REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-32/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 22739488071, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Turinina 3, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Kristine Abramović i zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu GŠ, **.**.2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za prekid postupka kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje potraživanje tužitelja VŠ prema tuženici Republici Hrvatskoj u iznosu od 5.000,00 EUR.

II. Tražbina tužitelja VŠ iz točke I. izreke prebija se sa tražbinom tuženice Republike Hrvatske iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1515/2015-58 od 31. listopada 2016., presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1845/2022-42 od 18. travnja 2023. i presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Kov-77/17-32 od 4. svibnja 2017. – i to u iznosu od 5.000,00 EUR.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 6.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tužitelju VŠ da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 346,96 EUR.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. veljače 2024. tužitelj VŠ zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj naložilo da mu isplati 6.500,00 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvorima.

2. Tuženica Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da na njenoj strani nema protupravnosti te da su u zatvorima bili ispunjeni svi uvjeti za dostojanstveno izdržavanje kazne zatvora. Podneskom od 16. travnja 2025. tuženica je stavila prigovor radi prebijanja.

3. Podneskom od 17. travnja 2025. tužitelj je predložio prekid postupka do okončanja drugostupanjskog postupka koji se vodi pred Županijskom sudom u Zagrebu pod posl. brojem Gž-4669/2024, a povodom žalbe protiv ovosudne presude poslovni broj Pn-85/2023 od 19. srpnja 2024.

3.1. Ovaj sud je ocijenio da se tužitelj, tražeći predmetni prekid, ustvari poziva na čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, predstavljajući ocjenu suda u navedenom predmetu o neosnovanosti prigovora radi prebijanja kao prethodno pitanje. U tom smislu valja ukazati da se po ocjeni ovog suda ne radi o prethodnom pitanju čl. 12. ZPP-a, već o zauzetom pravnom shvaćanju jednog prvostupanjskog suda o jednom pravnom institutu, pri čemu isto ne veže druge pa tako ni ovaj sud, slijedom čega je navedeni prijedlog valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci rješenja.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to izvješće o uvjetima života u zatvoru USRH-a od 12. lipnja 2014. (list 13-27 spisa), odluka o usvajanju ustavne tužbe od 17. ožujka 2009. (list 29-42 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 9. listopada 2023. uz potvrdu o primitku (list 44-46 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 4. siječnja 2024. (list 47-55 spisa), preslike prijava za liječnički pregled (list 56-57 spisa), pritužba od 3. veljače 2023. (list 58 spisa), izjava od 26. srpnja 2023. (list 59 spisa), izjava od 23. siječnja 2023. (list 60-62 spisa), zamolbe (list 63-67 spisa), dopis odjela zdravstvene zaštite Zatvora u Zagrebu od 1. lipnja 2023. (list 80-81 spisa), nalaz i mišljenje od 4. travnja 2023. (list 82 spisa), povijest bolesti od 29. rujna 2022. (list 83 spisa), dopis odjela zdravstvene zaštite Zatvora u Zagrebu od 20. travnja 2023. (list 84 spisa), zdravstveni karton VŠ (list 85-87 spisa), mišljenje o zdravstvenom stanju: stomatološki status od 1. lipnja 2023. (list 88; 185 spisa), zubna karta (list 89-90 spisa), potvrda broj 0573 od 26. listopada 2023. (list 91 spisa), komercijalni računi (list 82-83 spisa), potvrda broj 0538 od 28. rujna 2022. (list 94 spisa), potvrda broj 0537 od 28. rujna 2023. (list 95 spisa), komercijalni račun od 29. rujna 2023. (list 96 spisa), potvrda broj 0538 od 29. rujna 2023. (list 97 spisa), komercijalni račun od 31. svibnja 2023. (list 98 spisa), kartica analitičkih konta (list 99 spisa), komercijalni račun od 22. veljače 2023. (list 100-101 spisa), račun od 2. veljače 2023. (list 103 spisa), komercijalni račun od 23. ožujka 2023. (list 104-105 spisa), račun od 3. ožujka 2023. (list 107 spisa), rješenje ŽSVG poslovni broj Ik I-620/2023-6 od 21. studenog 2023. (list 108-113 spisa), rješenje ŽSVG poslovni broj Kž I-9/2024-2 od 8. veljače 2024. (list 114-117 spisa), službene bilješke o uvidu u podatke iz očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje od 15. travnja 2025. (list 122-127 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1515/2015-58 od 31. listopada 2016. (list 128-134 spisa), presuda ŽS u Splitu poslovni broj Kž-166/17 od 23. ožujka 2017. (list 135-138 spisa), službena bilješka o uvidu u podatke iz očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje od 26. ožujka 2025. (list 139-140 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Kov-77/17-32 od 4. svibnja 2017. (list 141-146 spisa), službena bilješka o uvidu u podatke iz očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje od 26. ožujka 2025. (list 147-148 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1845/2022-42 od 18. travnja 2023. (list 149-157 spisa), potvrda pravomoćnosti i ovršnosti od 13. listopada 2023. (list 158 spisa), sudska praksa (list 164-174 spisa), dopis Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 8. svibnja 2025. (list 179 spisa), očitovanje Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu od 14. svibnja 2025. (list 184 spisa), zubna karta (list 186-187 spisa), medicinska dokumentacija dostavljena uz dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju Kaznionice u Lepoglavi od 9. lipnja 2025. (list 189-245 spisa), saslušani su tužitelj (list 313-314 spisa), svjedoci TŠ (list 291-292 spisa), DŠ (list 327 spisa) i ZŠ (list 328 spisa). Izvršen je uvid u prijepis zapisnika ovog suda od 15. srpnja 2025. u predmetu poslovni broj Pn-109/2023-20 te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku Vladimiru Gašparoviću (list 261-262; 324-326 spisa) i vještačenje po sudskom vještaku Ivanu Dobriću (list 263-265; 323-324 spisa).

4.1. Tužitelj je na ročištu 3. travnja 2026. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svih svjedoka koje je u ovom postupku predložio osim svjedoka TŠ te je na istom ročištu odustao od dokaznog prijedloga za slanjem upita u Zatvor u Zagrebu na okolnost soba u kojima je boravio tužitelj, površini i namještenosti tih soba, površini sanitarnog čvora u tim sobama, smještaju i izgledu sanitarnog čvora i broju zatvorenika u tim sobama. Podneskom od 3. studenog 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga provođenja vještačenja po vještaku dentalne medicine.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta u kojima se nalazio u istražnom zatvoru.

7. Na tuženičkoj strani u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz Zahtjeva od 11. listopada 2023. (list 45-46 spisa) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev nije prihvaćen (list 47-55 spisa), pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj bio smješten u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske, i to istražnom zatvoru.

9. Sporno je da li se radilo o neadekvatnim zatvorskim uvjetima smještaja kao i je li tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru adekvatno liječen u odnosu na tužiteljevo stanje glede hepatitisa C, problema s kralježnicom i u odnosu na stomatološke probleme te je li došlo do povrede tužiteljevog prava osobnosti u mjeri koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

10. Prema činjeničnim navodima tužitelja, uzrok povrede njegovog prava osobnosti bili su neadekvatni smještajni, higijenski i sanitarni uvjeti za vrijeme boravka u zatvorskom sustavu te neadekvatno liječenje istoga glede hepatitisa C, problema s kralježnicom i u odnosu na stomatološke probleme.

11. Tužbenim zahtjevom obuhvaćeno je razdoblje od 13. listopada 2022. do 28. svibnja 2023, tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu te od 23. svibnja 2023. do 9. kolovoza 2023., tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u Centru za dijagnostiku – dakle 274 dana.

12. Nema dvojbe da je izdržavanje kazne zatvora u zatvorskom sustavu, po prirodi stvari, neizbježno povezano sa određenim stupnjem trpljenja i poniženja.

13. Po Ustavu RH nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja (čl. 23.), a sa svakim uhićenikom i osuđenikom se mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo (čl. 25.). I po Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni (čl. 3.).

14. Nadalje, po Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 14/2021, 155/2023; dalje: ZIKZ) zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i tim zakonom (čl. 4. st. 1.), a kazna zatvora se izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva (čl. 11. st. 1.). Svaki zatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima te pravo na zdravstvenu zaštitu (čl. 16. st. 1. toč. 1. i toč. 8.). Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, mora imati dnevno i umjetno svjetlo koji omogućuju čitanje i rad bez smetnji za vid, moraju postojati sanitarni uređaji koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kada god to zatvorenici žele (čl. 81.). Zatvoreniku se osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u sustavu javnog zdravstva za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s time da zatvorenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu liječnika obiteljske i dentalne medicine u zatvoru ili najbližoj ustanovi javnog zdravstva (čl. 110.).

15. Slijedom citiranih odredbi, država je dužna osigurati da se kazne zatvora izvršavaju u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja kazne ne izlažu zatvorenike takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

16. Ukoliko se kazna zatvora izvršava u uvjetima u kojima trpljenje i poniženje nadilaze stupanj koji je neizbježiv kod lišenja slobode i boravka u zatvoru, tada se radi o protupravnoj i nedopuštenoj povredi dostojanstva, koja ovisno o intenzitetu povrede i drugim okolnostima slučaja može rezultirati zatvorenikovim pravom na pravičnu novčanu naknadu, kao satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

17. Europski sud za ljudska prava je u presudi Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/2013 od 20.10.2016.) ponovio svoja stajališta o minimalnim uvjetima smještaja u zatvorima:

1. potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2. površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije;

3. oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru;

4. u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru; u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima;

5. za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju;

6. i drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama, pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni za procjenu sukladnosti s člancima 23. i 25. Ustava i člankom 3. Konvencije. Čimbenici koji se ocjenjuju mogu biti pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima.

18. Nije sporno da se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu od 13. listopada 2022. do 28. svibnja 2023., da bi dana 23. lipnja 2023. godine bio premješten u Centar za dijagnostiku u Zagrebu gdje je boravio do 9. kolovoza 2023. godine kada je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi.

19. Nadalje iz stanja spis proizlazi da je tužitelj je od dana zaprimanja u Zatvor u Zagrebu, tj. od 13. listopada 2022. godine pa nadalje (do 28. svibnja 2023. godine) smješten u sobi 16 na I. zatvoreničkom odjelu kako slijedi: od 13. listopada 2022. godine do 01. studenoga 2022. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 01. studenoga 2022. godine do 09. studenoga 2022. godine sa 7 istražnih zatvorenika, od 09, studenoga 2022. godine do 11. studenoga 2022. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 11. studenoga 2022. godine do 16. studenoga 2022. godine sa 7 istražnih zatvorenika, od 16. studenoga 2022. godine do 20. studenoga 2022. godine sa 6 istražnih zatvorenika. od 20. studenoga 2022. godine do 30. studenoga 2022. godine sa 7 istražnih zatvorenika, od 30. studenoga 2022. godine do 09. prosinca 2022. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 09. prosinca 2022. godine do 21. prosinca 2022. godine sa 7 istražnih zatvorenika, od 21. prosinca 2022. godine do 28. prosinca 2022. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 28. prosinca 2022. godine do 30. prosinca 2022. godine s 5 istražnih zatvorenika. od 30. prosinca 2022. godine 26. siječnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 26. siječnja 2023. godine do 30. siječnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 30. siječnja 2023. godine do 15. veljače 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 15. veljače 2023. godine do 16. veljače 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 16. veljače 2023. godine do 20. veljače 2023. godine s 4 istražna zatvorenika, od 20. veljače 2023. godine do 21. veljače 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 21. veljače 2023. godine do 17. ožujka 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 17. ožujka 2023. godine do 18. ožujka 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 18. ožujka 2023. godine do 03. travnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 03. travnja 2023. godine do 07. travnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 07. travnja 2023. godine do 25. travnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika. od 25. travnja 2023. godine do 26. travnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 26. travnja 2023. godine do 28. travnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 28. travnja 2023. godine do 29. travnja 2023. godine s 4 istražna zatvorenika, od 29. travnja 2023. godine do 01. svibnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 01. svibnja 2023. godine do 04. svibnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 04. svibnja 2023. godine do 06. svibnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 06. svibnja 2023. godine do 17. svibnja 2023. godine sa 6 istražnih zatvorenika, od 17. svibnja 2023. godine do 19. svibnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 19. svibnja 2023. godine do 21. svibnja 2023. godine s 4 istražna zatvorenika, od 21. svibnja 2023. godine do 25. svibnja 2023. godine s 5 istražnih zatvorenika, od 25. svibnja 2023. godine pa nadalje (do 28. svibnja 2023. godine smješten je sa 6 istražnih zatvorenika. Soba 16 je površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobi se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2.

