Poslovni broj: P-645/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u parničnom predmetu tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika HPB d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB:87939104217, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev a p rihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 1 koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: HPB d.d., Jurišićeva ulica 4, 10 000 Zagreb, OIB:87939104217, da Tužitelju: LG, [adresa], 20 236 Mokošica, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.150,95 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na način kako slijedi:

a. glede preplate kamate u odnosu na početne udjele, da Tuženik isplati Tužitelju iznos od 596,32 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio toga iznosa, kako slijedi:

- 8,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2008. do isplate,

- 9,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.5.2008. do isplate,

- 8,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.6.2008. do isplate,

- 6,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.7.2008. do isplate,

- 7,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.8.2008. do isplate,

- 7,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.9.2008. do isplate,

- 7,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.10.2008. do isplate,

- 10,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.11.2008. do isplate,

- 4,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.12.2008. do isplate,

- 13,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.1.2009. do isplate,

- 11,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.2.2009. do isplate,

- 11,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.3.2009. do isplate,

- 9,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.4.2009. do isplate,

- 12,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.5.2009. do isplate,

- 9,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.6.2009. do isplate,

- 10,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.7.2009. do isplate,

- 10,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu 10.8.2009. do isplate,

- 10,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.9.2009. do isplate,

- 14,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.10.2009. do isplate,

- 16,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.11.2009. do isplate,

- 13,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.12.2009. do isplate,

- 15,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.1.2010. do isplate,

- 12,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.2.2010. do isplate,

- 13,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.3.2010. do isplate,

- 13,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.4.2010. do isplate,

- 16,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.5.2010. do isplate,

- 10,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.6.2010. do isplate,

- 12,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.7.2010. do isplate,

- 13,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.8.2010. do isplate,

- 11,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu 9.9.2010. do isplate,

- 12,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.10.2010. do isplate,

- 13,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.11.2010. do isplate,

- 10,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.12.2010. do isplate,

- 13,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.1.2011. do isplate,

- 8,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.2.2011. do isplate,

- 10,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.3.2011. do isplate,

- 10,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.4.2011. do isplate,

- 11,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu10.5.2011. do isplate,

- 9,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.6.2011. do isplate,

- 9,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.7.2011. do isplate,

- 9,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.8.2011. do isplate,

- 9,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.9.2011. do isplate,

- 8,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.10.2011. do isplate,

- 9,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.11.2011. do isplate,

- 7,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.12.2011. do isplate,

- 8,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.1.2012. do isplate,

- 6,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.2.2012. do isplate,

- 7,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.3.2012. do isplate,

- 7,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2012. do isplate,

- 6,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.5.2012. do isplate,

- 5,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu 9.6.2012. do isplate,

- 6,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.7.2012. do isplate,

- 5,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.2012. do isplate,

- 5,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.9.2012. do isplate,

- 5,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu 15.10.2012. do isplate,

- 5,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu 10.11.2012. do isplate,

- 4,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.12.2012. do isplate,

- 4,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.1.2013. do isplate,

- 3,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.2.2013. do isplate,

- 3,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.3.2013. do isplate,

- 3,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2013. do isplate,

- 2,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.5.2013. do isplate,

- 2,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.6.2013. do isplate,

- 2,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.7.2013. do isplate,

- 1,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.8.2013. do isplate,

- 1,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.9.2013. do isplate,

- 1,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.10.2013. do isplate,

- 0,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.11.2013. do isplate,

- 0,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.12.2013. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26), sve u roku od 15 dana;

b. glede preplate tečaja u odnosu na početne udjele, da Tuženik isplati Tužitelju iznos od 2.554,63 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio toga iznosa, kako slijedi:

- 1,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2008. do isplate,

- 10,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.11.2008. do isplate,

- 11,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.1.2009 . do isplate,

- 13,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.2.2009 . do isplate,

- 14,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.3.2009. do isplate,

- 12,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.4.2009 . do isplate,

- 11,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.5.2009 . do isplate,

- 8,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.6.2009. do isplate,

- 6,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.7.2009. do isplate,

- 7,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu 10.8.2009. do isplate,

- 9,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.9.2009. do isplate,

- 8,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.10.2009. do isplate,

- 7,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.11.2009. do isplate,

- 9,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.12.2009. do isplate,

- 11,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.1.2010 . do isplate,

- 14,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.2.2010 . do isplate,

- 13,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.3.2010 . do isplate,

- 18,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.4.2010 . do isplate,

- 17,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.5.2010 . do isplate,

- 19,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.6.2010 . do isplate,

- 31,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.7.2010 . do isplate,

- 28,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.8.2010 . do isplate,

- 39,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu 9.9.2010 . do isplate,

- 33,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.10.2010. do isplate,

- 29,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu .11.2010 . do isplate,

- 42,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.12.2010. do isplate,

- 49,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.1.2011 . do isplate,

- 44,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.2.2011 . do isplate,

- 45,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.3.2011 . do isplate,

- 40,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.4.2011 . do isplate,

- 42,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu 10.5.2011. do isplate,

- 55,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.6.2011 . do isplate,

- 57,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.7.2011. do isplate,

- 73,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.8.2011. do isplate,

- 67,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.9.2011. do isplate,

- 58,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.10.2011. do isplate,

- 58,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.11.2011. do isplate,

- 57,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.12.2011. do isplate,

- 60,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.1.2012. do isplate,

- 64,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.2.2012. do isplate,

- 64,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.3.2012. do isplate,

- 62,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2012. do isplate,

- 63,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.5.2012. do isplate,

- 64,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu 9.6.2012. do isplate,

- 63,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.7.2012. do isplate,

- 63,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu 9.8.2012. do isplate,

- 61,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.9.2012. do isplate,

- 59,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu 15.10.2012. do isplate,

- 62,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu 10.11.2012. do isplate,

- 63,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.12.2012. do isplate,

- 63,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu 2.1.2013. do isplate,

- 58,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.2.2013. do isplate,

- 61,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.3.2013. do isplate,

- 62,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2013. do isplate,

- 61,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu 7.5.2013. do isplate,

- 57,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.6.2013. do isplate,

- 54,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.7.2013. do isplate,

- 56,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.8.2013. do isplate,

- 58,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.9.2013. do isplate,

- 62,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu 1.10.2013. do isplate,

- 60,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.11.2013. do isplate,

- 61,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.12.2013. do isplate,

- 1,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.4.2008. do isplate,

- 10,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu 4.11.2008. do isplate,

- 11,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu 8.1.2009. do isplate,

- 13,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.2.2009. do isplate,

- 14,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu 5.3.2009. do isplate,

- 12,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu 3.4.2009. do isplate,

- 11,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu 6.5.2009. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26), sve u roku od 15 dana;

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.212,50 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana stoga je valutna klauzula ništetna. Nadalje navodi da se Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate čija stopa nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi a pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata a da je tuženik teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Navodi i da je navedenim postupanjem tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove stoga da je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana zbog čega ju osporava u cijelosti, navodeći i da je potraživanje tužitelja u zastari jer je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 20.07.2020. stoga prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“). Nadalje ističe ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 376. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala a s obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu da je očito da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao. Nadalje, ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 372. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja a obzirom da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti, sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Nadalje, ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla koje stajalište je izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 a uzevši u obzir datum sklapanja ugovora o kreditu, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Ističe nadalje da se utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju i da se kolektivnom zaštitom osigurava preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača stoga da je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici odnosno da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom . Navodi da je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika 14. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 331319 na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.319,00 CHF i da je temeljem Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje a da je člankom 4. ugovorena valutna klauzula. Nadalje navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP) i da je samim pregledom Ugovora moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba kao i da je člankom 1. Ugovora jasno ugovoreno da je iznos odobrenog kredita 19.319,00 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također navodi da je odredbama članka 8. predviđeno da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća pojedinog anuiteta i da su navedene odredbe jasno koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora, a što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovo ra kao i da je prethodno sklapanju Ugovora tužitelj od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana i kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva i da sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP, a da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ističe da iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju da tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF, da je od 1999. do 2010., tečaj CHF-a u odnosu na EUR je rastao i padao (od 2003. - 2008. tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010., dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008., na koje se tužitelj poziva u tužbi, kada se poziva na utvrđenja iz Parnice Potrošač i daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010., i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik i bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Napominje i da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i da je očigledno kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Nadalje navodi da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a koja neravnoteža mora biti značajna stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF jer činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Također ističe i da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF i okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus) i da slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Nadalje navodi i da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja a budući da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini.

3. U međuvremenu je preminuo tužitelj ZG te je rješenjem ovoga suda od 25. travnja 2022. pod poslovnim brojem P-560/2020 utvrđen prekid postupka čiji nastavak je određen rješenjem ovoga suda od 5. lipnja 2024. pod poslovnim brojem P-560/2022 tako da na mjesto tužitelja AG stupa LG .

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu br. 331319 od 14. prosinca 2006. (list 4-13 spisa), otplatni plan (list 8-20 spisa), otplatnu karticu po kreditu od 20. prosinca 2019. (list 14-16 spisa), otplatnu karticu za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 14. prosinca 2006. (list 17-19 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 331319 (list 20-25 spisa), vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić (list 81-100 spisa) te saslušanjem vještakinje Stefani Gardašanić (list 127 spisa) i tužiteljice LG (list 127-128 spisa).

4.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 331319 od 14. prosinca 2006. između tuženika kao Kreditora i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je tuženik tužitelju odobrio kredit za kupnju vozila u iznosu od 19.319,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate na rok otplate 84 mjeseci uz redovnu kamatu od 5,10% godišnja, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora koja je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora a koja se obračunava i naplaćuje na sva dospjela a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.

4.2. Pregledom otplatne tablice po kreditu za tužitelja proizlazi da se odnosi na razdoblje od 15. prosinca 2006. do 1.prosinca 2013. te da prikazuje datum dospijeća, kamatnu stopu, kvatu, kamatu, ostale uplate, visinu mjesečnog anuiteta i stanje glavnice.

4.3. Uvidom u otplatnu karticu za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 14. prosinca 2006. proizlazi da se odnosi na razdoblje od 12. siječnja 2006. do 12. siječnja 2013. te da prikazuje datum dospijeća, otplatnu ratu, otplatnu kvotu, uplatu kamate, druge uplate i stanje kredita.

4.4. Nadalje, uvidom u prometnu karticu po kreditu broj 331319 za razdoblje od 15. prosinca 2006. do 22. siječnja 2014. utvrđeni su datumi te promet i stanje po kreditu

4.5. Saslušana vještakinja Stefani Gardašanić iskazala je da ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti i očitovanju od 29. kolovoza 2025.

4.6. Saslušana tužiteljica LG iskazala je da je njezin pokojni suprug pošao u banku kako bi uzeo kredit za kupnju auta koji im je bio potreban za osnovne svrhe te ga i dan danas koristi. Koliko se sjeća milsli da je pok. suprug primao plaću preko Volksbank tako da je iz tog razlog išao tamo pitati za kredit, nije joj govorio je li mogao uzeti kredit u nekoj drugoj valuti ali joj je poznato da mu je banka dala na potpis ugovor koji je ona već unaprijed pripremila. Također joj je poznato da nije mogao s bankom pregovarati o pojedinim odredbama ugovora dok se ne sjeća da li mu je itko u banci ili itko u javnog bilježnika davao pojašnjenja vezano za pojedine odredbe ugovora o kreditu. Također je iskazala da koliko se sjeća da je rata kredita od početka otplate toliko narasla, a nije se mogla točno sjetiti o kojem iznosu se radilo ali je narasla otprilike skoro duplo, a što je utjecalo na egzistenciju nje i njezine obitelji a da je njezin suprug znao da će rata kredita toliko porasti, nikad ne bi uzeo kredit u CHF. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li je javni bilježnik ili djelatnik banke njenog supruga upozoravao na pojedine odredbe ugovora da li bi to ona znala, da li bi joj on to bio ispričao odgovorila je da zasigurno bi, da bi joj tako nešto sigurno ispričao.

5. Sud nije provodio daljnje dokaze koje su stranke predlagale tijekom postupka, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim uzimajući u obzir i načelo ekonomičnosti postupka.

6. Podneskom od 17. lipnja 2025. punomoćnik tužitelja je ukazao da zadatak vještaku nije bio određen u korelaciji s postavljenim tužbenim zahtjevima tužitelja u ovoj stvari jer je tužbom u toč. I. postavljeno više međusobno povezanih (eventualno kumuliranih) kondemnatornih zahtjeva sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a stoga je predložio da se vještaku naloži da dopuni nalaz i mišljenje sukladno postavljenim tužbenim zahtjevima. Nadalje, kako nalaz i mišljenje vještaka sadrži izračune ev. kumuliranog zahtjeva 1 i ev. kumuliranog zahtjeva 3, na koje izračune tužitelj nema primjedbi, punomoćnik tužiteljice je uredio i precizirao navedene tužbene zahtjeve.

7. Među strankama je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika 14. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 331319 na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.319,00 CHF i da je temeljem Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje a da je člankom 4. ugovorena valutna klauzula.

7.1. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara pojedinačnih potraživanja tužitelja, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe vezane za valutnu klauzulu u CHF u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i da li se presuda donesena povodom kolektivne tužbe odnosi na tužiteljicu.

8. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora dok je čl. 269.st. 2 ZOO-a propisano da objekt ugovorne obveze mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv.

9. Nadalje, temeljem odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

10. Sukladno čl. 3 Direktive 93/13/EEZ Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) su implementirane u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12).

11. Sukladno čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj NN 96/2003, dalje: ZZP) propisano je da je Potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Nadalje, člankom 96. st. 1. ZZP-a, propisano je kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 4. navedenog članka Zakona je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

13. Čl. 270 st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, dok je čl. 272. st. 1 propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

14. Nadalje, čl. 322 ZOO-a je propisano da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Čl. 323.st. 1 ZOO-a je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,ako zakon što drugo ne odlučuje.

16. Nadalje, čl. 1021. ZOO-a je propisano da se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava , na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

17. Odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisano da su fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Iz sadržaja predmetnog ugovora, vremena sklapanja i nesporne činjenice da je isti ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu i na ovdje tuženika, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe ovakvih ugovora ništetne u dijelu kojem su obveze ugovornih strana vezane za tečaj kune u odnosu na tečaj CHF, pa tužitelj sukladno čl. 502 c ZPP -a ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku po kojem su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno primjena ugovorenu valutne klauzulu u CHF-a bez prethodnog potpunog informiranja korisnika kredita – potrošača od stranke kreditora-trgovca. Dakle, iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije individualno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čijim bi sadržaj potrošač mogao utjecati, jer je potpuno nelogično da bi isti pristao platiti iznos ovisno o odluci banke, a koja iznosi su potpuno nepredvidivi i neodređeni u trenutku sklapanja ugovora, i to iznos koji može, i je, s vremenom znatno rastao, pa da bi tužitelj pristao da vjerovniku plati cijenu koja je time gotovo neovisna o tražbini koju je dobio jer ovlašćuje vjerovnika da za istu tražbinu kasnije naplati cijenu znatno različitu od inicijalno ugovorene. Zaključak je ovoga suda da je među strankama predmetna ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, no ne i razumljiva što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja zbog čega je odredba Ugovora o kreditu kojim je glavnica kredita odnosno otplata anuiteta vezana za valutu CHF nepoštena i stoga ništetna. Dakle, navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO). Nadalje, navedene odredbe su ništetne i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, i to njegovih odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 82. i čl. 87. st. 1., jer se radi o nepoštenim odredbama unaprijed sačinjenog ugovora od strane jedne ugovorne strane – kreditora (tuženika), kojom se u ugovornom odnosu stvara neravnoteža između stranaka na štetu one druge ugovorne strane – korisnika kredita (tužitelja).

19. Čl. 1111 st. 1 ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 3 istoga članka propisano da obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

20. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kada se vraća što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva i a visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a rok za izvršenje činidbe na temelju odredbe čl. 328. st. 1 i st. 2 ZPP-a.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Mačus d.o.o.

21.1. U nalazu i mišljenju od 27.svibnja 2025. vještakinja je iskazala da preplata, odnosno više plaćena kamata iznosi 975,31 CHF ili 4.492,74 kuna po početnom tečaju, odnosno 596,32 eura dok manje plaćene kamate nije bilo. Nadalje je iskazala da pozitivne tečajne razlike, kada je tečaj bio veći od početnog, iznose 19.247,71 kuna ili 2.554,63 eura, da negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, su 780,33 kuna odnosno 103,57 eura dok neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 18.467,38 kuna ili 2.451,06 eura.

22. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor zastare potraživanja. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22.1. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO -a. Po pitanju zastare se izričito izjasnio Vrhovni sud u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. glede zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom Banke, odnosno od 14. lipnja 2018. glede zahtjeva za povratom onog novčanog iznosa preplaćenog temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak. Valja ukazati i na zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.2. U skladu s navedenim, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od 13. lipnja 2014. glede zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom Banke, odnosno od 14. lipnja 2018. glede zahtjeva za povratom onog novčanog iznosa preplaćenog temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.

21.3. Jedino je izuzetak Sberbank d.d., prednik ovdje tuženika, s obzirom da se na tu banku odnosi pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. (za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu). Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženika, preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013. i tužbeni je zahtjev odbijen. Vrhovni sud je odlukom poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule CHF i kamatne stope i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak. Nakon toga je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pr-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 7 od 4. srpnja 2013., dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditima kojima je tuženik (tamo 8. tuženik Sberbank d.d.) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena a time i ništetna te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem. Stoga petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, u odnosu na tuženika kao pravnog slijedn ika Sberbank d.d., jednako kao i za promjenu valutne klauzule CHF, teče od pravomoćnosti navedene odluke odnosno od 14. lipnja 2018. te ističe 14. lipnja 2023. pa je stoga tužba podnesena 23. srpnja 2020. podnesena u okviru zastarnog roka.

23. Obzirom na činjenicu da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu a uzevši u obzir i iskaz tužitelj ice koja je iskazala da je njezin pokojni suprug pošao u banku kako bi uzeo kredit za kupnju auta koji im je bio potreban za osnovne svrhe te ga i dan danas koristi, da je pok. suprug primao plaću preko Volksbank tako da je iz tog razlog išao tamo pitati za kredit, nije joj govorio je li mogao uzeti kredit u nekoj drugoj valuti ali joj je poznato da mu je banka dala na potpis ugovor koji je ona već unaprijed pripremila i da nije mogao s bankom pregovarati o pojedinim odredbama ugovora dok se ne sjeća da li mu je itko u banci ili itko u javnog bilježnika davao pojašnjenja vezano za pojedine odredbe ugovora o kreditu ali da se sjeća da je rata kredita od početka otplate toliko narasla, otprilike skoro duplo, a što je utjecalo na egzistenciju nje i njezine obitelji a da je njezin suprug znao da će rata kredita toliko porasti, nikad ne bi uzeo kredit u CHF, zaključak je ovoga suda da je tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora bio potrošač pa da se na istog primjenjuje ranije navedena presuda Visokog trgovačkog suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji je vođen i protiv ovdje tuženika po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, da tužitelj prilikom potpisivanja ugovora nije mogao znati kolika će kamatna stopa biti tijekom otplate kredite, a visina kamatne stope prema stavu ovog suda nije ni odrediva sukladno čl. 272 ZOO-a obzirom da u ugovoru o kreditu nisu propisani kriteriji za odredivost, odnosno ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti visina kamatne stope, stoga da je odredba ugovora o kreditu nepoštena i sukladno čl. 296 ZOO-a ništetna posebno uzimajući u obzir odredbu čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja dok su banke, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Također je zaključak ovoga suda da je tuženik propustio informirati tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu CHF, odnosno tuženik nije transparentno izložio konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na njegovu kreditnu zaduženost uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih je tužiteljica mogla procijeniti ekonomske posljedice koje će za njega potencijalno nastati odabirom kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno i kvalitetno jer je vještakinja u cijelosti postupila po zadatku suda dok su primjedbe tužitelja pravne prirode a nitko pa ni tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun.

25. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 1 smatrajući da je tužitelj prihvatio potpisom ugovora o kreditu kamatnu stopu od 5,10% godišnje a da je tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete čime je tužitelj kao potrošač bila dovedena u znatno nepovoljniji položaj također uzevši u obzir i da tužitelj kao nestručna osoba u odnosu na tuženika bio nesvjesan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF zbog čega tužitelj, potrošač niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj i u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, koja odredba je nepoštena a time i ništetna, te je slijedom iznesenog odlučeno kao u točki I. Izreke.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP).

27. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a po Tbr. 48/3 prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 16. rujna 2020., 27. lipnja 2020., 19. studenog 2024. i 17. lipnja 2025. te za zastupanje na ročištima 4. rujna 2024. i 27. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00 eura i za sastav podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV 25% što imajući na umu vrijednost jednog boda i 25 % PDV-a iznosi ukupno 1.812,50 EUR i tome valja dodati 400,00 EUR kuna plaćenih na ime financijskog vještačenja pa je ukupno tužiteljici dosuđen trošak u iznosu 2.212,50 EUR (točka II. izreke).

U Dubrovniku 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika