Poslovni broj Gž-256/2024-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-256/2024-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz S., OIB…, koju zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženih 1. B. P. iz B., OIB..., 2. N. B. iz B., OIB…, koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B., 3. M. N. iz B., OIB…, 4. K. K. iz B., OIB…, 5. O. V. iz B., OIB…, 6. D. B. iz B., OIB …, 7. S. D. iz B., OIB…, 8. M. P. iz B., OIB…, 9. F. M. iz B., OIB…, 10. N. J. iz P., OIB …, 11. T. R. iz B., OIB…, 12. M. P. iz B., 13. A. P. iz B., 14. D. Đ. iz B., 15. D. V. iz BIH, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B., 16. K. K.-V. iz BIH, OIB…, koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B., 17. L. V. iz BIH, i 18. S. L. iz B., OIB…, radi osporenja utvrđenja ostavinskog rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-6/2022-16 od 24. listopada 2022., 23. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se uvažava, a u preostalom dijelu odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-6/2022-16 od 24. listopada 2022. te se navedeno rješenje preinačuje tako da glasi:

                „Nalaže se tužiteljici S. M. isplatiti tuženoj N. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 185,81 eura[1] / 1.400,00 kuna, a tuženima D. V. i K. K.-V. u iznosu od po 126,09 eura / 950,00 kuna svakom, ili ukupno 437,99 eura / 3.300,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna zahtjev tuženih N. B., D. V. i K. K.-V. za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.“

             

              II. Nalaže se tuženima N. B., D. V. i K. K.-V. naknaditi tužiteljici S. M. trošak žalbenog postupka u iznosu od 4,56 eura / 34,36 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 308,99 eura / 2.328,14 kuna zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljici isplatiti tuženima N. B., D. V. i K. K.-V. na ime troška parničnog postupka iznos od 3.600,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2nd      Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnosi tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da sud nije bio ovlašten slati tužbu na odgovor tuženicima prije nego što je provjerio stranačku  sposobnost tuženika odnosno da je bio dužan odbaciti tužbu odmah po primitku. Navodi da se sutkinja trebala izuzeti od odlučivanja u ovoj parnici s obzirom na to da je u predmetima Zemljišnoknjižnog odjela B. tužiteljica iznijela niz zamjerki na njeno postupanje. Ističe da je nepravično i nerazmjerno nametati tužiteljici, kao pravnom laiku te osobi skromnih primanja i bez imovine, teret apriornog saznanja identiteta osamnaest tuženika kao nasljednika pok. Z. P., osobito iz razloga što je tužiteljica upravo uslijed protuzakonitog postupanja ostavinskog suda lišena mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja u ostavinskom postupku te ostvarenja svojih nasljednih i vlasničkih prava glede predmetne nekretnine. Stoga smatra da je uvažavanjem svih okolnosti predmetnog slučaja sud bio dužan naložiti tužiteljici da dostavi u primjerenom roku podatke o preminulim tuženicima. Budući da sud nije bio ovlašten proslijediti tužbu bilo kojem tuženiku prije provjere identiteta svih tuženih osoba, smatra da nije postojala osnova za dosuđivanje tuženicima troškova sastavljanja odgovora na tužbu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i potražuje troškove žalbe zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o žalbi.

 

3rd        Tuženi B. P. podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

 

4th        Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

5th        Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima N. B., D. V. i K. K.-V. troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.600,00 kuna, budući da je tužba s prijedlogom za donošenje privremene mjere odbačena. Odluka je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

 

6th        Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

7th        U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8th        Činjenica da je u drugom predmetu istog suda tužiteljica imala zamjerke na postupanje sutkinje koja je donijela prvostupanjsko rješenje nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Ako je smatrala da postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca, tužiteljica je imala mogućnost u ovom postupku podnijeti zahtjev za izuzeće prema članku 71. točki 7. ZPP-a.

 

9th        Budući da je postupak dovršen odbacivanjem tužbe zbog nedostatka stranačke sposobnosti tuženika, osnovano je prvostupanjski sud obvezao tužiteljicu da tuženicima naknadi prouzročene parnične troškove po pravodobno postavljenom zahtjevu iz podneska od 14. listopada 2022. u smislu članka 164. stavka 8. ZPP-a, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Rješenje o odbacivanju tužbe je povodom žalbe potvrđeno, dakle postalo je pravomoćno, pa su žalbeni razlozi kojima tužiteljica suštinski osporava odluku o odbacivanju tužbe za pobijano rješenje neodlučni. Tužiteljica je nastale troškove svakako mogla izbjeći da je prije podnošenja tužbe provjerila jesu li tuženici živi, po potrebi i putem nadležnog upravnog tijela.

 

10th   O troškovima postupka trebalo je odlučiti prema odredbama Tarife o nagradama i naknaditi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Odvjetnička tarifa), na koju se pozvao i prvostupanjski sud.

 

11th   Pobijanim je rješenjem tuženicima N. B., D. V. i K. K.-V. sud priznao zatražene parnične troškove sastavljanja odgovora na tužbu od 16. veljače 2022., odgovora na tužbu od 1. ožujka 2022. i podneska od 24. ožujka 2022., za svaku radnju po 100 bodova, prema tada važećoj vrijednosti boda od 10,00 kuna i uz uvećanje za zastupanje više osoba od 20% (tbr. 36. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 3.600,00 kuna.

 

12th   Međutim, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je odgovor na tužbu od 16. veljače 2022. podnijela samo tužena N. B. pa joj za taj podnesak prema tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife pripada 100 bodova ili (nekadašnjih) 1.000,00 kuna, dakle bez uvećanja za zastupanje više tuženika.

 

13th   Odgovor na tužbu od 1. ožujka 2022. podnijeli su tuženi D. V. i K. V.-K., kojima stoga pripada 100 bodova ili 1.000,00 kuna s uvećanjem od 10% za zastupanje dvoje tuženika prema tbr. 36. Odvjetničke tarife, što ukupno iznosi 1.100,00 kuna, slijedom čega svakom od ovo dvoje tuženika pripada po 550,00 kuna.

 

14th   Jedino je podnesak od 24. ožujka 2022., kojim su se tuženici N. B., D. V. i K. K.-V. očitovali na odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere, podnesen u ime troje tuženika. Za sastavljanje toga podneska prema tbr. 11. t. 1. Odvjetničke tarife tuženicima pripada 100 bodova s uvećanjem od 20% za zastupanje troje tuženika, što ukupno iznosi 1.200,00 kuna pa svakom od navedeno troje tuženika pripada 400,00 kuna.

 

15th   Iz navedenoga proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljicu trebalo obvezati da tuženoj N. B. naknadi parnične troškove u iznosu od 185,81 eura / 1.400,00 kuna, a tuženicima D. V. i K. K.-V. po 126,09 eura / 950,00 kuna, što ukupno iznosi 437,99 eura / 3.300,00 kuna. Za preostalih 39,82 eura / 300,00 kuna zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova nije osnovan.

 

16th   Valjalo je stoga djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti pobijano rješenje, a u preostalom je dijelu odbiti i rješenje potvrditi, na temelju članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

 

17th   Tužiteljica je uspjela sa žalbom u omjeru od 8,33% (300,00 : 3.600,00 kuna) pa joj je u tom omjeru u odnosu na tuženike na koje se pobijano rješenje odnosi valjalo priznati troškove žalbenog postupka, prema članku 166. stavku 2. ZPP-a.

 

18th   Za sastavljanje žalbe tužiteljici pripada 25 bodova ili 41,48 eura / 312,50 kuna prema tbr. 10. t. 5. u vezi s tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife, a za sudsku pristojbu za žalbu 13,27 eura / 100,00 kuna prema tar. br. 3. stavku 2. i 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19., 92/21.) u vezi s člankom 4. točkom 1., člankom 7. stavkom 1. te člankom 24. stavkom 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.), što ukupno iznosi 54,75 eura / 412,50 kuna. Prema uspjehu sa žalbom tužiteljici od tog iznosa pripada 8,33% ili 4,56 eura / 34,36 kuna.

 

19th   Iako prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) više ne postoji obveza dvojnog iskazivanja novčanog iskaza vrijednosti, ovom je odlukom to učinjeno preglednosti radi budući da su u pobijanoj odluci novčani iznosi bili navedeni samo u kunama, kao tada važećoj valuti. Preračunavanje je izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.) kojom je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

 

U Puli 23. veljače 2024.

 

                            Sutkinja

 

                            Iva Kancijanić, v.r.