REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Povrv-797/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EKM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa majka ŽKM, radi isplate, izvan ročišta, dana 4.rujna 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Dalibora Pavlovića poslovni broj Ovrv-31059/2023 od 13. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana plati na ime glavnice iznos od 84,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 10,62 EUR od 21.studenog 2022. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.prosinca 2022. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.siječnja 2023. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.veljače 2023. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.ožujka 2023. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.travnja 2023. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.svibnja 2023. do isplate,

-na iznos od 10,62 EUR od 21.lipnja 2023. do isplate,

s tim da zatezne kamate teku do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 163,27 EUR sa zateznim kamatama od 4.rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 14.11.2023. tužitelj je, kao ovrhovoditelj, protiv tuženika (tada ovršenika) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 84,96 EUR. Javni bilježnik Dalibor Pavlović je donio rješenje o ovrsi citirano u izreci, a povodom pravodobnog prigovora tuženika citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao parnični povodom prigovora protiv platnog naloga. Kako proizlazi iz tužiteljevih tvrdnji tijekom postupka, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da je tuženik vlasnik odnosno posjednik uređaja koji omogućuje prijam tužiteljevog programa i obveznik plaćanja RTV pristojbe.

2.Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnome naveo da nema TV niti ugovor o pretplati sklopljen na svoje ime te je predložio da se rješenje o ovrsi odbaci. U podnesku od 6.2.2026., kojeg je u ime tuženika podnijela kap punomoćnica njegova majka ŽKM, istaknuto je da je upravo ona osobno potpisala prijavu prijamnika i dala sinove osobne podatke tužiteljevom kontroloru te da je TV prijamnik u njezinom vlasništvu, a istim je podneskom istaknut i prigovor zastare.

3.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.

3.1.Sud ovu presudu donosi bez održavanja ročišta u skladu s odredbom čl.461.a st.4.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s tim da su stranke prethodno rješenjem od 6.11.2024. upozorene pod kojim uvjetima se u sporu male vrijednosti može održati ročište.

Nijedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta niti je ovaj sud ocijenio da je ročište potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

3.2.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe za razdoblje od studenog 2022. do lipnja 2023.

4.1.Člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18; dalje: ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika te drugih uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, a prema članku 36. stavku 1. ZHRT-a obveza plaćanja pristojbe prestaje ako vlasnik odjavi prijamnik.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj od tuženika za sporne mjesece potražuje iznos od 84,96 EUR, tj. 10,62 EUR mjesečno, s time da su pojedini mjesečni iznosi pristojbe dospijevali 20-og u mjesecu za tekući mjesec. Visinu pristojbe i datume dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa tuženik nije osporio.

5.1.Tužitelj je tuženika 4.2.2015. evidentirao u svojoj evidenciji kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, što je vidljivo iz izvoda iz evidencije pretplatnika “Obveznik plaćanja RTV pristojbe”, u kojoj je tuženik upisan kao redovan obveznik – fizička osoba, s prijavljenim prijamnikom aktivnim od istog datuma. Navedeno stanje evidencije potvrđuje i dostavljena prijava prijamnika od 4.2.2015. koja sadrži tuženikove osobne podatke i njegov potpis, a prema navodima tužitelja upravo je tuženik osobno predstavniku tužitelja dao svoje podatke i vlastoručno potpisao prijavu.

Navode iz podneska od 6.2.2026., kojim treća osoba (majka tuženika kao njegov punomoćnik) tvrdi da je ona osobno potpisala prijavu i dala sinove podatke te da je TV prijamnik u njezinom vlasništvu, ovaj sud ne prihvaća kao uvjerljive i prikladne dovesti u pitanje sadržaj službene evidencije tužitelja budući da nije predložen nijedan dokaz kojim bi se objektivno utvrdilo da tu prijavu (koja sadrži sve njegove osobne podatke) nije potpisao tuženik.

Nadalje, čak i pod pretpostavkom da je doista majka tuženika 4.2.2015. potpisala tu prijavu umjesto tuženika, ona je tom prilikom postupala kao neovlaštena osoba u smislu čl.312.Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” 35/05, 41/08, dalje: ZOO). Međutim, nakon potpisivanja prijave, evidentirano je plaćanje RTV pristojbe za 2015. godinu što proizlazi iz saldakonti kartice (list 55 spisa) pa se utoliko može smatrati da je neovlašteno potpisivanje prijave tuženik naknadno odobrio u smislu čl.312.st.1.ZOO.

Osim toga, treba reći da su se, prema podacima iz sustava eSpis, pred ovim sudom protiv tuženika i ranije vodili postupci radi naplate RTV pristojbe (npr. Povrv- 1498/2019, Povrv-355/2020) u kojim postupcima prema sadržaju presuda (dostupnih isto putem sustava eSpis) tuženik nije uopće tvrdio da je njegova majka potpisala prijavu.

Stoga, ovaj sud prijavu prijamnika i izvod iz evidencije pretplatnika uzima kao vjerodostojan dokaz da je tuženik u trenutku prijave posjedovao TV prijamnik i time postao obveznikom plaćanja RTV pristojbe. Također, i saldakonti karticu sud cijeni kao vjerodostojan dokaz jer kad bi se tvrdilo suprotno, to bi značilo da su djelatnici tužiteljevog računovodstva vlastitog poslodavca oštećivali tako što su evidentirali u poslovnim knjigama tuženikove uplate koje zapravo nisu postojale. Teško je povjerovati da bi se djelatnici tužiteljevog računovodstva upuštali u obavljanje takvih radnji koje bi uzrokovale njihovu kako stegovnu odgovornost za povredu radnih obveza, tako i kaznenu odgovornost za krivotvorenje dokumentacije.

5.2.Kako je navedeno u toč.4.1., jednom nastala obveza plaćanja prestaje tek odjavom prijamnika, a tuženik nije dokazao da je odjavio posjedovanje prijamnika prije dospijeća utuženih mjesečnih iznosa. Isto tako, tuženik nije ničim dokazao da je podmirio mjesečne iznose RTV pristojbe za utuženo razdoblje, a upravo je na njemu teret dokaza te činjenice.

5.3.Neosnovan je i prigovor zastare. Potraživanje RTV pristojbe sukladno čl.232.ZOO zastarijeva u roku od jedne godine od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Kako je najstarije utuženo potraživanje, ono za studeni 2022., dospjelo 20.11.2022., a tužitelj je 14.11.2023., dakle prije isteka zastarnog roka, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, čime je sukladno čl.241.ZOO-a prekinuta zastara za sva utužena potraživanja, do zastare navedenih tražbina nije došlo ni u odnosu na jedan od utuženih mjesečnih iznosa.

5.4.Tuženikovo pozivanje na postupak stečaja potrošača također nije osnovano jer u pogledu predmetnog potraživanja još uvijek nije donesena pravomoćna odluka pa to potraživanje nije ni moglo biti predmet prisilne naplate na računima tuženika, odnosno ni predmet postupka stečaja potrošača.

6.Dakle, tuženik bi temeljem čl.34.st.1.ZHRT-a za razdoblje od utuženih 8 mjeseci trebao platiti tužitelju 8 iznosa po 10,62 EUR, tj. ukupno 84,96 EUR, pa je glede tog iznosa prihvaćen tužbeni zahtjev i održan na snazi platni nalog sukladno čl.451.st.3.ZPP.

6.1.Na navedene mjesečne iznose od po 10,62 EUR su temeljem čl.29.st.1.ZOO dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

7.Što se tiče odluke o trošku, ista se temelji na čl.154.st.1.ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je temeljem Tbr.7.toč.9.OT-a priznata jednokratna nagrada u iznosu od 50 bodova, tj. 100,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 EUR. Taj iznos treba uvećati za 13,27 EUR na ime pristojbe presude te za 25,00 EUR troška na ime naknade javnog bilježnika pa se dobije ukupan iznos od 163,27 EUR. Tužitelju nije priznat poseban trošak sastava prijedloga za ovrhu jer je taj trošak već sadržan u odmjerenom trošku ovršnog postupka odnosno se ne može kumulirati s jednokratnom nagradom za zastupanje u ovom (jedinstvenom) postupku (ŽS Split: Gž-1463/21), budući da je riječ o jednom, a ne o dva zasebna postupka. Zatezne kamate na trošak su dosuđene od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

Konačno, treba reći da prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.6.2017. o trošku iz rješenja o ovrsi se odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

U Splitu, 4.rujna 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika