Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
Trg pobjede 15
Poslovni broj: Povrv-271/2025-100
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja BROD d.o.o. za eksploataciju mineralnih sirovina u stečaju, Podcrkavlje, Diljska 3, OIB: 80737737522, kojeg zastupa punomoćnica Alma Opačak, odvjetnica iz Slavonskog Broda protiv tuženika ZK, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od 179.175,79 eura / 1.350.000,00 Kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 26. kolovoza 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tuženika te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 04. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta- Antona Čečatke iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-958/2020 od 19. listopada 2020. godine kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 179.175,79 eura / 1.350.000,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 3.074,19 eura / 23.162,50 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 19. listopada 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 875,97 eura / 6.600,00 Kn, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Robert-Anton Čečatka iz [adresa] je dana 19. listopada 2020. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-958/2020 kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 179.175,79 eura / 1.350.000,00 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2020. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.074,19 eura / 23.162,50 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 19. listopada 2020. godine do isplate, kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 875,97 eura / 6.600,00 Kn, a koje je u povodu prigovora tuženika stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu tražbine tužitelja, te navodi da nije vidljivo o kojoj usluzi ili proizvodu se radi te što bi to tuženik naručio i pod kojim uvjetima i cijeni, da je račun ranije vratio tužitelju s napomenom da se radi o izmišljenom računu koji nema podlogu u stvarnom poslovnom odnosu, da je zbog takvog fiktivnog računa br. 1/1/20 kao prvog računa u 2020. godini i kazneno prijavio tužitelja te da je račun izdan fiktivno radi otvaranja predstečajnog postupka koji je otvoren nakon nekoliko mjeseci, a vodi se pod posl. br. St-256/2020 te da tužitelj pokušava naplatiti potraživanje koje ne postoji po izmišljenoj fakturi.
3. Tužitelj se, u daljnjem tijeku, postupka očitovao da je tuženik imao ekskluzivni ugovor o kupoprodaji karbonatne sirovine s tužiteljem i sukladno tome jedini pravo na isporuku kamenog materijala, da se uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata od 18. lipnja 2020. godine može utvrditi da je u 2019. godini eksploatirana količina materijala od 73.728 m3 koja nije fakturirana, a ta količina materijala je predmet utuženog računa i da se financijska dokumentacija nalazila kod bivšeg direktora ŽK koji je preminuo, da je direktor tužitelja podnio kaznenu prijavu na dane okolnosti te da se nad parničnim strankama vodi porezni nadzor.
4. Tuženik se očitovao i da račun 1/1/20 koji je izdan 29. veljače 2020. godine sadržava da je isporuka tuženiku izvršena istog dana, što je nemoguće, te nema otpremnice niti dokaza da je tuženik odvezao 72.000.000 m3 nasipnog materijala, da od sredine 2019. godine nije bio na krečani i nije mogao izvesti količinu koju potražuje tužitelj te je vratio račune. Navodi da to što su PK, IK i GK ili pokojni FK prodali ili omogućili trećim osobama da 73.000 m3 odvezu bez računa nije problem tuženika, da tužitelj nije naveo odakle cijena od 15,00 Kn/m3 za nasipni materijal i da se sve što je tuženik izvezao s krečane temelji na osnovnom ugovoru od 31. svibnja 2016. godine gdje je naznačena cijena od 10,00 Kn/m3 nasipnog materijala, a čl. 2 određeno da će tužitelj osigurati uvjete za izvoz i kontrolirati izvoz robe, a ugovor su potpisali odgovorne osobe tužitelja IK i FK. Navodi da u čl. 2. aneksa ugovora od 05. svibnja 2017. godine piše da je izvezeno 4.275 m2 te da je ostalo izvesti 55.725 m3 i to po cijeni od 8,00 Kn i 10,00 Kn / m3. Očitovao se da je u razdoblju od 2016. do 2019. godine izvezao ukupno 75.000 m3 sirovine i da za svaku pojedinačnu isporuku ima račun i otpremnicu, a kako je u tijeku porezni nadzor, dokumentacija se nalazi kod Porezne uprave te da je iz Zapisnika Državnog inspektorata od 18. veljače i 21. svibnja 2019. godine vidljivo što je iskopano 2017. i 2018. godine, a iz prijava za obračun varijabilnog dijela naknade za otkopanu količinu mineralnih sirovina količine koje su izvezene po kvartalima. Očitovao se da je u razdoblju od 2015. do 2017. godine tužitelj prodavao značajnu količinu robe i drugim pravnim osobama pa nije točno da je tuženik imao ekskluzivni ugovor o kupoprodaji, da je ZKF, sama kao član uprave i putem tuženika, pozivala druge članove uprave na sazivanje skupštine, što su odbijali učiniti, da je kazneno prijavio tužitelja te da je avansno uplatio sirovinu koju nije izvezao i da mu je tužitelj dužan iznos od oko 1.386.728,01 Kn bez kamata u što ulaze pozajmice od 864.000,00 Kn, avansne uplate za odvoz kreča od 381.000,00 Kn i dug po fakturama u iznosu od 141.728,01 Kn. Navodi da je tužitelj navedeni dug htio prebiti bez podloge, samoinicijativno i bez potpisa tuženika, da nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj sukladno zakonu te da je račun osporio i vratio tužitelju i pozvao tužitelja da mu omogući odvoz plaćene robe po avansnoj uplati, ali nije dobio nikakav odgovor, a ne postoje niti otpremnice koje je potpisao vezano za sporni račun.
5. Tužitelj se, nadalje, očitovao da je zapisnikom Državnog inspektorata od 18. lipnja 2020. godine utvrđen manjak od 73.000 m3 materijala, da je to javna isprava, da tuženik nije mogao objasniti manjak nasipnog materijala u količini od 73.000 m3 te da visina cijene manjka materijala koji je utvrdio Državni inspektorat nije određena nasumce nego u skladu s Uredbom o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine (NN 6/22) jer je svojim radnjama i iskopom 73.000 m3 koje nije platio tužitelju tuženik tužitelju načinio štetu.
6. Tuženik je u ustrajao u navodima da tu količinu kamenog materijala nije izvezao, da ostaje kod navoda u odnosu na količinu izvezenog kamenog materijala u količini od oko 11.000 m3 i smatra da se radi o iznosu koji je obuhvaćen iznosom koji je prikazala Porezna uprava tijekom poreznog nadzora, da je za robu trebao platiti tužitelju naknadu u iznosu od 10,00 kn, 8,00 kn i 3,00 kn po m3 te je osporio cijenu iskazanu u spornom računu jer ta cijena nije nikada ugovorena, kao i račun u cijelosti.
7. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik Državnog inspektorata od 18. lipnja 2020. godine, Ugovor o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu i tehničko-građevinskog kamena od 20. svibnja 2016. godine, anekse Ugovoru o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu i tehničko-građevinskog kamena od 31. svibnja 2016. godine od 17. listopada 2016. godine i 05. svibnja 2017. godine, račun 1/1/20, izjave, dopise, preslike dostavnica, rješenje, potvrde, očitovanja, izjave o prijeboju na str. 44-70 spisa, Ugovor o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu i tehničko-građevinskog kamena od 31. svibnja 2016. godine (str. 71-73 spisa), analitičke kartice, izvatke o stanju i prometu po računu, račune i otpremnice na str. 79-163 spisa, zapisnik Državnog inspektorata od 21. svibnja 2019. godine, prijave za obračun varijabilnog dijela naknade za otkopanu količinu mineralnih sirovina na str. 177-189 spisa, izvješća o stanju rezervi i račune na str. 190-211 spisa, dopise, dostavnice, obavijesti, bjanko zadužnice, pozive, prijedlog na str. 212 -228 spisa, Odgovor na zahtjev Porezne uprave od 30. rujna 2021. godine i dokumentaciju koja se odnosi na izvoz tehničko-građevinskog kamena sa eksploatacijskog polja Mlada Vodica koja je prilog tom odgovoru na stranicama 240-2105 spisa, Zapisnik o primopredaji izvršenih radova od 3. listopada 2016. godine, izjavu o prijeboju od 31. ožujka 2019. godine, račune na str. 2728-2736, Zapisnik o odvozu nasutog materijala, račune na str. 2743-2744, izvod iz Zapisnika Porezne uprave od 18. kolovoza 2022. godine, izvatke o prometu po računu od 13. listopada 2016. godine i 2. kolovoza 2016. godine, izvršen je uvid u spis ovoga suda posl. br. St-256/2020, saslušani su zakonski zastupnik tužitelja PK i tuženik BK osobno u svrhu dokaz ivanja te svjedok ĐK, provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke mr. sc. Filipu Toliću, dipl. oec. i dopunsko vještačenje, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dubravke Herceg koje je izvršeno za potrebe predmeta Povrv- 89/2025. Nisu saslušani svjedoci IK i GK jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke, a u cilju ekonomičnosti postupka. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti da se platni nalog ukine i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
8. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 179.175,79 eura / 1.350.000,00 Kn za izvezeni kameni nasipni materijal sa eksploatacijskog polja Mlada Vodica u količini od 72.000 m3 sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2020. godine po računu br. 1/1/20 od 29. veljače 2020. godine.
9. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu poslovni broj Povrv-414/2020- 47 od 16. prosinca 2022. godine koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1092/2025-2 od 01. srpnja 2025. godine i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi je li i kada izvršen izvoz - isporuka kamenog nasipnog materijala iz računa 1/1/20 od 29. veljače 2020. godine i sukladno tome utvrditi obvezu tuženika na plaćanje prema cijenama iz Ugovora o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu tehničko-građevinskog kamena od 31. svibnja 2016. godine i njegovih aneksa.
10. Ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) utvrđeno je:
- da su tužitelj kao prodavatelj te tuženik i društvo Sport nautika j.d.o.o. kao kupci sklopili Ugovor o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu tehničko-građevnog kamena od 31. svibnja 2016. godine i istim utvrdile da tužitelj ima koncesiju za eksploataciju karbonatne sirovine za industrijsku preradu i tehničko- građevnog kamena na eksploatacijskom polju Mlada Vodica te da tuženik i društvo Sport nautika j.d.o.o. stječu pravo prvokupa karbonatne sirovine i građevno-tehničkog kamena, da se utvrđuje da cijena karbonatne sirovine i građevno -tehničkog kamena iznosi 10,00 Kn/m3 plus PDV te utvrdile količine za isporuku i to tijekom 2016. godine količini od 50.000 m3, u 2017. godini količini od 50.000 m3 odnosno količinu od 100.000 m3 za vrijeme trajanja ugovora i da se društvo Sport nautika j.d.o.o. i tuženik obvezuju uplatiti iznos od 375.000,00 Kn na ime avansa za robu u količini od 30.000 m3 uvećano za PDV, a tužitelj izdati zadužnicu u iznosu od 500.000,00 Kn u korist društva Sport nautika j.d.o.o. i tuženika, što nesporno dokazuje ovaj ugovor,
- da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu i tehničko-građevnog kamena od 31. svibnja 2016. godine od 17. listopada 2016. godine kojim je utvrđeno da su stranke izmijenile čl. 3. osnovnog ugovora i utvrdile količine robe za isporuku tijekom 2016. i 2017. godine u količini od 200.000 m3 te utvrdile da su kupci do dana sklapanja aneksa uplatili 58.000 m3 materijala, a preuzeli nešto manje od 4.000 m3, te i Aneks od 05. svibnja 2017. godine kojim su utvrdile da je uplaćena količina od 58.000 m3 tijekom 2016. godine, a da je isporučeno 4.275 m3 i da je za isporuku po zaprimljenim predujmovima u 2016. godini ostalo 53.725 m3 robe te da za tu preostalu količinu od 53.725 m3 zadržavaju cijenu od 10,00 Kn/m3, a za sve ostale isporuke do ispunjenja ugovornih količina od 300.000 m3 ugovorile cijenu od 8,00 Kn/m3, te da je tako tuženik vršio avansno plaćanje kamenog nasipnog materijala temeljem ovih ugovora,
- da predmetni ugovor i njegovi aneksi nisu raskinuti,
- da je u računu br. 1/1/20 od 29. veljače 2020. godine kao datum isporuke kamenog nasipnog materijala naznačen 29. veljače 2020. godine, a kao datum dospijeća 15. ožujka 2020. godine, da se istim tuženiku fakturira kameni nasipni materijal u količini od 72.000 m3 po cijeni od 15 Kn po m3 uvećanoj za PDV što iznosi 179.175,79 eura /1.350.000,00 Kn, te da se potom stavlja u prijeboj iznos predujma uvećan za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 547.375,00 Kn pa račun glasi na iznos od 106.526,64 eura / 802.625,00 Kn s PDV-om, pa već ta činjenica ukazuje da tužitelj po spornom računu ne može potraživati tražbinu u iznosu od 179.175,79 eura, već samo tražbinu u iznosu od 106.526,64 eura i da je razlika tražbine koju tužitelj potražuje u iznosu od 72.649,15 eura neosnovana jer je sam uračunao uplaćeni predujam,
- da ne postoji otpremnica odnosno otpremnice za račun 1/1/20, što potvrđuju iskazi tuženika i bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja PK te utvrđenja financijskog vještaka Filipa Tolić, dipl. oec.,
- da je tužitelj izdao tuženiku račun 1/1/20 od 29. veljače 2020. godine na temelju zapisnika Državnog inspektorata od 18. lipnja 2020. godine i geodetskih snimki u količini od 72.000 m3 jer smatra da se radi o ukradenoj robi, a po cijenama sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske, što nesporno proizlazi iz iskaza bivšeg člana uprave tužitelja PK na ročištu od 23. siječnja 2026. godine,a ne po cijenama iz ugovora,
- da iz Zapisnika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva od 18. lipnja 2020. godine proizlazi da tužitelj u vremenskom razdoblju od 30. lipnja 2015. godine do lipnja 2020. godine nije prijavio količinu eksploatirane mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena u iznosu od 73.738 m3,
- da je tužitelj odnosno njegov prednik za vrijeme poslovne suradnje između stranaka isporučivao kameni nasipni materijal i drugim trgovačkim društvima, a ne samo tuženiku i društvu Sport nautika j.d.o.o., što dokazuju računi na stranicama 192 do 211 spisa,
- da iz odgovora Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod proizlazi da je tijekom vezanog poreznog nadzora utvrđeno da su od strane tuženika izvršene isporuke kamenog nasipnog materijala u 2019. godini različitim kupcima u količini od 28.463 m3 po izlaznim računima knjiženim u poslovnim knjigama tuženika, a po kupcima poimenično zajedno s računima i izdatnicama, te da je tuženik iskazao prodaju nasipnog materijala u ovoj količini za koji nije u glavnoj knjizi knjižio ulaznu dokumentaciju po kojoj je obavljena nabava nasipnog materijala prodana po izlaznim računima,
- da iz financijskog vještačenja koje je proveo stalni sudski vještak Filip Tolić proizlazi, da ako bi se uzelo kao izvezena količina u 2019. godini koju je utvrdila Porezna uprava, a za koju tuženik nije evidentirao nabavu u glavnoj knjizi od 28.463 m3, obveza tuženika po cijeni od 10,00 Kn iz osnovnog ugovora od 31. svibnja 2016. godine iznosila bi 284.630,00 Kn što uvećano za PDV od 71.157,50 Kn iznosi 355.787,50 Kn odnosno 47.281,12 eura, a ako bi se primijenila cijena od 8,00 Kn po m2 prema Aneksu ugovora od 05. svibnja 2017. godine cijena za ovu količinu iznosila bi 227.704,00 Kn uvećano za PDV od 56.926,96 Kn što iznosi 284.630,00 Kn odnosno 37.766,89 eura,
- da ova količina kamenog nasipnog materijala od 28.463 m2 nije plaćena predujmovima koje je tijekom poslovne suradnje uplatio tuženik, a niti zavedena u poslovnim knjigama niti tužitelja niti tuženika te da za ovu robu ne postoji otpremnica , što je utvrđeno saslušanjem financijskog vještaka.
11. Nastavno tome, ocjena je ovoga suda, da neovisno o tome što zapisnik Državnog inspektorata od 18. lipnja 2020. godine na koji se poziva tužitelj predstavlja javnu ispravu, da isti ne dokazuje da je upravo tuženik izvezao kameni nasipni materijal u količini koja se navodi u predmetnom zapisniku,a niti u količini koja se navodi u spornom računu za koji ne postoje otpremnice, tim više što je utvrđeno da su kameni nasipni materijal u razdoblju na koji se odnose utvrđenja iz ovog zapisnika izvozile i treće osobe, a niti iz te isprave proizlazi da je njome utvrđena odgovornost tuženika za štetu. Nadalje, kako između parničnih stranaka Ugovor o kupoprodaji karbonatne sirovine za industrijsku preradu tehničko-građevnog kamena i aneksi tog ugovora nisu raskinuti, to je tuženik i nadalje imao pravo izvoza kamenog agregata – nasipnog materijala i u vrijeme izdavanja spornog računa, a za nastalu štetu bi mogao odgovarati samo u slučaju povrede ugovorne obveze sukladno odredbi čl. 342. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) koju tužitelj tijekom postupka nije dokazao. Tužitelj, osim toga, nije dokazao niti pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu (štetnu radnju, uzročnu vezu i odgovornost) tuženika iz odredbe čl. 1045. ZOO-a. Stoga se na tuženika ne mogu primijeniti odredbe Uredbe o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine (NN 55/2019) jer se ova Uredba primjenjuje na fizičke ili pravne osobe koje bez valjane pravne osnove obavljaju rudarske radnje te su zbog toga u obvezi naknaditi Republici Hrvatskoj kao vlasnici rudnog blaga štetu, a niti tržišne vrijednosti mineralnih sirovina iz te Uredbe. Sve i da je tuženik izvezao količinu od 28.463 m3 nasipnog materijala u 2019. godini sukladno utvrđenjima iz poreznog nadzora, naknadu za istu trebao bi platiti tužitelju samo prema cijenama određenim ugovorom odnosno aneksima ugovora, ali tužitelj niti ne tvrdi da od tuženika spornim računom potražuje plaćanje ugovorene kupoprodajne cijene za kameni nasipni materijal temeljem ugovora, što jasno proizlazi iz iskaza bivšeg člana uprave tužitelja na ročištu od 23. siječnja 2026. godine, već štetu zbog otuđenja kamenog nasipnog materijala koja po ocijeni ovoga suda nije dokazana.
12. Stoga je uz pozivan na naprijed citirane zakonske odredbe i odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.
U Slavonskom Brodu 04. rujna 2026. godine
Sutkinja
Mirna Vujčić
Naputak o pravnom lijeku
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.
