REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Marije Jukić Jurišić, i punomoćnika tuženika zaposlenika ĆM, Su-504/2026, dana 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 1.306,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. rujna 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 694,00 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.932,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 4. rujna 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je dana 6. lipnja 2023. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Zagreb, Ravnice 48, kada je prilikom odlaska s posla, u prostoru tvorničkog ruga, prilikom mimoilaženja s drugim djelatnicima stala na rub ivičnjaka pri čemu joj je noga skliznula, a ona izgubila ravnotežu i pala i ozlijedila oba koljena.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer se tužiteljica kretala na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

S obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 27. rujna 2024. a tuženik joj je otklonio odštetni zahtjev kao neosnovan bez ikakvog valjanog obrazloženja.

Tužiteljica se javila u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su joj dijagnosticirane ozljede Contusio genus bill. i Gonarthrosis bill. Tužiteljica je nakon pada trpjela intenzivne i dugotrajne bolove i strah, te kako joj bolovi nisu prolazili nakon par dana javila se liječniku koji joj je dijagnosticirao i umjerene osteoartrotske promjene femorotibijalnog zgloba te izražena osteoartrotske promjene femoropatelarnog zgloba. Tužiteljica je morala mirovati, stavljati hladne obloge lokalno, držati nogu na povišenom, nositi elastični zavoj po uputama, lokalno utrljavati analgetski gel i uzimati analgetike. Zbog mirovanja tužiteljici je trebala pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Slijedom navedenog kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje za pretrpljene bolove 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah 800,00 eura i za tuđu pomoć 200,00 eura, ukupno 2.000,00 eura. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 2. travnja 2026. potražuje iznos od 1.834,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., na dan štetnog događaja, bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost osiguranika prema svojim djelatnicima uz primjenu Uvjeta za osiguranje od javne (izvan ugovorne) odgovornosti 02-06-16_1.1 u primjeni od dana 1. siječnja 2023. godine. No tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

Naime, točan je navod da se tužiteljica dana 17. studenog 2023., obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete iz ovog štetnog događaja u mirnom postupku, a koji zahtjev je podnijela na obrascu tuženika Prijava štete – imovinska odgovornost, kojom prilikom je dostavljena i Prijava o ozljedi na radu. Iz opisa nastanka štetnog događaja proizlazi da se tužiteljica, prilikom odlaska s posla kući, kretala nogostupom prema glavnoj porti, ususret su joj dolazile dvije radnice te je tužiteljica prilikom mimoilaženja stala na rub ivičnjaka pri čemu joj je noga skliznula, a ona izgubila ravnotežu i pala. Tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, niti odgovornosti tuženika za ovaj štetni događaj po načelu objektivne odgovornosti.

Naime, radno vrijeme tužiteljice predmetnog dana, kako stoji u Prijavi o ozljedi na radu, je od 6.30 sati do 14.30 sati, a štetni događaj se dogodio, kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji, u 14.50 sati, dakle izvan radnog vremena, a što je sukladno navodima tužiteljice da je do štetnog događaja došlo „prilikom odlaska s posla kući“. Dolazak na posao i odlazak s posla, ne smatraju se dijelom procesa rada u smislu odredbi Zakona o zaštiti na radu, na koji proces bi osiguranik tuženika, štiteći sigurnost tužiteljice, mogao utjecati, zbog čega nema niti uzročne veze između procesa rada i nastale ozljede tužiteljice, kao jedne od bitnih materijalno pravnih pretpostavki za uspostavljanje izvan ugovorne odgovornosti za štetu.

Nadalje, u opisanoj dinamici nastanka štetnog događaja nije razvidno u čemu bi se uopće sastojala odgovornost tuženika za štetni događaj. Člankom 1. st. 1. toč. 11. Uvjeta za osiguranje od javne (izvan ugovorne) odgovornosti, definiran je osigurani rizik kao štetni događaj, budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja ili osiguranika, koji bi mogao dovesti do ostvarenja osiguranog slučaja i nastanka štete čiju bi naknadu mogla zahtijevati treća strana. Tužiteljica i sama navodi da je prilikom mimoilaženja s kolegicama, stala na rub ivičnjaka uslijed čega joj se noga skliznula te je ona izgubila ravnotežu i pala. Dakle, osiguranik tuženika ni na koji način nije mogao utjecati i/ili spriječiti nastanak štetnog događaja koji se dogodio.

Konačno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da se štetni događaj dogodio dana 6. lipnja 2023., a tužiteljica se javila liječniku tek dana 12. lipnja 2023., dakle, 6 dana nakon štetnog događaja. Kao glavna dijagnoza navodi se M17 – gonartroza/artroza koljena, koja dijagnoza nije u uzročnoj vezi s padom tužiteljice, i dijagnoza natučenja koljena. Osim inicijalne medicinske dokumentacije, tužiteljica se nije dalje liječila ili provodila daljnje postupke ili terapije.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 27.09.2024., Obavijest tuženika od 25.10.2024., medicinsku dokumentaciju, Prijavu o ozljedi na radu od 12.06.2023. (str. 6-15 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, sudsku praksu (str. 20- 30, 174-188 spisa), privitak Police, popis isplaćenih šteta do trenutka iscrpljenih limita, potvrde o isplatama (str. 32-115 spisa) i Pregled šteta po polici (str. 144-155 spisa), izvršio je uvid i u nalaz i mišljenje financijskog vještaka ing. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 28.10.2025. (str. 134-142 spisa) kao i medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 25.03.2026. (str. 167-168 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] utvrđeno je da je agregatni limit Ugovora za odgovornost prema djelatnicima 79.633,69 eur.

7. Tuženik je u istaknuo prigovor iscrpljenosti limita po polici, a u prilog kojih navoda je dostavio Analitiku šteta imovinske odgovornosti, Pregled šteta po polici i Potvrde o izvršenom nalogu šteta po polici te je predložio dokaz financijskim vještačenjem na okolnost da je polica iscrpljena.

U vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Prema odredbi čl. 964. st. 1. ZOO u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao nakon zaprimljene tužbe, nakon danog odgovora na tužbu, rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon podnošenja tužbe isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

8. Na okolnost iscrpljenosti osigurane svote je sud proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, a čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio kao stručno i objektivno. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, prema dokumentaciji priloženoj u spisu predmeta kao i naknadno pribavljenoj dokumentaciji od tuženika, vještak je mišljenja da je tuženik u razdoblju od 31. svibnja 2023. do 11. rujna 2025. po polici odgovornosti broj 078700103880 ukupno isplatio 103.806,62 eura, od čega na ime glavnice 89.032,55 eura, na ime kamata 778,32 eura te na ime troškova 13.995,75 eura. Limit predmetne police odgovornosti iscrpljen je 22. travnja 2025., isplatom nematerijalne štete na osobama te je na taj dan nastalo prekoračenje limita u iznosu od 1.176,98 eura, dok je ukupno prekoračenje limita police odgovornosti do dana zadnje evidentirane isplate (11. rujna 2025.) iznosilo 9.398,86 eura, a nastalo je isplatom nematerijalne štete na osobama dana 11. lipnja 2025. godine. Budući je tužiteljica podnijela tužbu 02.01.2025. to je prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan jer je tuženik prilikom isplata pobliže naznačenih u nalazu vještaka propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje (tako i ŽS u Varaždinu u odluci Gž R 108/25 od 24. rujna 2025.). Također, nastavno na navedeno je neosnovan i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg tuženik vezuje upravo uz iscrpljenost agregatnog limita. Naime, tuženik je isticao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je obveza tuženika prestala upravo iscrpljenjem svote osiguranja.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO - a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz Prijave o ozljedi na radu je razvidno da je do ozljede došlo u prostoru tvorničkog kruga (glavna porta) te da je tužiteljica pala prilikom odlaska s pola kući pri čemu je zadobila predmetnu ozljedu. Nadalje, razvidno je da je tužiteljica odradila uobičajeni rad u radnom vremenu i iz uredske prostorije krenula kući. Kretala se opločenim nogostupom prema glavnoj porti kako bi evidentirala svoj odlazak i od porte prema njoj su išle dvije radnice (vraćale se u pogon) i u trenutku mimoilaženja s njima stala je na rub ivičnjaka i tom prilikom noga joj je skliznula te je izgubila ravnotežu, pala i ozlijedila oba koljena.

Nadalje, iz navedene prijave je razvidno da je HZZO navedenu ozljedu priznao kao ozljedu na radu dana 18.06.2023..

12. Sud ne prihvaća navode tuženika da okolnost što se štetni događaj dogodio približno 20 minuta nakon isteka radnog vremena isključuje odgovornost tuženika. Sama okolnost da je radno vrijeme tužiteljice u trenutku nastanka štetnog događaja već bilo završilo ne znači da je time prestala svaka povezanost predmetnog događaja s radom. Naime, tužiteljica se u trenutku štetnog događaja nalazila u prostoru tuženika i kretala se prema izlazu radi odlaska kući, dakle u okviru uobičajene radnje napuštanja mjesta rada. Pri tome nije utvrđeno da se zadržavala u prostoru tuženika iz nekog razloga koji bi bio potpuno nevezan uz njezin rad, niti da je poduzimala radnju koja bi izlazila iz uobičajenog načina odlaska s posla. Činjenica da je pri tome prolazila prostorom kojim su se kretali i drugi radnici dodatno potvrđuje povezanost njezina kretanja s napuštanjem mjesta rada.

Stoga sud smatra da se predmetni štetni događaj ne može isključiti iz područja zaštite koju radniku pruža poseban režim odgovornosti iz članka 25. ZZR samo zbog toga što se dogodio nakon formalnog isteka radnog vremena.

Naime, tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu, odnosno ozljedu u okolnostima povezanima s radom, za koju poslodavac prema posebnom zakonskom režimu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

13. Prema stavku 2. članka 25. ZZR poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi predstavljale osnovu za njegovo potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti u smislu citirane zakonske odredbe. Naime, nije dokazano da bi do pada tužiteljice došlo zbog njezine namjere ili krajnje nepažnje, niti je utvrđeno postojanje više sile ili postupanja treće osobe čije posljedice tuženik, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu, nije mogao izbjeći.

Sama činjenica da se tužiteljica prilikom odlaska s posla kretala u prostoru tvorničkog kruga te da je pri mimoilaženju s drugim radnicima pala ne predstavlja njezinu krajnju nepažnju niti okolnost koja bi tuženika oslobađala od objektivne odgovornosti. Naprotiv, prema utvrđenom činjeničnom stanju tužiteljica se kretala na uobičajen način i u okviru radnje napuštanja mjesta rada. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužiteljica svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročila odnosno doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

14. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužiteljice kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

15. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužiteljica stradala dana 6. lipnja 2023. na poslu prilikom krivog oslanjanja na rubni kamen kada je pala. Dana 12. lipnja 2023. pregledana je kod kirurga u Klinici za traumatologiju Zagreb, a nakon obrade i Rtg obrade (umjerene osteoartrotske promjene FT zgloba te izražene FP zgloba), uz uredan opseg kretnji u oba koljena, otpuštena je na kućno liječenje s preporukama mirovanja kod kuće i daljih kontrola. Po obradi postavljene su dijagnoze: Contusio genus bill, Gonarthrosis bill / Natučenje oba koljena, Degenerativne promjene oba koljena/Dalje na pregledima kod obiteljskog liječnika. Klinički je pregledana dana 25. ožujka 2026. (pregled medicinske dokumentacije preko e-spisa) te se žali na bolove oba koljena, lijevo jače. Ranije (prije oko 7 godina) imala je „iščašenje” lijevog koljena, a na bolovanju je bila oko mjesec dana.

Vještak je mišljenja da su ozljede koje je tužiteljica zadobila posljedica narečenog štetnog događaja. Ista je liječena konzervativno.

Prema Rtg nalazu postoje gonartrotske promjene u oba koljena od ranije ali i ranija ozljeda l. koljena, i koje bi ranije stanje narušenoga zdravlja moglo utjecati na stupanj oštećenja.

Liječenje je završeno sredinom 7. mjeseca 2023. te je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti.

16. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti.

17. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana i manjeg kroz još 5 dana. Tužiteljica je pretrpjela i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 10 dana.

18. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta još oko 28 dana.

19. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna po 1 sat dnevno kroz 14 dana (vrijeme mirovanja) dok naruženja nema.

20. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

21. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah, budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

23. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, utvrđen pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a uzevši u obzir i dob tužiteljice sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.250,00 eura.

24. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od ukupno 14 sati, a stranke su na ročištu održanom 8. lipnja 2026. učinili nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani isto kao i cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura po satu.

25. Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 1.306.00 eura dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci II. izreke.

26. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Zvonimira Lovrića je utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno u srpnju 2023. No, kako tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od kasnijeg datuma tj. od 27.09.2024. (datum podnošenja odštetnog zahtjeva) to joj je ista i dosuđena od tog datuma.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

27. Međutim, kako je tužiteljica podneskom od 02.04.2026. povukla dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživa la na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 2.000,00 eura te isti smanjila na iznos od 1.834,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući čl . 193. st. 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj ica potraživala isplatu iznosa od 2.000,00 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužiteljici dosudio iznos od 1.306,00 eura dok je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavila u tužbi i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku.

28. Na dosuđeni iznos su tužiteljici u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO, kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dosuđene i zatezne kamate od dana 27.09.2024. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a po stopi zatezne kamate na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u omjeru od 65,3%, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 34,7%. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 65,3% = 165,3% / 2 = 82,65%, a za tuženika: 0% + 34,7% = 34,7% / 2 = 17,35%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 65,3% uspjeha na strani tužiteljice.

31. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

32. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku pri čemu je sud vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 27.09.2024. (100 bodova po tbr. 28 OTH), tužbe od 02.01.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 17.03.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 11.04.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 28.04.2025. (25 bodova po tbr. 8/3 OTH), za sastav podneska od 30.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 02.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 02.04.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.06.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 21.08.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) i za ročište za objavu presude (50 bodova po tbr. 9/3 OTH) dakle ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.000,00 eura, odnosno za omjer uspjeha od 65,3% 1.306,00 eura. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.932,50 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 26.02.2026. budući isti nije bili potreban za vođenje ovog postupka.

33. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 4. rujna 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku