REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-117/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika "NOVA TV" d.o.o., OIB: 75399377119, Buzin, Buzinski krči 1, zastupan po punomoćnici Valentini Kučić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice odvjetnice Valentine Draksler Fumić i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Sare Ivanic, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku "NOVA TV" d.o.o. da tužiteljici ŽK isplati iznos od 5.308,91 EUR (40.000,00 HRK)[1] sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate koja na iznos od 2654.46 EUR (20.000,00 HRK) teče od 28. svibnja 2020. do 27. kolovoza 2020. te na iznos od 2654.46 EUR (20.000,00 HRK) od 29. svibnja 2020. do 27. kolovoza 2020.

III. Nalaže se tuženiku "NOVA TV" d.o.o. da tužiteljici ŽK naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.190,65 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je na internet portalu Dnevnik.hr, koji se nalazi na Internet adresi www.dnevnik.hr, a kojemu je tuženik nakladnik, 28. svibnja 2020. godine objavljen je tekst autora A.T. pod naslovom: “Prvašići ostali gladni: Škola zabranila da druga djeca s njima podijele svoju hranu?”, a zatim je na dan 29. svibnja 2020. godine objavljen tekst autora L.R. pod naslovom: “Mama koja je pokrenula lavinu u priči o gladnoj djeci u školi: “Otrčala sam u sobu i plakala. Nisam joj mogla objasniti…”. Navodi da se u opremi i sadržaju spornih članaka između ostaloga navode tvrdnje koje su neistinite, u cijelosti neprovjerene te vrijeđaju dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice te da je istima, kao i cjelokupnim senzacionalističkim načinom pisanja u spornim člancima tužiteljici počinjena velika šteta, i to isključivo stoga što se nekritički prenosi izjava majke jedne učenice prvog razreda osnovne škole bez valjane provjere da li se radi o točnoj i utemeljenoj informaciji čime je tužiteljica, ravnateljica Osnovne škole Draganići, predstavljena kao osoba koja je samovoljno uskratila hranu za četvero učenika prvog razreda i to pripadnika romske manjine, koji su ionako ranjiva drušvena skupina i nacionalna manjina. Isto tako, iz teksta jasno proizlazi da bi učiteljica, i to sukladno izravnom nalogu ravnateljice, zatim zabranila drugoj djevojčici podijeliti svoj ručak s djecom čiji roditelji nisu platili naknadu za školsku kuhinju te njima nije bio osiguran ručak, a što je sve u potpunosti netočno. Tekst se temelji na navodnom prepričavanju dana u školi jedne učenice svojoj majci iako takav događaj nije poznat niti jednog drugom djetetu iz razreda kao niti roditeljima. Osim što se tekstom te komentarima ispod teksta narušava ugled tužiteljice i učiteljice, roditelji četvero djece koje se u članku etiketiralo izloženi su teškoj sramoti te je javnost danima putem komentara raspravljala o tome da li su oni uopće podobni biti roditelji. Navodi se da je time tužiteljici počinjena nemjerljiva šteta povredom prava osobnosti, poglavito prava na ugled – kako profesionalan, tako i privatan, čast i dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje te pravo na dobar glas. Navodi kako novinar prije objave članka nije provjerio sve dostupne mu informacije te da tužiteljica, kao niti drugi djelatnici Osnovne škole Draganići, nikada nisu primili poziv od autora članaka niti je tuženik na bilo koji drugi način provjerio istinitost objavljenih informacija. Osim toga što je tužiteljici narušen ugled među kolegama, nakon objave spornih članaka čitava javnost je oštro osudila rad tužiteljice što je tužiteljici nanijelo duševne boli te štetu. Posebno se ukazuje da su ispod teksta na web portalu te ispod članak objavljenih na Facebook stranici dnevnik.hr u rubrici KOMENTARI objavljeni komentari čitatelja koji ni na koji način nisu sankcionirani niti obrisani, a koji su za tužiteljicu vrlo uvredljivi, te ju diskvalificiraju ne samo kao ravnateljicu i stručnjaka nego i kao čovjeka, te pozivaju na mržnju i nasilje prema istoj. Tako se navodi da je tužiteljica bila prisiljena sazivati sastanke, roditeljska i učiteljska vijeća te se svakodnevno opravdavati kolegama i široj javnosti. Za tužiteljicu je razdoblje nakon objave spornih članaka bilo izrazito stresno te ona i danas trpi posljedice, pred početak nove školske godine. Tužiteljica je svjesna kako će se njen dugogodišnji i predan rad ipak pamtiti samo po jednoj neistinitoj priči koju je tuženik objavio te radi koje je osuđena od strane javnosti. Predlaže donijetiu presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti naknadu štete u iznosu od ukupno 40.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da su na njegovom mediju, internet portalu Dnevnik.hr na dane 28.05.2020. i 29.05.2020. objavljeni tekstovi iz tužbe, pri čemu je tekst objavljen dana 28.05.2020. gotovo u cijelosti (izuzev dijela koji govori o reakciji tadašnje resorne ministrice gdje GK) prenesen sa portala Radio Mrežnica, te je u tekstu tako i navedeno, dok je tekst objavljen dana 29.05.2020. sačinjen temeljem razgovora sa majkom koja je javno iznijela priču o problemu sa podjelom obroka prvašićima, gospođom ŽKK. Stoga ističe da imajući u vidu da se jedan i drugi tekst temelje na izjavama gdje ŽKK, a uzimajući u obzir i da se tužiteljica kao ravnateljica škole roditeljima i djeci zbog navedenog događaja i javno ispričala i da je tekst objavljen u nedvojbenom javnom interesu, tuženik ne može odgovarati za štetu uzrokovanu objavom pozivom na odredbe čl. 21. st. 4. al. 2. i 3. Zakona o medijima. Tuženik naglašava i da predmetnim članci nisu sadržavali osobne podatke tužitelja, što ukazuje na postupanje u dobroj vjeri te da ne može odgovarati za štetu uzrokovanu čitateljskim komentarima tekstova na svom portalu, budući da se ne radi o sadržaju njegovog medija (urednički oblikovanom sadržaju) već o sadržaju koji kreiraju i za koji odgovaraju sami čitatelji. Nadalje navodi kako iz tužbe i priloga istoj proizlazi da bi ravnateljica kritične zgode zaista bila naložila učiteljici da o dugovanju za naknadu za topli obrok upozori roditelje četvero djece "neplatiša" uz upozorenje da u slučaju neplaćanja djeca neće imati pravo na korištenje školske kuhinje (pobliže da se "učenik neće moći hraniti u školi"), a da bi učiteljica nalog razumjela tako da je umjesto roditeljima, upozorenje izrekla djeci (učenicima prvog razreda osnovne škole), očito pred drugim razrednim kolegama iz istog prvog razreda koji su komunicirano razumjeli i prenijeli na način sukladan svojoj dobi. Činjenica da su školska djeca ili makar jedno od njih (ponavlja se, radi se o učenicima prvog razreda osnovne škole) upozorenje shvatila tako da dio djece nema pravo na pre/hranu u školi odnosno tako da obrok ne smiju dijeliti sa svojim prijateljima iako oni nemaju pravo na školski obrok, neovisno o tome tko je za to odgovoran, svakako jest pitanje od javnog interesa za koji odgovara škola u kojoj se takav događaj dogodio odnosno tužitelj kao ravnatelj škole. Tuženik ujedno ističe da tužitelju ne može odgovarati za štetu uzrokovanu objavama o nacionalnosti ili manjinskoj pripadnosti djece, budući da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete uzrokovanu takvim objavama. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer je on postavljen u očito previsokom iznosu. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je pročitao članak naslova "Prvašići ostali gladni; Škola zabranila da druga djeca s njima podijele svoju hranu?" od 28. svibnja 2020. (list 12- 16 spisa), članak naslova "Mama koja je pokrenula lavinu u priči o gladnoj djeci u školi: "Otrčala sam u sobu i plakala. Nisam joj mogla objasniti…" od 29. svibnja 2020. (list 17-20 spisa), komentare ispod članka (list 24-26 spisa), zahtjev za objavu ispravka informacije od 25. lipnja 2020. uz povratnicu (list 29-35 spisa), komentare ispod članka (list 36-44 spisa), e-mailovi od 17. lipnja 2020. (list 45-47 spisa), e-mail od 29. svibnja 2020. (list 48 spisa), e-mail od 21. svibnja 2020. (list 49 spisa), zapisnik sa izvanrednog roditeljskog sastanka održanog 30. svibnja 2020. u 8,00 sati u prostoru OŠ Draganići (list 50-58 spisa), izvještaj sa 2. sjednice vijeća roditelja OŠ Draganići održane 2. lipnja 2020. u 18,00 sati u prostorijama OŠ Draganići (list 59-62 spisa), dopis od 2. lipnja 2020. (list 63 spisa), dopis od 3. lipnja 2020. (list 64 spisa), zapisnik sa 11. sjednice Učiteljskog vijeća OŠ Draganići održane 8. lipnja 2020. s početkom u 13,00 sati (list 65-68 spisa), rješenje od 4. lipnja 2020. (list 69-72 spisa), članak naslova "Gospođa iz [adresa] tvrdi da njeno dijete nije ostalo gladno u školi. Napala je mamu koja je objavila priču" od 21. lipnja 2020. (list 73-77 spisa), članak naslova "Obrat u slučaju gladne djevojčice, majka za N1: moje dijete nije bilo gladno" od 21. lipnja 2020. (list 78-87 spisa), članak naslova "Prvašićima uskratili obrok zbog nepodmirenih računa? Ravnateljica: u mojoj školi nitko nikada nije gladan" od 28. svibnja 2020. (list 97-100 spisa), članak naslova "OŠ Draganić: Roditelji nisu platili školsku prehranu, djeca ostala gladna, ravnateljica se ispričala" od 27. svibnja 2020. (list 101-104 spisa), članak naslova "Četvero prvašića iz OŠ Draganići ostala bez školskog obroka: gledali ostale kako jedu, a ravnateljica se ispričava" od 27. svibnja 2020. (list 105-108 spisa), članak naslova "Četvero malih Ž ostalo gladno u školi jer roditelji nisu platili, ravnateljica je zabranila da im daju hranu" od 28. svibnja 2020. (list 109-111 spisa) i fotografije zapisnika od 3. lipnja 2020. (list 119-130 spisa) te su saslušani tužiteljica (list 189-191 spisa), svjedok NK (list 191-192 spisa), svjedok BK (list 192 spisa), svjedok KK (list 193 spisa), svjedok TK (list 195-196 spisa) i svjedok AK (list 244-245 spisa). Ovaj sud nije proveo dokaz saslušanjem JK, smatrajući da je provođenje tog dokaza nepotrebno te ocijenivši da su relevantne činjenice izvedenim dokazima utvrđene u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke u ovom sporu. Ovaj sud nije čitao zapisnik od 7. travnja 2022. (list 148-152 spisa) jer je isti sastavljen u drugom ovosudnom predmetu.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu kamate.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane netočnim i uvredljivim informacijama iznesenim u članku od 28. svibnja 2020. pod naslovom: “Prvašići ostali gladni: Škola zabranila da druga djeca s njima podijele svoju hranu?” i u članku od 29. svibnja 2020. pod naslovom: “Mama koja je pokrenula lavinu u priči o gladnoj djeci u školi: “Otrčala sam u sobu i plakala. Nisam joj mogla objasniti…”, koji su objavljeni u mediju tuženika.

6. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM), nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

7. Sukladno čl. 21. st. 4. ZM-a, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

8. Odredbom čl. 21. st. 6. ZM-a propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

9. Prema čl. 22. st. 2. ZM-a, pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete je prethodni zahtjev nakladniku za objavu ispravka, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, dok je čl. 23. ZM-a tužbe propisano da se ta tužba može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

10. Prije svega, valja istaknuti da je tužiteljica 26. lipnja 2020. nakladniku poslala zahtjev za objavu ispravka informacije. Stoga sud utvrđuje da je procesna pretpostavka iz čl. 22. st. 2. ZM-a u ovom slučaju ispunjena.

11. Što se tiče pravovremenosti tužbe, treba reći da je nesporno da su predmetni članci objavljeni 28. i 29. svibnja 2020., a da je tužba podnesena 28. kolovoza 2020.

12. Odredbom čl. 112. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP) propisano je da se rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo.

13. Dakle, s obzirom da je rok za podnošenje tužbe počeo teći 28., odnosno 29. svibnja 2020., posljednji dan roka pao je na 28., odnosno 29. kolovoza 2020., to je tužba podnesena 28. kolovoza 2020. u ovoj pravnoj stvari pravovremena.

14. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe, zbog čega je potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Među strankama nije sporno da je u mediju tuženika 28. svibnja 2020. objavljen članak, naslova: “Prvašići ostali gladni: Škola zabranila da druga djeca s njima podijele svoju hranu?”, a 29. svibnja 2020. članak naslova: “Mama koja je pokrenula lavinu u priči o gladnoj djeci u školi: “Otrčala sam u sobu i plakala. Nisam joj mogla objasniti…”.

16. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. ZM-a za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu, a sporno je i odgovara li tuženik za sadržaj komentara koji su objavljeni uz sporni tekst. Konačno, sporna je i visina štete.

17. Čitanjem spornog članka od 28. svibnja 2020. sud je utvrdio:

- da autorica NK u njemu navodi da su djeca prvog razreda OŠ Draganići gledala kako ostali jedu jer njihovi roditelji nisu platili školsku prehranu;

- da se u članku citiraju riječi majke učenice OŠ Draganići koja je ispričala portalu Radio Mrežnica: "Kći nam je kod kuće rekla da četvero romske djece nije smjelo jesti pripremljene obroke s njima u razredu, nego su gledali dok druga djeca jedu. Moja kći htjela je s njima podijeliti obrok, nisu joj dopustili." i "Ravnateljica je, koliko sam ja upućena, učiteljici prvog razreda direktno naložila da ne smije davati obroke djeci koja nisu platila školsku kuhinju i koja imaju dugovanja";

- da se u članku navodi da je ta majka zbog četvero učenika prvog razreda koji su u ponedjeljak ostali gladni ravnateljicu prijavila Karlovačkoj županiji, predstavniku

Ž te pravobraniteljici za djecu;

- da se dalje u članku navodi da je osnivač škole, Karlovačka županija, već tražio očitovanje ravnateljice, a da radio Mrežnica piše kako u očitovanju stoji da su roditelji te djece u rujnu potpisali ugovor o školskoj prehrani, no nisu je nijednom platili te da je ravnateljica rekla da je cijena obroka u školi pet kuna po danu te da škola za njih ne dobiva subvencije, da u su Projekt Osiguravanje školske prehrane za djecu u riziku od siromaštva uključena 54 učenika, ali zbog ograničenja sredstava ove godine nisu mogli biti uključeni učenici 1. razreda" te da se na kraju ispričala i rekla da nisu bili sigurni koliko će se učenika vratiti nakon što je škola opet postala obvezna za niže razrede te da su morali mnogo toga obaviti, uz citiranje ravnateljice: "Veoma mi je žao što se to dogodilo i učenici nisu dobili jelo. U ime OŠ Draganići, učiteljice 1. razreda i svoje osobno ispričavam se učenicima 1. razreda koji su se u školi taj dan loše osjećali";

- da se u članku konačno navodi da je sve uoči sjednice Vlade komentirala i ministrica GK: "Sve sam vidjela u medijima i odmah smo zatražili očitovanje škole. Primjereno je reagirala županija, dobro da se ravnateljica ispričala. Sva djeca moraju imati potporu, nitko u 21. stoljeću ne smije biti gladan".

18. Čitanjem spornog članka od 29. svibnja 2020. sud je utvrdio:

- da autorica BK u njemu navodi da je majka djevojčice iz OŠ Draganići kojoj nisu dopustili da podijeli obrok s djecom koja su ostala bez hrane jer nisu podmireni računi u razgovoru za DNEVNIK.hr ispričala detalje cijelog slučaja;

- da se dalje u članku citira majku ŽKK: ''Nije sporno da dug postoji, a dug je od 200 do 500 i nešto kuna. Strašno je da zbog nekoliko stotina kuna ijedno dijete ostane gladno'', te se navodi da se ista ne može se pomiriti s tim da su se preko djece rješavali problem neplaćenih računa, i to za obrok koji stoji pet kuna po danu, uz citiranje iste: "Mogli su pokrenuti ovrhu ako roditelji imaju primanja. Ako nemaju, onda treba nastupiti socijalni program.";

- da se u članku navodi da majka ponavlja da je u ovom slučaju sustav podbacio, uz citiranje iste: ''Kad smo došli po djecu, razrednica se ispričavala roditeljima. Rekla je da je dijelila hranu, ali nije podijelila svima " te daljnje navođenje kako ista nije mogla prijeći preko toga, pa je napisala prigovor županiji;

- da se dalje u članku navodi da za ravnateljicu kaže da je na toj poziciji, po stranačkoj liniji još od '91. ili '92. godine te da radi što god ju je volja i misli da može što hoće'', uz navođenje kako ista ocjenjuje da lokalno stanovništvo baš ne voli pripadnike romske manjine, pa su roditelji sazvali roditeljski sastanak kako bi dali podršku ravnateljici te citirajući da ista kaže sjetno: ''Nitko nije uz mene'', ali da ne odustaje od borbe;

- da se u članku dalje navodi kako se ista nije mogla pomiriti sa slikom da su tako mala djeca bila izdvojena i da nisu smjela jesti te da se naručila ravnateljici na razgovor, uz daljnje citiranje: ''Kad sam došla, donijela sam peciva i sokove. Vidjela sam da se prehrana financira i od donacija, pa sam rekla ravnateljici ovo je donacija za one kojima nećete dati jelo'', uz navođenje da je svoju kćer zbog svega ispisala iz školske prehrane;

- da se zaključno u članku navodi da su majku pitali kako je njezina djevojčica doživjela to što prijatelji iz razreda nisu dobili obrok, ali i što su njoj zabranili da s njima podijeli svoj, dalje navodeći da je majka jedva izgovorila: "Strašno" te kroz suze rekla: "Bio je to prvi dan škole, muž je roštiljao, a kad smo čuli što se dogodilo, nismo mogli jesti. Ja sam otrčala u sobu i plakala. Kći je pitala tatu zašto mama nije dobre volje, a ja joj nisam mogla objasniti", uz navođenje kako HK, iako se već javljaju brojni dobri ljudi koji su željni pomoći i platiti obrok za djecu, kaže da to nije potrebno i da to treba riješiti županija, uz citiranje iste: ''Za svakoga ima dovoljno, ali nije dobro raspoređeno'', te se navodi da ista svakoga dana pita učiteljicu jesu li sva djeca jela, uz citat: "Pitaju me koji je moj interes. Moj interes je bolji svijet.".

