REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1892/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CA, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1762/2024 od 12. studenog 2024. s izmjenom od 31. kolovoza 2026., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe ĆA, optuženog CA i njegovog branitelja, odvjetnika Đure Zoroe, dana 4. rujna 2026. objavio je, a 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda broj K- 1892/2024-2 od 3. siječnja 2025. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog CA, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

II.

Optuženi CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i Ć rođene Ž, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završio Industrijsko- strojarsku školu, oženjen za G, otac troje djece, djeca rođena 2004., 2005. i 2013. godine, nezaposlen, supruga nezaposlena, prema navodima optuženika o imovnom stanju obitelj se uzdržava od novca koji je ishođen kreditom u iznosu od 20.000,00 eura prije sedam godina, uzdržavaju ga roditelji i to od mirovine i od neprijavljenog rada, ne zna iznose mirovine i neprijavljenog rada svojih roditelja, posjeduje ušteđevinu od 1000 do 2000 eura iz gore navedenog kredita, nije vlasnik vozila niti je vlasnik nekretnina, supruga je suvlasnica nekretnine na adresi prebivališta, kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e :

što je

15. studenog 2023., oko 21:47, u Zagrebu, Varaždinska 38, u ugostiteljskom objektu Laganini, pristajući da mu nanese teške tjelesne ozljede, ŽA stisnutom šakom zadao najmanje četiri udarca u području lica, uslijed čega je zadobio ranu razderotinu kože glave u području lijeve obrve s okolnim krvnim podljevom potkožja, oguljotinu kože glave u području desne obrve, krvni podljev kože i potkožja oko desnog oka, prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, krvni podljev i oteklinu mekog oglavka desno čeono-sljepoočno-tjemeno, kontuzijsku ranu desne strane donje usne, što u ukupnosti predstavlja tjelesnu povredu,

dakle,

s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je

počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede – opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11.

te se optuženik na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11.

o s u đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci

te se na temelju čl. 56. KZ/11 na optuženika primjenjuje uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je dužan nadoknaditi trošak postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08., i to paušalni trošak u iznosu od 500,00 € i trošak sudskomedicinskih vještačenja u iznosu od 448,09 € te mu se nalaže da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplati ukupan iznos od 948,09 € u državni proračun.

III. Protekom roka iz toč. II. izreke presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženik ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO-DO-1762/2024. od 12. studenog 2024. protiv okrivljenog CA zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11. , koju je izmijenilo na raspravi 31. kolovoza 2026. u pogledu oblika krivnje.

2. Oštećenik – žrtva (u daljnjem tekstu oštećenik) ŽA nije postavio imovinskopravni zahtjev.

3. Optuženi CA pozvan da se očituje o optužbi s izmjenom naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo.

4. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka (list 128-129. spisa) naveo da je te zgode bio u cafe baru sa GA, a oštećenika je znao jedino iz viđenja. Tijekom više sati su sjedili za stolom i pili alkoholna pića. U jednom trenutku je GA otišao, a pridružio im se RA. S obzirom da oštećenik nije plaćao svoj dio računa nego je račune spremao u džep, on (optuženik) mu je to prigovorio nakon čega ga je oštećenik udario jedan ili dva puta. On (optuženik) se htio izmaknuti i htio je izbjeći te udarce, a u jednom trenutku je shvatio da će pasti pri čemu ga je oštećenik 5 ili 6 puta udario pepeljarom u glavu, iako se ovdje na raspravi spominjala čaša što nije točno. On (optuženik) je uhvatio oštećenika da bi ga srušio zajedno sa sobom jer je oštećenik snažne i krupne građe i nakon toga je udarao oštećenika, a pod pretpostavkom da je oštećenik pustio njegovu majicu i zaštitio se rukom, isti ne bi dobio niti jedan udarac. Oštećenik je rekao da uzima psihoaktivne tablete i njega (optuženika) je te zgode bilo strah za život. Od tog događaja ga (optuženika) je boljela noga i napuknut mu je zub koji je kasnije puknuo i još nije popravljen. Na policiji su mu rekli da ovaj događaj neće rezultirati nikakvim postupkom no da su dužni predmet proslijediti državnom odvjetništvu. On (optuženik) ne zna tko može reći u kojem trenutku je dosta udaraca. I nakon što je završio s udarcima oštećeniku, isti ga je držao za nogu kao da mu nije bilo dosta udaraca. Te zgode nije namjeravao nanijeti teške tjelesne ozljede, a 5 ili 6 puta je rekao oštećeniku da pusti njegovu majicu, što isti nije učinio. Pri kraju događaja oštećenik ga je uhvatio za nogu pa je istoga lupio po ruci jer je shvatio da će isti nastaviti s napadom. Na upit kako je taj sukob završio, optuženik je odgovorio da je završio tako da je oštećenik ustao i stao ispred njega nakon čega je rekao oštećeniku da ga ostavi na miru. Pod pretpostavkom da je oštećenik ostao ležati na podu, on (optuženik) bi ostao i pričekao hitnu pomoć. Kad su ga pozvali u policijsku postaju, rekli su mu da se nema čega bojati i neka slobodno dođe. Na ponovni upit kako je sukob završio, optuženik je rekao da je njega povukao RA te je htio izaći na izlaz koji se nalazi u pekari, no taj izlaz je bio zatvoren pa se vratio u kafić i ponovno prošao pokraj mjesta sukoba da bi izašao kroz vrata kafića. Na upit čega se bojao, optuženik je rekao da se bojao oštećenikovih očiju i face jer oštećenik djeluje kao da gleda kroz vas. Nije znao ima li oštećenik kod sebe nož. Udarao je oštećenika slabim intenzitetom i to zato da on pusti njegovu majicu, a on (optuženik) je taj koji se te zgode morao braniti. Na upit zastupnice optužbe je li od ranije znao da oštećenik uzima tablete, optuženik je rekao da je od ranije u više navrata čuo za oštećenika da se on znao potući, da je ratni vojni invalid, da ima PTSP i da pije alkohol, a oštećenik te zgode nije bio normalan. Na upit je li oštećenik bio krvav nakon događaja, optuženik je rekao da je oštećenik imao posjekotinu na glavi, a on je u tom događaju teže ozlijeđen nego oštećenik. Poslije ovog događaja nije kontaktirao oštećenika.

4.1. U obrani nakon izmjene činjeničnog opisa i na kraju dokaznog postupka, optuženik je naveo da ostaje kod svega što je rekao te ponovno ističe da se te zgode branio i da nije bilo nikakve namjere da nanese ozljede

4.2. U obrani prilikom prvog ispitivanja dana 16. studenog 2023. (DVD uz list 27. spisa), koju je sud reproducirao sukladno čl. 435. ZKP/08., optuženik je u bitnome naveo da je u inkriminirano vrijeme sjedio u caffe baru za stolom s oštećenikom koji je u jednom trenutku počeo pričati o svom ratnom putu te ga je lupio čašom po glavi, a zatim ga je par puta i rukama udario u predjelu glave. Isprva nije uzvratio udarce oštećeniku, ali kada mu je oštećenik uputio još dva udarca, primio ga je i srušio na pod gdje ga je tukao dok ga je oštećenik čitavo to vrijeme držao za majicu i govorio mu da će ga ubiti. Tukao je oštećenika samo zato što je bio svjestan toga da će oštećenik u suprotnome, odnosno ako ga pusti, nasrnuti na njega. Žao mu je, ali morao se obraniti

5. Iz obrane optuženika proizlazi da isti osporava namjeru teškog ozljeđivanja oštećenika te se poziva na nužnu obranu (kada je rekao da se bojao za svoj život). Ostale okolnosti nisu bile sporne. Stoga je valjalo utvrditi s kojom namjerom je optuženik postupao te zgode i je li isti postupao u nužnoj obrani.

6. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka ŽA (list 117-119. spisa) te je pročitao iskaze svjedoka RA od 2. prosinca 2025. s lista 102-103 spisa i svjedoka GA od 2. prosinca 2025. s lista 103-104 spisa. Proveo je sudsko medicinsko vještačenje po dr. Petru Škaviću tako da je vještak iznio svoj nalaz i mišljenje na raspravi (list 126.-127. spisa) pri čemu je također ostao kod nalaza i mišljenja u pisanom obliku od 31. listopada 2024. s lista 62-65 spisa.

6.2. Sud je reproducirao snimku nadzorne kamere (DVD iza lista 21. spisa) te je pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 5-8 spisa, medicinsku dokumentaciju za oštećenika s lista 15-19 spisa, potvrdu i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s lista 20-21 spisa, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola s lista 34 spisa, medicinsku isprava za optuženika, razgledao je fotografije s lista 36-45 spisa te je pročitao medicinsku dokumentaciju s lista 51-59 spisa. Na kraju dokaznog postupka je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika s lista 91. spisa i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika s lista 93. spisa.

6.3. Sud je u smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08. odbio kao nevažan dokazni prijedlog optužbe da se provede psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje oštećenog ŽA na okolnost sposobnosti za davanje iskaza i kapaciteta za prisjećanje na događaj koji je predmet postupka. Naime, iskaz oštećenika nije od odlučne važnosti za utvrđivanje tijeka događaja koji je predmet postupka s obzirom na druge dokaze na temelju kojih se može precizno utvrditi činjenično stanje pa, slijedom toga, nije potrebno provoditi vještačenje na okolnost da li svjedok govori neistinu u svom iskazu kada kaže da se ničega ne sjeća.

7. Svjedok ŽA je u svom iskazu od 8. travnja 2026. (list 117-119. spisa) osporio da je zadobio bilo kakve ozljede, da bi se sjećao događaja zbog kojega je pozvan na sud i da bi s optuženikom bilo kada razgovarao. Dodao je da boluje od PTSP-a. Također je naveo da mu nije poznata medicinska dokumentacija sastavljena u Kliničkoj bolnici Dubrava na listu 52-59 spisa na njegovo ime, niti se sjeća da bi bio kod liječnika, niti da bi zadobio ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Na predočenje iskaza svjedoka RA od 2. prosinca 2025. s lista 101-103. spisa i iskaza svjedoka ĐA od 2. prosinca 2025. s lista 103-104. spisa, svjedok je bitnome rekao da mu je ostalo „u magli“ da je sjedio sa GA, da je došlo do prepucavanja i „natezanja“, kao i da nema potraživanja prema optuženiku i da se ne sjeća hitne pomoći. Ne smatra se oštećenim od strane optuženika i ne želi da se protiv optuženika vodi postupak zbog teške tjelesne ozljede.

7.1. Svjedok RA je u svom iskazu od 2. prosinca 2025. (list 102-103. spisa) u bitnome naveo da je te zgode sjedio i pio alkoholna pića u caffe baru Laganini sa GA, optuženikom i oštećenikom. U jednom trenutku je GA otišao kući, a optuženik, oštećenik i on su ostali sjediti za stolom. Nakon toga je došlo do svađe pa je oštećenik jedan do tri puta ošamario optuženika nakon čega su se oni dvojica počeli hrvati te su pali na pod, a on (svjedok) je povukao optuženika da ih razdvoji. Nakon što je ŽA ošamario optuženika, optuženik je podigao ruke, nakon čega su oni pali na pod, time da se drugih detalja njihovog fizičkog sukoba ne može sjetiti zbog utjecaja alkohola. Opisujući hrvanje optuženika i oštećenika, svjedok je rekao da je optuženik vjerojatno udario oštećenika nekoliko puta. Nakon toga je oštećenik ostao ležati na podu, time da je bio pri svijesti iako se nije mogao ustati, a optuženik i on (svjedok) su krenuli prema van. Obojica su bili ozlijeđeni te je optuženik imao posjekotine po licu ili glavi, a ni je vidio ozljede ŽA jer je krenuo prema van. Vikao je da razdvoji optuženika i oštećenika koji je držao optuženika za majicu.

7.2. Svjedok GA je u svom iskazu od 2. prosinca 2025. (list 103.- 104 spisa) u bitnome naveo da je prijatelj s oštećenikom, koji ga je te zgode pozvao da se vide na piću. Došao je u caffe bar Laganini s optuženikom te su se oni trojica družili tijekom par sati, pridružio im se RA i dok je on (svjedok) bio s njima u društvu, nije bilo nikakvih problema između njih četvorice nakon čega je on (svjedok) otišao kući. Oštećenik ga je nazvao par dana nakon ovog događaja i tada se malo ispričavao te rekao da se on ničega ne sjeća, da ne zna što je bilo, da nema nikakvih problema s optuženikom niti da ima potraživanja prema optuženiku. Naime, oštećenika je odvela hitna pomoć, a poznato mu je da su se optuženik i ŽA potukli. Čuo je s više strana da je ŽA napao optuženika i razbio čašu na njegovoj glavi, a da se optuženik branio i da je tako je oštećenik zadobio ozljede.

7.3. U pisanom nalazu vještaka sudske medicine od 31. listopada 2024. s lista 62-65. spisa je navedeno da je oštećeni ŽA ozlijeđen od strane druge osobe u događaju od 15. studenog 2023. i da su pregledom i tijekom liječenja kod njega utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze: rana razderotina kože glave u području lijeve obrve s okolnim krvnim podljevom potkožja, oguljotina kože glave u području desne obrve, krvni podljev kože i potkožja oko desnog oka, prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, krvni podljev i oteklinu mekog oglavka desno čeono - sljepoočno-tjemeno i kontuzijska rana desne strane donje usne. Vještak je dalje naveo da te ozljede svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu, da su nastale višekratnim djelovanjem sile slabog do srednjeg intenziteta, da su za njihov nastanak bila potrebna najmanje četiri zasebna, međusobno odvojena djelovanja sile

- udarca nekim tupotvrdim sredstvom, a u pravilu se, u okvirima fizičkih sukoba, radi o udarcima stisnutom šakom. U trenutku ozljeđivanja oštećenik se nalazio okrenut sučelice ili pod nekim manjim otklonom od toga položaja prema počinitelju. Također je naveo da su udarcem već nešto jačeg intenziteta u predjelu očiju i nosa mogle nastati teške tjelesne ozljede.

7.3.1. U usmenoj dopuni od 31. kolovoza 2026. (list 126-127. spisa) vještak je razgledao fotografije optuženika na listovima 36-45 te je naveo da je optuženik zadobio tri ozljede, i to - oguljotinu kože desne šake u području nadbližem zglobu među člancima 3. i 4. prsta, dvije ogrebotine kože lijeve strane vrata neposredno uz bazu prema prsnom košu i ogrebotinu kože lijeve strane glave čeono -sljepoočnog- tjemena, koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Ogrebotine kože vrata i glave izgledom i karakteristikama odgovaraju onima nastalima kosim udarcem ili povlačenjem nekog tupo tvrdog sredstva male kontaktne površine, a u pravilu i u okviru fizičkih sukoba se viđaju takve ozljede nastale ogrebom nokta druge osobe. Utvrđene ozljede desne šake nastale su kosim udarcem ili struganjem navedenog dijela tijela o neku tupo tvrdu prepreku u prostoru i u podlogu; udarcem nekog tupo tvrdog sredstva po ruci optuženika, a mogle su nastati i udarcem rukom optuženika u neki dio tijela druge osobe-oštećenika. Na majici optuženika vidljiv je i trag crvene boje nalik na krv, a temeljem fotografije nije moguće zaključivati radi li se o krvi optuženika ili neke druge osobe kao niti o izvoru krvarenja. Vezano za ozljedu na glavi optuženika vještak je rekao da je ista mogla, među ostalim nastati i kosim povlačenjem uz minimalan intenzitet pritiska nekog fragmenta stakla, no nije takvih karakteristika da bi nastala udarcem čitavom staklenom čašom. Za ozljede vrata i glave optuženika je naveo da iste odgovaraju ozljedama žrtve, a da nisu tipične obrambene ozljede niti tipične napadačke ozljede. Nakon reprodukcije snimke nadzorne kamere, vještak je naveo da su vidljivi višestruki udarci rukama oba sudionika inkriminiranog događaja jednog prema drugome i to poglavito u predio glave i vrata kao i pad, odnosno odguravanje s posljedičnim padom oštećenika na leđa i djelomično posrtanje optuženika prema istome nakon čega optuženik upućuje glavninu udaraca desnom rukom, doima se zatvorenom šakom, lijevom rukom, doima se otvorenim dlanom te nakon odmicanja od oštećenika , optuženik poduzima još tri zamaha nogom prema oštećeniku koji se pritom i dalje nalazi na tlu. U navedenom dijelu video snimke vidljivi su mehanizmi i djelovanja sudionika ozljeđivanja podobni za nastanak svih utvrđenih ozljeda, kako oštećenika tako i optuženika. Vezano za veliki broj udaraca optuženika u predio glave oštećenika vještak je naveo da je moguće da su neki od udaraca bili intenziteta sile nedovoljnog za nastanak izvana vidljivih ozljeda na tijelu oštećenika, i to iz razloga što bi sam zamah bio nedovoljnim intenzitetom sile, ali isto tako su neki mogli biti i "umanjenim" djelovanjem samog oštećenika, njegovom obranom (podmetanjem ruke, pridržavanjem i odguravanjem optuženika). Držanje optuženika za gornji dio odjeće od strane oštećenika ne umanjuje intenzitet zamaha rukom od strane optuženika. Na predočenje fotografije s lista 40 spisa na kojoj je prikazana nadlanica desne šake optuženika, vještak je naveo da takve ozljede nastaju udarcem ili udarcima šakom u neku tupo tvrdu prepreku u prostoru, a što može biti i neki dio tijela druge osobe te bi se u konkretnom slučaju nastanak ovih ozljeda mogao povezati sa zadavanjem udaraca desnom šakom od strane optuženika u tijelo oštećenika i nastanak utvrđenih ozljeda oštećenika.

7.4. Na fotografijama na listu 36-45. se nalazi optuženik odjeven u crvenu jaknu, ima ozljede na jagodicama desne šake, tragove krvi na majici i ozljedu na glavi.

7.5. Na snimci nadzorne kamere (DVD uz list 21. spisa, četvrta snimka oznake „Camera 2“ koja završava brojem 4500) se vidi unutrašnjost kafića time da se s lijeve strane nalaze staklena vrata i ulazak u pekaru. U 21:47 h se u donjem lijevom uglu snimke vidi gornji dio muškarca u crvenoj jakni, a radi se o optuženiku, kako zadobiva udarac otvorenim od strane osobe koja nije u kadru. Nakon toga optuženik polije pićem tu osobu (radi se o oštećenom ŽA) pa se vidi da optuženik dobiva 5 udaraca u glavu predmetom koji po boji i obliku nalikuje pepeljari i koji se rasprsne prilikom petog udarca. Nakon toga optuženik hvata oštećenika za tijelo i ruši ga na pod, a oštećenik pada na pod i dok leži djelomice na leđima i djelomice lijevom boku, optuženik klekne do njega i 21 puta udari ga u područje lica stisnutom šakom pri čemu zadaje udarce velikom brzinom i s velikom snagom. Oštećenik drži optuženika za jaknu nakon čega ga optuženik udara još 2 puta otvorenim dlanom pa onda još 2 puta lijevom rukom i otvorenim dlanom nakon čega u kadar ulazi muškarac u crnoj jakni (RA) i ponaša se kao da će razdvajati optuženika od oštećenika. Oštećenik i dalje drži optuženika za jaknu te ga optuženik udara još 3 puta u glavu, potom se optuženik ustaje, nogom udara oštećenika, što se vidi samo djelomično, ali iz zamaha noge je vidljivo da nailazi na prepreku ondje gdje leži oštećenik i optuženik s RA odlazi na izlaz koji vodi u pekarnicu. Nakon toga optuženik se vraća kroz vrata pekarnice i prolazi kroz kafić. Oštećenik za to vrijeme pokušava ustati i ustaje uz posrtanje, a optuženik prolazi pokraj njega. Potom oštećenik tetura kroz kafić te mu gosti nude sjesti. Oštećenik ima lice obliveno krvlju.

8. Ocjenjujući dokaze sud je prihvatio kao autentične i istinite sve isprave jer ih nitko nije osporavao, a sastavljene su od osoba u obavljanju njihovog posla (policije i liječnika) i bez osobnog motiva u odnosu na sadržaj isprava. U onim detaljima u kojima se sadržaj isprava razlikuje od navoda ispitanih osoba, sud je prihvatio isprave kao vjerodostojniji izvor saznanja. Prihvaćeni su kao vjerodostojni snimka nadzorne kamere i fotografije jer sud nije imao razloga sumnjati u njihovu autentičnost i vjerodostojnost.

8.1. Ispitani svjedoci RA i GA su svoje iskaze intonirali na način da su umanjivali nasilje koje je optuženik primijenio prema oštećeniku, i to RA kao očevidac, a GA kao svjedok koji ima posredna saznanja o fizičkom sukobu između optuženika i oštećenika. Očito se radi o svjedocima koji su pristrani u korist optuženika te su svoje iskaze usmjerili na otklanjanje i umanjenje njegove kaznene odgovornosti. Njihovi navodi o fizičkom sukobu su opovrgnuti snimkom nadzorne kamere te nalazom vještaka na temelju kojih je moguće nedvosmisleno utvrditi tijek događaja. Nije prihvaćen niti iskaz svjedoka ŽA da se ničega ne sjeća i da nije bio ozlijeđen u studenom 2023. budući da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je odmah nakon događaja orijentiran, pri svijesti i kontaktibilan, kao i da je komunicirao s liječnicima pa stoga nije moguće da se baš ničega ne sjeća vezano za događaj koji je predmet postupka. Očito je i taj svjedok iskazivao u korist optuženika i u namjeri njegove ekskulpacije, a njegov iskaz je opovrgnut medicinskom dokumentacijom, nalazom vještaka i snimkom nadzorne kamere.

8.2. Prihvaćen je u bitnome nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Petra Škavića budući da je isti stručan i argumentiran, a stranke nisu imale primjedbe na takav nalaz.

8.3. Nije prihvaćena obrana optuženika u pogledu spornih okolnosti budući da je očito usmjerena na neistinito otklanjanje svoje kaznene odgovornosti te je opovrgnuta snimkom nadzorne kamere, fotografijama, medicinskom dokumentacijom i nalazom vještaka iz kojih jasno proizlazi tijek događaja i količina njegovog nasilja, odnosno trenutak napada od strane oštećenika i optuženikov nasilni odgovor koji se sastojao u zadavanju udarca stisnutom šakom u područje glave oštećenika. Obrana optuženika je usmjerena na dvije okolnosti (izostanak namjere teškog ozljeđivvanja i strah za vlastiti život), a sud smatra da je isključena mogućnost jedne i druge.

8.3.1. Vezano za navod optuženika da nije imao namjeru ozlijediti oštećenika , takav navod je u direktnoj suprotnosti sa snimkom nadzorne kamere na kojoj se jasno vidi da optuženik koji, nakon što ga oštećenik udari pet puta pepeljarom, hvata oštećenika za tijelo i ruši ga na pod od čega oštećenik padne, i dok je isti djelomice na leđima i na lijevom boku, optuženik klekne do njega te mu stisnutom šakom zadaje kontinuitet udaraca (čak dvadeset i jedan) u područje lica nakon čega ga udari otvorenim dlanom ukupno sedam puta i još jedan puta nogom nakon što se ustao. Prema tome, nema sumnje da je optuženikova namjera bila udarati i teško ozlijediti oštećenika jer nema drugog objašnjenja za kontinuitet od ukupno dvadeset devet udaraca (stisnutom šakom, otvorenom šakom i nogom) tijekom kojih je oštećenik leži na podu i ne može napadati, a niti se braniti. Imajući u vidu da je snaga optuženikovih udaraca bila takva da je dovela, pored ostalog, do prijeloma oštećenikovih nosnih kostiju s pomakom ulomaka, da je optuženik ozlijedio šake od brojnosti i snage udaraca (vidljivo na fotografiji na listu 40. spisa), a da je vještak rekao da je isti primijenio silu slabog do srednjeg intenziteta u sudskomedicinskom smislu, tada nema sumnje u optuženikovu namjeru te zgode.

8.3.2. Vezano za navod optuženika da se bojao za svoj život, sud je našao da je isti također neprihvatljiv. Naime, takav navod je usmjeren na nužnu obranu, a čl. 21. st. 2. KZ/11 definira nužnu obranu kao obranu prijeko potrebnu da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Nema sumnje da je oštećenik te zgode prema optuženiku poduzeo protupravan napad s pet udaraca pepeljarom u optuženikovu glavu i da se optuženik imao pravo braniti od daljnjeg napada, jer je imao razloga očekivati da će se napad nastaviti. S te strane kao i sa stanovišta prava samozaštite, optuženikova reakcija rušenjem oštećenika i zadavanjem jednog ili dva udarca u glavu je bila opravdana jer je u takvim radnjama sadržana proporcionalnost između intenziteta napada oštećenika i obrambene radnje optuženika. Takva radnja bi bila dovoljna za onesposobljavanje oštećenika u daljnjem napadu (jer je oštećenik onemogućen u daljnjem napadu dok leži na leđima i boku), a sve daljnje optuženikove radnje predstavljaju tzv. intenzivan eksces (prekoračenje jačine obrane koja povlači mogućnost blažeg kažnjavanja po čl. 21. st. 3. KZ/11. ili isključenje krivnje po čl. 21. st. 4. KZ/11.), a taj intenzivan eksces je potom prerastao u ekstenzivan eksces s obzirom da je optuženik daleko prekoračio vremenske granice napada pa je izostao element istodobnosti napada i obrane. Ekstenzivni eksces se uopće ne priznaje kao nužna obrana te se radi o kažnjivom ponašanju. Optuženik je rušenjem oštećenika i zadavanjem jednog ili dva udarca u glavu po općem iskustvu i situaciji vidljivoj na nadzornoj kameri, istoga potpuno onesposobio te nije imao nikakvog razloga nakon toga se bojati za svoj život i svaki daljnji udarac nije bio opravdan iz perspektive samozaštite s obzirom da oštećenik leži na leđima. Optuženik je svoje udarce opravdao strahom od oštećenikovih očiju i izraza lica, dakle nije rekao da bi se bojao napada nego je svoj navodni strah obrazložio iracionalnim argumentima. Optuženik nije mogao osjećati strah o kojem je govorio u svojoj obrani i iz razloga što su on i oštećenik slične tjelesne građe, a optuženik je 14 godina mlađi od oštećenika što govori u prilog bolje optuženikove fizičke forme. Time su optuženikove radnje iz obrambenih prešle u napadačke te su stoga kažnjive. Zbog svega navedenog, nije prihvaćena obrana optuženika u pogledu činjenice da se bojao za svoj život, a sud je zaključio da je optuženik bio motiviran prethodnim verbalnim sukobom i osvetom za udarce pepeljarom.

8.3.3. Dakle, obrana optuženika nije prihvatljiva u odnosu na sporne okolnosti.

9. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio kaznenu odgovornost optuženika.

10. Optuženik nije osporio da je u vrijeme i na mjestu navedenima u činjeničnom opisu došlo do fizičkog sukoba s oštećenim ŽA i da mu je zadavao udarce u područje lica, kao i da mu je nanio ozljede navedene u činjeničnom opisu, a te okolnosti proizlaze iz njegove obrane, snimke nadzorne kamere, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Petra Škavića i medicinske dokumentacije za oštećenika. Okolnost da je te zgode došlo do fizičkog sukoba među njima je potvrdio i svjedok RA, iako isti umanjuje količinu optuženikovog nasilja.

11. Sud je zaključio da je optuženik te zgode postupao u namjeri teškog ozljeđivanja s obzirom na nalaz vještaka, broj udaraca te njegovo ostalo ponašanje te zgode.

11.1. Naime, vještak je našao da su te zgode mogle nastati teške tjelesne ozljede kod oštećenika udarcem optuženika nešto jačeg intenziteta u predjelu očiju i nosa.

11.2. Nadalje, činjenica da je optuženikova namjera bila zadati tešku tjelesnu ozljedu proizlazi iz okolnosti da je optuženik uputio brojne udarce stisnutom šakom u područje lica uslijed čega je oštećenik zadobio ranu razderotinu kože glave u području lijeve obrve s okolnim krvnim podljevom potkožja, oguljotinu kože glave u području desne obrve, krvni podljev kože i potkožja oko desnog oka, prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, krvni podljev i oteklinu mekog oglavka desno čeono - sljepoočno-tjemeno, kontuzijsku ranu desne strane donje usne. Iz snimke je vidljiva njegova ustrajnost u udaranju oštećenika takvom snagom koja je dovela i do ozljeda vlastite šake, iako se u sudskomedicinskom smislu radi o udarcima slabog do srednjeg intenziteta. Dakle, nema sumnje da je optuženikova namjera bila teško ozlijediti oštećenika jer nema drugog objašnjenja za njegovo ponašanje.

11.3. I nakon zadavanja tih udaraca, optuženiku nije bilo dovoljno pa se ustao i potom oštećenika udario otvorenim dlanom još sedam puta te nogom jedan puta što dodatno potvrđuje njegovu nasilnu namjeru te zgode. Povrh svega, optuženik se tako ponašao ne mareći što su ondje bili prisutni drugi gosti kafića koji su sleđeno promatrali što se zbiva (vidljivo na snimci nadzorne kamere), a optuženik je bio toliko fokusiran na teško ozljeđivanje oštećenika da nije vodio računa o neprimjerenosti vlastitog izgleda budući da su mu tom prilikom spale hlače zbog čega mu je skoro cijela stražnjica ostala nepokrivena na očigled svih prisutnih što se sve vidi (na žalost raspravnog suca) na nadzornoj kameri.

11.4. Kod takvog stanja stvari, optuženik je za kazneno djelo kriv (čl. 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, optuženik nije osporavao ubrojivost, niti je predložio provođenje dokaza na tu okolnost , iako je iz njegovih podataka s lista 34. spisa vidljivo da je isti bio alkoholiziran. Nastavno, isti je postupao s izravnom namjerom (čl. 28. st. 2. KZ/11.) prvog stupnja budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njegovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinio kazneno djelo. Udaranjem stisnutom šakom u lice osobe koja nemoćno leži iz neposredne blizine, a optuženik je klečao odmah pored oštećenika, isključuje mogućnost promašaja prilikom udaranja pa se radilo o izravnoj namjeri. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno nanositi teške tjelesne ozljede. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga jer to ne proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženika su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede u pokušaju.

11.5. Djelo je ostalo u pokušaju u smislu čl. 34. KZ711. jer je izostala posljedica u vidu teške tjelesne ozljede, a optuženik je s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede pri čemu je vještak naveo da je takvim postupanjem mogla nastati i teška tjelesna ozljeda.

12. Sud je iz činjeničnog opisa izostavio navod „natučenje zdjelice“ jer je vještak u pisanom nalazu i mišljenju rekao da nema objektivno medicinski utvrđenih i opisanih znakova ozljede pa se ne radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu.

13. Međutim, unatoč ovakvim stavovima suda, optuženik je proglašen krivim za postupanje u neizravnoj namjeri, dakle proglašen je krivim da je postupao pristajući da teško tjelesno ozlijedi oštećenika (jer mu se to stavlja na teret izmjenom optužnice od 31. kolovoza 2026.), a to stoga što sud ne smije prekoračiti optužbu i optuženika osuditi za djelo teže od onoga koje mu se stavlja na teret bez obzira na rezultate dokaznog postupka. Naime, odredba čl. 449. st. 1. i 2. ZKP/08 propisuje da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, kao i da sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret.

14. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

14.1. Kao otegotno sud je uzeo u obzir količinu nasilja koju je optuženik poduzeo nakon što je bilo izvjesno da je oštećenik onesposobljen u daljnjem napadu, a što je obrazloženo u toč. 8.3.1. – 8.3.2. te je vidljivo iz snimke nadzorne kamere (toč. 7.5. ovog obrazloženja), a koja količina nadmašuje osnovna obilježja kaznanog djela. Nadalje, kazneno djelo je počinjeno na javnom mjestu naočigled gostiju kafića koji se nisu usudili umiješati u sukob zbog žestine optuženikovog nasilja, čime je izazvao nelagodu i osjećaj nesigurnosti nazočnim osobama.

14.2. Kao olakotno je uzeto u obzir da je optuženik kazneno neosuđivana osoba (list 93. spisa) i prekršajno nekažnjavana osoba (list 91. spisa) pa nema dokaza o ranijem problematičnom ponašanju optuženika . Olakotna okolnost je činjenica da je oštećenik započeo fizički sukob i da je optuženik u tom sukobu zadobio tri ozljede, i to dvije ogrebotine kože lijeve strane vrata neposredno uz bazu prema prsnom košu i ogrebotinu kože lijeve strane glave čeono-sljepoočnog- tjemena, koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu (nalaz i mišljenje vještaka). Nadalje, djelo je ostalo u pokušaju što je također olakotna okolnost na njegovoj strani. Daljnja olakotna okolnost je izostanak zamjeranja oštećenika prema optuženiku s obzirom da je oštećenik na sudu naveo da se on ne osjeća oštećenim u događaju koji je predmet postupka i da ne želi da se vodi postupak protiv optuženika.

14.3. Za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Sud je dalje smatrao da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od četiri godine što je primjereno sa ciljem motiviranja optuženika da se više ne upušta u protupravna ponašanja. Naime, nema podataka o ranijem problematičnom ponašanju optuženika pa je za očekivati da će se i mjerom upozorenja u vidu uvjetne osude ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

14.4. Ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati i isti može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora.

15. Sud je optuženika na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08. Trošak sudsko medicinskog vještaka dr. Petra Škavića ukupno iznosi 448,09 € (podaci o troškovima na listu 66. i 138-140. spisa). Paušalni iznos od 500,00 € je primjeren trudu suda i broju provedenih rasprava, u okviru propisnog raspona i razmjeran činjenici da je optuženik radno sposobna osoba, a njegova odlična fizička forma je vidljiva iz snimke nadzorne kamere pa sud zaključuje da je u mogućnosti naknaditi navedeni trošak postupka bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije mlt. djeteta koje je dužan uzdržavati (rođeno 2013.).

16. Optuženik je dužan trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženik ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.

17. Budući da je u ovom predmetu donesena presuda broj K -1892/2024-2 od 3. siječnja 2025. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog CA zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11. sud je bio dužan na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08. tu presudu staviti izvan snage kao u toč. I. izreke ove odluke.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1762/24 – uz zapisnik

2. oštećeni ŽA

3. optuženi CA

4. branitelj Đuro Zoroe – uz zapisnik

5. u spis