REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-387/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-810/2023-26 od 13. siječnja 2026., u sjednici održanoj 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-810/2023-26 od 13. siječnja 2026. u točki II. izreke i sudi: „II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.863,18 eura (dvije tisuće osam sto šest deset tri eura i četrnaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-810/2023-26 od 13. siječnja 2026. u točkama I. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 9.097,81 eura (devet tisuća devedeset sedam eura i osam deset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.863,18 eura (dvije tisuće osam sto šest deset tri eura i četrnaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 4.051,54 eura (četiri tisuće pedeset jedan euro i pedeset četiri centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (13. siječnja 2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.700,30 eura, radi neosnovanosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.

– ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Navodi da su u presudi izostali razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji zaključke da se u konkretnom slučaju nije pojedinačno pregovaralo. Prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer sudski vještak nalaz i mišljenje nije iznio na raspravi. Ističe da tužiteljica nije dokazala da se radi o potrošačkom ugovoru. Navodi da tužitelj ica koja je kao korisnica kredita prihvatila konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/15) sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom nema pravo na vraćanje više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valute, zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 uključuje i te uplate. Prigovara da je sud zanemario odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019 iako je tim pravnim shvaćanjem vezan. Osporava da bi se na ovaj slučaj primjenjivala bilo koja utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 donesene u kolektivnom sporu. Smatra da je sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare. Ističe da je dosuđene iznose svakako treba lo umanjiti za tzv. negativne razlike. Posebno osporava i odluku o troškovima postupka navodeći, između ostaloga, da je tužiteljica povukla tužbu te nije u cijelosti uspjela u postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te preinačiti odluku o troškovima uz naknadu svih troškova postupka tuženici kao i troška žalbe, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je prema odredbi članka 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet ovog spora, pokrenutoga tužbom od 28. svibnja 2019., je restitucijski zahtjev za isplatu (vraćanje) onih iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženici na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 25. listopada 2026. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak te zahtjev za isplatu razlike između neotplaćene glavnice koja je utvrđena Dodatkom Ugovoru o kreditu broj 9012052305 od 14. prosinca 2015., u skladu s mjerodavnim odredbama ZID ZPK/15 i one kolika je trebala biti po početnom tečaju uz početnu kamatnu stopu prema osnovnom Ugovoru o kreditu, u iznosu od 2.863,18 eura, sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate.

7. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.097,81 eura po osnovi ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate te za isplatu iznosa od 2.863,18 eura po osnovi razlike glavnice sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate, s obrazloženjem da je sud vezan pravnim shvaćanjima zauzetima u pravomoćno dovršenom kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te da se radi o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama Ugovora o kreditu u pogledu promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženice kao kreditora te nepoštenosti pa time i ništetnosti ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku, zbog čega prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa koji su veći od iznosa koje bi bila dužna platiti da je kamatna stopa ostala ista (4,55%) te da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku valutu kunu. Prvostupanjski sud zaključuje da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala obveza tuženice na potpuno obeštećenje tužiteljice zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, već su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu samo umanjene štetne posljedice za tužiteljicu s ciljem da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete) budući da iz nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredaba nije nikada bilo.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZPP/14), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019., dalje: ZID ZPP/19), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnoga prava pa je u jednom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva, dok je u preostalom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka radi čega ju je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj odluci navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje odluke nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

10. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

11. Međutim, osnovano tuženica ukazuje u žalbi da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom, budući da prvostupanjski sud nije saslušao financijskog vještaka povodom primjedbi koje je tuženica iznijela na nalaz i mišljenje u podnesku od 17. travnja 2025. Prema odredbi članka 260. stavka 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave. Pritom, sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, vještak u pravilu daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati i pismeno prije rasprave ako sud tako odredi. U situaciji u kojoj je tuženica iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje, a prvostupanjski sud vještaka nije saslušao, tuženici je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

12. U odnosu na primjenu materijalnog prava prvostupanjski se sud pravilno smatrao vezanim za pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu – pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nakon što se tužiteljica u tužbi pozvala na ta pravna utvrđenja i svoje svojstvo potrošača a tuženica u ovoj parnici nije dokazala drugačije u smislu da je u neposrednoj komunikaciji prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljica raspolagala informacijama o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u valuti kao što je švicarski franak pa da bi mogla dati informirani pristanak na takve ugovorne odredbe.

13. U ovoj je parnici međutim nesporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, a Vrhovni je sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću (sastavljenom od 13 sudaca) 27. svibnja 2026. donio presudu i rješenje broj: Rev-457/2025-21 s izraženim pravnim shvaćanjem kako potrošač – korisnik kredita, koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u euru, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom klauzulom u švicarskom franku, ali ima pravo na zatezne kamate na te preplaćene iznose za razdoblje od sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom (30. rujna 2015.), i to u punom iznosu, bez oduzimanja preplate utvrđene u konverziji.

13.1. Navedenom je odlukom (presudom i rješenjem) Vrhovnog suda poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. stoga odlučeno kako tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenih iznosa jer se smatra da je obveza po osnovi glavnice prestala izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) tako što je zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama (člancima 19.c i e ZID ZPK/15) uspostavljena stvarna ravnoteža u pravima i obvezama tužiteljice kao potrošača i tuženice kao trgovca pa izvršena konverzija sama po sebi ima restitucijski učinak, osim u odnosu na zatezne kamate koje teku od isplate svake pojedine preplate do 30. rujna 2015.

13.2. Na navedeni iznos zateznih kamata obračunatih na dan 30. rujna 2015. kada je prestala glavna tražbina tužiteljici pripadaju i procesne kamate u skladu s člankom 31. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO).

14. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je točkom II. izreke pobijane presude tužiteljici dosudio iznos od 2.863,18 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate. Kako proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, ovaj iznos odnosi se na razliku između neotplaćene glavnice po izvršenoj konverziji u valuti euro u kunskoj protuvrijednosti, koja je Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđena u iznosu od 32.255,08 eura odnosno 246.348,17 kuna i glavnice kakva bi bila po početnom tečaju s fiksnom kamatnom stopom u iznosu od 224.775,53 kuna.

14.1. Nedospjela glavnica utvrđena je, dakle, Dodatkom Ugovoru o kreditu, na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15 pa je stoga posljedica sklopljenog ugovora među strankama koji se temelji na obračunu propisanom zakonom. Tužiteljica je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prihvatila tako utvrđenu visinu nove glavnice.

14.2. Budući da taj utuženi iznos na ime razlike glavnice nije posljedica ništetnih odredaba (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) iz osnovnog Ugovora o kreditu već je posljedica sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu i izračuna konverzije izvršenog u skladu s odredbama ZID ZPK/15, na kojega je tužiteljica slobodnom voljom pristala, tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati ovu isplatu pa su u odnosu na ovaj dio pobijane presude ostvarene pretpostavke za preinačenje odluke i odbijanje tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredaba članka 369. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

16. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tako što će pozvati vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženice iz podneska od 17. travnja 2025. te će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku o preostalom zahtjevu tužiteljice. Pritom će, vodeći računa o izloženom pravnom shvaćanju u ovoj drugostupanjskoj odluci, prvostupanjski sud utvrditi koliki iznos zateznih kamata bi pripadao tužiteljici do dana izvršene konverzije po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu te pripadaju li tužiteljici na taj iznos zatezne kamate i ako da, od kada, u smislu odredbe članka 31. ZOO-a kojim je određeno da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to određeno zakonom, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

17. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Puli 4. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus