Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-52/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne i javne rasprave, zaključene 24. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika SI, dipl. iur. zaposlena kod tuženika, objavljene 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika TRIGLAV OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 14. veljače 2025. nije dopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika TRIGLAV OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJU d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da tužiteljicu BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na iste ili slične poslove onima koje je obavljala prije donošenja Odluke iz točke I. ove presude u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dokazi koje je tuženik, putem svog punomoćnika, predložio i predao sudu 6. srpnja 2026. neće se uzeti u obzir.

II. Dokazi koje je tužiteljica, putem svog punomoćnika, predložila i predala sudu 24. srpnja 2026. neće se uzeti u obzir.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 10. rujna 2019. s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Dana 14. veljače 2025. tuženik, kao poslodavac, da je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, protiv koje je tužiteljica pravovremeno izjavila Zahtjev za zaštitu prava. Zahtjev za zaštitu prava tužiteljica je izjavila 27. veljače 2025., a tužitelj je isti zaprimio 3. ožujka 2025., a do dana slanja ove tužbe tužiteljica nije zaprimila odgovor tuženika (odnosno poslodavca) na dani zahtjev, slijedom čega u daljnjem roku od 15 dana podnosi ovu tužbu. Pobijanom Odlukom izvanredno je otkazan ugovor o radu tužiteljice te je ujedno određeno da je tužiteljica iskoristila u cijelosti pravo na godišnji odmor koji je stekla u 2025., kao i da je tužiteljica dužna izvršiti primopredaju poslova i vratiti zaduženu opremu i dokumentaciju. Predmetna odluka o otkazu nije pravno osnovana. Prvenstveno ističe da poslodavac, u ovom slučaju tuženik, nije poštovao pravnu proceduru oko otkazivanja ugovora o radu. Naime, odredbom iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu, a identična odredba sadržana je i u Kolektivnom ugovoru koji obvezuje tuženog, propisano je da je poslodavac dužan prije izvanrednog otkazivanja ugovora omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ukoliko postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu već joj je samo uručio pobijanu odluku. Dakle, ključno pitanje na koje treba dati odgovor ukoliko se želi utvrditi je li tuženik postupio sukladno odredbi iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu jest postoje li okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tužen ika da omogući tužiteljici da iznese svoju obranu u pogledu stvari koje joj tuženik stavlja na teret. U ovom slučaju tuženik stavlja tužiteljici na teret njezino postupanje kod šest prijava šteta po njenoj polici osiguranja te pritom navodi:

- za štetu 2022-28242 da je dostavljen račun, ali ne i dokaz o plaćanju, kao ni fotografije oštećenja

- za štetu 2023-5072 da je dostavljen račun, ali ne i dokaz o transakciji i plaćanju, kao ni fotografije oštećenja

- za štetu 2023-10154 da je dostavljen račun i fotografije oštećenja, ali da nema dokaza o transakciji i plaćanju

- za štetu 2023-25615 da je dostavljen račun, ali da nema dokaza da je šteta plaćena

- za štetu 2023-25616 da su dostavljeni i račun i fotografije

- za štetu 2024-20988 da su dostavljeni storno računa i fotografije, ali ne i dokaz o plaćanju.

Dakle, tuženik svoju sumnju u prevaru u osiguranju koju je navodno počinila tužiteljica temelji na tome da uz prijavu gore navedenih šteta nigdje nije dostavljen dokaz o plaćanju, a uz neke prijave da nisu dostavljene niti fotografije oštećenja. Tuženik kod prijave štete koristi standardni obrazac, a uvidom u obrazac jasno je da se nigdje ne traži da se uz prijavu dostavi niti račun, niti dokaz o plaćanju, niti fotografija, a tuženik stavlja na teret tužiteljici da je zbog nedostavljanja dokaza o plaćanju, koje tuženik niti ne traži da se dostavi, tužiteljica počinila tešku prevaru u osiguranju. Predmetni otkaz se može sažeti na sljedeći način „prevario si me jer mi nisi dostavio ono što te nisam ni tražio da dostaviš“. Dakle, već da je to samo po sebi apsurd, ali još je teže doći do zaključka zašto tuženik u takvoj situaciji jednostavno nije pružio mogućnost tužiteljici da iznese svoju obranu, odnosno da dostavi dokaze o plaćanju, nego joj je bez ikakvih razmišljanja dao izvanredni otkaz. Koja je to opravdana okolnost zbog koje nije razumno očekivati od tuženog da pruži tužiteljici mogućnost iznošenja obrane? Ukoliko je uz prijavu štete bilo potrebno nešto dodatno dostaviti, je li logičnije da pitaš prijavitelja da nešto dopuni ili da odmah njegovo ponašanje okarakteriziraš kao prevaru u osiguranju? U svakom slučaju, zbog ne pružanja mogućnosti tužiteljici da iznese svoju obranu, tuženik je prekršio odredbu iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu, a što samo po sebi čini otkaz nezakonitim. Naime, da je tuženik pružio tužiteljici mogućnost da iznese svoju obranu do otkaza zasigurno ne bi došlo jer tužiteljica posjeduje dokaze o plaćanju svih računa. Tužiteljica kao dokaz dostavlja potvrde o plaćanju računa za sve gore navedene štete. Dakle, iz priloženog je razvidno da su svi računi na temelju kojih su izvršene prijave gore navedenih štete, plaćeni. Isto tako, da je tužiteljici pružena mogućnost da iznese svoju obranu, tužiteljica bi, budući da je još uvijek u posjedu slomljene staklokeramičke ploče, mogla prezentirati tuženiku da je ista zaista pukla te da nije samo ogrebana. Iz svega navedenog je jasno da je tuženik morao pružiti mogućnost tužiteljici da iznese svoju obranu jer je evidentno da bi iznesenom obranom trebale biti odagnane sve sumnje bilo kojeg razumnog poslodavaca po pitanju je li došlo do „prevare u osiguranju“. Podredno se napominje i da tužiteljica nije iskoristila godišnji odmor niti za 2024. niti razmjerni dio za 2025., pa je odluka o izvanrednom otkazu u točki 3. i zbog toga nezakonita. Stoga, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (stranica 67-73 spisa) osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći kako je tužba nedopuštena, budući da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno da je podneseni zahtjev za zaštitu prava neuredan , te po istom nije moguće postupiti. Naime, 3. ožujka 2024. tuženik da je zaprimio neuredan zahtjev za zaštitu prava radnika od 27. veljače 2025. koji je protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodno podnijela tužiteljica, navodno zastupana po punomoćniku odvjetniku Marku Zagorcu i/ili odvjetnici Radici Marčić. Zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava da je imao sljedeće nedostatke: zahtjev je nepotpisan, odnosno da zahtjev nije potpisala tužiteljica osobno niti njezin navodni punomoćnik; punomoć koja je priložena uz zahtjev je neuredna jer nije naznačeno tko je potpisnik punomoći, odnosno opunomoćitelj. S obzirom da takav zahtjev tuženik nije mogao ispitati niti je mogao po njemu postupiti, temeljem odgovarajuće primjene članka 109. ZPP -a, tuženik je pozvao ovdje tužiteljicu (osobno i putem navodnog punomoćnika) da u roku od tri dana računajući od dana primitka poziva dostavi uredni zahtjev za zaštitu prava radnika na način da: uredno naznači tko je podnositelj zahtjeva, odnosno podnosi li radnik zahtjev osobno ili putem punomoćnika te da jasno naznači ime i prezime punomoćnika; ukoliko se zahtjev podnosi putem punomoćnika da dostavi urednu punomoć za zastupanje u kojoj će nedvojbeno imenom i prezimenom biti naznačen opunomoćitelj te da dostavi potpisani zahtjev za zaštitu prava jer da će se u suprotnom smatrati da zahtjev za zaštitu prava nije podnesen. Navedeni poziv za dopunu zahtjeva za zaštitu prava od 12. ožujka 2025. tužiteljica je osobno zaprimila dana 19. ožujka 2025., a njezin navodni punomoćnik dana 17. ožujka 2025. Tužiteljica da je dana 17. ožujka 2025. uputila podnesak tuženiku (koji je tuženik zaprimio 20. ožujka – pogrešno navedeno veljače 2025.) u prilogu kojeg je dostavila zahtjev za zaštitu prava potpisan po punomoćniku odvjetniku Marku Zagorcu. Međutim, u prilogu podneska nije dostavljena i uredno potpisana punomoć za zastupanje u kojoj bi jasno imenom i prezimenom bio naznačen potpisnik punomoći odnosno opunomoćitelj. Napominje kako zahtjev za zaštitu prava predstavlja podnesak koji radnik upućuje poslodavcu u slučaju povrede prava iz radnog odnosa. Stoga za navedeni podnesak (zahtjev za zaštitu prava), i to u odnosu na njegovu razumljivost i potpunost, valja analogno primijeniti odredbe ZPP-a koje se odnose razumljivost i potpunost podnesaka u parničnom postupku (čl. 106. ZPP -a), a sukladno članku 133. stavku 2. ZR-a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava. Stoga predlaže sudu da tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu. Nadalje navodi kako je otkazao ugovor o radu poštujući proceduru propisanu Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom te Pravilnikom o radu. Tužiteljica neosnovano ističe kako je tuženik bio dužan tužiteljici omogućiti iznošenje obrane. Sukladno članku 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Također, sukladno članku 74. Pravilnika o radu i članku 83. Kolektivnog ugovora (koji je bio na snazi u trenutku otkazivanja), prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini. Napominje kako razlozi zbog kojih je dan izvanredan otkaz predstavljaju takve okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje svoje obrane u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu te članka 74. Pravilnika o radu i članka 78. Kolektivnog ugovora. Naime, iz činjenica koje su utvrđene u istrazi koju je provela tuženikova Samostalna služba za sprječavanje, otkrivanje i istraživanje prijevara (dalje u tekstu samo SPORP) proizlazi kako je tužiteljica po svojoj polici osiguranja prijavljivala štete neistinito prikazujući činjenice, znajući da se iste zbog internog procesa kod tuženika ne provjeravaju čime je ostvarila osigurninu na koju nema pravo. Opisanim postupanjem proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi tužiteljica počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st 1., zlouporabe povjerenja opisano i kažnjivo po čl. 240. i zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona, a zbog čega je podnesena i kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci. Upravo je navedeno izvješće poslužilo kao osnova za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Ujedno, tuženik je sukladno odredbama Zakona o radu proveo postupak savjetovanje s Glavnim sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, te je Glavni sindikalni povjerenik u očitovanju od 14. veljače 2025. dao suglasnost te utvrdio kako je postupak izvanrednog otkaza ugovora o radu proveden sukladno propisanoj proceduri. Nadalje napominje se kako je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i osnovana. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. rujna 2019. kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu zastupnika u osiguranju. Poslovi, odgovornosti i aktivnosti radnog mjesta zastupnika u osiguranju definirani su ugovorom o radu tužiteljice i Pravilnikom o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. Temeljem ugovora o radu i citiranog Pravilnika tužiteljica je između ostalog obavljala i sljedeće poslove: obavljanje poslova i zadataka iz djelokruga organizacijske jedinice, prodaja svih vrsta osiguranja klijentima, briga o postizanju vlastitog prodajnog plana, traženje mogućnosti širenja portfelja osiguranja, obnavljanje i širenje već postojećih osiguranja, briga za stalnu komunikaciju s osiguranicima, briga za pronalaženje novih osiguranika i prodaju novih vrsta osiguranja postojećim osiguranicima (dodatna i križana prodaja), svakodnevni rad s osiguranicima, rješavanje reklamacija, briga i aktivan rad na naplati premije, briga za informiranost o aktima Društva relevantnima za rad, sudjelovanje na edukacijama, priprema podataka i slanje izvještaja nadređenima te obavljanje drugih zadataka po nalogu nadređenoga u okviru radnog područja. Stoga da je tužiteljica po prirodi svog radnog mjesta bila upoznata i morala biti upoznata s postupkom rješavanja odštetnih zahtjeva kod poslodavca, a koji postupak je uređen Pravilnikom o obradi šteta neživotnih osiguranja (dalje u tekstu samo Pravilnik o obradi šteta). Sukladno citiranom Pravilniku o obradi šteta, za štete nastale na staklima, aparatima i uređajima, likvidator utvrđuje visinu naknade temeljem računa/ponuda za popravak, uz korekciju istih, ukoliko je učinjen izvid štete. Pritom, nije nužno napraviti i izvid šteta. Također, prema uvjetima isplata se vrši do limita pokrića. Poznavajući navedeni proces tužiteljica je prijavljivala štete neistinito prikazujući činjenice znajući da se iste zbog internog procesa tuženika neće moći provjeriti. Navedeno je utvrđeno u istrazi koju je provela organizacijska jedinica tuženika SPORP, a sukladno odredbama internog akta - Pravilnika o sprječavanju, otkrivanju i istraživanju prijevara u osiguranju. Istražni postupak je proveden nad ovdje tužiteljicom BI i radnikom tuženika DI radi osnovane sumnje na prijevarno postupanje u osiguranju. Istraga je trajala u razdoblju od 8. studenoga 2024. do 11. veljače 2025. Istragu je kao odgovorna osoba vodio zaposlenik tuženika ŠI. U provedenoj istrazi da je analizirano postupanje tužiteljice vezano za neuobičajeno veliki broj prijava šteta kako po vlastitoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Naime, štetni rezultati po navedenim policama koje su izdane posredstvom tužiteljice u kojima je tužiteljica osiguranik iznose 220,98%. Temeljem prikupljenih podataka SPORP je utvrdio postojanje šest šteta po polici osiguranja tužiteljice broj 01007318823 i to: 2022-28142 oštećenje stakla, nema fotografija oštećenja, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 07.11.2022., nema dokaza o plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, 2023 -5072 oštećen ekran tuđeg mobitela, nema fotografija oštećenja, dostavljen račun -otpremnica R2 uz način plaćanja kreditnom karticom, nema dokaza o transakciji i plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, 2023-10154 oštećeno staklo tuš kabine, dostavljene fotografije oštećenja, dostavljen račun uz način plaćanja kreditnom karticom, nema dokaza o transakciji i plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, 2023-25615 oštećenje stakla, nema fotografija oštećenja, nije rađen izvid, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 18.10.2023., nema dokaza o plaćanju šteta plaćena, 2023 -25616 oštećeno kupaonsko ogledalo, dostavljene fotografije oštećenja, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 25.10.2023., nije rađen izvid, šteta plaćena, te 2024-20988 šteta oštećena staklokeramička ploča, dostavljene fotografije oštećenja, nije rađen izvid, dostavljen storno računa odn. nema dokaza plaćanja, šteta plaćena. U postupku istrage od strane Sektora za kontroling financije i računovodstvo izvršena je provjera računa popravaka koje je tužiteljica dostavila uz prijavu gore navedenih šteta kojom prilikom da je utvrđeno kako nema dokaza o plaćanju dostavljenih računa. Nadalje navodi kako tužitelja u spis dostavlja dva računa društva IKEA Italia Retail SRL, koja da su dostavljena na talijanskom jeziku i kao takva da ne mogu poslužiti kao dokaz u ovom postupku. Nadalje navodi kako tužiteljica u tužbi navodi kako je štetu prijavila prema obrascu tuženika u kojem se nigdje ne traži dostava računa, potvrda o plaćanju ili fotografije, a zbog čega ne može biti stavljena u nepovoljniji položaj od ostalih osiguranika, te da tuženik od nje traži da uz prijavu šteta dostavi dodatnu dokumentaciju koja nije navedena u obrascu prijave. Takav navod da je u cijelosti neosnovan. Naime, tužiteljici nije uručen izvanredan otkaz zato što nije dostavila dodatnu dokumentaciju kod prijave štete, već zato što je što je po svojoj polici prijavljivala štete neistinito prikazujući činjenice znajući da se iste zbog internog procesa poslodavca neće moći provjeriti. Navedeno je osobito došlo do izražaja kod prijave štete broj 2024/20988 gdje je tužiteljica prijavila štetu - lom na svojoj, klasičnoj, staklo-keramičkoj ploči za kuhanje. Na fotografijama oštećene ploče koje je tužiteljica dostavila ne vidi se lom, već ogrebotine i ostala sitna oštećenja koja su nastala uobičajenim korištenjem iste kroz dulje vrijeme upotrebe. Tužiteljica je u odštetnom zahtjevu broj 2024/20988 dostavila storno računa kao dokaz kupnje nove, indukcijske ploče vrijednosti 796,20 eura, iako je za istu ploču moguće internetskom pretragom naći vrijednost iste u iznosu 299,99 eura. No, uslijedila je likvidacija štete od strane likvidatora DI, radnika tuženika, do limita pokrića u iznosu od 663,61 eura, a za što očito nije postojala pravna osnova. Naime, šteta po lomu stakla koja nije nastala u iznenadnom i od strane osiguranika neovisnom događaju i bez dokaza o slomljenom elementu nije mogla biti plaćena, a što sve ukazuje na opravdanu sumnju na prijevaru u osiguranju. U postupku istrage SPORP je također uzeo izjavu radnika DI posebno vezano za obradu štete 2024/20988 pri čemu je utvrđeno kako je tužiteljica za cijelo vrijeme obrade štete 2024/20988, ali i ostalih odštetnih zahtjeva, vršila konstantan pritisak na njega s ciljem da podneseni odštetni zahtjevi budu pozitivno riješeni, kako za nju, tako i za osiguranike za koje je tužiteljica podnijela odštetne zahtjeve, koji razlozi predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. Zakona o radu. Za gore opisane činjenice poslodavac je saznao trenutkom izrade izvješća SPORP odnosno 11. veljače 2025., a Odluka o izvanrednom otkazu donesena je 14. veljače 2025., slijedom čega je otkaz pravovremen. Slijedom iznijetog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠI (stranica 145-148 spisa) i tužiteljice kao stranke (stranica 143-144 spisa), uz napomenu da je tuženik u podnesku od 7. svibnja 2026. (stranica 141 spisa) odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka DI.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25; dalje ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 14. veljače 2025. (stranica 21-26 spisa), kumulirano sa zahtjevom za vraćanje na rad na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja sporne odluke.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika, kao poslodavca bila zaposlen na radnom mjestu zastupnika u osiguranju u Podružnici Rijeka, Odjel prodaje, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. rujna 2019. Nadalje, nesporno je da je tuženik 14. veljače 2025. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, s time da je tužiteljici radni odnos prestao danom dostave te odluke.

7. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR), prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica protiv te odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava 27. veljače 2023. (stranica 100 spisa), koji zahtjev je tuženik zaprimio 3. ožujka 2023. (navedeno proizlazi iz prijamnog pečata tuženika i navoda iz odgovora na tužbu). Kako tuženik u roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, to je tužiteljica pravovremeno ustala radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 19. ožujka 2023. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

9.1. Vezano za navod tuženika kako je predmetni zahtjev neuredan, slijedom čega da ga nije mogao ispitati (navedeno iz razloga što nije bio potpisan, kako od strane tužiteljice, tako i od strane njezina punomoćnika), zbog čega je pozvao tužiteljicu na dopunu dopisom od 12. ožujka 2025. (stranica 83-84 spisa), koji dopis je tužiteljica zaprimila 19. ožujka 2023. (povratnica prileži na stranici 85 spisa), a punomoćnik tužiteljice 17. ožujka 2023. (povratnica prileži na stranici 85 spisa), da bi 17. ožujka 2023. tužiteljica tuženiku dostavila zahtjev za zaštitu prava potpisan od njezina punomoćnika (stranica 6-8 spisa), navodi se da isti sud ne prihvaća obzirom da je tužiteljica unutar roka od 15 dana u kojem je tuženik mogao udovoljiti istom, dostavila zahtjev za zaštitu prava potpisan od strane svog punomoćnika (stranica 6-8 spisa), a da je dani zahtjev pisao njezin punomoćnik po njezinom nalogu tužiteljica potvrđuje i u svom iskazu (stranica 143-144 spisa).

10. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10.1. Nadalje, Zakon o radu odredio je kratak rok u kojem poslodavac (ili radnik) mogu izvanredno otkazati ugovor o radu. Prema čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok od 15 dana iz čl. 116. ZR-a materijalnopravne je prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (takvo stajalište izraženo je u odlukama broj Revr-1329/10 od 23. studenoga 2010. i Revr- 1895/10 od 12. siječnja 2011.). Nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza.

11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR-a razvidno je da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, a to je postojanje osobito teške povrede iz radnog odnosa te činjenica da iz tog razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

12. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

13. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

13.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužiteljice na obranu nije povrijeđeno time što ju tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznijela nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka..

14. Pored toga, sukladno čl. 150. st. 1. ZR-a poslodavac se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci (a ukoliko njega nema, sa sindikalnim povjerenikom, u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR-a), te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, dok je st. 4. citiranog članka propisano da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U st. 7. citiranog članka propisano je da se radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim ZR-om, dok je st. 8. citiranog članka propisano da radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.

14.1. Pravni institut savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne implicira i obvezu poslodavca glede uvažavanja iznesenih prijedloga i primjedbi radničkog vijeća. Naime, dužnost je poslodavca provesti obvezatni postupak savjetovanja prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

14.2. U svezi pitanja savjetovanja s radničkim vijećem napominje se da iz obrazloženja sporne odluke proizlazi da je tuženik proveo postupak savjetovanja s glavnom sindikalnom povjerenicom s ovlastima radničkog vijeća TI, obzirom da kod istog nije utemeljeno radničko vijeće, koja je u očitovanju od 14. veljače 2025. (stranica 75 spisa) navela je dobila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i nakon razmatranja dostavljene dokumentacije da daje suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu budući da su utvrđene činjenice koje opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

15. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

16. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

17. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a kako je za činjenice na kojima se temelji sporna odluka tuženik saznao temeljem Izvještaja o istrazi Barbare Klepac – ČI od 11. veljače 2025. (stranica 77-82 spisa), to je isti dan u zakonskom roku.

18. U konkretnom slučaju, kao otkazni razlog navodi se prijevarno postupanje u osiguranju, čime da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa, i to na način da je prilikom prijavljivanje šteta neistinito prikazivala činjenice, znajući da te činjenice, zbog internog procesa, tuženik neće moći provjeriti. Konkretno, Samostalna služba za sprječavanje, otkivanje i istraživanje prijevara (dalje SPORP) je u svojoj istrazi, a temeljem prikupljenih podataka, utvrdila postojanje šest šteta po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], koja se odnosi na osiguranje imovine tužiteljice, i to: odštetni zahtjev broj 2022-28142 – šteta se odnosi na oštećenje stakla, nema fotografija oštećenja, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 7. studenoga 2022., nema dokaza o plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, odštetni zahtjev broj 2023-5072 - oštećen ekran tuđeg mobitela, nema fotografija oštećenja, dostavljen račun-otpremnica R2 uz način plaćanja kreditnom karticom, nema dokaza o transakciji i plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, odštetni zahtjev broj 2023-10154

- oštećeno staklo tuš kabine, dostavljene fotografije oštećenja, dostavljen račun uz način plaćanja kreditnom karticom, nema dokaza o transakciji i plaćanju, nije rađen izvid, šteta plaćena, odštetni zahtjev broj 2023-25615 - oštećenje stakla, nema fotografija oštećenja, nije rađen izvid, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 18.10.2023., nema dokaza o plaćanju, šteta plaćena, odštetni zahtjev broj 2023-25616 - oštećeno kupaonsko ogledalo, dostavljene fotografije oštećenja, dostavljen transakcijski račun sa rokom dospijeća 25.10.2023., nije rađen izvid, šteta plaćena, te odštetni zahtjev broj 2024-20988 šteta se odnosi na oštećenu staklokeramičku ploču, dostavljene fotografije oštećenja, nije rađen izvid, dostavljen storno računa odnosno nema dokaza plaćanja, šteta plaćena.

19. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužiteljice kao stranke (stranica 143 - 144 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radila od rujna 2019. do otkaza, i to kao zastupnik u osiguranju, odnosno na poslovima prodaje osiguranja. Nadalje je navela da ima stan u turističkom najmu, a kako je imala ugovorenu policu osiguranja imovine, i kako su se ljudi u tom stanu mijenjali, to da su se događale štete koje je uredno prijavljivala i za iste davala uobičajenu dokumentaciju, a što podrazumijeva fotografije štete, prijavu štete i račun, ovisno o vrsti štete. Dakle, štete bi išle na otvaranje u službu za prijavu za štete gdje bi se kontrolirala dokumentacija, a ako bi dokumentacija bila nepotpuna, šteta se ne bi otvorila, odnosno stranku se pita dodatna dokumentacija. Nakon toga šteta ide procjenitelju i dobije broj. Procjenitelj bi radio što treba raditi, ona na to nije imala utjecaja jer je radila u drugom odjelu, tj. u Odjelu prodaje. Procjenitelj može pitati dodatne stvari ili otkloniti štetu, ili djelomično isplatiti štetu, može ići na uvid. Tužiteljici da su štete isplaćene, nitko da ju ništa nije pitao, na iste da je i zaboravila, a nakon toga da je dobila otkaz. Nadalje je navela da ju je itko nazvao i pitao što se dogodilo, ona da bi im sve dostavila, da su mogli doći na uvid obzirom da tu staklokeramičku ploču ima kuć i, ništa da nije plaćala gotovinom, već karticom, a kako se radi o transakcijskim računima, da ima i potvrde od banke. Dali su joj otkaz, stavili na teret nešto na što ona nema utjecaja, te da su tražili da dostavi stvari koje nikada od nikog nisu tražili. U odnosu na vršenje pritiska na kolegu iz šteta DI, tužiteljica je navela da to nije istina, ona da mu je pisala požurnice kao što se na sudu pišu požurnice , s time da mu nije bila ni hijerarhijski nadređena. U odnosu na sam proces obrade odštetnih zahtjeva tužiteljica je navela da je bila upoznata s tim procesom, odnosno prvo da ide prijava, otvaranje kako bi ista dobila broj kao spis, a potom procjena i na kraju isplata. To da je osnovna stvar koju svatko mora znati, s time da se Odjel šteta fizički nalazi na Viškovu, dok je ona bila u centru grada. Procjenitelji da su u Rijeci, ali vi da ne znate gdje će šteta završiti, s time da u Rijeci postoje tri stalno zaposlena procjenitelja i jedan vanjski procjenitelj, uz napomenu da je treći procjenitelj za motorna vozila i radila je na Pećinama. Na upit da pojasni što je to tuženik od nje tražio, a da nikada od nikog nije tražio, tužiteljica je navela da tek kad je dobila otkaz da je vidjela da su u istom naveli da u štetama nije priložila potvrdu o plaćanju tj. uplati, odnosno da ni je priložila finalizirani račun, a računi da su se počeli fiskalizirati 1. siječnja 2026. Nakon odluke o otkazu nikakvu daljnju dokumentaciju nisu od mene tražili prije otkaza, a na teret mi se stavlja da nema ni izvida, a ja nisam ta koja radi izvide niti sam na isto imala utjecaje. Nadalje, u odnosu na prijavljenu štetu za koju je dostavila storno račun tužiteljica je navela da je tu štetu prijavila 10 mjeseci nakon što je imala račun i u mailu da je stavila zadnji račun umjesto predzadnjeg, što da je učinila zabunom pa da joj nije jasno da ju nitko nije zvao prilikom otvaranja štete ili prilikom procjene, jer da su je nazvali, da bi im dala pravi račun. U konačnici, a vezano za štetu na staklokeramičkoj ploči i izvještaj o istrazi (fotografiji oštećene ploče prileži na stranici 80 spisa) tužiteljica je navela da se ovdje radi o udubini odnosno kako je nož pao u okviru jednog od kruga na toj ploči, ploča da je na tom dijelu pukla i vidi se ta rupa, uz napomenu da tu staklokeramičku ploču ima kući, a tijekom ovog parničnog postupka predložen je očevid na licu mjesta.

