Posl-br. P-126/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Božo Vrkić, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja IP i zamjenice punomoćnika tuženika TP, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se osnovni tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je ugovor o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika dana 07. svibnja 2007. godine ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti- vratiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu broj : 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između tužitelja i tuženika posebno obračunske liste , odluke- obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi , evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno financijskim vještačenjem , zajedno s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate."
II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3. i čl.6 Ugovora o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji su stranke zaključile dana 07.svibnja 2007.godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio
Posl-br. P-126/2025
od 07.svibnja 2007.godine, kao i promjenjivom tečaju CHF od 07.svibnja 2007.godine pa nadalje.
III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime zateznih kamata obračunate na preplaćene iznose zbog promjene "kamate" i "tečaja CHF" od dana plaćanja pa do konverzije iznos od 18.432,88 eura, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 9.380,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 79,94 EUR sa kamatom od 4.2.2008 godine
- iznos od 79,50 EUR sa kamatom od 3.3.2008 godine
- iznos od 176,61 EUR sa kamatom od 4.4.2008 godine
- iznos od 175,68 EUR sa kamatom od 5.5.2008 godine
- iznos od 174,73 EUR sa kamatom od 5.6.2008 godine
- iznos od 173,78 EUR sa kamatom od 2.7.2008 godine
- iznos od 172,81 EUR sa kamatom od 6.8.2008 godine
- iznos od 171,84 EUR sa kamatom od 5.9.2008 godine
- iznos od 170,86 EUR sa kamatom od 6.10.2008 godine
- iznos od 169,86 EUR sa kamatom od 5.11.2008 godine
- iznos od 168,86 EUR sa kamatom od 5.12.2008 godine
- iznos od 187,25 EUR sa kamatom od 5.1.2009 godine
- iznos od 186,12 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine
- iznos od 184,99 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine
- iznos od 183,83 EUR sa kamatom od 3.4.2009 godine
- iznos od 182,68 EUR sa kamatom od 6.5.2009 godine
- iznos od 181,50 EUR sa kamatom od 5.6.2009 godine
- iznos od 180,32 EUR sa kamatom od 6.7.2009 godine
- iznos od 179,12 EUR sa kamatom od 6.8.2009 godine
- iznos od 177,92 EUR sa kamatom od 7.9.2009 godine
- iznos od 176,70 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine
- iznos od 175,47 EUR sa kamatom od 6.11.2009 godine
- iznos od 174,23 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine
- iznos od 172,98 EUR sa kamatom od 7.1.2010 godine
- iznos od 171,71 EUR sa kamatom od 8.2.2010 godine
- iznos od 170,43 EUR sa kamatom od 8.3.2010 godine
- iznos od 169,14 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine
- iznos od 167,84 EUR sa kamatom od 7.5.2010 godine
- iznos od 166,52 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine
- iznos od 165,20 EUR sa kamatom od 7.7.2010 godine
- iznos od 163,86 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
- iznos od 162,51 EUR sa kamatom od 7.9.2010 godine
- iznos od 161,14 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 159,76 EUR sa kamatom od 8.11.2010 godine
- iznos od 158,37 EUR sa kamatom od 7.12.2010 godine
- iznos od 138,27 EUR sa kamatom od 7.1.2011 godine
- iznos od 137,01 EUR sa kamatom od 7.2.2011 godine
- iznos od 135,74 EUR sa kamatom od 7.3.2011 godine
- iznos od 134,45 EUR sa kamatom od 6.4.2011 godine
- iznos od 133,16 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine
- iznos od 131,85 EUR sa kamatom od 7.6.2011 godine
- iznos od 130,54 EUR sa kamatom od 6.7.2011 godine
- iznos od 129,21 EUR sa kamatom od 8.8.2011 godine
- iznos od 127,87 EUR sa kamatom od 8.9.2011 godine
- iznos od 126,52 EUR sa kamatom od 7.10.2011 godine
- iznos od 91,78 EUR sa kamatom od 7.11.2011 godine
- iznos od 90,75 EUR sa kamatom od 7.12.2011 godine
- iznos od 89,71 EUR sa kamatom od 7.1.2012 godine
- iznos od 88,66 EUR sa kamatom od 7.2.2012 godine
- iznos od 87,61 EUR sa kamatom od 8.3.2012 godine
- iznos od 86,55 EUR sa kamatom od 7.4.2012 godine
- iznos od 85,48 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine
- iznos od 84,40 EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine
- iznos od 83,32 EUR sa kamatom od 12.7.2012 godine
- iznos od 82,21 EUR sa kamatom od 14.8.2012 godine
- iznos od 81,11 EUR sa kamatom od 14.9.2012 godine
- iznos od 79,99 EUR sa kamatom od 15.10.2012 godine
- iznos od 78,87 EUR sa kamatom od 14.11.2012 godine
- iznos od 77,74 EUR sa kamatom od 15.12.2012 godine
- iznos od 76,60 EUR sa kamatom od 15.1.2013 godine
- iznos od 75,45 EUR sa kamatom od 15.2.2013 godine
- iznos od 74,29 EUR sa kamatom od 7.3.2013 godine
- iznos od 73,12 EUR sa kamatom od 8.4.2013 godine
- iznos od 71,94 EUR sa kamatom od 9.5.2013 godine
- iznos od 70,76 EUR sa kamatom od 11.6.2013 godine
- iznos od 69,56 EUR sa kamatom od 12.7.2013 godine
- iznos od 68,35 EUR sa kamatom od 13.8.2013 godine
- iznos od 67,14 EUR sa kamatom od 12.9.2013 godine
- iznos od 65,92 EUR sa kamatom od 14.10.2013 godine
- iznos od 64,68 EUR sa kamatom od 14.11.2013 godine
- iznos od 63,43 EUR sa kamatom od 14.12.2013 godine
- iznos od 62,19 EUR sa kamatom od 3.1.2014 godine
- iznos od 5,82 EUR sa kamatom od 5.2.2014 godine
- iznos od 5,69 EUR sa kamatom od 6.3.2014 godine
- iznos od 5,55 EUR sa kamatom od 1.4.2014 godine
- iznos od 5,41 EUR sa kamatom od 7.5.2014 godine
- iznos od 5,28 EUR sa kamatom od 9.6.2014 godine
- iznos od 5,14 EUR sa kamatom od 17.7.2014 godine
- iznos od 5,01 EUR sa kamatom od 18.8.2014 godine
- iznos od 4,87 EUR sa kamatom od 16.9.2014 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 4,73 EUR sa kamatom od 21.10.2014 godine
- iznos od 4,60 EUR sa kamatom od 31.10.2014 godine
- iznos od 4,46 EUR sa kamatom od 8.12.2014 godine
- iznos od 4,32 EUR sa kamatom od 14.1.2015 godine
- iznos od 4,18 EUR sa kamatom od 2.2.2015 godine
- iznos od 4,04 EUR sa kamatom od 9.3.2015 godine
- iznos od 3,91 EUR sa kamatom od 9.4.2015 godine
- iznos od 3,77 EUR sa kamatom od 5.5.2015 godine
- iznos od 3,62 EUR sa kamatom od 15.6.2015 godine
- iznos od 3,48 EUR sa kamatom od 15.7.2015 godine
- iznos od 3,34 EUR sa kamatom od 12.8.2015 godine
- iznos od 3,20 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.601,61 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
- iznos od 0,87 EUR sa kamatom od 30.6.2007 godine
- iznos od 9,06 EUR sa kamatom od 31.7.2007 godine
- iznos od 15,91 EUR sa kamatom od 31.8.2007 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.11.2007 godine
- iznos od 0,29 EUR sa kamatom od 3.12.2007 godine
- iznos od 2,36 EUR sa kamatom od 31.12.2007 godine
- iznos od 26,58 EUR sa kamatom od 4.2.2008 godine
- iznos od 50,56 EUR sa kamatom od 3.3.2008 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.3.2008 godine
- iznos od 56,17 EUR sa kamatom od 4.4.2008 godine
- iznos od 19,85 EUR sa kamatom od 5.5.2008 godine
- iznos od 28,35 EUR sa kamatom od 5.6.2008 godine
- iznos od 34,97 EUR sa kamatom od 2.7.2008 godine
- iznos od 2,83 EUR sa kamatom od 6.8.2008 godine
-iznos od 13,86 EUR sa kamatom od 5.9.2008 godine
