Pr-583/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, OIB: 52634238587, radi naknade štete, objavljene dana 04.rujna 2026. g.

p r e s u d i o j e :

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ČN isplati neto iznos od 61,62 eur (slovima: šezdeset jedan euro i šezdeset dva centa) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 8,68 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 8,68 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 8,68 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 8,68 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 8,68 EUR od 15.12.2023. godine

- na iznos od 8,68 EUR od 15.01.2024. godine

- na iznos od 9,54 EUR od 15.02.2024. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 499,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod Općinskog suda u Karlovcu zaprimljena dana 18. srpnja 2024. g., navodi se da je tužitelj bio zaposlenik tuženika i to Hrvatske ratne mornarice, kao djelatna vojna osoba do dana 1. srpnja 2023. g. kada je bio umirovljen. Za vrijeme rada da tuženiku tužitelj nije uredno plaćao dodatke na plaću, zbog čega da je tužitelj vodio pravomoćno okončane sudske postupke. Prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju uz broj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnova nisu bili uvršteni iznosi dodataka na plaću koji su mu bili dosuđeni u vođenim sudskim postupcima, priložio je sudske presude. Slijedom navedenog, da su mirovinska osnovica kao i mirovina bile izračunate isplaćene u manjim iznosima.

Dana 17. siječnja 2024. g. da je tužitelj podnio zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, pred nadležnom službom HZMO-a . Obzirom da je do donošenja novog rješenja tužitelju bio isplaćivan manji iznos mirovine od one koja bi mu pripadala, da su dodaci bili uračunati, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplatu razlike s osnova naknade štete za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2023. g. (dan umirovljenja) do 1. veljače 2024. g. sve u neto iznosima.

1.1. Podneskom od 20. veljače 2026. g. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev predloživši sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata neto iznosa od 61,62 EUR zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate s osnova naknade štete, predložio je tuženika obvezati i na naknadu parničnog troška uplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika Ante Pecirepa.

2. Općinski sud u Karlovcu rješenjem broj Pr-140/24 od 27. kolovoza 2024. g. oglasio se mjesno nenadležnim, te je predmet uputio na daljnje postupanje nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

2.1. Po pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 27.kolovoza 2024., spis je upućen ovom sudu na daljnje postupanje, pa se postupak dalje vodio pod poslovnim brojem Pr-583/24.

3. U odgovoru na tužbu od 25. listopada 2024. g. tužena je osporila tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, predloživši sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i istog obvezati na podmirivanje parničnog troška.

Tuženik je nadalje istakao kako je iz narativnog dijela tužbe razvidno da nisu ispunjene pretpostavke prema kojima bi tužena bila odgovorna za štetu koju je pretrpio tužitelj. Iz obrazloženja rješenja HZMO-a od 25. rujna 2024. g. da je razvidno da je tužitelj tek dana 17. siječnja 2024. g. dostavio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr-372/17, pa je tek tada ispunio uvjete za ponovno određivanje starosne mirovine, na temelju novih podataka o plaćama, pa da je ovom zakašnjelom radnjom doprinio visini nastale štete, iz razloga jer je Rješenjem od 19. rujna 2023. g. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. srpnja 2023. g. Slijedom navedenog, u razdoblju od 1. srpnja 2023. g. do 17. siječnja 2024. g. da je vidljiva neaktivnost tužitelja koja ukazuje na pristanak tužitelja na mirovinu u nižem iznosu.

Što više, tužitelj da je trebao priložiti tužbu kako presude Općinskog suda u Splitu i Karlovcu, tako i drugu relevantnu dokumentaciju nadležnoj službi HZMO-a.

3.2. Glede konačnog preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik se istim usprotivio, ističući razloge navedene u odgovoru na tužbu, predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i tužitelja obvezati na podmirivanje parničnog troška.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. travnja 2024. g.; pregledano je Rješenje o radnom rasporedu tužitelja, Rješenje HZMO-a Područna služba Split od 19. rujna 2023. g.; presuda Općinskog suda u Splitu Pr-732/17 od 21. svibnja 2019. g.; presude Općinskog suda u Karlovcu Pr-14/17 od 3. rujna 2020. g.; pregledano je Rješenje HZMO-a Područna služba Split od 25. rujna 2024. g.; prilog rješenja HZMO-a od 24. rujna 2024. g.; pregledan je dopis HZMO-a od 2. lipnja 2025. g.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dip. oec. EN.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

7. U ovom postupku nije bilo sporno

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba, umirovljen dana 1. srpnja 2023. g.

- kako je rješenjem HZMO-a od 19.rujna 2023. g. tužitelju bilo utvrđeno pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 686,77 EUR

- kako je rješenje HZMO-a od 25. rujna 2024. g. utvrđena starosna mirovina u iznosu od 817,81 EUR

8. Kao sporno treba utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu iznosa od 61,62 EUR na ime razlike za krivo obračunatu mirovinu u razdoblju od 1. srpnja 2023. g. do 1. veljače 2024. g.

9. Odredbom članka 101 stavak 1. Zakon o radu ( NN Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151,22, 64/23) propisana je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je sukladno članku 2 istog članku kako pravo na naknadu štete iz prethodnog članka se odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

9.1. Odredbom članka 108 Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 20/16, 18/18, 62/18, 115/18, 2/19, 84/21, 119/22) propisano je da su obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni Zavodu dostaviti podatke propisane Zakonom i Općim aktima Zavoda na propisanim prijavama. Navedenim odredbama određeno je da su obveznici dužni dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja kao i promjeni podataka u roku od 15 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

10. Pregledom rješenja HZMO-a Područne službe u Splitu od 25. rujna 2024. g. utvrđeno je kako je 1. srpnja 2024. g. tužitelju utvrđen novi iznos starosne mirovine od 817,81 EUR. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako je 17. siječnja 2024. g. nadležnoj službi HZMO-a dostavljena presuda Općinskog suda u Splitu Pr-732/17 od 21. svibnja 2019. g. iz koje proizlazi kako je Ministarstvo obrane dužno tužitelju isplatiti razliku manje isplaćenih naknada bruto plaća. Slijedom navedenog, korigiran je iznos mjesečne starosne mirovine.

