REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Poslovni broj: Pp-1725/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Mladenu Profeti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Jakopović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice i 2. okrivljene odgovorne osobe KĐ, radi prekršajnog djela iz članka 65. stavak 4. Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 26. i stavka 2. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. rujna 2026., u prisutnosti 2. okrivljene odgovorne osobe, dana 4. rujna 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I/ 1. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, OIB: 41607275884, MBS: [matični broj subjekta], zastupana po ravnatelju KĐA, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana
2. okrivljena odgovorna osoba KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], voditelj Odjela za radiološku dijagnostiku, sin K i M rođene C, rođen **.**.1963. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, po zanimanju spec. radiologije, zaposlen kod prvookrivljenika, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, s mjesečnim primanjima od 5.000,00 eur, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni i kazneni postupak
k r i v i s u
što je propustom odgovorne osobe kod pravne osobe u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. rad glavnog inženjera medicinske radiologije MĐ, koji je radio prekovremeno, trajao ukupno duže od 180 sati godišnje tijekom 2022. godine, odnosno radnik je u tom razdoblju odradio ukupno 792 sata prekovremenog rada.
dakle, rad radnika koji je radio prekovremeno trajao je duže od 180 sati godišnje
čime su 1. i 2. okrivljenici počinili prekršaj iz članka 65. stavak 4. Zakona o radu, kažnjivo za 1. okrivljenu pravnu osobu po članku 229. stavak 1. točka 26. i za 2. okrivljenu odgovornu osobu po članku 229. stavak 2. istog Zakona,
pa im se na osnovu istog propisa
i z r i č e
1. okrivljenoj pravnoj osobi
NOVČANA KAZNA u iznosu od 8.090,00 (osam tisuća devedeset) eura
2. okrivljenoj odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA u iznosu od 920,00 (devetsto dvadeset) eura
1. i 2. okrivljenici su novčanu kaznu dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko pak okrivljenici u zadanom roku ne uplate izrečenu novčanu kaznu, tada će se izrečena kazna naplatiti prisilno na novčanim sredstvima 1. i 2. okrivljenika kod nadležnog tijela za ovrhu, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz članka 34. stavak 2. PZ-a.
II/ 1. i 2. okrivljenici su dužni, temeljem članka 138. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i 3. u svezi s člankom 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura SVAKI, a koji se imaju uplatiti uplatom na državni proračun u istom roku kao i kazna, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, pod brojem Klasa: 116-02/25-01/3206, Urbroj: 443-02-04-16-25-8 od 28. srpnja 2025., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Prvookrivljena pravna osoba dostavila je sudu 1. rujna 2026. pisanu obranu u kojoj u bitnome navodi da uzrok prekovremenom radu imenovanog radnika proizlazi iz potrebe organizacije rada u dežurstvu, pri čemu je, u skladu s člankom 51. stavcima 1. do 3. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, dežurstvo oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitoga radnog vremena ustanove, odnosno vrijeme u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, a vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra se radnim vremenom – pri čemu se vrijeme provedeno u dežurstvu unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati plaća kao redovan rad, a vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sat i kao prekovremeni rad. Ustav Republike Hrvatske u svojem članku 59. svima jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, koja odredba svoju konkretizaciju pronalazi ponajprije u odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, čijim je člankom 193. stavkom 1. propisano da su zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu. To posebno dolazi do izražaja u kontekstu organizacije rada prvookrivljene, a u okviru koje je ustrojena i Hitna internistička ambulanta, koja neprekidno, u 24-satnom razdoblju, pruža zdravstvenu zaštitu najugroženijim pacijentima, te je za njezin rad neophodna i organizacija rada i dostupnost inženjera medicinske radiologije, odnosno stručnih prvostupnika radiološke tehnologije od 00:00 do 24:00 sata, tijekom sedam dana u tjednu. Isto tako, na adresi sjedišta prvookrivljene sjedište ima i posluje Magdalena – klinika za kardiovaskularne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku (dalje: suradna ustanova), koja je u mreži javnozdravstvene službe te pruža usluge pacijentima putem sustava HZZO-a, a kojoj prvookrivljena pruža usluge, inter alia, i radiološke dijagnostike. Posebno se ističe kako je zbog navedene suradnje prvookrivljena regionalni centar za zbrinjavanje akutnog koronarnog sindroma kao i drugih akutnih i kroničnih srčanih oboljenja. Slijedom toga, prvookrivljena je obvezna osigurat i i kontinuiranu dostupnost inženjera medicinske radiologije, odnosno stručnih prvostupnika radiološke tehnologije i poradi osiguranja odgovarajuće i pravovremene zdravstvene zaštite pacijenata suradne ustanove. S obzirom na to da u većini zdravstvenih ustanova već dulje vrijeme perzistira nedostatak zdravstvenog kadra, osobito liječnika, ali i inženjera medicinske radiologije, odnosno prvostupnika radiološke tehnologije, a pritom je i dalje na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, koja utječe na mogućnosti zdravstvenih ustanova vezane za otvaranje novih radnih mjesta i dodatno zapošljavanje radnika, u tom kontekstu niti prvookrivljena, kao javna zdravstvena ustanova, ne raspolaže neograničenim manevarskim prostorom u vođenju politike zapošljavanja, a pritom je obvezna održati kontinuitet i neprekidno (24- satno) pružanje zdravstvene zaštite. Imajući navedeno na umu, ovdje ipak valja istaknuti kako je prvookrivljena u 2025. godini, upravo s ciljem smanjenja broja prekovremenih sati rada i rasterećenja radnih kapaciteta zdravstvenih radnika – inženjera medicinske radiologije, odnosno prvostupnika radiološke tehnologije, zaposlila dvoje novih prvostupnika radiološke tehnologije, ali oni po prirodi stvari nisu bili obuhvaćeni razdobljem za koje se provodio nadzor te nisu bili vidljivi pozitivni pomaci u pogledu smanjenja prekovremenih sati rada navedene kategorije radnika. U odnosu na u Optužnom prijedlogu imenovanog radnika, valja istaknuti kako je on potpisao Suglasnost za rad duži od 48 sati tjedno, te da su mu svi sati odrađenog prekovremenog rada uredno plaćeni. Stoga, ne poričući istinitost činjenice da sati prekovremenog rada imenovanog radnika prelaze zakonski limit, prvookrivljena ističe kako se radi o klasičnom primjeru instituta krajnje nužde, a koji je reguliran člankom 19. Prekršajnoga zakona, koji u svojem stavku 1. određuje da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
3. Drugookrivljena odgovorna osoba na glavnoj raspravi priložila je pisanu obranu u kojoj u bitnome navodi da uzrok prekovremenom radu imenovanog radnika proizlazi iz potrebe organizacije rada u dežurstvu, pri čemu je, u skladu s člankom 51. stavcima 1. do 3. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, dežurstvo oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitoga radnog vremena ustanove, odnosno vrijeme u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, a vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra se radnim vremenom – pri čemu se vrijeme provedeno u dežurstvu unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati plaća kao redovan rad, a vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad. Ustav Republike Hrvatske u svojem članku 59. svima jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, koja odredba svoju konkretizaciju pronalazi ponajprije u odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, čijim je člankom 193. stavkom 1. propisano da su zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu. To posebno dolazi do izražaja u kontekstu organizacije rada prvookrivljene, a u okviru koje je ustrojena i Hitna internistička ambulanta, koja neprekidno, u 24-satnom razdoblju, pruža zdravstvenu zaštitu najugroženijim pacijentima, te je za njezin rad neophodna i organizacija rada i dostupnost inženjera medicinske radiologije, odnosno stručnih prvostupnika radiološke tehnologije od 00:00 do 24:00 sata, tijekom sedam dana u tjednu. Isto tako, na adresi sjedišta prvookrivljene sjedište ima i posluje Magdalena – klinika za kardiovaskularne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku (dalje: suradna ustanova), koja je u mreži javnozdravstvene službe te pruža usluge pacijentima putem sustava HZZO-a, a kojoj prvookrivljena pruža usluge, inter alia, i radiološke dijagnostike. Posebno se ističe kako je zbog navedene suradnje prvookrivljena regionalni centar za zbrinjavanje akutnog koronarnog sindroma kao i drugih akutnih i kroničnih srčanih oboljenja. Slijedom toga, prvookrivljena je obvezna osigurat i i kontinuiranu dostupnost inženjera medicinske radiologije, odnosno stručnih prvostupnika radiološke tehnologije i poradi osiguranja odgovarajuće i pravovremene zdravstvene zaštite pacijenata suradne ustanove. U odnosu na u Optužnom prijedlogu imenovanog radnika, valja istaknuti kako je on potpisao Suglasnost za rad duži od 48 sati tjedno, te da su mu svi sati odrađenog prekovremenog rada uredno plaćeni. Kao voditelj Odjela za radiološku dijagnostiku bolnice napominje da je rad inženjera medicinske radiologije odnosno prvostupnika radiološke tehnologije, u prekovremenom radu (i to u broju sati većem od propisanog Zakonom o radu) nužan radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene zaštite i skrbi o pacijentima Bolnice i suradne ustanove. Stoga je, u situaciji kad je imenovani radnik pristao na prekovremeni rad i koji mu je uredno plaćen, neprijeporno da je povreda prava radnika daleko manja po svojim posljedicama nego što bi bilo njezino otklanjanje. Stoga, ne poričući istinitost činjenice da sati prekovremenog rada imenovanog radnika prelaze zakonski limit drugookrivljeni ističe kako se radi o klasičnom primjeru instituta krajnje nužde, a koji je reguliran člankom 19. Prekršajnog zakona, koji u svojem stavku 1. određuje da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravnu predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Nedvojbeno je da, u situaciji važenja zabrane zapošljavanja u javnim službama te pored činjenice da se i natječaje za zapošljavanje za koje je dobiveno odobrenje redovito je javlja dovoljan broj kandidata, ne može biti riječi o skrivljenom ponašanju. Naprotiv, drugookrivljeni je, zatraživši prekovremeni rad imenovanog radnika, a na što je on pristao i koji mu je rad uredno plaćen, nastojao otkloniti od pacijenta neskrivljenu opasnost, naime, ugrozu po njihov život i zdravlje, a koju se na drugi način nije moglo otkloniti. Pritom je pričinjeno zlo, odnosno odstupanje od odredaba Zakona o radu vezanih za ograničenje prekovremenog rada, nedvojbeno manje od onoga koje bi prijetilo zdravlju pacijenata da takvog rada nije bilo.
U završnom govoru 2. okrivljenik je naveo da je on kao rukovoditelj sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti dužan osiguran i zdravstvenu zaštitu pacijenata sa kadrovima koji su mu na raspolaganju. Napomenuo je da u sklopu bolnice radi hitna služba koja isto tako mora biti pokrivena sa ing. med. radiologije 24 sata te da upravo ta hitna služba dovodi do toga da ing. moraju raditi prekovremeno. Na drugi način nije bilo moguće osigurati obavljanje redovne zdravstvene zaštite. U međuvremenu zaposlena su još 2 ing. te je stanje daleko bolje nego 2022. godine. Inače stanje u svim bolnicama je potpuno istovjetno tako da on osobno nije radio ništa što ne rade rukovoditelji u svim drugim bolnicama u RH. Radi toga se ne smatra krivim i drži da bi ga trebalo osloboditi od optužbe jer na drugi način osiguravanje zdravstvene zaštite sudjelovanjem ing. med. radiologije nije bilo moguće osigurati.
4. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid i čitan i optužni prijedlog (list 1-2 spisa), obavijest počinitelju prekršaja (list 3-4 spisa), zapisnik tužitelja od 2. srpnja 2025. (list 5-7 spisa), zapisnici tužitelja od 11. srpnja 2025. (list 8-20 spisa), zapisnik tužitelja od 28. srpnja 2025. (list 21-25 spisa), evidencija o radnom vremenu (list 26-37 spisa), isplatne liste (list 38-61 spisa), izvadci iz PE za okrivljenike (list 66- 69 spisa), pisana obrana s prilogom 1. okrivljenika (list 70-74 spisa), pisana obrana 2. okrivljenika.
5. Obrane okrivljenika u bitnom su istovjetne, ne osporavaju da je radnik MĐ zaposlen na mjestu glavnog inženjera medicinske radiologi je u prvookrivljenoj radio prekovremeno, odnosno 2022. godine odradio ukupno 792 sata, odnosno radio u prekovremenom radu više od 18 sati. Drugookrivljeni je voditelj Odjela radiološke dijagnostike, te je odgovoran za radno vrijeme zaposlenika Odjela za radiološku dijagnostiku, odnosno on određuje u kojem radnom vremenu će raditi što se vidi iz zapisnika od 11 srpnja 2025 godine, a što nije sporno.
Brane se na način da su radi potrebe posla bili prisiljeni određivati zaposlenicima, pa tako i dotičnom MĐ prekovremeni rad za koji je on potpisao suglasnost, te je uredno plaćen i to iz razloga nemogućnosti nalaženja odgovarajućeg kadra, zabrane zapošljavanje, te potreba kada moraju organizirati 24 satno dežurstvo kako za potrebe svoje bolnice, tako i za potrebe bolnice Magdalena, što nije moguće pokriti sa postojećim kadrom, te to smatraju krajnjom nuždom i predlažu da ih se oslobodi od optužbe. U pogledu odgovornosti odgovorne osobe on po svojem položaju svakako nije osoba koja može utjecati na broj zaposlenih inženjera radiologija, ali on određuje njihovo radno vrijeme i ne smije postupati nezakonito jer je za to osobno odgovoran, a odgovornost pravne osobe proizlazi iz odgovornosti odgovorne osobe.
6. Člankom 65. Zakona o radu prekovremeni rad koji traje dulje od 50 sati predviđen je samo kao povremen radi izvanrednih okolnosti, ali koji i u takvim okolnostima ne smije trajati više od 180 sati godišnje. Člankom 139. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18 i 156/22) propisano je da u tjednu radnik može raditi do 48 sati tjedno, a samo iznimno takav rad može trajati i dulje od toga, ali samo ako je dao pisanu suglasnost. Dakle oba zakona propisuju prekovremeni rad kao iznimku, a ne kao pravilo. Kako je imenovani radnik u prekovremenom radu radio cijelu godinu i to više od najduljeg trajanja prekovremenog rada vidi se da je okrivljeni sa izravnom namjerom počinio prekršaj za koji se tereti.
Stanje nužne obrane propisuje članak 19. Prekršajnog zakona kao stanje gdje počinitelj od sebe ili drugog otklanja neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Argumenti da su bili prisiljeni odrediti da predmetni zaposlenik radi prekovremeno jer bi time bili ugroženi životi i zdravlje pacijenata nisu osnovani. Naime u organizaciji hitne službe koja nema dovoljno zaposlenika, pa tako i neophodnih inženjera radiologije može se govoriti o takvoj opasnosti, ali okrivljeni su radili raspored inženjera osim za potrebe hitne službe i za potrebe redovne djelatnosti. Dakle oni su mogli pokriti djelovanje hitne službe, ali redovnu djelatnost mogli su obavljati u onom opsegu za kojeg imaju kadrova. Problem manjka zdravstvenih djelatnika prisutan je u Hrvatskoj više godine, što je notorna činjenica i taj problem mogu riješiti svakako osim osnivača Bolnice, Županije, Države i Ministarstvo zdravstva, a sve dok oni ne osiguravaju uvjete za normalno funkcioniranje bolnica, to nije razlog da zaposlenici postupaju nezakonito i da traže od djelatnika da rade prekovremeno konstantno u okolnostima gdje to pretvaraju u redovno radno vrijeme. Ograničenje radnog vremena propisano je svakako radi psihofizičkih limita svake osoba koja nije u stanju raditi dulje od najduljeg trajanja radnog vremena bez štete za svoje zdravlje i zdravlje pacijenata. Dakle takva opravdanja sud ne prihvaća, jer nisu opravdana, te su okrivljeni počinili prekršaj za koji se terete i to 2 okrivljeni sa izravnom namjerom, a 1 okrivljena na temelju propusta 1 okrivljenika. U istovjetnom predmetu prema istom okrivljeniku Viši sud je svojom presudom Ppž-730/22 zauzeo pravno stajalište da su okrivljenici krivi radi počinjenog prekršaja, što njima svakako nije moglo ostati nepoznato. Prema tome irelevantne su presude na koje se pozivaju okrivljenici, jer se radi o prvostupanjskim presudama koje ne obavezuju druge sudove, te su pogrešne. Stoga sud prekršaj smatra dokazanim.
7. Pri odmjeravanju kazne okrivljenicima sud je cijenio sve okolnosti opisane člankom 36. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, stupanj krivnje, opasnost djela te svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, posebno cijeneći kao olakotnu okolnost 2. okrivljeniku nekažnjavanje, dok kod 2. okrivljenika otegotne okolnosti nisu nađene. Za 1. okrivljenika olakotne okolnosti nisu nađene, dok je kao otegotna okolnost 1. okrivljeniku kažnjavanje radi istog prekršaja, te prekršaja iz čl. 93. stavak 1. točka 5. Zakona o radiološkoj djelatnosti. Izrečene su najniže novčane kazne koje su dovoljne da utječu na okrivljenike da prestanu sa počinjenjem takvih prekršaja cijeneći da je svrha kazni ne financijsko kažnjavanje počinitelja, nego djelovanje na njega da prestane sa počinjenjem prekršaja.
8. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Rješenju Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, a okrivljenici su ih dužni platiti jer su proglašeni krivima za prekršaj.
9. Temeljem iznijetog valjalo je riješiti kao u izreci.
U Zaboku 4. rujna 2026.
Sudac:
Mladen Profeta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
DOSTAVITI:
1. prvookrivljenoj pravnoj osobi
2. drugookrivljenoj odgovornoj osobi
3. tužitelju
4. u spis
