Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1052/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordana Držaić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenice FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1113/2026-2 od 21. travnja 2026. dana 4. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1113/2026-2 od 21. travnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa od 56,17 EUR.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 56,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, dok je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eura na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao i sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primatelja u iznosu od 31,25 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ). Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu ovrhovoditelja, preinači rješenje u pobijanom dijelu kao i da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe. Ovrhovoditelj u žalbi nije naznačio u kojem dijelu pobija rješenje te se stoga smatra kako rješenja pobija u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu daljnjih troškova preko dosuđenog iznosa.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku Andreja Levatića Marina iz Varaždina, sudski predmet: Ovrv-6815/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-567/2024 od 02. kolovoza 2024. u iznosu od 62,50 eura.

4.1. Odredbom čl. 16. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 131/2020. - dalje: ZIDOZ/20.) izmijenjena je odredba čl. 283. OZ, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (čl. 283. st. 1. OZ) te će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (čl. 283. st. 4. OZ). Nakon navedenih izmjena, nije opravdan trošak koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom slučaju nije bila riječ o rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave a koje bi bilo doneseno od strane suda te nije bilo potrebno pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u pisarnici suda već je javni bilježnik po zakonu obvezan, čak i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ako su za to bili ispunjeni navedeni uvjeti te dostaviti rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju, što je javni bilježnik u konkretnom slučaju i učinio. Stoga ovrhovoditelju konkretni trošak nije niti nastao. Slijedom navedenog trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, cijeneći odredbu čl. 14 st. 4 OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

4.2. Ujedno, sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026., Su IV-100/2026-3, u postupku izravne naplate, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio odbivši zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primatelja u iznosu od 31,25 EUR.

5.1. Naime, sukladno odredbi iz čl. 197. st. 1. OZ-a, rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.

5.2. Nadalje, odredbom iz čl. 197. st. 2. OZ-a propisano je da će, iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, sud rješenjem o ovrsi na plaći odrediti pljenidbu određenoga dijela plaće i naložiti poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.

5.3. Obzirom da ovrhovoditelj nije tvrdio, niti je dokazivao da se ovršeniku ne isplaćuje plaća na račun kod banke, tako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe na plaći ovršenika u smislu čl. 197. st. 1. OZ-a, pri čemu valja dodati da se u konkretnom slučaju ne radi niti o iznimkama propisanima odredbom iz čl. 197. st. 2. OZ-a. Napominje se kako sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primatelja nije potreban za ovrhu, obzirom da provedba ovrhe na plaći ovršenika nije dopuštena jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 197. st. 1. OZ-a.

6. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao izreci.

7. Ovrhovoditelju ne pripada trošak žalbenog postupka jer nije uspio s žalbom temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 166. st., a vezano za čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Gordana Držaić