11. Iz citiranih zakonskih odredbi, polazeći od Rješenja HZMO-a od 25. rujna 2024. g., proizlazi obveza tuženika da na propisanim obrascima dostavi podatke o obračunatim i uplaćenim doprinosima nadležnim registrima iz kojih bi HZMO mogao unijeti promijenjene podatke o osnovici za izračun mirovine tužitelja kao osiguranika, što tuženik nije učinio.

Po mišljenju ovog suda tuženik je bio u obvezi isto izvršiti ne tužitelj, propuštanjem tuženika tužitelju je u utuženom razdoblju bila isplaćivana mirovina u umanjenom iznosu, pa je tuženik dužan tužitelju utuženi iznos isplatiti s osnova razlike manje isplaćene mirovine.

12. Kako bi se utvrdila visina razlike iznosa između mirovine koju je tužitelj primao i mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao naknade na plaću, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku za financije i knjigovodstvo dip. oec. EN.

U vještvu od 14. veljače 2026. g. vještak je naveo kako je uzrok niže isplaćene mirovine neisplata dodataka na plaću tužitelju u periodu od srpnja 2012. g. do lipnja 2014. g., utvrđenih po sudskim odlukama, što da je utjecalo na niži izračun mirovine po rješenju HZMO-a od 19. rujna 2023. g. Nadalje, kako je tužitelj naknadno zatražio i ostvario novo rješenje o visini mirovine od dana 25. rujna 2024. g. kojim se utvrđuje viši iznos mirovine počevši od 1. veljače 2024 g. Vještak navodi kako se mirovina računa na način da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. Osobni bodovi da se određuju tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom i da se jednako računaju za sve vrste mirovina. Vrijednosni bodovi da se računaju tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u RH za istu kalendarsku godinu. Prosječni vrijednosni bodovi tužitelja po rješenju HZMO-a da su bili prvo utvrđeni u iznosu od 1,1162, da bi ponovnim rješenjem bili utvrđeni u iznosu od 1,1303. Konačna svota mirovine da je zbog ostalih neizmijenjenih faktora direktno uvjetovana razlikom vrijednosnih bodova tužitelja, odnosno kako bi tužitelj u utuženom razdoblju ostvario proporcionalno veću mirovinu od one koja mu je bila isplaćena po koeficijentu koji je omjer viših i nižih vrijednosnih bodova, odnosno 1,130/1, 1162= 1,012632. Na koncu, kako je potrebno isplaćene mirovine iz potvrde HZMO-a uvećati za 1,2632% čime se dobije razlika mirovine u utuženom razdoblju tabelarno prikazana u tablici broj 1.

Dakle, vještak zaključuje kako u periodu obračuna mirovina od 1. srpnja 2023. g. do 1. veljače 2024. g. razlika mirovine iznosi neto 61,62 EUR. Navedeni iznos kako je po mjesecima tabelarno iskazan.

12.1. Na izračun vještaka stranke nisu imale primjedbi, a tužitelj je sukladno izračunu podneskom od 20. veljače 2026. g. konačno precizirao tužbeni zahtjev kako je pobliže navedeno u izreci presude.

Na dosuđene mjesečne iznose tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u smislu odredbe članka 22 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i uredbe 156/22).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 a u svezi s člankom 155 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112,99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13, 89/14), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23) pa se tužitelju obistinjuje parnični trošak i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 62,50 EUR, za sastav tužbe 62,50 EUR, za sastav podneska od 20. veljače 2026. g. 62,50 EUR. Ovom iznosu trebalo bi pridodat ii iznos od 46,87 EUR na ime pripadajućeg PDV-a kao i iznos od 265,45 EUR za troškove provedenog vještačenja. Tako se tužitelju obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 499,82 EUR. Na navedeni iznos tužitelju pristoji pravo i na isplatu zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl.29. Zakona o obveznim odnosima.

14. Parnični trošak nije dosuđen na račun punomoćnika tužitelja kako je to konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatraženo. Naime, odredbom članka 95 stavak 1 točka 3 Zakona o parničnom postupku, propisano je da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda RH Revd-1019/23 od 10. svibnja 2023. g.; odluka Ustavnog suda RH broj UIII/70/15 od 2. ožujka 2017. g.). Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, a ne samo tužitelju. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj odvjetniku izdao punomoć za vođenje parnice pa je na osnovu te punomoći punomoćnik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani u konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužitelj ovlastio svog punomoćnika za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom presudom plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u odlukama: Županijskog suda u Zagrebu Gžr 53/26 od 6. veljače 2026. g., Gžr 80/26 od 26. veljače 2026. g., Gžr 241/25 od 6. ožujka 2026. g. Odluke Županijskog suda u Bjelovaru Gžr 140/25 od 16. prosinca 2025. g., Gžr 55/25 od 30. prosinca 2025. g. Odluke Županijskog suda u Šibeniku Gžr 96/25 od 20. veljače 2026. g., Županijskog suda u Zadru Gžr 136/24 od 12. veljače 2025. g. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 04.rujna 2026. g.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. Tužitelja

2. Z. z. tuženika