20. Nasuprot iskaza tužiteljice, stoji iskaz svjedoka ŠI, koji je u svom iskazu naveo (stranica 145-148 spisa) da zadnje dvije do dvije i pol godine kod tuženika radi kao ekspert za istraživanje i sprječavanje prevara, a vezano za predmetnu odluku o otkazu navodi kako sam sudjelovao u postupku istrage zbog prijevare u osiguranju. Naime, oni da imaju aplikacije koje im otkrivaju potencijalno prijevarne štete i na takav način da su, između ostalog, došli do tužiteljice odnosno do njezinih prijavnih šteta, te da su krenuli u istragu kao što rade svaki dan. Sumnjivo da im je bilo veća količina prijavljenih šteta, veliki štetni rezultat i to da je bilo dovoljno za neku sumnju. U istrazi da su došli do nekoliko šteta koje nisu bile odrađene kako treba, pa da su tako u jednoj prijavljenoj šteti, koja se odnosila na staklokeramičku ploču, našli da je ista prijavljena kao puknuta, a zapravo je bila grebana zbog svakodnevne upotrebe, a kao pokriće visine vrijednosti te ploče da su dobili storno račun od puno skuplje ploče od ove. Druga situacija da se odnosila na prijavu štete na tuđem mobitelu kojeg nitko nije fotografirao niti vidio, i tu da je bilo još šteta tipa strgane tuš kabine. Nakon što su uočili puno nepravilnosti, da su krenuli ispitivati kolege što se tu događa, a kolega DI da im je u telefonskom razgovoru potvrdio da je tužiteljica vršila pritisak na njega da se te štete riješe čim prije i čim brže. Onda da su o tome izvijestili Upravu tuženika, koja da je donijela odluku da se u njihov izvještaj uključi i pravna služba i kadrovska služba, a što da je rezultiralo odlukom o otkazu. Također je naveo da su istrage u principu uvijek tajne i da ne obavještavaju osobu koju nadziru, slijedom čega da tijekom istrage nisu kontaktirali tužiteljicu. Ne sjećam se jesmo li tijekom ove istrage, izuzev DI, još nekog kontaktirali jer je to bilo davno, a na upit zašto su tijekom istrage kontaktirali DI, a ne i tužiteljicu, obzirom da su u izvještaju o istrazi oboje navedeni kao predmet istrage, svjedok je naveo iz razloga što je DI bio jedan dio istrage, a tužiteljica drugi dio, odnosno da su istraživali tužiteljicu, a u to je bio upleten DI koji im je trebao odgovoriti na pitanje zašto je likvidirao te štete. Ovdje želi pojasniti da je poanta priče to da je tužiteljica bila osnov i kraj ove istrage, istraga se odnosila na tužiteljicu, a kako bi shvatili što se zapravo dogodilo, naravno da su istraživali i kolege koji su rješavali te štete, sve da su ih kontaktirali, pa tako i DI i kolegu B, i kada su shvatili da je i DI imao pogrešaka u svom radu onda smo i njega uključili u ovu istragu , s time da se ne sjeća koliko je od šteta navedenih u izvještaju obrađivao DI, a koliko Miculinić. Na daljnji upit koje su dokaze za vrijeme trajanja ove istrage, tj. u tih dva i pol mjeseca proveli, a radi utvrđenja da nema dokaza o plaćanju svjedok je naveo da su provjeravali s računovodstvom i financijama može li se provjeriti plativost tj. uplata tih računa, uz napomenu da su vjerojatno kontaktirali i FINA-u, Poreznu upravu, IKEA-u, dok banku tužiteljice nisu, iako sam navodi da bi po njemu adekvatan dokaz da je izvršeno plaćanje računa koji su dostavljen bili izvodi iz bankovnog računa. Na kraju je naveo da ne zna tko je sve radio obradu ovih šteta, a svakako je jedan od krimena DI taj što nije odrađivao izvide koje je trebao, a na upit kako je završio DI s obzirom da je i on bio predmet istrage odnosno je li dobio otkaz, svjedok je odgovorio da ne zna. Na upit je li utvrdio, s obzirom na vrijeme trajanja istrage, jesu li ti predmeti bili oštećeni, a obzirom da nisu vršeni izvidi, svjedok je potvrdno odgovori jer da su uz neke prijave šteta dostavljene fotografije oštećenih stvari i iz istih se da razlučiti što je oštećeno , slijedom čega da je uspoređivao te fotografije s onim što je prijavljeno, uz napomenu kako to nije izvid štete u pravom smislu.

21. Slijedom iznijetog, sud ne prihvaća navod tuženika sadržan u spornoj odluci da je tužiteljica prijevarno postupala u osiguranju, čime da je počinila osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužiteljici se stavlja na teret prijevarno postupanje u osiguranju, mada se zapravo radi o prijavi šteta po ugovorenoj polici za osiguranje imovine koju je tužiteljica, kao osiguranik, sklopila s tuženikom i temeljem odštetnih zahtjeva zahtijevala isplatu štete, a o tim zahtjevima, odnosno isplati štete tužiteljica nije odlučivala, već likvidator tuženika. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da glede procesa obrade odštetnih zahtjeva prvo ide prijava, otvaranje kako bi ista dobila broj kao spis, a potom procjena i na kraju isplata, a kako ista ima stan u turističkom najmu, i kako je imala ugovorenu policu osiguranja imovine, i kako su se ljudi u tom stanu mijenjali, to su se događale štete koje je uredno prijavljivala i za iste davala uobičajenu dokumentaciju (što podrazumijeva fotografije štete, prijavu štete i račun, ovisno o vrsti štete). Tako iz iskaza tužiteljice sud utvrđuje da bi štete išle na otvaranje u Službu za prijavu za štete, gdje bi se kontrolirala dokumentacija, a ako bi dokumentacija bila nepotpuna, šteta se ne bi otvorila, odnosno stranku se pita dodatna dokumentacija, nakon toga šteta ide procjenitelju i dobije broj, a procjenitelj radi što treba raditi (može pitati dodatne stvari ili otkloniti štetu, ili djelomično isplatiti štetu, može ići na uvid i dr.), na što tužiteljica nije imala utjecaja.

22. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica, kao osiguranik temeljem ugovorene police za osiguranje imovine s tuženikom, kao osigurateljem tražila isplatu šteta pravovremenom prijavom šteta tuženiku, podnošenjem odštetnog zahtjeva i s priloženom dokumentacijom, o kojim odštetnim zahtjevima je tuženik, nakon obrade istih, donio odluku i u konačnici izvršio isplatu naknade štete, tada u takvoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR - a.

22.1. Navedeno iz razloga što u ovom ugovornom odnosu tužiteljica i tuženik nisu nastupali u svojstvu radnika i poslodavca, već osiguranika i osiguratelja, uz napomenu kako iz iskaza svjedoka ŠI, eskperta za istraživanje i sprječavanje prijevara kod tuženika proizlazi da su istragu pokrenuli radi sumnje u veću količinu prijavljenih šteta (šest) i veliki štetni rezultat (663,61 eura) za koju je likvidator bio DI, da bi u istrazi došli do nekoliko šteta koje nisu bile odrađene kako treba. Sud ne prihvaća navod tuženika da je tužiteljica vršila pritisak na likvidatora DI obzirom da navedeno tuženik nije dokazao. Naime, tijekom postupka tuženik je odustao od prijedloga radi njegova saslušanja na okolnost zašto je likvidirao te štete, a iskaz svjedoka ŠI u dijelu u kojem navodi da im je kolega DI u telefonskom razgovoru potvrdio da je tužiteljica vršila pritisak na njega da se štete riješe što prije i čim brže ovaj sud ne prihvaća obzirom da je u suprotnosti s iskazom tužiteljice kao stranke.

22.2. Kako se u ovom konkretnom slučaju radi o isplati štete temeljem ugovorene police osiguranja, to se eventualni propusti u postupku obrade te štete ne mogu sada pripisati tužiteljici kao radnici tuženika, obzirom da u tom ugovornom odnosu isti nisu niti nastupili u svojstvu poslodavca i radnika, slijedom čega se niti ne može govoriti o povredi radne obveze, sve imajući u vidu činjenicu da tužiteljica nije niti sudjelovala u postupku obrade predmetnih odštetnih zahtjeva (tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena kao zastupnik u osiguranju u Odjelu prodaje, a ne kao likvidator), slijedom čega je zaključak ovoga suda kako tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

23. Kako je sud utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten i da radni odnos tužitelj ice nije prestao, to je usvojio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži vraćanje na rad, budući da se radnopravni status vraća u stanje u kojem je bio prije otkaza, pa je naložio vraćanje tužiteljice na iste ili slične poslove (sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a), slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki III. izreke.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa). Tužiteljici je sukladno postavljenom zahtjevu dosuđena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% (125,00 eura) daje iznos od 625,00 eura. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl . 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

25. Temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokaze priložene u spis i predlagane nakon zaključenja prethodnog postupka budući da su sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 284. st. 3. i čl. 299. st. 1. ZPP -a stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točkama I. i II. izreke rješenja.

U Rijeci 4. rujna 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.