Poslovni broj: UsI-2009/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja FŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica&Đapić, Split, Mažuraničevo šetalište 11, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tommy d.o.o. (OIB: 00278260010), Split, Domovinskog rata 93, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/400, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 27. lipnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/25-02/6567, URBROJ: 338- 17-02-01-25-4 od 31. ožujka 2025.

III. Tužitelju FŠ ozljeda pretrpljena dana 20. siječnja 2025. izražena dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G95.2. - kompresija kralješničke moždine/nespecificirana i G82.0 - mlohava paraplegija priznaje se ozljedom na radu, te mu se u vezi istih priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za priznavanje dijagnoze izražene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: M54.4. - lumbago s išijasem, ozljedom na radu te mu se na temelju navedene dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

V. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/25-01/400, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 27. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA UP/I- 502-03/25-02/6567, URBROJ: 338-17-02-01-25-4 od 31. ožujka 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem osiguraniku FŠ, ovdje tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Tommmy d.o.o., ozljeda od 20. siječnja 2025. dijagnoze šifre prema MKB- 10 klasifikaciji G95.2. - kompresija kralješničke moždine/nespecificirana i G82.0 - mlohava paraplegija i M54.4. - lumbago s išijasem, nisu priznate ozljedom na radu te mu se u vezi s navedenim dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporenog rješenja ističući da se u pobijanom rješenju neosnovano navodi kako se njegova ozljeda ne može dovesti u vezu s događajem od 20. siječnja 2025., s obzirom na to da se ozlijedio dok je na radnom mjestu podizao gajbu s voćem, a odmah po predmetnom ozljeđivanju djelatnici hitne pomoći odnijeli su ga na hitni kirurški prijem KBC Split, zatim na neurologiju, pa na neurokirurgiju, gdje je utvrđeno kako je kod njega nastupila trauma i da je došlo do ekstruzije iv.diska u razini Th 11/12 i posljedične kompresije kralježničke moždine, koja je unatoč operacijskom liječenju dovela do oduzetosti (paraplegije). U odnosu na izneseno predlaže da se provede dokaz njegovim saslušanjem u ovom upravnom sporu, kao i saslušanje u svojstvu svjedoka JŠ iz [adresa]. i djelatnika Hitne medicinske pomoći, čija imena predlaže da se pribave službenim putem te je predložio da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalisti neurokirurgu. Smatra da je neosnovan navod iz osporenog rješenja kako je opisani događaj bio samo povod za aktualizaciju atake degenerativne bolesti torakalne kralježnice. Ističe da do predmetnog ozljeđivanja ne bi došlo da na radnom mjestu nije podizao gajbu s povrćem i da je do ozljeđivanja došlo zbog dizanja tereta, a da se u osporenom rješenju neosnovano navodi kako se njegova ozljeda ne može dovesti u vezu s događajem od 20. siječnja 2025. Ukazuje na to da do predmetnog ozljeđivanja nije imao nikakvih problema s torakalnom kralježnicom. Navodi da je pogrešan pravni stav tuženika, kao i iznesena medicinska stajališta, koja su u suprotnosti s pravnom doktrinom sudsko-medicinske struke, prema kojoj osoba odgovorna za štetu odgovara za sve posljedice proizašle iz aktivnosti koje dovode do ozljede druge osobe, čak i ako žrtva pretrpi neobično visoku razinu štete (npr. zbog postojeće ranjivosti ili zdravstvenog stanja) te se u tom smislu poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da mu se treba priznati ozljeda na radu bez obzira na eventualnu predispoziciju, ponavljajući navode da do ekstruzije iv. diska ne bi došlo da na radnom mjestu nije dizao gajbu s voćem. Naglašava da se uzročno

- posljedična veza u konkretnom slučaju može utvrditi samo vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku kojeg će imenovati sud, a u odnosu na izneseno poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj. U-III-3516/2016 od 1. prosinca 2016. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i da izmijeni prvostupanjsko rješenje na način da mu kao osiguraniku ozljedu od 20. siječnja 2025. prizna kao ozljeda na radu i to za dijagnoze G95.2 (kompresija kralježične moždine, nespecificirana), G 82.0 (mlohava paraplegija) i M 54.4 (lumbago s išijasom), te da mu se s tog osnova priznaju i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je suprotno navodima tužbe pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog, naveo da je Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja u provedbi drugostupanjskog postupka, uvidom u podatke iznesene u podnesenoj prijavi ozljede na radu, kao i sadržaj izjave osiguranika, utvrđeno da se tužitelj u događaju nastalom dana 20. siječnja 2025., za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja uobičajenih poslova, ozlijedio pri slaganju voća i povrća, kada je prilikom podizanja gajbe osjetio bol u leđima, te da slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir kako ni navodi iz prijave o ozljedi na radu ni izjava osiguranika ne upućuju na skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje na radnom mjestu, tuženik konstatira da je u ovom slučaju isključeno postojanje razloga za nepriznavanje predmetne ozljede na radu u smislu članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25. - dalje: ZOZO). Navodi da je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/ll-502-03/25-01/400, URBROJ: 338-01-10-04-25-03 od 17. lipnja 2025., koje je utvrdilo da se zatražene dijagnoze šifre prema MKB:

M54.4/lumbago s išijasom, G95.2/kompresija kralješničke moždine, nespecificirana i G82.0/mlohava paraplegija, ne mogu uzročno - posljedično vezati za predmetni događaj od 20. siječnja 2025. kao ozljeda na radu, jer se radi o degenerativnim bolestima kralježnice, napominjući da je tužitelj ranije liječen zbog bolova u kralježnici i da je opisani događaj bio samo povod za aktualizaciju atake degenerativne bolesti torakalne kralježnice. Tuženik je ostao kod zaključka da tužitelj sukladno članku 67. točkama 4. i 5. ZOZO-a, kako je utvrdilo i prvostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju, zbog atake kronične bolesti i postojanja predispozicije zdravstvenog stanja, ne ispunjava uvjete za priznavanje ozljede na radu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora održane su rasprave 8. siječnja 2026. i 10. lipnja 2026. na kojima je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Tijekom upravnog spora sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu Mirku Lapčiću.

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i saslušanjem u svojstvu svjedoka OŠ, jer njihove izjave o predmetnom događaju prileže spisu tuženika, a koje navode stranke nisu osporavale. Sud nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika hitne medicinske pomoći, ocijenivši isti suvišnim, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja tog dokaza.

7. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema članku 66. ZOZO-a ozljedom na radu prema ovom Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 18. Zakona.

9. Prema članka 67. ZOZO-a, ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koja nisu u vezi s radnim odnosom i si. 3., namjernog nanošenja ozljede od strane druga osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 76/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22., dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona, dok je odredbom članka 37. Pravilnika propisano da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

11. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja mogu li se dijagnoze šifri prema MKB-u: G95.2. - kompresija kralješničke moždine - nespecificirana, G82.0 - mlohava paraplegija i M54.4. - lumbago s išijasem, uzročno - posljedično povezati s događajem od 20. siječnja 2025. kada se tužitelj na radnom mjestu ozlijedio prilikom slaganja voća i povrća.

12. Sudski vještak neurokirurg Mirko Lapčić, nakon prethodnog izlaganja relevantnih podataka iz medicinske i ostale relevantne dokumentacije iznio je mišljenje da je kod tužitelja nesporno naglo nastala ekstruzija međukralješčane hrskavice na razini Țh 11/12 s pratećom sekvestracijom, odnosno da je „odlamanjem" dijela iste nastala prilikom naglog pokreta te da se ista s obzirom na naglo nastalu bol može definitivno povezati s predmetnom ozljedom, odnosno podizanjem tereta prilikom sagibanja u kralješnici, a koji posao je tužitelj izvršavao na radu. Pojasnio je da je ta ozljeda posljedično dovela do kompresije tj. pritiska na kralješničnu moždinu u torakalnom dijelu i da je za posljedicu imala razvoj paraplegije tj. slabosti donjih ekstremiteta. Zaključio je da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu donijeli pravilnu ocjenu u kojoj navode kako nije moguće uzročno - posljedično povezati dijagnoze kompresije kralješnične moždine, dijagnoze šifre prema MKB-u: G95.2 i mlohava paraplegija MKB G82.0 s predmetnim događajem, ističući da su upravo te dijagnoze uzrokovane naglim pokretom uz dodatno opterećenje što je u tužiteljevom slučaju rezultiralo predmetnom ozljedom. U odnosu na dijagnozu šifre prema MKB-u: 54.4/lumbago s išijasom naveo je da je to dijagnoza koja je povezana s degenerativnim stanjima kralježnice i da ista nije uzrok predmetne ozljede, već kronično stanje i u odnosu na tu dijagnozu suglasan je s mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

13. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je strankama radi očitovanja. Tuženik je u očitovanju naveo da se slaže sa sudskim vještakom vezano u odnosu na utvrđenje da je jaka bol u leđima mogla nastati zbog esktruzije diska sa sekvestracijom dijela iste prilikom dizanja tereta, ali ističe da do ekstruzije i sekvestracije diska te posljedično do kompresije kralježnične moždine ne bi došlo na zdravim, intaktnim strukturama grudne i slabinske kralježnice, prilikom izvođenja uobičajenih kretnji na radnom mjestu. Napomenuo je da je tužitelj obavljao svakodnevne radne zadatke podizanja tereta pri kojem se kralježnica sagiba i da je osjetio naglu bol i nije se mogao uspraviti, a da u predmetnom događaju nije evidentirana nikakva traumatska ozljeda, niti poremeća j u radnom procesu. Naveo je da ekstruzija diska može biti rezultat različitih čimbenika koji doprinose oštećenju intervertebralnih diskova, a to su: degenerativne promjene, navodeći da s godinama diskovi gube svoju elastičnost i vodenu komponentu, što ih čini podložnijima pucanju i hernijaciji, traumatske ozljede: navodeći da snažan udarac, pad ili nesreća mogu uzrokovati izravno oštećenje diska, ponavljajuće opterećenje: ukazujući na to da redovito podizanje teških tereta, savijanje ili rotacija tijela može povećati rizik od oštećenja diskova i posljedično dovesti do ekstruzije diska, genetska predispozicija, navodeći da nasljedni čimbenici mogu povećati sklonost ka diskopatiji, loša tjelesna postura: pojašnjavajući da dugotrajno sjedenje u nepravilnom položaju ili loša ergonomija koja može povećati pritisak na diskove, te pretilost, navodeći da višak tjelesne težine povećava opterećenje na kralježnicu, posebno na donji dio leđa. Ponavlja navode da se u predmetnom slučaju ne opisuje traumatska ozljeda kralježnice, te iznosi mišljenje da su predmetne ozljede vezane uz degenerativne promjene, a koje su uz ponavljajuće opterećenje koje tužitelj ima na radnom mjestu (podizanje teških tereta, savijanje ili rotacija tijela), dovele do pojave nagle jake boli u leđima i ekstruzije međukralježnične hrskavice. Naveo je da je kod tužitelja postojala predispozicija zdravstvenog stanja - degenerativne promjene kralježnice, koje su verificirane dijagnostičkom slikovnom obradom MR, zbog kojih je tužitelj i ranije liječen te da se nastanak navedenih dijagnoza G95.2/kompresija kralježnične moždine i G82/paraplegia ne mogu priznati ozljedom na radu. Zaključno je naveo da je suglasan s mišljenjem sudskog vještaka koji je potvrdio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva da je dijagnoza lumbago s išijasom MKB-10 M54.4 povezana s degenerativnim stanjima kralježnice i da je to kronično stanje. Slijedom navedenog, navodi da uz opisani mehanizam nastanka naglo nastale boli u leđima pri obavljaju uobičajenih radnih aktivnosti, bez vanjske traume i uz kronične degenerativne promjene kralježnice verificirane slikovnom dijagnostičkom obradom (MR), ostaje pri nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. lipnja 2025. prema kojem se dijagnoze G95.2/kompresija kralježnične moždine, G82/paraplegia, M54.4/lumbago s išijasom, vezano za događaj od 20. siječnja 2025. ne mogu priznati ozljedom na radu, jer se u predmetnom događaju radi o dijagnozama koje su posljedica stečene predispozicije zdravstvenog stanja.

14. Tužitelj nije dostavio očitovanje na dostavljeni nalaz i mišljenje, a na raspravi održanoj kod ovog suda 25. kolovoza 2026. naveo je kako su prigovori tuženika na provedeno neurokirurško vještačenje neosnovani te da su nalazi tuženika utemeljeni na mišljenju liječnika koji se u svom radu ne bave liječenjem ovakvih ozljeda. Istaknuo je da se liječenjem ovakvih ozljeda bave specijalisti neurokirurzi i to upravo dr. Mirko Lapčić kojeg je sud odredio za sudskog vještaka u ovom upravnom sporu.

15. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti su predlagale eventualno novo vještačenje.

16. S obzirom na to da se tuženik suglasio s mišljenjem sudskog vještaka da je kod tužitelja jaka bol u leđima nastala zbog esktruzije diska sa sekvestracijom dijela iste prilikom dizanja tereta, nakon čega tuženik iznosi teoretski moguće uzroke ekstruzije diska, koji mogu biti rezultat različitih čimbenika, pri čemu opisani mehanizam nastanka naglo nastale boli u leđima pripisuje obavljaju uobičajenih radnih aktivnosti tužitelja te s tim u vezi degenerativnim promjenama kralježnice, dok je sudski vještak jasno i decidirano naveo mehanizam nastanka ozljede - nagli pokret tijela prilikom podizanja tereta (15 kilograma), po ocjeni ovog suda, tuženik nije doveo u sumnju izneseni zaključak sudskog vještaka u odnosu na mehanizam nastanka navedene ozljede, a što je za posljedicu imalo nastanak ozljede dijagnoze prema MKB-u: G95.2/kompresija kralježnične moždine, a što je posljedično dovelo do dijagnoze prema MKB-u:

G82/paraplegia, dok je u odnosu na dijagnozu šifre prema MKB -u: 54.4/lumbago s išijasom naveo da je to dijagnoza koja je povezana s degenerativnim stanjima kralježnice i da ista nije uzrok predmetne ozljede, već kronično stanje , s kojim zaključkom se suglasio i tuženik.

17. Slijedom iznesenog, prema mišljenju ovog suda, sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju iznio argumentirane i jasne razloge zbog kojih se dijagnoze prema MKB-u.G95.2/kompresija kralježnične moždine i G82/paraplegia mogu smatrati ozljedom na radu, a zbog čega se ne može smatrati da je dijagnoza šifre prema MKB- u: 54.4/lumbago s išijasom nastala kao posljedica predmetnog događaja od 20. siječnja 2025., a koji su utemeljeni na priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Ovaj sud ocijenio je vjerodostojnim i objektivnim dokazom nalaz i mišljenje sudskog vještaka neurokirurga, koji je dan sukladno zadaći suda i koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, a u kojem je valjano obrazložena uzročna veza predmetnog događaja, koji je kod tužitelja za posljedicu imao nastanak dijagnoza G95.2/kompresija kralježnične moždine i G82/paraplegia.

18. Uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća da se dijagnoze izražene šifrom prema MKB-u:G95.2/kompresija kralježnične moždine i G82/paraplegia mogu smatrati ozljedom na radu. S obzirom na izloženo, po ocjeni ovog suda, javnopravna tijela pogrešno su utvrdila relevantnu činjenicu da se u odnosu na te dijagnoze radi o stečenim predispozicijama zdravstvenog stanja - degenerativnim promjena kralježnice, te da nema mjesta primjeni članka 66. točki 1. ZOZO-a (nagla promjena položaja tijela), zbog čega je u navedenom dijelu pogrešno primijenjen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud u točki I. i II. izreke, pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a, poništio osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te sam riješio upravnu stvar.

19. Budući da su nalaz i mišljenja sudskog vještaka, kao i nalazi i mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije suglasna u ocjeni da dijagnoza izražene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: M54.4. - lumbago s išijasem, nije posljedica predmetnog događaja, jer se radi o kroničnom stanju, sud u navedenom dijelu prihvaća pravilnim utvrđenje tuženika da se radi o ataku kronične bolesti, pa se ista sukladno članku 67. točki 4. ZOZO-a ne smatra ozljedom na radu, radi čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

20. Sukladno ovlaštenju iz članka 148. stavka 4. ZUS-a, sud će o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.

U Splitu 4. rujna 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, e- komunikacijom

- tuženiku, e- komunikacijom

- zainteresiranoj osobi, e - komunikacijom

- u spis