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se zbog objavljenih članaka osjeća užasno jer da su ti članci izazvali javni linč u cijeloj Hrvatskoj te su čitani po cijelom svijetu, uz navođenje da je oštećena za cijeli život te da komentari ispod članaka općenito idu na njezinu osobu. Dalje je navela da su se dana 25. svibnja 2020. djeca trebala vratiti u školu s time da se nije znalo koliko će se točno djece vratiti te da je s kuharicom dogovoreno da se pripremi hrana za svu djecu i za onu koja se hrane i za onu koja se ne hrane u školi pa tako nije točno da su djeca ostala gladna jer je za sve hrana bila pripremljena te je jeo tko je htio jesti. Navela je da nije točno da bi ona zabranila djeci da se dade hrana, a da su u to vrijeme bile donesene smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo gdje je bilo propisano da djeca moraju nositi maske, da ne smiju dijeliti pribor te da im je zabranjen međusobni kontakt pa da je onda vjerojatno u kontekstu toga došlo do nekog krivog "spoja". Također je navela da je ona, budući da neki roditelji nisu plaćali za prehranu svoje djece, učiteljima poslala e-mail da iskomuniciraju sa roditeljima da se to plati. Navela je da je istina da se ona ispričala povodom cijele te situacije jer da je njezina dužnost reći nešto pomirljivo u takvoj situaciji te na taj način smiriti situaciju pa je pojasnila da je tom prigodom navela da joj je žao što se to dogodilo. s time da je napomenula da u tom trenutku nisam imala još sve relevantne informacije, dakle da je isprika uslijedila na samom početku cijelog tog događaja kada su krenuli napisi na portalima. Dalje je navela da je prije objave tih članaka nitko nije kontaktirao sa Nove TV te da je dana 30. svibnja 2020. sazvan izvanredni roditeljski sastanak te su se svi roditelji odazvali i bili revoltirani medijskim napisima, kao i da su joj na tom sastanku roditelji rekli da im djeca nisu ispričala da bi se dogodilo išta neobično i nesvakidašnje toga dana, uz navođenje da su roditelji tada stali u obranu i tužiteljice i učiteljice te da je početkom lipnja 2020. bila državna inspekcija u školi i nije nađeno ništa što bi nju kao ravnatelja škole teretilo po tom pitanju. Također je navela da nikada nije rekla da se s djecom bilo što razgovara vezano za prehranu, nego sa roditeljima, a očito je onda došlo do toga da je učiteljica djeci rekla neke stvari vezane uz prehranu. Dalje je navela da nakon izvanrednog roditeljskog sastanka tuženik nikada nije objavio novi članak u kojem bi pratio daljnji tijek ovog događaja misleći pri tome da su roditelji opovrgnuli navode iz medija te da se ista kada je članak izašao osjećala loše, patila od nesanice, pila tablete za smirenje, morala je svakome objašnjavati da se ništa od onoga kako je servirano u javnosti nije dogodilo, uz činjenicu da su istu zvali ljudi od svakuda i slali prijeteće mailove u kojima su tražili njezinu ostavku. Navela je da su ona i njezini ukućani bili uznemireni. Navela je da u prosvjeti radi 42 godine i nikada prije nisam imala veći problem sa inspekcijom. Navela je i da u vrijeme objave članaka u školi nije bilo deklarirane romske djece te da inspekcija nije utvrdila niti je mogla utvrditi da su četvero romske djece bila izdvojena te da im se zabranilo jesti. Dalje je navela kako ne može sa sigurnošću reći koji medij je prvi objavio ovu priču, ali da je Dnevnik.hr Nove TV tu priču objavio pod rubrikom kriminal.

20. Ovakav iskaz tužiteljice sud u cijelosti ocjenjuje vjerodostojnim jer je životan, logičan i potvrđen sadržajem iskaza saslušanih svjedoka DK i TK.

20.1. Tako je svjedokinja DK potvrdila da djeca nisu ostala gladna, pojašnjavajući da je gospođa ŽKK cijelu ovu priču plasirala u medije, a da su je na izvanrednom sastanku roditelji čija su djeca navodno ostala gladna pitali zašto je dala takvu priču u medije na što je ona samo šutila te da su svi jako uzrujali jer se zapravo nije ništa dogodilo, specificirajući da su se roditelji koji nisu plaćali hranu na tome ispričali, a njihova djeca su od kuće nosila hranu u školu. Iz njenog iskaza također proizlazi da su njeno dijete i djeca drugih roditelja rekla da je učiteljica nudila hranu i djeci čiji roditelji nisu platili naknadu za obrok, da djeca nisu htjela jesti hranu koja je vraćena u kuhinju te da joj je njeno dijete reklo da je kćer ŽKK hranu koju je dobila u školu spremila u torbu i da nije nikome istu nudila.

20.2. Svjedokinja TK, kći tužiteljice, iskazala da je njena majka uslijed spornog događaja bila jako potresena i povrijeđena te je puno plakala, imala je strah od pojavljivanja u javnosti, uopće nije mogla spavati te da joj je to otežavalo svakodnevni život, pojašnjavajući kako je period u kojem su bila sva učiteljska vijeća i roditeljski sastanci vezani uz predmetne članke period u kojem je tužiteljica bila u rasulu te je puno plakala, a isti je trajao otprilike mjesec dana.

21. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužiteljica teško podnijela objavu jer joj je nanijela štetu ugledu i časti kao ravnateljici škole, da je imala loš utjecaj u svakodnevnim aktivnostima, izbjegavala situacije i skupove većeg broja ljudi, bojeći se reakcije okoline i konstantno se morala opravdavati zbog napisa neistinitog sadržaja.

22. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je objavom spornog članka, kao i objavom komentara uz taj članak, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, zbog čega sud zaključuje da je tužiteljici time prouzrokovana šteta.

23. Ukazuje se, međutim, da bi nalogom tuženiku da tužiteljici naknadi štetu došlo do miješanja u tuženikovo pravo na slobodu izražavanja. Naime, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). To pravo nije apsolutno, već se prema čl. 10. Konvencije može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

24. Nedvojbeno je da je miješanje u pravo na slobodu tužitelja utemeljeno na zakonu (čl. 21. st. 1. ZM-a) i da ono služi legitimnom cilju zaštite prava na ugled, čast, dostojanstvo i privatni život tužitelja. Stoga je, sukladno ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), potrebno utvrditi je li takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Pritom se od suda zahtjeva da postigne pravednu ravnotežu između, s jedne strane, slobode izražavanja tuženika, te s druge strane, prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života tužitelja (čl. 8 Konvencije).

25. U konkretnom se slučaju tuženik poziva na čl. 21. st. 4. al. 2. i 3. Zakona o medijima.

26. Što se tiče članka od 28. svibnja 2020., ovaj je sud ocijenio da informacije objavljene u njemu ne mogu potpasti pod kategoriju informacija utemeljenima na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

27. Naime, u postupku je utvrđeno da je netočna informacija

- da četvero romske djece nije smjelo jesti pripremljene obroke s njima u razredu, nego su gledali dok druga djeca jedu;

- da kćeri KK nije dopušteno da s tom djecom podijeliti obrok; i

- da je ravnateljica učiteljici prvog razreda direktno naložila da ne smije davati obroke djeci koja nisu platila školsku kuhinju i koja imaju dugovanja.

28. Naime, isto je, osim iz gore citiranih suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinje DK, utvrđeno i uvidom u zapisnik s izvanrednog roditeljskog sastanka od 30. svibnja 2020. (listovi 50-58 spisa) iz kojeg proizlazi da se roditelji prvog razreda OŠ Draganići na tom sastanku slažu da djeca nisu ostala gladna i da podržavaju postupak ravnateljice te da traže javnu ispriku od mame HK zbog plasiranja neistinitih informacija u medije. Također iz zapisnika proizlazi da u školi nema deklarirane romske djece. Jednako tako, iz izvještaja sa 2. sjednice Vijeća roditelja OŠ Draganići od 2. lipnja 2020. (listovi 59-62 spisa) proizlazi da je dokazano da nitko od djece u OŠ Draganići 25. svibnja 2020. nije bio gladan, da roditelji u potpunosti podržavaju postupak ravnateljice u smislu obavještavanja roditelja koji nisu platili dugovanja za obroke da iste plate jer u protivnom njihova djeca neće moći dobiti hranu u školi, uz napomenu da je ravnateljica bila vrlo tolerantna prema roditeljima koji su plaćali račune čekajući od početka školske godine da se računi plate.

29. Razmatrajući je li riječ o činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, valja reći sljedeće.

30. Stav je ovog suda da prehrana djece u školskom sustavu nedvojbeno predstavlja pitanje od javnog interesa, međutim autor u konkretnom slučaju nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti predmetne informacije.

31. Naime iz iskaza svjedokinje NK, autorice teksta, proizlazi da se ista ne može sjetiti je li prije objave teksta kontaktirala tužiteljicu ili druge djelatnike škole, odnosno druge roditelje, uz navođenje da su u prenesenom tekstu sa stranice Mrežnica.hr bile uključene sve relevantne strane pa tako i strana tužiteljice, pod čime misli na činjenicu da su u tekstu stajale izjave gospođe koja je prijavila događaj zatim tužiteljice te je još stajala izjava ministrice koja je izjavila da joj je drago što se tužiteljica ispričala, dodajući da je smatrala da kontaktiranje tužiteljice li drugih aktera nije niti potrebno.

32. Imajući u vidu navedeni iskaz ovaj je sud utvrdio da tuženik prije objave spornog teksta nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti navedenih informacija, pri čemu se ističe da je nesporno da se tužiteljica ispričala neposredno nakon što je gđa. HK iznijela svoju priču, međutim ona time nije priznala navode koji joj se u predmetnim člancima stavljaju na teret već isključivo objasnila kako funkcionira sustav školske prehrane te zbog čega četvero djece toga dana nije jelo u školskoj kuhinji. U tom smislu tužiteljica nije “priznala” da bi četvero romske djece bilo zabranjeno jesti pripremljene obroke već samo gledati kako drugi kolege u razredu jedu niti da je zabranila drugoj djeci da dijele obrok s njima, a što sve tuženik navodi u utuženom tekstu. Isto tako nije sporno da je tužiteljica naložila učiteljici, gospođi G, da stupi u kontakt s roditeljima nekoliko učenika te ih opomene za dug, odnosno da im komunicira da dok se dug ne podmiri, djeca neće biti u mogućnosti koristiti školsku kuhinju, međutim utvrđeno je da učiteljica nije postupila po uputi ravnateljice te da je osim roditelja djece opomenula i samu djecu. Ovdje se ukazuje i na izjave roditelja koji su potvrdili kako su o dugu bili obavješteni i ranije te kako toga dana njihova djeca nisu bila gladna. Sve te informacije tuženik je mogao saznati da je kontaktirao tužiteljicu ili bilo kojeg drugog roditelja, izuzev gospođe HK, odnosno bilo kojeg drugog djelatnika škole, slijedom čega sud zaključuje da je tuženik propustio poduzeti potrebne mjere za provjeru točnosti predmetnih informacija.

33. Što se tiče članka od 29. svibnja 2020., ovaj je sud ocijenio da informacije objavljene u njemu ne mogu potpasti pod kategoriju informacija objavljenih unutar autoriziranog intervjua, a imajući u vidu da predmetni članak nije niti objavljen kao intervju u smislu pitanje-odgovor, nego se u njemu prepričavaju izjave uz mjestimično citiranje. Osim toga svjedokinja KK navela je da se ne sjeća je li razgovarala s bilo kime iz medija vezano za taj događaj pa tako ni sa Novom TV, odnosno ne sjeća se je li razgovarala sa novinarkom BK, slijedom čega tuženik nije dokazao da je uopće razgovarao sa svjedokinjom, a i da je napominje se i da teret dokaza o autorizaciji intervjua na tuženiku koji to tvrdi, a koji autorizaciju tijekom ovog postupka ničime nije dokazao.

34. Ovaj sud je stava kako informacije u navedenom članku ne mogu potpasti ni pod kategoriju informacija utemeljenih na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

35. Naime, u članku se opetovano iznose informacije za koje je, kako je pokazano iznad, utvrđeno da nisu točne, a što se tiče načina na koji su prikupljene sporne informacije, sud je na temelju iskaza autorice spornog članka BK utvrdio da je ona informacije iznesene u tom članku prikupila uvidom u javno objavljeni tekst na lokalnom portalu Mrežnica.hr, kao i razgovorom s majkom KK. Jednako tako, sud je iz tog iskaza utvrdio da autorica članka prije njegove objave nije pokušala kontaktirati tužiteljicu niti bilo kojeg drugog djelatnika škole ili roditelja. S obzirom da se u članku, osim utvrđeno netočnih informacija, iznose i informacije difamatornog sadržaja, naime da gospođa KK za ravnateljicu, ovdje tužiteljicu, kaže da je na toj poziciji, po stranačkoj liniji još od 1991. ili 1992. te da radi što god ju je volja i misli da može što hoće, nužno je bilo kontaktirati tužiteljicu i zatražiti njenu strane priče, odnosno da se očituje na sporne i, dodaje se, ničim dokazane navode, a kako je tuženik to propustio napraviti, time se ne može pozivati na ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a.

36. Slijedom navedenog zaključak je suda da autorice članaka od 28. i 29. svibnja 2020. nisu ni na koji način nisu utvrđivale istinitost navoda koje su iznosile u člancima, niti su kontaktirale tužiteljicu, druge roditelje ni djelatnike škole kako bi provjerile istinitost navoda, niti su poduzele bi kakvu drugu provjeru u tu svrhu, pouzdajući se u informacije objavljene u drugom mediju, što nikako ne može biti podvedeno pod postupanje u dobroj vjeri, a kamo li poduzimanje potrebnih mjera za provjeru točnosti informacija. Ovdje se dodaje i da ovaj sud odbacuje navode tuženika da bi glede oba članka postupao u dobroj vjeri time što je isti nisu sadržavali osobne podatke tužitelja, a iz razloga što je u člancima jasno navedeno da je riječ o OŠ Draganići, slijedom čega je tako omogućeno doznavanje identiteta ravnatelja odnosne škole, u konkretnom slučaju tužiteljice.

37. Stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati da je informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua, odnosno utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, zbog čega nisu ostvareni ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. al. 2. i 3. ZM-a pa je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu koju joj je prouzrokovao objavom spornog članka.

38. Osim toga, treba reći da nije u pravu tuženik kada tvrdi da nije autor čitateljskih komentara uz sporni članak, pa da zbog toga niti ne odgovara za njihov sadržaj. Naime, čl. 26. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“ broj 153/09, 84/11, 94/13 i 126/13, dalje: ZEM), koji se na temelju čl. 80. st. 1. ZEM-a na odgovarajući način primjenjuje na elektroničke publikacije, propisano je da nije dopušteno objavljivati priloge kojima se vrijeđa dostojanstvo čovjeka.

39. Prema ocjeni ovog suda, komentari čitatelja na listovima 36-44 spis u kojima se, između ostalih, poziva na smjenu ravnateljice, doživotnu zabranu za rad s djecom te se istoj imputira lopovluk, sebičnost i korupcija, vrijeđaju dostojanstvo tužiteljice.

40. S obzirom da je tuženik dužan štititi i pravo čitatelja na slobodu mišljenja i izražavanje misli, njegova odgovornost za komentare čitatelja nije apsolutna, već se prosuđuje prema kriterijima koje je ESLJP postavio u predmetima Delfi AS protiv Estonije, Magyar Tartalomszolgáltatók Egyesülete i Index.hu ZRT protiv Mađarske te Hřiness protiv Norveške (Tako Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-2669/2018 od 26. veljače 2020.). Ti kriteriji su:

- priroda i kontekst spornih komentara;

- mjere koje je vlasnik portala poduzeo da spriječi ili ukloni komentare kojima se vrijeđaju prava trećih osoba;

- odgovornost stvarnih autora komentara kao alternativa odgovornosti vlasnika portala;

- posljedice koje izrečena sankcija ima za vlasnika portala.

41. Što se tiče prvog kriterija, sud citirane komentare ocjenjuje nezakonitim, kao što je to naprijed obrazloženo. Pritom se ukazuje da su ti komentari posljedica prikaza tužiteljice kao osobe koja djeci zabranjuje da dijele hranu i koja izgladnjuje učenike romske nacionalne manjine pa da je tuženik, s obzirom na prirodu slučaja, trebao očekivati uvredljive postove, te primijeniti dodatni stupanj opreza kako bi izbjegao odgovornost za štetu nanesenu ugledu pojedinca.

42. U odnosu na drugi kriterij, treba reći da tuženik nije poduzeo nikakve mjere kojima bi spriječio i uklonio sporne komentare, iako je tužiteljica svojim zahtjevom za objavu ispravka informacije nakladnika to izričito zatražila. Također, ističe se da se tuženik nije ispričao tužiteljici za sadržaj tih komentara.

43. Nadalje, što se tiče trećeg kriterija, sud primjećuje da su sporni komentari napisani preko Facebook profila autora tih komentara. Stoga je, u načelu, tužiteljica mogla pojedinačno tužiti svakog od tih autora. Međutim, prema ocjeni ovog suda, to bi za tužiteljicu predstavljalo prekomjeran teret, s obzirom da bi za svaki pojedini komentar trebala utvrditi je li on objavljen pod stvarnim ili lažnim profilom, a nakon toga utvrditi i osobne podatke svakog od tih komentatora te od njih u pojedinačnim postupcima zahtijevati naknadu štete. Osim toga, ukazuje se da tuženik objavama navedenih komentara ostvaruje profit jer se tim komentarima širi i reklamira sadržaj kojeg on objavljuje.

44. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženik, s obzirom da nije poduzeo nikakvu mjere kojim bi zaštitio tužiteljicu od klevetničkih komentara koji ju diskvalificiraju kao stručnjaka i kao čovjeka, odgovara za štetu koja je tužiteljici prouzročena tim komentarima.

45. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. tog čl., pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

46. Prilikom odlučivanja o visini pravične naknade, sud je imao u vidu da je da je predmetni medij iznimno čitan, da je u javnosti postojao izrazit interes za temu članaka, da je profesionalni i osobni ugled tužiteljice nakon objave spornog članka narušen i da tužiteljica uslijed objave tog članka trpjela psihičke posljedice. Jednako tako, sud je vodio računa o tome da tuženik, na zahtjev tužiteljice, nije objavio ispravak niti ispriku zbog informacija sadržanih u spornom članku.

47. S druge strane, trebalo je voditi računa da dosuđivanjem pravične naknade ne dođe do neosnovanog bogaćenja tužiteljice, ali i da iznos naknade štete ne predstavlja oblik cenzure, koji za cilj ima obeshrabriti tisak u iznošenju informacija u javnom interesu.

48. Imajući u vidu sve navedeno, uz činjenicu da su članci objavljeni dan za danom te da u svojoj ukupnosti tvore jednu cjelinu iz koje proizlaze informacije koje su tužiteljici nanijele štetu, ocjena je ovog suda da tužiteljici pripada jedinstvena pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 40.000,00 kn, što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 5.308,91 EUR. Naime, sud smatra da upravo taj iznos odgovara povrijedi dostojanstva, časti, ugleda i privatnosti, koju je tužiteljica pretrpjela objavom spornih članaka i spornih komentara, pri čemu taj iznos nije toliko visok da bi ugrozio ekonomske temelje djelatnosti tuženika i da bi u budućnosti obeshrabrio tuženika od iznošenja kritika.

49. Što se tiče zatezne kamate, treba reći da je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je tužiteljici valjalo zateznu kamatu dosuditi od dana podnošenja tužbe 28. kolovoza 2020., dok je za zatraženu kamatu na iznos od 2654.46 EUR (20.000,00 HRK) teče od 28. svibnja 2020. do 27. kolovoza 2020. te na iznos od 2654.46 EUR (20.000,00 HRK) od 29. svibnja 2020. do 27. kolovoza 2020. zahtjev tužiteljice valjalo odbiti. Visina kamatne stope je propisana čl. 29. st. 2. ZOO- a.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

51. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), kao i temeljem čl. 154. st. 5. ZPP kojim je određeno da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica je uspjela u parnici u odnosu na tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu za isplatu zateznih kamata od 28. svibnja 2026., odnosno 29. svibnja 2026. do 27. kolovoza 2020., a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

52. Stoga je tužiteljici, a ravnajući se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT) i troškovniku tužiteljice, dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT-a), podneska od 9. rujna 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4), podnesaka od 30. listopada 2020. i 7. svibnja 2021. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT-a), zastupanja na ročištima 28. veljače 2023., 30. listopada 2025., 18. prosinca 2025. , 2. travnja 2026. i 12. lipnja 2026. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno, uvećano za PDV, iznosi 2.062,50 EUR.

53. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 47,92 EUR i 30,46 EUR.

54. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 49,77 EUR.

55. Dakle, tužiteljici je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 2.190,65 EUR.

56. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sudac

Jan Torjanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.