnije tijekom otplate naplaćeni troškovi koje je tuženik navodno imao, a koje troškove nije nikad jasno specificirao i pojasnio tužiteljima zbog čega su isti naplaćeni. Odredbe Ugovora u kojoj je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja tijekom otplate prema jednostranoj odluci tuženikovih pravnih prednika, odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) i odredbe kojima je ugovoreno da tuženik posredstvom pravnih prednika ima pravo naplatiti druge naknade i troškove tijekom same otplate kredita sukladno svojoj jednostranoj odluci, tužitelji smatraju u cijelosti ništetnima, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik posredstvom svog pravnog prednika nije tužiteljima omogućio da o navedenim odredbama pregovaraju, niti je tužiteljima pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi, kao i o stvarnim razlozima, vrsti, visini i namjeni zbog koje se naplaćuje naknada prilikom korištenja kredita te o stvarnim troškovima koje je tuženik imao tijekom otplate, a koje je naplatio od tuženika. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Naglašava da je u citiranim odlukama utvrđeno da je između ostalih, i tuženik posredstvom svojih pravnih prednika, u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF i ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom banke-kreditora. Stoga traži da sud utvrdi da su ništetni samo dijelovi ugovornih odredbi u kojima su sadržani valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju vrati preplaćeni novčani iznos koji je tuženik od tužitelja naplatio po osnovi tih ništetnih odredbi. Dalje smatra da tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa jednokratne naknade za bankarske usluge i troškove koje je banka zaračunavala tijekom otplate i usluga na ime kojih se ta naknada i troškovi naplaćuju. Stoga je mišljenja da dijelovi ugovornih odredbi o naplati naknade za bankarske usluge i naplati troškova prema jednosatnoj odluci tuženika nisu bili ugovoreni u dobroj vjeri te su isti suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovali značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega i te odredbe smatra nepoštenima i ništetnima. Zbog toga traži da mu tuženik, po utvrđenju ništetnosti, isplati sve ono što je od tužitelja naplatio na osnovu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i na osnovu drugih troškova kredita. Obvezao se specificirati tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu nakon što tuženik dostavi na sudski spis svu potrebnu dokumentaciju za izračun visine preplate i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost izračuna preplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naglašava da mu se tužitelji nisu obratili prije pokretanja postupka sa zahtjevom za dostavu dokumentacije te da u tužbi nisu postavili izričiti zahtjev u kojem predlažu da sud naloži tuženiku dostavu dokumentacije. Stoga predlaže da sud pozove tužitelje da urede tužbu i postave konkretan zahtjev. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tvrdi da je prije pokretanja ovog postupka i to dana 27. prosinca 2019., Ugovorom o cesiji prenio potraživanje iz predmetnog ugovora na trgovačko društvo Project Market d.o.o. sa sjedištem u [adresa] pa stoga smatra da tuženik više nije subjekt predmetnog ugovornog odnosa. Također smatra da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu "potrošač" jer utvrđenja iz tih presuda nemaju apsolutni učinak primjenjiv na svaki ugovorni odnos, već je potrebno u svakom pojedinom postupku ponovno sagledati okolnosti svakog pojedinog ugovornog odnosa te nakon toga izvesti zaključaj jesu li ili nisu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naglašava da su sve sporne odredbe ugovorene sukladno tad važećim propisima i da je tuženik posredstvom svog pravnog prednika omogućio tužiteljima izbor između više predloženih ugovora, što tuženik smatra da predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe. Tužitelj je nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, u Zahtjevu za kredit, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. U odnosu na naplatu naknade prilikom prvog korištenja kredita i kasnijih naplata troškova, ističe da se naknada odnosi na troškove obrade kredita, a troškovi koji su kasnije naplaćeni na opomene i druge troškove koje je tuženik imao vezano za naplatu kredita, otkaz ugovora i naplatu potraživanja nakon otkaza ugovora. Smatra da je tuženik posredstvom svojih pravnih prednika osnovano naplatio naknadu i troškove, jer je na to imao pravo prema Ugovora i aktima koje primjenjuje. Također ističe da je tužitelju pojasnio spornu odredbu na razumljiv način i da je tužitelj istu prihvatio potpisom Ugovora pred javnim bilježnikom. Na kraju je istakao prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u podnesku zaprimljenom 10. prosinca 2025. (str. 349-353 spisa).

3.1. Na prijedlog tuženika sud je dopisom od 2. lipnja 2025. (str. 295-296 spisa) o parnici obavijestio pravnu osobu Project Market d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Project Market d.o.o. u podnesku zaprimljenom 17. lipnja 2025. (str. 297-299 spisa) obavijestio je Sud da je u međuvremenu promijeni naziv tvrtke pod kojom posluje u APS Hvar d.o.o.. Naglasio je da su točni navodi tuženika prema kojima je tuženik tražbinu iz predmetnog Ugovora prenio na Project Market d.o.o. kao novog vjerenika. Također je naglasio da se je u međuvremenu s tužiteljima dogovorio oko otplate tražbine iz Ugovora te su tužitelji jednokratnom uplatom 13.500,00 eura otplatili tražbinu. Stoga, APS Hvar d.o.o. (ranije Project Market d.o.o.) nije istaknuo prijedlog da sudjeluje u ovom postupku kao umješač.

4. Sud je u dokaznom postupku proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu te visine naplaćene naknade za obradu kredita te je usmeno saslušan vještak kako bi se razjasnile sve sporne okolnosti i prigovori stranaka na pisani Nalaz vještaka. Ujedno je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti imaju li isti svojstvo potrošača, jesu li neposredno pregovarali s tuženikovim pravnim prednikom o spornim odredbama Ugovora, jesu li od tuženikovog pravnog prednika dobili potpune informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, kao i jesu li dobili od tuženikovo pravnog prednika potpune obavijesti o razlozima, namjeni i svrsi zbog koje su naplaćene naknade za korištenje kredita i drugi troškovi kredita. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: otplatni plan (str. 5-10 i 14-15 spisa), ugovor o kreditu (str. 11- 13 i 16-22 spisa), zahtjev za odobravanje sekundarno pravne pomoći (str. 23 spisa), ugovor o cesiji (str. 46-57 spisa), ispis povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (str. 59-65 spisa), specifikacija uplata (str. 197-198 spisa), otplatni plan (str. 223-232 i 235-238 spisa), obavijesti o promjeni kamatnih stopa (str. 233-234 spisa), specifikacija uplata (str. 243-257 spisa), pravilnik o naknadama na potrošačke kredite (str. 286 spisa), ispis otvorenih stavki (str. 298-299 spisa), potvrda o uplati (str. 316 spisa), nalaz vještaka (str. 317-337 spisa), račun vještaka (str. 338 spisa), obavijest o ustupu potraživanja na str. 380-381, izvadak iz poslovnih knjiga na str. 382, podnesak upućen tužitelju na str. 383, raskid ugovora na str. 384, simulirani otplatni plan i realizirani plan na str. 514-516 spisa, očitovanje vještaka na str. 517 spisa, očitovanje vještaka na navode iz podneska tuženika na str. 519-520 spisa.

4.1. Nije izveden dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka NJ, zaposlenice tuženika i javnog bilježnika Mandice Popović jer je tuženik odustao od tih dokaznih prijedloga u pisanom podnesku zaprimljenom 21. svibnja 2025. (str. 292 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom se visina anuiteta vezanoj uz tečaj švicarskog franka, promjenjivoj kamatnoj stopi koja se tijekom otplate kredita mijenja jednostranom odlukom tuženika, odredbe o naplati naknade u korist tuženika prilikom prvog korištenja kredita vezano za obradu kreditnog zahtijeva, odredbe o naplati drugih troškova tijekom otplate kredita, koje troškove po vrsti i visini određuje jednostranom odlukom tuženik, kao i zahtjev tužitelja za povrat svega onog što je tuženik posredstvom svojih pravnih prednika naplatio od tužitelja temeljem ništetnih odredbi.

