Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-413/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Virovitica, Tomaša Masaryka 1, protiv tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tea Cabadaj Cafuta, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabudaj Cafuta d.o.o., OIB: 16581678738, Garešnica, Vladimira Nazora 4, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 21. srpnja 2026., u prisutnosti tužiteljičinog zastupnika po zakonu, tuženika i tuženikove punomoćnice, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska OIB: 52634238587, vlasnica kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit površine 1 kj 180 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženik VJ OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja po pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana tuženiku VJ, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR-a (slovima: devetstotridesetsedameurapedesetcenti).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1 kj 180 čhv (dalje: nekretnina).

1.1. U tužbi je navela da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Virovitici kao vlasnik nekretnine upisan tuženik VJ. Protiv pravnih prednika tuženika – HJ i EJ - tužiteljica je već ranije pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva navedene nekretnine. Presudom Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-86/16-7 od 24. veljače 2017., tužiteljičin je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na navedenoj nekretnini odbijen kao neosnovan, da bi povodom rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-1192/2017-2 od 13. rujna 2018. navedena presuda bila ukinuta i predmet vraćen na ponovn i postupak. U ponovljenom postupku, između ostalih, tužiteljica je presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj:P-432/2018-18 od 22. studenog 2019., utvrđena vlasnicom kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1kj 180 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Povodom žalbe pravnih prednika tuženika, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020., tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1kj 180 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odbijen je kao neosnovan. Povodom tužiteljičine revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj:Rev-778/2021-2 od 6. srpnja 2022., ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Povodom navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-3020/2024-3 od 3. prosinca 2024., odbijena je žalba pravnih prednika tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-432/2018-18 od 22. studenog 2019., kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1kj 180 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tijekom parničnog postupka pred Općinskim sudom u Virovitici koji je vodila tužiteljica protiv pravnih prednika tuženika, pravni prednik tuženika, iako je znao da je pred Općinskim sudom u Virovitici u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva u pogledu kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1j 180 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kupoprodajnim ugovorom od 7. srpnja 2017., prodao je navedenu nekretninu tuženiku, koji je bio upoznat da se vodi parnični postupak pred nadležnim sudom. Po sklapanju navedenog Kupoprodajnog ugovora tužiteljica je protiv pravnog prednika tuženika pred Općinskim sudom u Virovitici, ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj:P-432/2018-18 od 22. studenog 2019., kojom je tužiteljica utvrđena kao vlasnica navedene nekretnine. Tužiteljica se obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora, ali se tuženik nije suglasio sa zahtjevom za sklapanje nagodbe.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužiteljica je priložila izvadak iz zemljišne knjige, presudu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-86/16-7 od 24. veljače 2017., rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-1192/2017-2 od 13. rujna 2018., presudu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-432/2018-18 od 22. studenoga 2019., presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022., presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-3020/2024-3 od 3. prosinca 2024., Kupoprodajni ugovor od 7. srpnja 2017., povijesni izvadak iz zemljišne knjige, zahtjev za mirno rješenje spora od 28. travnja 2025. i tuženikov podnesak od 20. svibnja 2025., te je predložila izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka EJ i tuženika u svojstvu stranke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Ne osporava činjenicu da je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine, ali osporava da bi bio upoznat s činjenicom da se ranije vodio sudski postupak između tužiteljice i tuženikovog pravnog prednika tuženika u pogledu sporne nekretnine, a sve s obzirom da tuženiku nitko nije niti rekao niti je u zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba spora u trenutku kada je tuženik neposredno prije kupovine predmetne nekretnine provjerio stanje u zemljišnim knjigama i utvrdio da ne postoje bilo kakve zabilježbe niti bilo kakvi tereti na predmetnoj nekretnini. Tuženik je sklopio kupoprodajni ugovori kao poštena treća osoba koja nije bila dužna istraživati stanje izvan zemljišnih knjiga niti je znala niti mogla znati da se u vezi predmetne nekretnine vodi spor. Stoga tuženik uživa zaštitu kao poštena treća osoba, jer je imao povjerenje u zemljišne knjige. Utoliko je tužbeni zahtjev neosnovan te tuženik nema bilo kakve veze s međusobnim odnosima tužitelja i tuženikovog pravnog prednika tuženika.

2.1. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu stranke te dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka HJ i EJ.

3. Tužiteljica je u cijelosti osporila navode iz odgovora na tužbu.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj izvatka iz zemljišne knjige (stranica 7), presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-86/16-7 od 24. veljače 2017., (8-15), rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1192/2017-2 od 13. rujna 2018., (16-20), presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-432/2018-18 od 22.studenog 2019., (21-31), presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020., (32-38), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-778/2021-2 od 6. srpnja 2022., (39-50), presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3020/2024-3 od 3. prosinca 2024.,(51-57), presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-432/2018- 18 od 22. studenog 2019., s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (58-70), dopisa Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici (71, 83-84), Povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (72-82), Kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2017., s ovjerom potpisa (85-86), Zahtjeva za mirno rješenje spora (89-92), preslike povratnice (93) i odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (94).

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HJ (stranica 118 spisa) i EJ (124-125).

4.2. Izveden je dokaz saslušanjem tuženika VJ (stranica 118.119) u svojstvu stranke.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

5.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora tužiteljičin je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Rit, površine 1 kj 180 čhv. Tuženik je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine. Kao vlasnik nekretnine upisan je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2017. kojim je kao kupac od EJ kao prodavateljice kupio spornu nekretninu te je 11. srpnja 2017. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Virovitici podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je zaprimljen pod brojem Z-5057/217, što među strankama nije sporno.

7. Nije sporno da je tužiteljica tijekom 2016. protiv tuženikove pravne prednice EJ pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine (predmet poslovni broj P-86/16), a u istom je predmetu kao tuženica sudjelovala i HJ u odnosu na druge nekretnine koje nisu predmet ovoga postupak.

7.1. Iz sadržaja povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige ne proizlazi da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu ovog suda poslovni broj P -86/16 (kasnije poslovni broj P-432/2018) podnijela prijedlog za zabilježbu spora niti je takav prijedlog podnesen do okončanja tog parničnog postupka. Zabilježba spora na nekretnini upisana je na temelju prijedloga zaprimljenog 22. listopada 2010. pod brojem Z-3616/10, a zabilježba spora određena je ovosudnim rješenjem od 2. studenog 2010., poslovni broj P-925/10-4, u pravnoj stvari tužitelja Lovačka udruga "Jastreb", Lukač, protiv ĆJ kao tuženice. U tom je parničnom predmetu pravomoćno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Lovačke udruge "Jastreb" Lukač radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja je predmet i ovog postupka, što je sud utvrdio uvidom u sustav e-Spisa. Zabilježba spora u predmetu poslovni broj P- 925/10 brisana je na temelju zaprimljenog prijedloga od 1. lipnja 2017. pod brojem Z- 5057/2017, što je također utvrđeno na temelju sadržaja povijesnog prikaza izvatka iz zemljišnih knjiga.

7.2 Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P- 86/16-7 od 24. veljače 2017., tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine odbijen kao neosnovan, da bi povodom rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-1192/2017-2 od 13. rujna 2018. navedena presuda bila ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, tužiteljica je presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj:P-432/2018-18 od 22. studenog 2019., utvrđena vlasnicom nekretnine. Po žalbi EJ, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020., preinačena je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-432/2018-18 od 19. ožujka 2020. i tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine odbijen je kao neosnovan. Povodom tužiteljičine revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj:Rev-778/2021-2 od 6. srpnja 2022., ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj:Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Povodom navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž- 3020/2024-3 od 3. prosinca 2024., odbijena je žalba tuženikove pravne prednice te je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-432/2018-18 od 22. studenog 2019., kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica nekretnine, čime je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-432/2018-18 od 22. studenog 2019. postala pravomoćna 3. prosinca 2024. Iz navedenih presuda proizlazi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 34/91), kojom je odredbom propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske, postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.

7.3. EJ otuđila je nekretninu o kojoj teče parnica, prodavši nekretninu tuženiku 7. srpnja 2017., odnosno prodavši nekretninu u tijeku žalbenog postupka povodom tužiteljičine žalbe na presudu Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P- 86/16-7 od 24. veljače 2017., kojom je tužiteljičin tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine odbijen kao neosnovan. U trenutku otuđenja nekretnine 7. srpnja 2017., na nekretnini nije bila upisana zabilježba spor, jer je zabilježba spora po predmetu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-925/10 u zemljišnoj knjizi obrisana 1. lipnja 2017., pod brojem Z-4216/2017, a drugih zabilježbi sporova nije bilo, što proizlazi iz sadržaja povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige.

8. Sporno je, je li tuženiku u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora 7. srpnja 2017., znao da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine između tužiteljice i EJ,, što tužiteljica tvrdi, a tuženik osporava.

9. Prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

9.1. Prema odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje porvao na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

10. Radi dokazivanja tvrdnje da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora znao da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine između tužiteljice i EJ, tužiteljica je predložila izvesti dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu stranke i EJ u svojstvu svjedoka.

10.1. Tuženik VJ u iskazu je naveo da ga je tijekom 2017., nazvala EJ i ponudila mu kupnju nekretnine. Budući je tuženik poljoprivrednik i da je u to vrijeme, a i prije toga, kupovao poljoprivredno zemljište i od drugih prodavatelja, pristao je kupiti spornu nekretninu. Navodi da je prije sklapanja ugovora u gruntovnici provjerio stanje upisa nekretnine i utvrdio da je EJ vlasnica, a u zemljišnoj knjizi u odnosu na spornu nekretninu nije bilo nikakvih upisanih tereta, a nije bila upisana ni zabilježba spora. Tuženik tvrdi da u vrijeme kupoprodaje nije imao nikakvih saznanja da bi se između bilo koga vodila parnica radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. EJ nije mu ništa govorila o tome da bi postojao spor u vezi nekretnine. Nadalje, tuženik je naveo da je u posjedu nekretnine od 2017., i nitko ga nikada nije smetao u posjedu. Prije tuženika nekretninu obrađivao ČJ iz [adresa], koji je vjerojatno imao sklopljen ugovor o zakupu s EJ, ali tuženik nije provjeravao s kim je ČJ imao sklopljen ugovor o zakupu. Kad je tuženik kupio nekretninu, nazvao je ČJ i obavijestio ga o tome. ČJ je potom izašao iz posjeda, a tuženik je stupio u posjed nekretnine. Prije nego je postao vlasnik sporne nekretnine, tuženik tvrdi da je bio vlasnik susjedne južne čestice koju je također obrađivao. Stoga je siguran da tužiteljica nikada nije bila u posjedu nekretnine. Za postojanje spora oko nekretnine tuženik je saznao kad je od tužiteljice dobio zahtjev za mirno rješenje spora tijekom 2025. U trenutku kupoprodaje tuženik je znao da je nekretnina u vlasništvu EJ. Kada je tuženik ČJ rekao da je kupio nekretninu, ČJ se nije protivio predaji nekretnine u posjed tuženiku, a sporna nekretnina u naravi je oranica.

10.2. EJ u iskazu je navela da je naslijedila nekretninu poslije smrti svoje bake ĆJ, a nekretninu je prodala tuženiku u srpnju 2017., jer je tuženik tada obrađivao poljoprivredno zemljište koje se nalazilo i s lijeve i s desne strane tada njezine nekretnine koja je predmet spora. U vrijeme kupoprodaje nekretnina je bila čista, odnosno na nekretnini nije bilo nikakvih tereta niti zabilježbe spora. Tuženik nije imao nikakvih saznanja da se vodio sudski spor oko nekretnine . Nekretninu je prodala tuženiku i tuženik je stupio u posjed nekretnine bez bilo kakvih problema. EJ nadalje je navela da je u trenutku kupoprodaje bila svjesna da se vodio spor oko nekretnine. Tijekom 2025. saznala je da postoji problem oko oranice koja je predmet postupka, jer ju je tuženik nazvao i rekao joj je da ima problem sa spornom česticom.

10.3. HJ sestra je EJ. HJ u iskazu je navela da je EJ nekretninu naslijedila iza njihove bake ĆJ, Do bakine smrti, baka je bila u posjedu nekretnine i obrađivala ju je. Nakon što je sestra naslijedila nekretninu, sestra je nekretninu dala u zakup, jer je živjela u [adresa], ali HJ nije poznato kome je EJ nekretninu dala u zakup. Poznato joj je da je sestra nekretninu prodala tuženiku, ali ne zna točno kada, a tuženik je u posjedu nekretnine od kupoprodaje.

11. Ocjenjujući tuženikov iskaz i iskaz saslušanih svjedoka, svaki zasebno i u međusobnoj povezanosti s drugim dokazima izvedenih tijekom postupka, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud utvrđuje da je tuženik u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2017. postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, da je bio savjestan stjecatelj i da je upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi izvršen u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.

11.1. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi tuženik u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2017. imao bilo kakvih saznanja o tome da bi se o nekretnini vodio spor između tužiteljice i tuženikove pravne prednice EJ. Premda svjesna da se u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2017. vodi spor o pravu vlasništva nekretnine, EJ u iskazu je navela da tuženika o tome nije obavijestila što je u iskazu potvrdio i tuženik. U trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora nije postojala nikakva zabilježba spora na nekretnini. Sud stoga vjeruje u istinitost tuženikova iskaza i istinitost iskaza EJ u pogledu činjenica koje se odnose na dobru vjeru tuženika kao stjecatelja i činjenicu postupanja s povjerenjem u zemljišne knjige prilikom upisa koji je bio u dobroj vjeri, na temelju čega sud utvrđuje da tuženik nije imao nikakvih saznanja o činjenici da se između tužiteljice i EJ vodi spor o vlasništvu nekretnine. Tuženik, a i obje svjedokinje navele su da se tuženik nalazi u posjedu nekretnine od 7. srpnja 2017., a iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo tko tuženiku osporavao pravo na posjed i smetao ga u posjedu.

12. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik kao stjecatelj nekretnine bio je u dobroj vjeri jer u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da nekretnina pripada EJ kao otuđivateljici, jer je EJ bila upisana kao vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi, a u zemljišnoj knjizi nije bila upisana zabilježba spora. Postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige tuženik je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini dok još pravo Republ ike Hrvatske nije bilo upisano te stoga pravo tuženika kao stjecatelja nekretnine koji je postupio s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu, pri čemu je upis prava vlasništva izvršen u dobroj vjeri. Iz navedenih je razloga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., i čl. 155. st. 1., ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu i dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13.1. Visina tuženikovih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR-a i tuženikovom troškovniku.

13.2. Tuženikovi parnični troškovi sastoje se od troška sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 EUR-a i sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 8.1.OT), troška zastupanja na ročištima od 22. listopada 2025., 22. prosinca 2025., i 21. srpnja 2026., za svako ročište iznos od 150,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT)i triška PDV-a 187,50 EUR-a (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 937,50 EUR-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Virovitici 4. rujna 2026.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Tea Cabadaj Cafuta,

2. Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici