REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

Broj: Pp-14391/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GE, zastupanog po branitelju Anti Gabelici, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 113/23, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-07/25-4/69109 od 9. srpnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik:

ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G, rođen **.**.1981. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je 15. rujna 2024. u 08:33 sati u Splitu na kolniku Ulice kralja Stjepana Držislava kod kbr. 34, kao vozač vozila M1 marke „Volkswagen“ registarske oznake [registarska oznaka], kroz naseljeno mjesto gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina od 70 km/h, upravljao brzinom od 94 km/h; koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja „Lasercam 4“, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 84 km/h, odnosno kretao se brzinom koja je za 14 km/h veća od dopuštene,

dakle, kao vozač u naselju vozilom se kretao brzinom koja je za više od 10 do 20 km na sat veća od prometnim znakom ograničene brzine,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavka 6. istog Zakona; pa mu se na temelju citiranog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 (šezdeset) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, izdala je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenog GE zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je na temelju članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3. Žurni postupak je na temelju članka 222. stavka 3. Prekršajnog zakona proveden u odsutnosti okrivljenika, s obzirom na to da je sudu dostavio pisanu obranu te se ujedno imao priliku očitovati o svim okolnostima u prigovoru protiv prekršajnog naloga; a istovremeno je sud na temelju dostupnih dokaza smatrao kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

3.1. U pisanoj obrani i prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik ističe kako nisu točni navodi iz pobijanog naloga prema kojima bi na području grada Splita, u Ulici kralja Držislava, kod kućnog broja 34, navodno bio postavljen prometni znak kojim je dopuštena brzina ograničena na 50 km/h, kako se to navodi u pobijanom nalogu. Naglašava kako se na predmetnom mjestu, odnosno u Splitu, u Ulici kralja Držislava kod kućnog broja 34, ne nalazi nikakav prometni znak, pa tako niti prometni znak kojim bi brzina bila ograničena na 50 km/h, kako se to, prema njegovom mišljenju, neistinito navodi u pobijanom nalogu. Naprotiv, da se neposredno prije predmetnog mjesta, na udaljenosti od 100 metara, u istom pravcu kretanja, konkretno kod Ulice kralja Držislava 24, 21000 Split, nalazi postavljen prometni znak kojim je brzina ograničena na 70 km/h. Dodaje kako je na predmetnoj dionici ceste brzina ograničena na 70 km/h, a ne na 50 km/h, kako je navedeno u pobijanom nalogu. Okrivljenik kao dokaz dostavlja fotografiju predmetnog mjesta na kojoj je vidljiv prometni znak s ograničenjem brzine od 70 km/h. Slijedom navedenog, smatra kako je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog naloga od strane njegovog donositelja pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što je, prema njegovom mišljenju, dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava, i to na njegovu štetu kao osobe koja je neosnovano okrivljena za predmetni prekršaj. Nadalje navodi kako, čak i kada bi se prihvatila tvrdnja da je predmetne prigode vozio brzinom od 94 km/h, što također osporava, nakon umanjenja za sigurnosnu razliku od 10 km/h utvrđena brzina iznosila bi 84 km/h. U tom slučaju, okrivljenik ističe kako bi njegova brzina bila svega 14 km/h veća od dopuštene brzine od 70 km/h. Slijedom navedene zakonske odredbe, okrivljenik ističe kako je na predmetnoj dionici ceste prometnim znakom brzina ograničena na 70 km/h, što je, prema njegovom mišljenju, ujedno razumno i logično s obzirom na profil predmetne cestovne dionice, odnosno brze [adresa] – [adresa], koja ima dva prometna traka u svakom smjeru i predstavlja izlaz iz Splita u smjeru Omiša. Dalje navodi, ako bi bio oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 50. st. 6. ZSPC-a te posljedično kažnjen novčanom kaznom od 60,00 eura, tada mu, uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 239. st. 4. Prekršajnog zakona, ne bi smjela biti izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Naime, da prema odredbi čl. 53. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nema mjesta izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ukoliko se okrivljena osoba vozilom na cesti u naselju kreće brzinom koja je za više od 10 do 20 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, kako je to propisano navedenom zakonskom odredbom. Na koncu ističe kako se bavi građevinom te da je zaposlen kao voditelj gradilišta te mu je automobil nužan zbog obavljanja poslovnih obveza o kojima ovisi funkcioniranje društva u kojem je zaposlen. Također da je otac dviju malodobnih djevojčica koje redovito vozi u školu, na nastavne i izvannastavne aktivnosti te, prema potrebi, liječniku, zbog čega bi primjena predloženih sankcija, a osobito zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, prema njegovom mišljenju neosnovano izrečene, ugrozila njegovu egzistenciju, kao i egzistenciju obitelji koju uzdržava.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prigovor na prigovor na obavezni prekršajni nalog, obavijest o počinjenom prekršaju s obrascem podataka o vozaču i zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, iz koje je vidljivo da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

4.1. Sud je dopisom od 3. kolovoza 2026. zatražio od ovlaštenog tužitelja Postaje prometne policije Split da u roku od 15 dana od primitka istog Sudu dostavi fotografiju vozila zatečenog u prekršaju te osobito dokaz o tome da je na mjestu prekršaja odnosno općenito na predmetnoj dionici ograničenje brzine kretanja 50 km/h; kojem traženju nije udovoljeno.

5. Na temelju ovako provedenog žurnog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je proglašen krivim.

6. Odredbom članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

6.1. Odredbom članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km/h veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

6.2. Odredbom članka 53. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je pak određeno da će se novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti u naselju kreće brzinom koja je za više od 10 do 20 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik upravljao vozilom marke „Volkswagen“ registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme i na mjestu koje se navodi u obaveznom prekršajnom nalogu brzinom od 84 km/h, koliko iznosi brzina kretanja kada se umanji za 10 km/h sigurnosne razlike. Iako okrivljenik u opširnoj pisanoj obrani u deklaratorno i paušalno osporava tu činjenicu, ona jasno proizlazi iz zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila, sastavljenog na temelju mjerenja odgovarajućim tehničkim uređajem te podataka o osobi vozača koje je dostavio vlasnik vozila. Sporno je, međutim, kolika je dozvoljena brzina na navedenom mjestu te je li ju okrivljenik kritične prigode prekoračio, a ako jest, u kojoj mjeri.

7.1. U konkretnom slučaju ne postoji nijedan podatak ni dokaz, prije svega ga sudu nije dostavio ovlašteni tužitelj koji je izričito pozvan da to učini, da bi na spornoj dionici postavljenim prometnim znakom bila dopuštena brzina od 50 km/h. S druge strane, uvidom u fotografije mjesta događaja i pregledom aplikacije „Google maps“ proizlazi kako je nekoliko desetaka metara dalje od mjesta koje je označeno kao mjesto počinjenja prekršaja postavljen prometni znak kojim je brzina kretanja vozila označena na 70 km/h, slijedom čega sud tu činjenicu uzima kao utvrđenu. Prema tome, iz prikupljenih podataka i dokaza, a suprotno navodima iz optužnog akta, proizlazi kako je okrivljenik kritične svojim vozilom prekoračio dozvoljenu brzinu za 14 km/h, a ne za 34 km/h, kako mu se stavlja na teret. Time je okrivljenik ostvario obilježja prekršaja iz članka 53. stavka 6., a ne stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenom ĐE, Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegove obiteljske prilike, u smislu da je otac dvoje malodobne djece, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Kako olakotne okolnosti nisu do te mjere izražene da opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u propisanom apsolutnom iznosu. Na taj način će se adekvatno postići svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9. Na koncu se ističe da Sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je procijenio kako u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, kao što je već istaknuto, ni prije ni poslije počinjenja predmetnog prekršaja okrivljenik se nije pojavljivao kao kršitelj prometnih pravila; iz čega ne proizlazi postojanje navedene opasnosti, a time ni potreba izricanja predložene mjere. Iz tog razloga sud smatra kako će se samim izricanjem novčane kazne prema okrivljeniku ostvariti svrha zaštitne mjere, posebice uzimajući u obzir težinu prekršaja za koji je proglašen krivim.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 4. rujna 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, u spis