6. Među strankama nije sporno da je između istih 11. listopada 2005. sklopljen predmetni Ugovor (str. 11-22 spisa). Nije sporno da je predmetni kredit otkazan, kao niti da je zbog otkaza javni bilježnik na Ugovoru izdao potvrdu izvršnosti s danom 15. travnja 2011. (str. 13 spisa). Nije sporno niti da predmetni kredit nije nikad konvertiran. Također, nije sporno niti da je tuženik Ugovorom o cesiji sklopljenim 27. prosinca 2019. ustupio potraživanje iz Ugovora sa sredstvima osiguranja pravnoj osobi Project Market d.o.o. (sada APS Hvar d.o.o.). Nije sporno niti da su se tužitelji sa APS Hvar d.o.o. (ranije Project Market d.o.o.) dogovorili oko otplate potraživanja iz kredita te je APS Hvar d.o.o. pristao da tužitelji jednokratno uplate iznos od 13.500,00 eura za zatvaranje kredita, iako je stvarno obračunati iznos bio znatno viši. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik posredstvom svojih pravnih prednika odobrio tužiteljima isplatu namjenskog kredita za adaptaciju kuće u iznosu 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita s počekom od jedne godine i rokom otplate od 15 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjala redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženikovih pravnih prednika te se je mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu te je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja anuiteta. Nesporno je i da je tuženik naplatio posredstvom svojih pravnih prednika od tužitelja naknadu za bankarske usluge prilikom korištenja kredita te je kasnije naplaćivao troškove vezane za otplatu, raskid ugovora i naplatu dospjelog potraživanja.

7. Među strankama je sporno prije svega je li tuženik uopće pasivno legitimiran u ovom postupku. Spornim se dalje ukazuje jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka, promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, o jednokratnoj naplati naknade za bankarske usluge i o naplati troškova vezanih za otplatu kredita, koji se određuju jednostranom odlukom tuženika kao kreditora. Također je sporno imaju li tužitelji pravo na povrat svega onog što su platili tuženiku temeljem ništetnih odredbi, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara navedenih potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza prvo tužiteljice TJS, njezinog dopunskog iskaza, te iz iskaza drugo tužitelja IJ, suglasno proizlazi da je kredit podignut radi adaptacije obiteljske kuće u kojoj tužitelji žive. Drugo tužitelj IJ bio je prisutan sa suprugom prvo tužiteljicom TJS u poslovnici tuženikovog pravnog prednika čiji je klijent bila kad se ista obratila sa zahtjevom za predmetni kredit, s tim da je ista bila klijentica tuženikovog pravnog prednika te joj je ponuđen od strane djelatnika tuženikovog pravnog prednika kredit u valuti CHF. U banci su im rekli da su krediti u CHF u to vrijeme široko prihvaćeni. Nikakva druga pojašnjenja vezana za eventualne rizike podizanja kredita, kako u valutnoj klauzuli, tako i s promjenjivom kamatnom stopom, nije im nitko pojašnjavao u banci. Pretežni dio kredita utrošili su za adaptaciju kuće koju su koristili isključivo za stanovanje. Nisu ju nikad iznajmljivali, niti su u istoj obavljali neku djelatnost, obrt i sl. Manji dio kredita iskorišten je za zatvaranje ranijeg kredita koji je prvo tužiteljica podigla radi svojih osobnih potreba. Prvo tužiteljica TJS prije potpisivanja ugovora dobila je isti na potpis, ugovor je sastavio tuženikov pravni prednik kao kreditor. Nisu mogli pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, isti su potpisali jer im je kredit bio potreban. Prvo tužiteljica TJS se nije mogla sjetiti jesu li joj pojašnjavali odredbe vezane za otkaz ugovora, naplatu troškova vezanih sa otkazom, kao i troškova koji se mogu naplatiti prilikom otplate kredita. Vezano za naplaćenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva izjavila je da je pitala djelatnika banke zbog čega naplaćuju troškove za obradu zahtjeva, te joj je djelatnik banke rekao da je to u skladu s aktima banke, nije joj pojašnjavao niti koliki će iznos biti naplaćen na ime te naknade, niti na što se naknada odnosi, odnosno kakve troškove banka ima prilikom obrade kreditnog zahtjeva, a zbog kojih naplaćuje tu naknadu. Kada je prvo tužiteljica ostala bez posla i stalnih primanja pokušali su obvezu plaćanja kredita prebaciti na drugo tužitelja na način da se mjesečni anuiteti ustežu s njegove mirovine, ali to nisu uspjeli.

9.1. Ovako dan iskaz tužitelja sud uzima u cijelosti kao istinit, jer su tužitelji iskazivali jasno, okolnosno i uvjerljivo. Njihov iskaz u naprijed navedenom dijelu u cijelosti se podudara sa sadržajem Ugovora o kreditu i specifikacijama uplata, iz kojih proizlazi da je Ugovor sačinjen na unificiranom obrascu koji je tuženikov pravni prednik koristio kao tipski ugovor za sklapanje istovrsnih kredita na kojem se obrascu mijenjaju samo osobni podaci o dužniku, sudužniku, založnom vjerovniku, iznosu i roku otplate kredita, pa u takvim okolnostima proizlazi da je ugovor zaista sadržajno sročila banka i da tužitelji pojedinačno nisu mogli pregovarati o samom sadržaju ugovornih odredbi. Iz specifikacija uplata jasno proizlazi da se uplate odnose na prvo tužiteljicu te da nisu vršene ustege s mirovine drugo tužitelja kao sudužnika. Stoga ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao u istinitost naprijed navedenog iskaza tužitelja.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 16. listopada 2025. (str. 317-337 spisa), te iz pisanih očitovanja vještaka od 21. kolovoza 2026. (str. 517-518 spisa), te 25. kolovoza 2026. (str. 519-520 spisa), u bitnome proizlazi da je tužitelj neredovito vršio uplate zbog čega je i otkazan ugovor te da je prema početnom otplatnom planu tužitelj izvršio uplate do otkaza ugovora u iznosu od 65.531,34 kn i da je tim uplatama u odnosu na početni otplatni plan ustvari nastao manjak od 543,76 eura, jer je u odnosu na početni otplatni plan uplaćeno manje, upravu u iznosu od 543,76 eura. Dakle, svim izvršenim uplatama, ako se uzme u obzir početni otplatni plan, odnosno kamatna stopa i tečaj iz početnog otplatnog plana, nije došlo do nikakve pretplate, već manjka. Do pretplate bi došlo da je tužitelj uredno podmirivao svoje obveze u navedenome razdoblju i tad bi u odnosu na početni otplatni plan nastala tečajna razlika od 437,59 eura odnosno razlika u pretplati kamate u iznosu od 1.381,67 eura, ili ukupno po obje osnove razlika bi iznosila 1.819,26 eura. Nadalje, iz Nalaza i pisanih pojašnjenja proizlazi da je od tužitelja naplaćena naknada za bankarske usluge prilikom korištenja kredita u iznosu od 453,49 eura, te da su od tužitelja i naplaćeni troškovi koji su knjiženi kao naplata troška, naplata ostalih potraživanja i naplata sudskih troškova u ukupnom iznosu od 841,34 eura.

10.1. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i pisanih očitovanja i tijekom usmenog saslušanja na raspravi održanoj 1. rujna 2026., te je u odnosu na prigovore tuženika na njegov Nalaz pojasnio da je za izradu Nalaza primijenio početni otplatni plan koji je izradila Slavonska banka d.d. koji se nalazi u sudskom spisu, a ne otplatni plan koji je naknadno u spis dostavila Addiko banka d.d., odnosno tuženik kao pravni sljednik Slavonske banke d.d., jer je riječ o otplatnom planu koji je naknadno sačinjen koji nije postojao u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, jer Addiko banka d.d. tad nije niti poslovala u Republici Hrvatskoj. Sud u cijelosti cijeni istinitim Nalaz vještaka u naprijed navedenom dijelu, jer je isti sačinjen sukladno pravilima struke, prema zadatku koji je dostavljen u rad sudskom vještaku rješenjem suda, te je vještak jasno i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika na svoj Nalaz. Jasno je i životno da je vještak prilikom izrade Nalaza u obzir trebao uzeti isključivo početni otplatni plan koji je sačinjen od strane Slavonke banke d.d., jer je riječ o otplatnom planu koji je i nastao u vrijeme kad je sklapan ugovor, dok otplatni plan koji je naknadno dostavila Addiko banka d.d. i koji se u bitnom razlikuje od otplatnog plana Slavonske banke d.d., ne može biti polazišna točka, jer je isti Addiko banka d.d. očito sročila naknadno za vrijeme trajanja ovog postupka te isti ne predstavlja otplatni plan koji je tužiteljima predočen u vrijeme sklapanja ugovora. Prigovori da je vještak uzeo u obzir kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i početni tečaj bez promjene, prigovori su pravne prirode o kojima ne odlučuje vještak.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženik.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

15. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, predmetni Ugovor sklopljen je između tužitelja kao korisnika kredita i sudužnika s jedne strane i tuženikovog pravnog prednika Slavonske banke d.d. kao kreditora. Stoga su stranke tog Ugovora upravo tužitelji i tuženik kao pravni sljednik Slavonske banke d.d., te je sporove vezane za ništetnost pojedinih odredbi tako sklopljenih ugovora potrebno voditi isključivo u odnosu na stranke ugovora. Od sklapanja ugovora tijekom otplate, a i nakon otkaza ugovora, sve do prijenosa tražbine s Addiko banke d.d. na novog vjerovnika Project Market d.o.o. (sada APS Hvar d.o.o.), upravo je tuženik preko svojih pravnih prednika naplaćivao i zaprimao uplate po kreditu pa je stoga tuženik pasivno legitimiran i u pogledu zahtjeva za isplatu, ako se utvrdi da su neke od odredbi ugovora ništetne. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je osnovni ugovor o kreditu sa tužiteljem sklopila Slavonska banka d.d., koja nije bila stranka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. To stoga što pripajanje trgovačkog društva predstavlja statusnu promjenu na strani pripojenog društva kojom dolazi do prijenosa cijele imovine pripojenom društvu te pripajanjem preuzimatelj pripojenog društva (a u ovom slučaju općepoznato je da je to upravo tuženik) sukladno odredbi čl. 549. u vezi čl. 512. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj: 111/1993., 34/1999., 51/2000.,118/2003.,107/2007.,146/2008., 137/2009., 152/2011., 111/2012. i 68/2013.) odgovara za obveze tog trgovačkog društva. Statusne promjene na strani tuženika opće su poznate ovome sudu iz brojnih drugih predmeta, a poznate su i široj javnosti, jer je upravo tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. odnosno Hypo Alpe Adria bank d.d.

16. Nisu osnovani navodi tuženika u kojima ističe da pravna shvaćanja navedena u presudama iz spora ''potrošač'' nisu primjenjiva na ovaj konkretan spor i da je potrebno u svakom konkretnom slučaju ponovno utvrđivati sve okolnosti relevantne za izvođenje zaključka o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To stoga što presuda iz Kolektivnog spora temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a proizvodi učinke i u ovome konkretnom postupku, a na tuženiku je bio teret dokazivanja da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljima na njima jasan način pojasnio sve učinke promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelji, kao stranke Ugovora to u svakom slučaju jesu i za navedeno imaju pravni interes budući da traže i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi. U odnosu na ništetnost odredbe o naplaćenoj naknadi prilikom korištenja kredita, kao i u odnosu na ništetnost odredbe o naplati troškova koje je tuženik imao za vrijeme trajanja otplate kredita, raskida ugovora i prisilne naplate, tužitelji se ne mogu pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora, jer u tom sporu nije utvrđivana ništetnost takvih odredbe pa su u tome dijelu isti dužni dokazivati ništetnost temeljem odredbi tad važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

17. Navedeni zaključci koji se odnose na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se o njima prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi adaptacije nekretnine koju je nekretninu tužitelj cijelo vrijeme koristio za stanovanje sebe i obitelji (osobne potreba), a iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženika nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, rizike i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelji sporne odredbe i rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika. To stoga što su tužitelju takve obavijesti trebale biti suštinski razumljive. Dakle, tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužiteljima omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istima predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da su tužitelji odbili potpisati tad ne bi realizirali kredit. Tuženik je istovjetno postupao vezano i za odredbu koja se odnosi na jednokratnu naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva te u odnosu na odredbu o troškovima i drugim naknadama koje može naplatiti od tužitelja za vrijeme otplate kredita. Dakle, tužiteljima nije omogućio da pregovaraju o odredbi koja odnosi na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naplatu troškova, jer je u ugovoru tipske prirode takve naknade i troškove označio u postotku od ukupnog iznosa kredita, odnosno uopće ih nije specificirao, već je naznačio da se troškovi mogu naplatiti naknadno prema jednostranoj odluci tuženika o naplati naknada i troškova. Na taj način nije jasno specificirao koliki je iznos naknade, koji sve troškovi i u kojim slučajevima mogu biti naplaćeni, te takve iznose nije tužiteljima na jasan način dalje prezentirao, navodeći konkretne razloge i svrhu zbog kojih ih naplaćuje. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, jednokratnoj naplati naknade prilikom korištenja kredita, odnosno naplati naknada i troškova za vrijeme otplate kredita, nepoštene u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

18. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbe Ugovora, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i uz jednostranu odluku tuženika o promjeni stope redovne kamate. Nadalje, polazeći od utvrđenja opisanih u prethodnoj točki Obrazloženja ove presude, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je omogućio tužiteljima pregovaranje o odredbama koje se odnose na jednokratnu naplatu naknade prilikom korištenja kredita te odredbe koja se odnosi na naplatu troškova i naknada, te iste nije upoznao zbog čega je odnosno kakvih je točno troškova navedene naknade naplatio, utvrđeno je da je ništetan samo onaj dio tih odredbi Ugovora te je slijedom svega navedenog odlučeno kao pod točkom I.

19. Ništetnost djela odredbi Ugovora, pobliže opisanih u točki I. izreke ove presude zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju i prema kamatnoj stopi iz početnog otplatnog plana. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja i redovne kamatne stope iz početnog otplatnog plana izračunao preplatu. Također, u Nalazu je vještak na jasan način naznačio koji iznos je i kada točno naplaćen na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva, odnosno naknada i troškova koji su od tužitelja naplaćeni tijekom otplate kredita, raskida ugovora i naplate. Konačno, tužitelji su u skladu sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka, koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2. ZPP-a, postavili tužbeni zahtjev. Treba naglasiti da su tužitelji u tužbi, točka ll. (str. 2-3 spisa) jasno naznačio da ne raspolaže potrebnom dokumentacijom te da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev pa zbog toga i predlaže knjigovodstveno financijsko vještačenje nakon kojeg će specificirati tužbeni zahtjev.

20. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadama i troškovima koje je tuženik naplatio posredstvom svojih prednika od tužitelja, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci pod točkom ll. izreke.

21. Međutim, vještak je jasno utvrdio da u odnosu na početni otplatni plan nije došlo do nikakve pretplate po osnovi tečajne razlike i promjenjive kamatne stope, jer su tužitelji i prema početnom otplatnom planu uplatili manje za iznos od 543,76 eura. Stoga, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzuli nije došlo do nikakve pretplate pa je u tome dijelu trebalo odbiti tužitelje i zbog toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke. U točki III. izreke tužitelji su odbijeni i sa zahtjevom da se utvrdi ništetnom čl. 2. Ugovora u dijelu gdje se navodi da se tužiteljima odobrava kredit u iznosu od 48.000 CHF, jer je u tome dijelu, po stavu ovog suda, ta ugovorna odredba jasna, budući da su tužitelji jasno mogli izračunati koliki je to iznos u kunama kao službenoj valuti koja je tad bila u primjeni, jer su odredbom jasno propisani parametri za preračunavanje tog iznosa iz CHF u kune. Životno je da su isti i došli u banku sa zahtjevom da podignu točno određeni kredit u smislu iznosa koji im je bio potreban te da im je upravo takav iznos preračunat u valutu CHF i ponuđen. Odbijeni su također i sa zahtjevom da se utvrdi da je u cijelosti ništetan čl. 18., jer je ta odredba jasno formulirana te je sam način utvrđivanja visine preostalog potraživanja koji je ugovoren tom odredbom, kao i način utvrđivanja ovršnosti, u skladu s pozitivnim propisima koji su bili tad na snazi, a koji su i na snazi i dan-danas. Naime, uobičajeno je da se visina tražbine utvrđuje izvodom iz poslovnih knjiga, a obveza je javnog bilježnika da na privatnoj ispravi na kojoj je potvrdio potpise ugovornih strana istakne potvrdu ovršnosti, ako su za to ispunjeni uvjeti.

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici u dijelu koji se odnosi na povrat preplaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl.323.st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju, ništetnost odredbi o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva te odredbi za naplatu troškova i drugih naknada tijekom otplate kredita, otkaza kredita, utvrđena je tek u ovoj parnici, pa stoga rok zastare za isplatu u ovom trenutku još nije ni počeo. S obzirom da je sud odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu u dijelu koji se odnosi na razliku nastalu po preplati po ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u tom dijelu postao je i bespredmetan prigovor zastare tuženika.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl.155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 28. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 6. prosinca 2023., u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 10. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o Nalazu sudskog vještaka te je prema istom specificirao tužbeni zahtjev,

- trošak zastupanja na ročištima održanim 22. travnja 2022. (omaškom u troškovniku naznačeno 22.2.2022.), 10. ožujka 2023. (odgođeno krivnjom tuženika koji je dostavio obrazloženi podnesak 6. ožujka 2023. protivno čl. 299a ZPP-a), 28. svibnja 2025., 24. rujna 2025., 13. siječnja 2026., 31. ožujka 2026., te 1. rujna 2026. u iznosima od po 200,00 eura za svako od navedenih ročišta (100 bodova x 2,00 eura za svako ročište), temeljem Tbr. 9.1 u vezi s Tbr. 7.1.Tarife ili ukupno za svih sedam ročišta 1.400,00 eura,

Prema tome tužiteljima su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 2.200,00 eura, koji je iznos uvećan za 10% temeljem Tbr. 40.1. Tarife jer je isti punomoćnik zastupao dvoje tužitelja tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 2.420,00 eura. Tužiteljima je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 400,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 338 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.820,00 eura (2.420,00 eura - trošak punomoćnika + 400,00 eura- stvarni trošak vještačenja). Pun. tužitelja nije tražio u troškovniku koji je predan na spis 1. rujna 2026. PDV pa mu isti nije ni dosuđen.

24. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova sastava po punomoćniku odvjetniku podneska od 3. listopada 2025. jer je punomoćnik tim podneskom dostavio potvrdu o uplati predujma, koja činjenica je bila poznata sudu i ranije jer je sud prije toga dana 25. rujna 2025. proslijedio sudski spis vještaku radi izrade Nalaza. Također, tužitelji su odbijeni i sa zahtjevima za naknadu troškova sudskih pristojbi za tužbu i presudu jer u sudskom spisu nema dokaza da bi isti platili predmetne pristojbe. S tim u vezi treba naglasiti da je punomoćnik za 1. tužitelja TJS prilikom predaje tužbe sustavu e-Komunikacija naznačio da je ista podnijela zahtjev nadležnom tijelu za oslobađanje od plaćanja pristojbi dok je ista za 2. tužitelja IJ naznačila da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi kao invalid Domovinskog rata.

25. Tužitelji su u ovom postupku uspjeli 100% u odnosu na osnovu te 41,58% u odnosu na visinu (ukupno tražili isplatu 3.114,12 eura, a dosuđena im je isplata u iznosu od 1.294,83 eur) Tuženik je uspio 0% u odnosu na osnovu i 58,42% u pogledu visine (tužitelji odbijeni sa zahtjevom za isplatu u visini od 1.819,26 eura od ukupno zatraženih 3.114,12 eura). Slijedom navedenoga, ukupni uspjeh tužitelja je 71,29 %, a tuženika 28,71 %. Budući se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzima uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u ovoj parnici sa 42,58%.

26. Slijedom navedenoga, tužiteljima su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.030,44 eur (42,58% od 2.420,00 eur). S preostalim zahtjevom iznad 1.030,44 eur do zatraženih 2.685,18 eura tužitelji su odbijeni, dijelom zbog djelomičnog uspjeha, a dijelom zbog razloga navedenih u točki 24. obrazloženja ove presude.

Valpovo, 4. rujna 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužiteljima po punomoćniku.

2.Tuženiku po punomoćniku.