Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-222/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EO, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-52/2024-12 od 11. ožujka 2026., nakon održane sjednice vijeća 1. rujna 2026. u nazočnosti optuženikova branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika, dana 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog EO, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se na temelju čl. 58. st. 7. u svezi s čl. 58. st. 2. KZ-a optuženom EO ukida opoziv uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-136/2020 od 19. svibnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a.

II. Uslijed odluke pod točkom I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog EO preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženi EO za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ-a, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, s time da mu se na temelju čl. 56. KZ-a izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

III. Odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana žalba optuženog EO te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi EO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, te mu je na temelju istog zakonskog propisa za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s time da mu je istodobno na temelju čl. 58. st. 2. KZ-a opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-136/2020 od 19. svibnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a, te mu je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je imenovani optuženik na temelju čl. 58. st. 2. i st. 3. u svezi s čl. 53. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP-a, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude je optuženi EO putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom nadležnom županijskom sudu da pobijanu presudu ukine.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da drugostupanjski sud istu kao neosnovanu odbije.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-260/2026 od 6. svibnja 2026. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-a sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženikova branitelja Davorina Zlatareka , odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-a provedena u odsutnosti optuženika i nadležnog državnog odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju, s time da je zamjenica Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljana Vever, pisanim podneskom opravdala svoj izostanak.

Branitelj optuženika je na sjednici vijeća priložio u spis ugovor o radu koji je optuženik sklopio s firmom Ferokotao d.o.o. Donji Kraljevec i opsežnu medicinsku dokumentaciju za njegovu malodobnu kćer GO.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a da su razlozi o odlučnim činjenicama manjkavi, zbog čega se ona ne može ispitati, što obrazlaže uopćenim prigovorom da se ista temelji na selektivnom pristupu dokazima, pri čemu prvostupanjski sud prihvaća iskaze svjedoka, oštećenika i dijelove optuženikove obrane koji ga terete, a odbacuje i minimalizira one dijelove dokaza koji mu idu u korist, bez adekvatnog obrazloženja takve odluke.

8. Valja odgovoriti žalitelju da je tako koncipirani prigovor iz ove žalbene osnove općenit i ne konkretiziran, jer u njemu nije precizirano u čemu se in concreto sastoji nerazumljivost i kontradiktornost izreke osporene presude odnosno propust suda prvog stupnja da postupi u skladu sa svojim obvezama iz čl. 450. st. 2. i čl. 459. st. 5. ZKP-a, dok se, s druge strane, žalbena primjedba o selektivnom pristupu suda prvog stupnja kod ocjene dokaznog materijala, osim što je i ona de facto generalizirana i istodobno promašena jer je optuženik priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, zapravo odnosi na drugu žalbenu osnovu – onu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga naprijed iznijete žalbene opaske ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio, dok ispitivanjem pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP -a nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredba kaznenog postupka, uključujući i onu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a koja se općenito sugerira žalbom, a na koje povrede u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Budući da se optuženik izjasnio krivim za predmetno kazneno djelo navedeno u optužnici, odnosno da je u cijelosti priznao počinjenje konkretnog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a i to upravo na način opisan u činjeničnom supstratu djela, dakle, okolnosno, detaljno i suglasno inkriminaciji iz optužnice, optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP-a ustvari nedopuštena. Naime, prema spomenutoj zakonskoj normi žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnost ili krivnje saznao nakon donošenja presude, što konkretno nije slučaj. Stoga žalba optuženika u tom dijelu nije niti razmatrana.

10. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon jer da ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ -a iako je u činjeničnoj osnovi djela opisano kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ -a, čime očito upire na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

11. Suprotno naprijed iznijetom pravnom stajalištu sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je predmetno kazneno djelo pravno označio kao kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a. Optuženiku je dokazano da je kritične zgode, u cilju da se domogne novca, s prodajnog pulta na kiosku Tiska uzeo i za sebe zadržao novčanik s osobnim dokumentima i novcem u iznosu od najmanje 400,00 eura, koji je tamo zaboravio i ostavio oštećeni DO. U takvoj situaciji riječ je o kaznenom djelu krađe, a ne utaje. To poradi toga što je vlasnik novčanika (oštećenik) isti slučajno ostavio na pultu kioska, čime nije trajno izgubio posjed nad njime u pravnom smislu. Novčanik se nalazio ostavljen na točno određenom, javnom mjestu, a oštećenik je u relativno kratkom vremenu shvatio gdje ga je ostavio, te se vratio do spomenutog kioska. Prema tome optuženik svojim činom u konkretnom slučaju nije prekinuo oštećenikov posjed i uspostavio svoj nad predmetnim novčanikom, što je temeljni element krađe. S druge strane, kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ-a postoji onda kada počinitelj protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koju je slučajno pronašao, pri čemu se kod ovog delikta, dakle, radi o izgubljenoj stvari, odnosno o stvari za koju vlasnik uopće ne zna gdje se nalazi. Prema pravno utvrđenom činjeničnom stanju ovdje nije bila riječ o izgubljenoj stvari, već o zaboravljenoj stvari, što potvrđuje činjenica da se oštećenik ubrzo sjetio gdje je ostavio novčanik te se vratio po njega, što znači da se u konkretnoj situaciji doista radilo o kaznenom djelu krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a.

12. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona također nije uvažena, međutim ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-a ovaj žalbeni sud je našao da je u međuvremenu nastupila zakonska zapreka za opoziv predmetne uvjetne osude, zbog čega je u tom dijelu valjalo reagirati po službenoj dužnosti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Radi se o tome da je u međuvremenu protekao rok iz čl. 58. st. 7. ZKP -a unutar kojeg se u ovom slučaju mogla pravomoćno opozvati konkretna uvjetna osude. Naime, presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-136/2020 od 19. svibnja 2022., kojom je optuženiku bila izrečena uvjetna osuda zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a, postala je pravomoćna istog dana, dakle, 19. svibnja 2022. Vrijeme provjeravanja u sklopu te uvjetne osude bilo je određeno na dvije godine, što znači da je isteklo 19. svibnja 2024. Budući pak da se u skladu s odredbom čl. 58. st. 7. KZ-a u takvom slučaju uvjetna osuda ne može pravomoćno opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja, proizlazi da je u predmetnom slučaju taj prekluzivni zakonski rok de facto istekao 19. svibnja 2026. Slijedom toga valjalo je u tom kontekstu donijeti odluku kao u točki I. izreke ove presude.

13. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, te činjenice da je otac četvero malodobne djece i što je oštećeniku naknadio štetu isplatom iznos od 400,00 eura, dok mu je otegotnim cijenio višestruku osuđivanost za raznovrsna kaznena djela, uključujući i kaznena djela protiv imovine.

14. Premda se optuženik suglasio s predloženom kaznom od strane ovlaštenog tužitelja koja mu je i izrečena pobijanom presudom, on u žalbi sada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznenu sankciju, ističući da je u međuvremenu uskladio svoje ponašanje s pozitivnim normama.

15. S obzirom da je otpao opoziv ranije uvjetne osude, da je optuženik ranije, istina, u dva navrata osuđivan zbog imovinskih delikata (teška krađa, prijevara), ali da od predmetne inkriminacije koja se zbila 25. kolovoza 2023. do danas nema podataka o njegovoj kaznenoj osuđivanosti, što govori u prilog žalbenoj tvrdnji da je nakon toga uskladio svoje ponašanje s pozitivnim propisima, isto kao i činjenica da se u međuvremenu zaposlio, te s obzirom da je oštećenom DO nadoknadio štetu isplatom iznosa od 400,00 eura, uz nesporne činjenice priznanja kaznenog djela i izraženog žaljenja, ovaj je sud drugog stupnja našao da sve naprijed iznijete okolnost opravdavaju zaključak da se optuženiku pruži još jedna prilika za dokazivanje da je mislio ozbiljno kada se pozvao na pozitivnu promjenu svog ponašanja, slijedom čega je u tom dijelu prihvatio njegovu žalbu u uvjerenju da će ga ovom prilikom prijetnja izvršenjem odgođene kazne zatvora ipak motivirati na dobro ponašanje i klonjenje od budućeg kršenja zakona, tim više što ima četvero malodobne djece o kojoj skrbi, od čega najmlađa Zara, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, ima ozbiljne zdravstvene probleme.

16. Slijedom svega izloženog ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a donio odluke kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 4. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic