Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-824/2023-3
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-824/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB:…., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv prvo tuženika B. P. iz K., OIB…, drugo tuženika N. K. iz K., OIB …. i treće tuženika M. K. iz K., OIB …. svi kao zakonski nasljednici iza pok. M. K., odlučujući o žalbi prvo tužene B. P. protiv presude Općinskog suda u Novom Z., Stalna služba u J. poslovni broj:27 Povrv-943/2019-7 od 17. travnja 2020., 26. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene B. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj:27 Povrv-943/2019-7 od 17. travnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., posl.broj Ovrv-2269/19 od 3. lipnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos od 542,89 eur s sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 17,61 eur ( ranije 132,66 kn) od 17. 10. 2018.
- na iznos od 26,41 eur ( ranije 199,00 kn) od 17. 11. 2018.
- na iznos od 26,67 eur ( ranije 200,95 kn) od 18. 12. 2018.
- na iznos od 26,41 eur ( ranije 199,00 kn) od 17. 01. 2019.
- na iznos od 26,41 eur ( ranije 199,00 kn) od 20. 02. 2019.
- na iznos od 419,38 eur ( ranije 3.159,84 kn) od 07.05.2019., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužene B. P. kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj: 27 Povrv-943/2019-7 od 17. travnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., posl.broj Ovrv-2269/19 od 3. lipnja 2019. za iznos od 475,41 eur s zakonskom zateznom kamatom i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., posl.broj Ovrv-2269/19 od 3. lipnja 2019. u dijelu kojim je naložena isplata iznosa od 475,41 eur ( ranije 3.582,00 kn) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2019.pa do isplate te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu.
III. Odbija se žalba tužene B. P. kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u toč. III. izreke ( omaškom u pisanju označene kao toč. IV.) presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj:27 Povrv-943/2019-7 od 17. travnja 2020. u dijelu kojim je predniku tužene naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 30,42 eur ( ranije 229,20 kn).
IV. Djelomično se prihvaća žalba tužene B. P. kao osnovana te se preinačuje odluka o trošku sadržana u toč. III. izreke ( omaškom u pisanju označene kao toč. IV.) presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj:27 Povrv-943/2019-7 od 17. travnja 2020. preko iznosa od 30,42 eur do iznosa od 454,58 eur ( ranije iznos od 3.425,00 kn) te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 424,16 eur.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika G. F. iz S. posl.br. Ovrv-2269/2019 od 3. lipnja 2019. u dijelu kojim je predniku prvo tužene M. K. naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.018,31 Eur/7.672,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U točki II. izreke ( omaškom u pisanju naznačene kao toč. III.) ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika posl.br. Ovrv-2269/2019 od 3. lipnja 2019.u dijelu kojim je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 296,64 Eur/2.235,00 kn na ime troška ovršnog postupka dok je u toč. III. izreke ( omaškom u pisanju označene kao IV. izreke) naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 454,58 Eur/3.425,00 kn.
2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I. i IV. izreke pravodobno podnesenom žalbom, pobija prvo tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznijetim u žalbi valja istaći da prvostupanjska presuda nije opterećena nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste. Izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasno i određeno navedeni pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP).
6. Isto tako u postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).
7. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da od smrti pokojnog supruga nije dobivala pozive u postupku vezano uz ročišta te njezini navodi da je sud nije obavještavao o činjenicama. Ovo iz razloga jer je položaj stranke do zaključenja glavne rasprave te donošenja pobijane presude imao njezin pok. suprug koji je kao stranka sudjelovao u postupku i kojem je vršena dostava. Suprug tužene M. K. preminuo je poslije zaključenja glavne rasprave te donošenja presude i to 28. travnja 2020. tako da je tek nakon donošenja pobijane presude došlo do građansko pravne sukcesije te stupanja tužene kao njegove nasljednice u njegovu pravnu poziciju pa u toliko nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
8. U konkretnom slučaju nije donesena presuda na temelju priznanja, presuda na temelju odricanja, presuda zbog ogluhe, presuda zbog izostanka ili presuda bez održavanja rasprave pa se tužena neosnovano poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st.2. toč. 5. ZPP-a. Javnost nije bila isključena pa je neosnovano pozivanje tužene i na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a.
9. Prvostupanjski sud po provedenom postupu temeljem priležeće dokumentacije utvrđuje;
-da su prednik tužene i H. t. d.d. bili u ugovornom odnosu, temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama od 11. rujna 2018. temeljem kojeg je nastalo dugovanje za telekomunikacijske usluge za korištenje mobitela broja 099 339 2405, u tarifnom modelu: „N. L.“ uz ugovoreno obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca,
- da je prednik tužene koristi telekomunikacijsku uslugu time da nije izvršio plaćanje po računima za rujan 2018., s dospijećem 16.10.2018., u iznosu od 17,61 eur/132,66 kn, za listopad 2018., s dospijećem 16.11.2018., u iznosu od 26,41 eur/199,00 kn, za studeni 2018., s dospijećem 17.12.2018., u iznosu od 26,67 eur/200,95 kn, za prosinac 2018., s dospijećem 16.1.2019., u iznosu od 26,41 eur/199,00 kn, za siječanj 2019. s dospijećem 19.02.2019., u iznosu od 26,41 eur/199,00 kn,
- da je operater zbog neplaćanja usluge te dospjelih računa otkazao sklopljeni ugovor te predniku tuženika za mu za preostalo vrijeme obveznog trajanja ugovora, u skladu s Općim uvjetima poslovanja H. T. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži obračunao naknadu u ukupnom iznosu od 475,41 eur/3.582,00 kn te prednika tuženika teretio za plaćanje iste računom za ožujak 2019., s dospijećem 15.4.2019. plaćanje po kojem računu nije izvršeno,
- da je prednika tužene od operatera kupio mobilni uređaj S. G. S. B. za iznos od 552,13 eur/ 4.160,00 kn te prilikom kupnje i preuzimanja uređaja platio iznos od 132,72 eur/1.000,00 kn time da nije izvršio plaćanje preostale 24 rate na ime cijene uređaja u ukupnom iznosu od 419,38 eur/3.159,84 kn po konačno ispostavljenom računu s dospijećem plaćanja 6. svibnja 2019.,
- da dugovanje prednika tuženika po naprijed ispostavljenim računima ukupno iznosi 1.018,31 eur/ 7.672,45 kn time da je tražbina H. t. d.d. Ugovorom o cesiji cedirana na u ovom postupku tužitelja.
10. S obzirom da prednik tuženika nije podmirio tražbinu prema operateru H. t. d.d. po ispostavljenim računima u ukupnom iznosu od 1.018,31 eur/7.672,45 kn te da je tražbina cedirana sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) na u ovom postupku tužitelja to prvostupanjski sud s obzirom da prednik tužene nije ispunio ugovor preuzete obveze pozivom na odredbu čl. 9. ZOO-a u toč. I. pobijane presude održava na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu kojem je istom naloženo plaćanje predmetno iznosa sve s zakonskog zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog računa pa do isplate pozivom na odredbu čl. 29.st.1. ZOO-a.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbenih navoda tužene koja prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava za istaknuti je da neosnovano tužena sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo isplatiti tužitelju ukupni iznos od 542,89 eur ( ranije iznos od 4.090,40 kn) tj. u dijelu kojim je naloženo plaćanje po računima za rujan, listopad, studeni, prosinac 2018., siječanj 2019. te po računu za kupljeni mobilni uređaj s dospijećem 6. svibnja 2019.
12. Ovo iz razloga jer je prednik tužiteljice s operaterom sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničko odnosa temeljem koje je istom pružena usluga cijenu koje isti nije podmirio te nije je izvršio plaćanje iste po računima za mjesec rujan, listopad, studeni, prosinac 2018. te siječanj 2019. u ukupnom iznosu od 123,51 Eur kao ni plaćanje po računu za kupljeni mobilni uređaj s dospijećem 6. svibnja 2019. u iznosu od 419,39 eur ( ranije 3.159,84 kn) pa je iz predmetnog ugovornog odnosa proizašlo dugovanje istog u ukupnom iznosu od 542,89 eur.
13. Kako je odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje te kako iz navedenog ugovornog odnosa postoji dugovanje prednika tuženika proizašlo iz ugovornog odnosa sklopljenog s operaterom H. t. d.d. u sveukupnom iznosu od 542,89 eur te tražbina prema istom koja je cedirana na tužitelj to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe te odredbe čl. 80. ZOO-a kada je utvrdio da postoji obveza prednika tuženika na isplatu tužitelju predmetnog iznosa.
14. Zbog navedenog nisu osnovani žalbeni navodi tužene o nepostojanju dugovanja slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud naložio plaćanje po naprijed navedenim računima u sveukupnom iznosu od 542,89 eur pa je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naložena isplata tog iznosa s zakonskom zateznom kamatom valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a te odlučiti kao u toč. I. izreke.
15. Za navesti je da nisu od značenja žalbeni navodi tužene da su u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude povrijeđena prava njezinog pok. supruga na pravično suđenje s obzirom na okolnost da je isti osporavao visinu dugovanja. Ovi iz razlog jer prednik tužene u postupku nije dokazao da je podmirio nastalo dugovanje proizašlo iz sklopljenog ugovora s operaterom pa samim time i tražbinu tužitelja teret dokaza koje činjenice je ležala na istom. Utoliko nisu relevantni navodi tužene o omogućavanju joj dokazivanja nepostojanja dugovanja pri čemu se naglašava da se u postupku kao što je konkretni ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi nakon zaključenja prethodnog postupka ( čl. 461.a ZPP-a).
16. Slijedom navedenog pravilno je pobijanom presudom u točki I. izreke, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je predniku tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 542,89 eur sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća računa za rujan, listopad, studeni, prosinac 2018., siječanj 2019. te od dospijeća računa za kupljeni mobilni uređaj 6. svibnja 2019. pravo na isplatu koje kamate tužitelju pripada sukladno odredbi čl. 29.st. 1. ZOO-a pa je primjenom odredbe čl. 380.st.2. ZPP-a žalbu tužene u tom dijelu valjalo kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke.
17. Međutim pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava osnovano tužena pobija pravilnost prvostupanjske presude u preostalom dijelu, tj. u dijelu kojim je naloženo plaćanje iznosa od 475,41 eur ( ranije 3.582,00 kn) s kamatom tekućom od 16. travnja 2019.
18. Plaćanje ovog iznosa odnosi se na jednokratnu naknadu zbog prijevremeni raskid ugovora krivnjom prednika tužene koji zahtjev se temelji na Ugovoru zasnivanju pretplatničkog odnosa sastavni dio kojeg Ugovora su bili Opći uvjeti poslovanja H. t. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži ( Mobilne usluge H. t.).
19. Ugovor o zasnivanju pretplatničko odnosa sklopljen je prihvaćanjem od strane operatera po predniku tužene podnesenog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 11. rujna 2018. ( list 32 spisa) pa je evidentno da se radi o standardnom- tipskom ugovoru pri čemu je predmetni Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa ugovor o pružanju javne usluge potrošaču u smislu odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje ZZP/14) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora i njegovog trajanja.
20. U sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50 ZZP.
21. Odredbom ćl. 49. st. 1. tog Zakona propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
22. Prema st. 2. istog čl. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca time da je teret dokaza o tome da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, na trgovcu (st. 4.).
23. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna kako je to propisano odredbom čl. 55.st.1. ZZP/14.
24. Kako je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 11. rujna 2018. sklopljen između operatera i prednika tužene standardni tipski ugovor koji sadrži odredbu o obvezi plaćanja jednokratne naknade zbog prijevremenog raskida ugovora krivnjom pretplatnika koju je unaprijed formulirao trgovac to se sukladno odredbi čl. 49.st.2. ZZP smatra da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo.
25. Operater je odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
26. Ta ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i odnosima ugovornih strana a sve na štetu potrošača iz razloga jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima što je u izravnoj suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a te stvara neravnotežu u odnosima između ugovornih strana na štetu potrošača kao slabije strane pa je takva ugovorna odredbe kao nepoštena ništetna u smislu čl. 55. st. 1. ZZP/14.
27. Kako takva ugovorna odredba kao ništetna ne stvara prava i učinke za ugovorne strane to tužitelj na takvoj ugovornoj odredbi ne može osnovano temeljiti zahtjev za isplatu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., posl. br. Ovrv-2269/19 od 3. lipnja 2019. u dijelu kojim je predniku tužene naloženo isplatiti tužitelju iznos od 475,41 eur ( ranije 3.582,00 kn) s zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2019. valjalo ukinuti i odbiti zahtjev tužitelja te u tom smislu preinačiti odluku prvostupanjskog suda temeljem čl. 373.t.3. ZPP-a i odlučit kao u toč. II. izreke.
28. U odnosu na osporavanje pravilnosti odluke o troškovima postupka ocjena je ovoga suda da je pobijana odluka u tom dijelu samo djelomično zakonita i pravilna jer je prvostupanjski sud u tom dijelu samo djelomično pravilno primijenio materijalno pravo.
29. Kako je tužitelj samo djelomično uspio u parnici to mu pravo na naknadu troška pripada sukladno odredbi čl. 154.st.2. ZPP-a, a ne prema odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a kako je to odmjereno po prvostupanjskom sudu.
30. Naime, odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
31. Tužitelj je konačno uspio u omjeru od 53,31% a tuženi protivljenju zahtjevu tužitelja u omjeru od 46,69%. Kada se od tužiteljevog uspjeha od 53,31% oduzme uspjeh tuženika od 46,69% dobije se postotak od 6,62% sukladno kojem omjeru valja tužitelju odmjeriti troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.
32. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), sukladno omjeru od 6,62% tužitelju prema vrijednosti boda od 1,33 eur pripada pravo na naknadu troška za sastava prijedloga za ovrhu ( Tbr. 11.t.1.-75 bodova) uvećano za PDV od 25%. Nastali trošak javnog bilježnika iznosio je 46,32 eur pa sukladno omjeru uspjeha tužitelja u sporu od 6,62 % istome pripada pravo na naknadu iznosa od 3,07 eur. Tužitelju sukladno omjeru uspjeha u sporu od 6,62 % pripada i pravo na naknadu troška za sastav obrazloženog podneska od 18. rujna 2019. ( Tbr. 8.t.1.-75 bodova) te zastupanja na ročištu 5. veljače 2020. ( Tbr.9.t.1., 75 bodova), sve uvećano za PDV od 25% kao i naknadu troška sudske pristojbe na presudu koja je iznosila 39,82 eur, dakle pravo na naknadu troška u sveukupnom novčanom iznosu od 30,42 eur a ne u visini od 454,58 eur ( ranije 3.425,00) kako je to odmjereno po prvostupanjskom sudu.
33. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelju ne pripada pravo na naknadu administrativnih troškova kopiranja, printera i tonera u visini od 3.88 eur ( ranije 29,20 kn) naknadu kojih je tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu budući da visina istog nije dokumentirana.
34. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada pravo na naknadu troška u sveukupnom novčanom iznosu od 30,42 eur to je odluku o trošku za navedeni iznos sadržanu u toč. III. izreke pobijane odluke ( pogrešno napisano kao toč. IV. izreke) valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 380. st. 1. ZPP-a u vezi odredbe čl. 457. ZPP-a dok je preko tog iznosa kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku odluku o trošku te zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu do iznosa od 454,58 eur kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u toč. IV. izreke ove odluke.
U Rijeci, 26. veljače 2024.
Sutkinja
Kristina Vukelić Aničić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.