1

 

Poslovni broj: 26 Gž R-9/2024-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-9/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. O., OIB:... iz L., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. "D. F. M.", OIB:..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici R. K. i K. S., zaposleni kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. rujna 2022. broj Pr-7610/2021-15, dana 26. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. rujna 2022. broj Pr-7610/2021-15.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova razlike plaće iznos od 4.656,44 kn bruto/618,02 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose (osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinačnim iznosima), dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.593,75 kn/742,42 EUR sa zateznom kamatom od 27. rujna 2022. do isplate.

 

2. Pravodobno izjavljenim žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate prekovremenog rada, te po osnovi manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od travnja 2017. do kolovoza 2020. prema određenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 20. lipnja 2022.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre

 

- da dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nisu obračunati i isplaćeni na sve odrađene sate, odnosno da nisu obračunati na sate prekovremenog rada

 

- da je financijskim vještačenjem po P. B. iz C. z. f. v. d.o.o. utvrđeno da tuženik prilikom isplata plaća u utuženom razdoblju tužiteljici nije obračunao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada, te da s osnova neobračunatih dodatka za posebne uvjete rada tužiteljici pripada iznos od 3.462,25 kn, s osnova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi da joj pripada iznos od 647,26 kn, te s osnova naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad da joj pripada iznos od 547,63 kn, odnosno ukupan iznos od 4.657,14 kn, a da matematičkom operacijom zbrajanja koju je izvršio sud ukupan iznos ispravno iznosi – 4.656,44 kn, da stranke nisu imale primjedaba na nalaz i mišljenje vještakinje koji je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan jer je izrađen u skladu s nalogom suda i na temelju priložene dokumentacije

 

-da je tužiteljica podneskom od 20. lipnja 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.657,14 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose sukladno nalazu vještakinje koji se odnosi na razdoblje od travnja 2017. do kolovoza 2020.,

 

slijedom čega zaključuje da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15.), odnosno temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18.) i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora (Narodne novine br. 92/19.), da ima pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje temeljem čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 58. KU/18, kao i da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se u konkretnom slučaju određuje temeljem čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18, naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primjenom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pa kako je visina zahtjeva utvrđena vještačenjem u skladu s čime je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev to je prvostupanjski sud toč. I. izreke presude obvezao tuženika isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.656,44 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaća.

 

 

7. U žalbi protiv presude tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno postoji proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu, te presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Smatra da je sud pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo, te nije niti pokušao utvrditi kakva je bila stvarna intencija i volja stranaka potpisnica Kolektivnog ugovora, odnosno nije jasno na temelju čega je utvrdio da je postojala volja stranaka da se utuženi dodaci i uvećanja obračunavaju i na prekovremene sate. Ukazuje da je u prilog svojim tvrdnjama priložio pravno mišljenje izvanrednog profesora dr.sc. V. G. od 29. ožujka 2018. koje sud nije uzeo u obzir, niti je iznio razloge radi kojih mišljenje nije uzeo u obzir. Zaključno smatra da iz razloga što prekovremeni sati ne ulaze u osnovnu plaću da se na iste ne obračunavaju utuženi dodaci i uvećanja.

 

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/22.) uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. citirane zakonske odredbe, obzirom novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza, nego su rezultat analize i ocjene svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a.

 

10. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, koju kao pravilnom prihvaća i ovaj sud.

 

11. Osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19., u daljnjem tekstu: KU/18) obzirom je u konkretnom slučaju (nakon određenja zahtjeva) utuženo razdoblje od travnja 2017. do kolovoza 2020.

 

12. Vezano uz žalbeno osporavanje pravnog osnova valja istači da prvostupanjski sud pravilno polazi od čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 koji propisuju strukturu plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovnu plaću - stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

 

12.1. Isto tako prema odredbi čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća ovisno o radnom mjestu, dok prema čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ima pravo na dodatak u iznosu od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće.

 

13. Posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, obzirom se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prema čl. 36. KU/13, odnosno čl. 34. KU/18, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primjenom čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12., 150/13., 153/13.), odnosno čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 24/17., 128/17., 47/18., 123/19., 66/20.).

 

14. VSRH je na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto izraženo u velikom broju presuda VSRH (npr. Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje na identičan način kao i KU/13.

 

15. Kako osnov potraživanja tužiteljice proizlazi iz citiranog materijalnog prava, dok je nalazom vještakinje koji je izrađen na bazi dokumentacije tuženika i na koje stranke nisu imale primjedaba utvrđena visina tog potraživanja, to su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeno potraživanje pod toč. I. izreke.

 

16. Nisu točni žalbeni navodi kojima tuženik ističe da sud nije iznio razloge radi kojih nije prihvatio mišljenje profesora dr.sc. V. G. od 29. ožujka 2018. jer su oni jasno navedeni pod toč. 19. obrazloženja.

 

17. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

 

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te je dosudio tužiteljici trošak od 5.593,75 kn/742,42 EUR.

 

19. Tuženik ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

 

U Varaždinu 26. veljače 2024.

 

              Sutkinja

 

                            Sanja Bađun v.r.