20. U Centru za dijagnostiku u Zagrebu bio je smješten od 23. lipnja 2023. godine do 09. kolovoza 2023. godine na VI. zatvoreničkom odjelu u sobi 98, i to kako slijedi: - od 23. lipnja 2023. godine do 07. srpnja 2023. godine sa 6 zatvorenika, - od 07. srpnja 2023. godine do 18. srpnja 2023. godine s 5 zatvorenika, - od 18. srpnja 2023. godine do 21. srpnja 2023. godine s 3 zatvorenika, - od 21. srpnja 2023. godine do 08. kolovoza 2023. godine s 4 zatvorenika, - od 08. kolovoza 2023. godine do 09. kolovoza 2023. godine s 3 zatvorenika. Navedena soba je površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobi se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2,

21. Na temelju izloženih podataka sud utvrđuje da u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama boravio sa još 6 i 7 zatvorenika – dakle tijekom 210 dana – nije bio ispunjen uvjet od 3 m2 prostora po zatvoreniku. Stoga za to razdoblje postoji čvrsta pretpostavka da je došlo do povrede zabrane nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije u odnosu na tužitelja.

22. Nadalje, na temelju istih podataka sud utvrđuje da bi u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama boravio sa još 4 ili 5 zatvorenika – dakle tijekom 60 dana – postojao snažan indicij da je došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije ukoliko je tužiteljev smještaj bio popraćen drugim neodgovarajućim fizičkim uvjetima boravka u zatvoru, jer je u tom razdoblju u sobama bilo na raspolaganju između 3 i 4 m2 prostora po zatvoreniku.

23. U svrhu dokazivanja, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik posl. br. Pn-109/2023-20 od 15. srpnja 2025. o očevidu u Zatvoru u Zagrebu iz drugog sudskog predmeta (list 319-321 spisa). Prilikom tog očevida utvrđeno je da se u sobi odgovarajuće veličine kao i sobe u kojima se nalazio tužitelj nalaze kreveti, stol za šest osoba, klupe za četiri osobe, ormar i komoda te sanitarni čvor (tzv. čučavac) koji nije u potpunosti odvojen od ostatka sobe, nego tzv. kauboj vratima i zidom visine cca 1,80 metara. Nadalje je utvrđeno da soba ima četiri prozora i neonsku rasvjetu, da su zidovi prljavi i da soba djeluje zapušteno.

24. Iz tužiteljevog stranačkog iskaza (list 313-314 spisa) proizlazi da su uvjeti smještaja u Zatvoru u Zagrebu bili katastrofalni, da je u odjelu 1 u sobi 16 bilo smješteno 6-7 zatvorenika i to je soba od 21 m2, ima jedan stol za koji stanu maksimalno 4 osobe, a ostali zatvorenici moraju jesti po krevetima, da je WC je improviziran i iz njega se šire nesnosni smradovi po sobi dok netko vrši nuždu, da u sobi ima mjesta za dvoje troje ljudi da se kreću, a ostali su trebali biti po krevetima ili za stolom, da je stol za kojim se jelo odvojen od wc-a cca 1 metar, da ventilacija ne postoji, da su prozori skroz na drugom kraju sobe, da zimi kada se otvore prozori bude jako hladno, a ljeti nema efekta kad se otvore prozori budući da zrak stoji, da su madraci jako loši, deke se peru jednom godišnje neovisno o izmjeni zatvorenika, jastuci su katastrofa i svi su žuti, da u sobi zna biti žohara, nekada bude deratizacija, ali to ne pomaže puno, da je u sobi dnevno provodio 22 sata, a preostalih dva sata mogao je šetati vani te postoji jedan stol za stolni tenis namijenjen za 30-40 zatvorenika, da nije bilo organizirano nikakvih predstava, radionica niti aktivnosti, da je tuširanje jednom do dva puta tjedno te bude često hladna voda pa se onda zatvorenici znaju oprati u sobi pa onda nastane poplava, da je za vrijeme boravka u zatvoru imao zdravstvenih problema, bolovao od hepatitisa C te zatražio liječenje, ali se ništa nije poduzimalo glede toga, da ništa nije poduzeto niti u vezi problema sa mojim zubima, da su iz zdravstvene službe Zatvora u Zagrebu reagirali tek kada je podigao ustavnu tužbu, no tada su mu rekli da cijeli taj proces traje godinu dana, a da je on u međuvremenu prešao u Kaznionicu u Lepoglavu tako da od toga nije ništa bilo, da mu je taj nedostatak zubi stvarao probavne probleme budući da je teško žvakao, da je imao velikih problema u predjelu leđa, kukova i bubrega, da je hodao ukočen skoro mjesec dana te se obratio doktoru koji mu je prepisao Ketonal, ali bolovi nisu prestali te mu je potom doktor rekao da će krenuti liječenje injekcijom te je dobio jednu injekciju i sve je stalo na tome tako da dan danas ima još veće probleme u predjelu leđa, da nije imao fizikalne terapije za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, da su problemi sa zubima krenuli još kada je bio na slobodi gdje ima svog zubara te je liječenje započeo prije nego što je završio u Zatvoru u Zagrebu, međutim, liječenje nije završeno. Naveo je da je s tim svojim zubarom imao dogovoren tijek liječenja, odnosno da ga je u Perkovčevu da izvadim zube, no u tome ga je spriječila zatvorska kazna. Naveo je da prije zatvora nije imao navedene bolove u kukovima i leđima.

25. Iz iskaza svjedoka TŠ (list 291-392 spisa) proizlazi da se sjeća se tužitelja te da su zajedno bili u zatvoreničkoj sobi u Remetincu, odjel 1. Naveo je da su uvjeti u zatvoreničkoj sobi bili loši, da je soba bila prenatrpana, voda je kapala sa plafona po krevetima, da ih je zatvoreničkoj sobi je bilo 7 ili 8, da nisu imali mjesta za kretanje, da je WC bio u sobi, imao je kaubojska vrata i zid je visok 1,20 m, da su obroke jeli tako da su neki jeli na krevetu, a neki za stolom, kako je bilo mjesta, da je stol za ručanje je od WC-a bio udaljen 1 m, da su u toj sobi provodili 22 sata dnevno, da u zatvoru nisu imali nikakvih društvenih aktivnosti u smislu predstava, kulturnih sadržaja niti sportskih aktivnosti, da u sobi nije bilo ventilacije već je samo postojao ventilator, da baš i nisu imali mogućnosti tuširanja, da su morali improvizirati u smislu da su uzeli vrč s vodom i zalijevali se, da su jastuci i madraci su bili loši. Također je naveo da mu se tužitelj žalio vezano za svoje zdravstveno stanje, da zna da je govorio o liječenju hepatitisa te o psihijatru, uglavnom bilo je dosta riječi o doktorima. Naveo je da koliko mu je poznato nisu imali mogućnosti tuširanja u kupaonici, a da li se moglo tuširati u kupaonici to ne zna. Zaključno je naveo da su imali mogućnost izlaska iz zatvoreničke sobe u trajanju od jednog sata dnevno.

26. Na temelju navedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelju jedini redovni izlazak iz sobe bio svaki dan po 2 sata za šetnju na svježem zraku, a u pravilu je svo preostalo vrijeme bio zatvoren u sobi, u kojoj se k tome nalazio sanitarni čvor koji nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe, pa je stoga tužitelj gotovo čitavo vrijeme – 22 sata dnevno – provodio u takvim uvjetima zajedno sa još 4-7 zatvorenika, uz minimalnu mogućnost kretanja po sobi. U takvim uvjetima tužitelj je konzumirao i obroke (doručak, ručak i večera), u neposrednoj blizini sanitarnog čvora koji je bio samo djelomično odvojen od ostatka sobe.

27. Navedeno je u bitnom potvrđeno i iskazom svjedoka DŠ i ZŠ, zaposlenika tuženice (list 327-328 spisa).

28. Zbog svega navedenog u konkretnom slučaju nije oborena čvrsta pretpostavka da je u odnosu na tužitelja došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava odnosno čl. 3. EKLJP tijekom 210 dana boravka u Zatvoru u Zagrebu kada je na raspolaganju imao manje od 3 m2, jer mu smještaj u sobi nije bio kompenziran dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, niti se u gore navedenim okolnostima radilo o kratkim, povremenim i minimalnim smanjenjima prostora.

29. Sud nadalje utvrđuje da je u odnosu na tužitelja došlo do iste povrede i tijekom daljnjih 60 dana, kada je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobama koje su imale na raspolaganju između 3 i 4 m2 po zatvoreniku. Naime, takav nedostatak prostora u kombinaciji sa nemogućnošću napuštanja sobe osim 2 sata dnevno (za šetnju na svježem zraku) i sa činjenicom da sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe pa je notorno da su se neugodni mirisi širili po sobi, u kojim okolnostima je tužitelj konzumirao i sve obroke (nije bilo posebne blagovaone), prema ocjeni ovog suda predstavlja povredu čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije, jer je tužitelj time bio izložen nelagodi i trpljenju čiji intenzitet prelazi onu razinu koja je neizbježna kod lišenja slobode i boravka u zatvoru. Mogućnost provjetravanja sobe kroz prozore i mogućnost da tek nekoliko puta tjedno napusti sobu na kraće vrijeme (zbog razgovora sa posjetiteljima, odlaska u zatvorsku trgovinu ili sportsku dvoranu i sl.) svakako nije nešto što bi tužitelju moglo olakšati boravak u sobama u kojima nije bilo 4 m2 prostora po zatvoreniku po 22 sata dnevno u kontinuitetu.

30. U odnosu na boravak u Centru za dijagnostiku od 18. srpnja 2023. do 21. srpnja 2023., odnosno od 8. kolovoza 2023. do 9. kolovoza 2023. tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u sobi sa još 3 zatvorenika, kada je dakle bilo više od 4 m2 po zatvoreniku – dakle tijekom 4 dana – sud utvrđuje da nije došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je soba imala prozore koji su se mogli otvoriti i kroz koje se moglo vršiti prozračivanje i kroz koje je dopirala dnevna svjetlost, a u sobi je postojala umjetna rasvjeta i grijanje. Također proizlazi da je tuširanje bilo omogućeno u zajedničkoj kupaonici 2 puta tjedno, dok se u sklopu sanitarnog čvora u sobi nalazio umivaonik sa tekućom vodom.

31. Neugodnosti i trpljenja kojima je tužitelj tom prilikom bio izložen, u okolnostima u kojima je bio zadovoljen prostorni kriterij jer je bilo više od 4 m2 po zatvoreniku, ne prelazi intenzitet onoga što je neizbježno kod svakog lišenja slobode. Prethodni zaključak ne mijenjaju iskazi tužitelja i svjedoka TŠ o lošim uvjetima u zatvoru jer sud takve iskaze prije svega smatra posljedicom njihovog subjektivnog nezadovoljstva zbog lišenja slobode, a osim toga lišenje slobodne nužno je povezano sa raznim nelagodama i trpljenjima, a povremeno i onima o kakvima su iskazivali tužitelj i navedeni svjedok, koji se s obzirom na svoju prirodu ne mogu izjednačiti sa nečovječnim i ponižavajućim postupanjem.

32. U pogledu pisane Izjave od 26. srpnja 2023. (list 59 spisa) u kojoj se opisuje kako je pravosudni službenik ošamario tužitelja, valja istaknuti da je ta izjava predočena svjedoku TŠ te da je isti na svom saslušanju naveo da se ne sjeća da je tu izjavu potpisao te je negirao da je vidio događaj opisan u izjavi, slijedom čega, u nedostatku drugih dokaza, ovaj sud događaj opisan u izjavi nije cijenio u kontekstu vrednovanja povrede prava osobnosti u utuženom razdoblju.

33. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da u razdoblju u kojem je bio ispunjen zakonski uvjet od 4 m2 po zatvoreniku, ostali uvjeti boravka nisu bili takvi da bi dovodili do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH odnosno čl. 3. Konvencije. U okolnostima u kojima su sobe bile dovoljno velike (sa više od 4 m2 po zatvoreniku), činjenice da tuširanje nije bilo omogućeno svaki dan i da WC nije bio u cijelosti odvojen od ostatka sobe (ali je bio odvojen zidom visine cca 1,80 m i kaubojskim vratima) – iako su kod tužitelja mogle izazivati određenu nelagodu – nisu bile takve da bi ih se moglo izjednačiti na nečovječnim i ponižavajućim postupanjem.

34. Što se tiče adekvatnog liječenja tužitelja za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu ovaj sud izvrši je uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu te su provedena vještačenja po vještacima odgovarajuće struke.

35. U odnosu na utvrđivanje adekvatnosti liječenja hepatitisa C pregledana je odgovarajuća priležeća medicinska dokumentacija te je provedeno vještačenje po vještaku specijalistu interne medicine prof. dr. sc. Vladimiru Gašparoviću iz čijeg nalaza i mišljenja (list 261-262 spisa) proizlazi da je za adekvatno liječenje virusne bolesti jetre uzrokovane HCV virusom potrebno učiniti niz obrada, što podrazumijeva odgovarajući protok vremena, od dijagnostike same bolesti, do stavljanja pacijenta na listu za liječenja, a po pozitivnom nalazu povjerenstva za lijekove, što ovisi o raspoloživim sredstvima koja su limitirana i broju onih kojima je liječenje potrebno te da je navedenom predmetu to liječenje započeto po osiguranju odgovarajućeg lijeka nakon stavljanja pacijenta/tuženika na listu za početak liječenja, a da uredni laboratorijski nalazi jetre, prije samog započetog liječenja serokonverzije ukazuju da se ne uočavaju biokemijski znaci značajnog jetrenog oštećenja ranije verificirane virusne bolesti jetre te se zaključuje da se uslijed limitiranosti mogućnosti i uvjeta za liječenje u zatvoru u konkretnom slučaju ne radi se o neadekvatnom načinu zbrinjavanja tužitelja.

35.1. Na ročištu 11. lipnja 2026. vještak je u potpunosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, navodeći dodatno da je serokonverzija pozitivnog nalaza C hepatitisa u svjetskoj literaturi počela je 2011., a zbog niza nuspojava nije doživjela svoju kliničku primjenu do 2013., dok je u RH u praktičnu primjenu ušla 2018, pri čemu se radi o skupoj terapiji koja podrazumijeva pristanak pacijenta na liječenje, upućivanje tog pacijenta specijalistima gastroenterologije ili infektologije određenu laboratorijsku obradu, UZV dijagnostiku, često biopsiju jetre i potom stavljanje na listu "posebno skupih lijekova" koje odobrava ili ne odobrava komisija. Sav ovaj proces treba završiti prije početka same terapije koja ide na troškove HZZO-a, a provodi se pod kontrolom specijalista navedenih struka. Dalje navodi da je tužitelju u predmetu RH odobrila korištenje ove terapije koja je dostupna svim građanima RH bez obzira gdje se nalazili, uz obavljenu cjelokupnu proceduru i ranije navedene postupke. Na posebno pitanje pun. tužitelja koliko treba povjerenstvu o skupim lijekovima da dođe do odluke o opravdanosti postojeće terapije, vještak je iskazao da to ovisi o samoj indiciranosti, a vrijeme je dobrim dijelom ovisno o raspoloživim financijskim mogućnostima, budući treba razumjeti da u tu skupinu posebno skupih lijekova spada čitav niz lijekova koji su potrebni određenim pacijentima (hematološkim bolesnicima, imunološkim bolesnicima i dr.). Na posebno pitanje pun. tužitelja gdje se tužitelj nalazio kada je podnesen taj zahtjev povjerenstvu, je li bio u Kaznionici ili u Zatvoru u Zagrebu, vještak je iskazao da ne zna točno datum podnešenog zahtjeva, budući da samo da je na listu 221 spisa po nalazu infektologa 13. ožujka 2024. dodijeljena terapija za sprječavanje replikacija C virusa i njegovu eliminaciju. Na ciljani upit da li je u vremenu od 13. listopada 2022. do premještaja u Kaznionicu u Lepoglavu 9. kolovoza 2023. upućen prijedlog specijalisti na pokušaj serokonverzije odgovorio je da to nisam našao. Samo je iz tog vremena na listu 201 matični broj [matični broj]/23 nalaz da je VŠ pozitivan na HCVRNA, ali postoji podatak o pacijentu od 85 kg urednog krvnog tlaka bez dodatnih nalaza značajnog kliničkog pogoršanja. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li tužitelj dobio po premještaju u Kaznionicu terapiju odnosno je li ona polučila učinak vještak je iskazao da je u konkretnom slučaju po započetoj terapiji, koja u pravilu traje 2-3 mjeseca došlo do serokonverzije, negativnog nalaza virusa i normalizacije laboratorijskih vrijednosti. Naveo je da je shodno tome terapija polučila učinak. Na ciljani upit da komentira tekst iz očitovanja odjela zdravstvene zaštite od 1. lipnja 2023. na listu 81 spisa od "29.9.2022." do dijela "hepatične dijete koju zatvorenik dobiva" vještak je odgovorio da dugotrajno nosilaštvu C hepatitisa nije kontraindikacija za započinjanje pokušaja serokonverzije. Na dodatni upit o značenju hepatičke dijete, naveo je da čitav niz bolesnih stanja znači preporuku liječnika za određenom dijetom, a niti jedna dijeta ne može izliječiti osnovnu bolest, ona može unekoliko pomagati u usporavanju kliničkih manifestacija i svakako je preporučljiva, bez obzir o kojoj se bolesti radilo ali ona ne mijenja postojanje same bolesti. Na posebno pitanje pun. tužitelja u dokumentaciji u spisu je li vještak vidio da bi se tužitelja poslalo na pretrage koje prethode liječenju za vrijeme boravka tužitelja u istražnom zatvoru, vještak je naveo da nije našao podatke o zahtjevu tužitelja za nastavak postupka i procesa pokušaja serokonverzije već uobičajene pretrage koje su bile učinjene. Na dodatno pitanje da li je u dokumentaciji u vremenu boravka tužitelja u istražnom zatvoru vještak utvrdio da je tužitelj slan na postupke za serokonverziju odgovorio je da nije već je to učinjeno u nekom vremenu kasnije kada je prijedlog odluke o serokonverziji započeo 13. ožujka 2024. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li tužitelj bio adekvatno zdravstveno zbrinut za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, vještak je iskazao da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 13. listopada 2022. do 9. kolovoza 2023. kada je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi te da na konkretno pitanje iz postojećeg predmeta da li je u razdoblju boravka u istražnom zatvoru započeto liječenje serokonverzijom odgovorio je da nije, a da je tužitelj bio u klinički stabilnom stanju, da za započinjanje ove terapije iz niza razloga potrebno je vrijeme i mogućnosti i da to treba razmatrati u sklopu svih mogućih parametara koji za pokušaj serokonverzije C hepatitisa danas stoje na raspolaganju. U svemu tome ulogu igra i vrijeme od započinjanja te terapije u RH koja je praktički počela tek 2018. Odgovor na konkretno pitanje nije moguće sagledavati "crno-bijelo" već u realnosti u kojoj svi živimo i mogućnosti da se nešto učini. Na ciljani upit da li je tužitelj bio zakinut na liječenje činjenicom da je bio u istražnom zatvoru vještak je naveo naveo da je postojeća terapija serokonverzije u načelu dostupna svim građanima RH, a da je to načelna konstatacija dok praktična izvedba konstatacije ovisi o nizu mogućnosti.

35.2. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje vještaka budući da je isti sačinjen stručno i jasno obrazložen, u skladu s pravilima struke te temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije priležeće spisu, a koji je potvrđen prihvaćenim detaljnim i jasnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu. Naime, utvrđeno je kako je tužitelju omogućeno adekvatno liječenje koje se sastoji od niza obrada, što podrazumijeva odgovarajući protok vremena, od dijagnostike same bolesti, do stavljanja pacijenta na listu za liječenja, a po pozitivnom nalazu povjerenstva za lijekove te da je u konkretnom slučaju liječenje serokonverzijom započeto po osiguranju odgovarajućeg lijeka nakon stavljanja tužitelja na listu za početak liječenja, a da uredni laboratorijski nalazi jetre, prije samog započetog liječenja serokonverzije ukazuju da se ne uočavaju biokemijski znaci značajnog jetrenog oštećenja ranije verificirane virusne bolesti jetre te se stoga zaključuje da se, pritom imajući na umu limitiranost mogućnosti i uvjeta za liječenje u zatvoru, u konkretnom slučaju ne radi o neadekvatnom načinu zdravstvenog zbrinjavanja tužitelja.

36. U odnosu na utvrđivanje adekvatnosti liječenja tužitelja s obzirom na bolove u kralježnici, pregledana je odgovarajuća priležeća medicinska dokumentacija te je provedeno vještačenje po vještaku specijalistu opće kirurgije prof. dr. sc. Ivanu Dobriću iz čijeg nalaza i mišljenja (list 263-265 spisa) proizlazi da je tužitelj što se tiče svih stanja s traumatološke i ortopedske strane bio pravovremena pregledan, upućivan na adekvatnu dijagnostiku, te ispravno Iiječen,

36.1. Na ročištu 11. lipnja 2026. vještak je u potpunosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, dodatno navodeći da je tužitelj rekao da je prije provedbe fizikalne terapije trpio bolove uslijed svoje dijagnoze, a koja se liječi fizikalnom terapijom i analgeticima, uz navođenje da je tužitelj fizikalnu terapiju dobio nakon boravka u Centru za dijagnostiku pri čemu tužitelj vještaku ništa nije govorio o tome da bi njemu fizikalna terapija pomogla te da mu je tužitelj rekao da je je dobivao analgetike dok je bio u Zatvoru u Zagrebu odnosno u Centru za dijagnostiku. Napomenuo je kako fizikalna terapija pomaže kod zdravstvenog stanja kakvo je bilo kod tužitelja. U odnosu na Ketonal i terapiju injekcijama naveo je da isti ne moraju djelovati potpuno, odnosno da nekada djeluju djelomično, a nekada ne djeluju te da je bol je subjektivni osjećaj. Na posebno pitanje pun. tužitelja ukoliko tužitelj u periodu od skoro godinu dana u Zatvoru i Centru za dijagnostiku nije dobio fizikalnu terapiju, iako je ista bila propisana po liječniku i očito mogla olakšati njegove bolove, zašto smatra da je tužitelj tijekom tog vremena adekvatno liječen, vještak je naveo da bi to onda značilo da niti jedan bolesnik koji treba fizikalnu terapiju u RH nije adekvatno liječen te da je tužitelj dobio fizikalnu terapiju kada je to trebalo i na vrijeme. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li postoji pisani trag da je Zatvor u Zagrebu i Centar za dijagnostiku tražio fizikalnu terapiju za tužitelja, vještak je iskazao da to nije bilo pitanje u vještačenju odnosno nije bilo pitanje da se decidirano kaže je li fizikalna terapija provedena za vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu odnosno Centru za dijagnostiku.

36.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika budući da je sačinjeno stručno i jasno obrazloženo, u skladu s pravilima struke te temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije priležeće spisu kao i kliničkog pregleda tužitelja, a koji je potvrđen prihvaćenim detaljnim i jasnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu. Tako je utvrđeno da se kod tužitelja radi o degenerativnim promjenama kralježnice koje povremeno mogu uzrokovati bolove te je tako za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu tužitelj pravilno liječen po analgetskoj terapiji, a fizikalnu terapiju je dobio pravovremeno nakon boravka u Centru za dijagnostiku.

37. U odnosu na utvrđivanje adekvatnosti liječenja tužitelja s obzirom njegove stomatološke probleme, pregledana je odgovarajuća priležeća medicinska dokumentacija (list 185-187 spisa) te je u mišljenju o stomatološkom statusu za tužitelja od 1. lipnja 2023. navedeno da se tužitelj do sada samo jednom javio u stomatološku ambulantu te se dalje navodi da je evidentirano da ima zapušteno zubalo i djelomičan nedostatak zubi kao i da je indicirana potreba dugotrajnijeg oralno rehabilitacijskog postupka sa višekratnim vađenjem zubi i eventualna djelomična protetska mobilna rehabilitacija ili druga kvalitetnija mogućnost ovisno o financijskim mogućnostima što ne pokriva zdravstveno osiguranje. Navodi se i da je tužitelju objašnjen postupak ostvarivanja prava preko HZZO-a u slučaju želje za protetskim zbrinjavanjem te da isti zbog djelomičnog gubitka zubi nije vitalno ugrožen i ima mogućnost žvakanja i ne gubi na težini. Zaključno je navedeno da se tužitelj poslije nije javljao na preglede, da je danas pozvan na pregled zbog mišljenja o statusu zubi i konzultacije za daljnje postupanje te da se složio s ovim mišljenjem o daljnjem postupanju za rješavanjem.

37.1. Na temelju navedenog, ovaj sud nije utvrdio da bi tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu u utuženom razdoblju bio neadekvatno stomatološki liječen, a uslijed nedostatka dokaza koji bi upućivali na suprotno, pri čemu se napominje da je tužitelj nakon određivanja medicinskog vještačenja po vještaku dentalne medicine od navedenog vještačenja odustao.

38. Slijedom utvrđene činjenice da je u određenim razdobljima tužiteljevog smještaja zatvorskom sustavu – tijekom 270 dana – došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije zbog neadekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta, sud zaključuje da je posljedično došlo i do povrede njegovog prava osobnosti. Naime, životno je i logično da izlaganje bilo koje osobe uvjetima boravka koji su takvi da ulaze u sferu ponižavajućeg i nečovječnog postupanja, dovodi to povrede dostojanstva te osobe. S druge strane ovaj sud je utvrdio tužitelj tijekom boravka u zatvoru nije bio neadekvatno liječen pa da bi mu bilo uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu, slijedom čega povreda navedenih odredaba ne obuhvaća i povredu navedenog prava (čl. 16. st. 1. toč. 1. i toč. 8. ZIKZ).

39. Po čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

40. S obzirom da se radi o povredi temeljnih ljudskih prava, koja nije bila kratka ni povremena, sud zaključuje da u konkretnom slučaju intenzitet povrede opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

41. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir duljinu povrede prava dostojanstva kojoj je tužitelj bio izložen (270 dana), pritom imajući na umu da tužitelj u pogledu dokazivanja osnove nije dokazao da bi mu bilo uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu.

42. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti s dijelom osnove, tj. u vidu u vezi kojeg je tužitelj uspio u parnici, a kojoj je povredi uslijed nedostatka adekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta bio izložen prilikom boravka u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu od 13. listopada 2022. do 28. svibnja 2023. te od 23. svibnja 2023. do 9. kolovoza 2023., tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u Centru za dijagnostiku, pripada pravična novčana naknada u iznosu 5.000,00 EUR pa je zahtjev do tog iznosa ocijenjen kao osnovan, dok je dio zahtjev koji prelazi taj iznos (1.500,00 EUR) ocijenjen kao neosnovan.

43. Međutim, tuženica je u ovoj pravnoj stvari podneskom od 16. travnja 2025. istaknula procesni prigovor radi prebijanja, a u pogledu svojih tražbina koje ima prema tužitelju u ukupnom iznosu od 6.897,31 EUR, i to:

- tražbine u iznosu 66,36 EUR (500,00 HRK) na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1515/2015-58 od 31. listopada 2016. (list 128-134 spisa);

- tražbine u iznosu 159,89 EUR (1.204,70 HRK) na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1515/2015-58 od 31. listopada 2016. (list 128-134 spisa);

- tražbine u iznosu 433,09 EUR na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1845/2022-42 od 18. travnja 2023. (list 149-157 spisa); i

- tražbine u iznosu 6.237,97 EUR (47.000,00 HRK) na temelju presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Kov-77/17-32 od 4. svibnja 2017. (list 141- 146 spisa).

44. Navedene tražbine tuženice prema tužitelju su kao nesporne utvrđene pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama koje su priložene spisu.

45. Po čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu sa protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Po čl. 196. st. 2. ZOO smatra se da je učinak prijeboja nastao onda kada su se ispunile pretpostavke za to.

46. Za tražbinu koja je predmet ovog postupka (pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti) nije isključena mogućnost prijeboja u smislu čl. 200. ZOO, odnosno radi se o tražbini koja može prestati prijebojem (ŽS Zagreb Gž-4669/2024-3 od 27.05.2025.).

47. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je prihvatio procesni prigovor radi prebijanja istaknut po tuženici. Naime, tražbine tuženice utvrđene su pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama, a njihov ukupni iznos premašuje tražbinu tužitelja prema tuženici u iznosu od 5.000,00 EUR. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je podmirio tražbine tuženice, iste je valjalo prebiti s tražbinom tužitelja do visine od 5.000,00 EUR. Pri tome nije bilo osnove tužitelju naložiti isplatu bilo kakvog iznosa, niti utvrđivati postojanje tražbine tuženice u dijelu u kojem ista premašuje iznos tražbine tužitelja, budući da se procesnim prigovorom radi prebijanja može odlučivati samo do visine tražbine tužitelja.

48. Prilikom prebijanja sud nije uzeo u obzir zatezne kamate tekuće od 31. listopada 2016. na iznos od 66,36 EUR koje je tuženica stavila u prebijanje jer se u skladu sa čl. 195. st. 1. ZOO mogu prebijati samo tražbine istog roda, odnosno ne mogu se prebijati zatezne kamate sa glavnicom. Nadalje, budući da se po čl. 196. st. 2. ZOO smatra da je učinak prijeboja nastao onda kada su se ispunile pretpostavke za prijeboj, to znači da nema zateznih kamata na onu tražbinu koja je kasnije dospjela (jer je u trenutku dospijeća prestala prijebojem). U konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina je kasnije dospjela (11. listopada 2023.), što znači da na tužiteljevu tražbinu nisu tekle zatezne kamate koje bi se mogle prebiti sa zateznim kamatama tuženice na njenu tražbinu koja je ranije dospjela, a u svakom slučaju tuženica bi imala pravo samo na zatezne kamate do dana 11. listopada 2023., jer se u skladu sa čl. 196. st. 2. ZOO smatra da je njena tražbina prestala toga dana, a tuženica nije dokazala koliki bi bio iznos zateznih kamata do toga dana.

49. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkama I., III. i III. izreke presude.

50. Sukladno čl. 154. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (st. 1.). Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (st. 2.). Pritom se uzimaju u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, prema čl. 155. ZPP-a , a visina odvjetničke nagrade određuje se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025).

51. U ovom sporu istaknut je i prigovor radi prebijanja, slijedom čega je prilikom odlučivanja o troškovima postupka posebno utvrditi troškove i uspjeh stranaka u parnici po zahtjevu tužitelja, a posebno troškove po prigovoru tuženice, pri čemu svaki segment ima vlastitu vrijednost predmeta spora, vlastiti ishod i vlastite potrebne radnje.

52. Što se tiče tužbenog zahtjeva u vezi kojeg vrijednost predmeta spora iznosi 6.500,00 EUR, tužitelj je po ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio 80%, a s visinom 76,92% (od ukupno traženih 6.500 EUR uspio je s 5.000,00 EUR).

53. U pogledu osnove sud ističe da se tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na više vidova povrede dostojanstva i humanog postupanja u smislu čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 23. i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske

– naime vidu neadekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta te vidi uskrate primjerene liječničke skrbi za vrijeme boravka u zatvoru. Ovaj sud ocijenio je da prvi vid povrede iznosi 80% ukupne osnove tužbenog zahtjeva, a vid neadekvatnog liječenja preostalih 20%. To stoga što prvi vid povrede — sukladno čl. 81. i 83. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ZOIKZ , čl. 25. Ustava RH URH 25. i čl. 3. Konvencije — ima sustavni, kontinuirani i sveobuhvatni karakter koji svakodnevno i bez prekida ugrožava dostojanstvo zatvorenika u njegovu najosnovnijem egzistencijalnom okružju. Taj je vid dokaziv samim utvrđenjem prostornih i sanitarnih uvjeta, bez potrebe za dokazivanjem konkretne zdravstvene posljedice. Vid uskrate liječničke skrbi s druge strane, premda konvencijski i zakonski zaštićen (čl. 16. st. 1. t. 8. ZIKZ) ovaj sud je procijenio kao epizodičan te da isti zahtijeva dokazivanje medicinskog propusta i njegove posljedice. Taj vid stoga nosi manji udio jer je u konkretnom predmetu njegovo utvrđivanje eventualno, ne pretpostavljeno. Stoga, a imajući pritom u vidu da tužitelj nije dokazao element neadekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta samo u pogledu 4 od 274 dana (1,46%) pa primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a sud smatra da je tužitelj u tom vidu uspio u cijelosti, (80% osnove) te imajući na umu da nije uspio dokazati uskratu primjerene liječničke skrbi za vrijeme boravka u zatvoru (20% osnove), slijedi da je tužitelj je uspio s osnovom tužbenog zahtjeva 80%.

54. Stoga je uspjeh tužitelja u parnici s 78,46% (80% + 76,92% = 156,92% / 2 = 78,46%), a tuženice s 21,54 % pa kada se ti postotci oduzmu dobije se postotak 56,92% koji odgovara postotku razmjernog uspjeha tužitelja u parnici.

55. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova (tbr. 32/1), sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), zastupanja na ročištima 25. travnja 2025., 28. studenog 2025., 3. travnja 2026. i 11. lipnja 2026. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1), što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 1.200,00 EUR.

56. Slijedom navedenog tužitelj u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu tog troška u omjeru 56,92%, što iznosi 683,04 EUR.

57. Napominje se da tužitelju nisu priznati predujmovi za vještačenja u zatraženom iznosu od 700,00 EUR budući da vještačenjima tužitelj nije uspio dokazati povredu prava osobnosti u vidu neadekvatnog liječenja na koje se predmetna vještačenja odnose.

58. Što se tiče prigovora radi prebijanja vrijednost predmeta spora iznosi 6.897,31 EUR, a s istom je tuženica uspjela u cijelosti.

59. Tuženici je priznat parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 8/1) te zastupanja na ročištima 25. travnja 2025., 28. studenog 2025., 3. travnja 2026. i 11. lipnja 2026. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1), što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR, uz priznat trošak dolaska svjedoka na ročište u iznosu od 30,00 EUR, iznosi ukupno 1.030,00 EUR.

60. Slijedom navedenog, tužitelj je dužan tuženici isplatiti razliku na ime naknade troškova postupka (1.030,00 manje 683,04) što iznosi 346,96 EUR.

61. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženici po ODO-u Novi Zagreb na poslovni broj P-DO-17/2024