- iznos od 37,81 EUR sa kamatom od 6.10.2008 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.10.2008 godine
- iznos od 119,39 EUR sa kamatom od 5.11.2008 godine
- iznos od 84,75 EUR sa kamatom od 5.12.2008 godine
- iznos od 172,62 EUR sa kamatom od 5.1.2009 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.1.2009 godine
- iznos od 168,98 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine
- iznos od 189,89 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine
- iznos od 156,31 EUR sa kamatom od 3.4.2009 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.4.2009 godine
- iznos od 154,38 EUR sa kamatom od 6.5.2009 godine
- iznos od 139,29 EUR sa kamatom od 5.6.2009 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine
- iznos od 123,25 EUR sa kamatom od 6.7.2009 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.7.2009 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 125,45 EUR sa kamatom od 6.8.2009 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.8.2009 godine
- iznos od 138,16 EUR sa kamatom od 7.9.2009 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine
- iznos od 125,15 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine
- iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 31.10.2009 godine
- iznos od 126,39 EUR sa kamatom od 6.11.2009 godine
- iznos od 143,58 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine
- iznos od 159,78 EUR sa kamatom od 7.1.2010 godine
- iznos od 0,10 EUR sa kamatom od 31.1.2010 godine
- iznos od 181,28 EUR sa kamatom od 8.2.2010 godine
- iznos od 176,94 EUR sa kamatom od 8.3.2010 godine
- iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 31.3.2010 godine
- iznos od 210,58 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.4.2010 godine
- iznos od 224,90 EUR sa kamatom od 7.5.2010 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine
- iznos od 244,90 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine
- iznos od 309,07 EUR sa kamatom od 7.7.2010 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.7.2010 godine
- iznos od 269,36 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.8.2010 godine
- iznos od 369,43 EUR sa kamatom od 7.9.2010 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 30.9.2010 godine
- iznos od 335,43 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.10.2010 godine
- iznos od 323,99 EUR sa kamatom od 8.11.2010 godine
- iznos od 402,82 EUR sa kamatom od 7.12.2010 godine
- iznos od 462,77 EUR sa kamatom od 7.1.2011 godine
- iznos od 374,87 EUR sa kamatom od 7.2.2011 godine
- iznos od 43,11 EUR sa kamatom od 8.2.2011 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine
- iznos od 409,17 EUR sa kamatom od 7.3.2011 godine
- iznos od 387,12 EUR sa kamatom od 6.4.2011 godine
- iznos od 432,59 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine
- iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine
- iznos od 526,98 EUR sa kamatom od 7.6.2011 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine
- iznos od 518,66 EUR sa kamatom od 6.7.2011 godine
- iznos od 737,30 EUR sa kamatom od 8.8.2011 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine
- iznos od 571,70 EUR sa kamatom od 8.9.2011 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine
- iznos od 527,12 EUR sa kamatom od 7.10.2011 godine
- iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 537,51 EUR sa kamatom od 7.11.2011 godine
- iznos od 517,83 EUR sa kamatom od 7.12.2011 godine
- iznos od 441,04 EUR sa kamatom od 7.1.2012 godine
- iznos od 113,47 EUR sa kamatom od 9.1.2012 godine
- iznos od 584,45 EUR sa kamatom od 7.2.2012 godine
- iznos od 579,05 EUR sa kamatom od 8.3.2012 godine
- iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 31.3.2012 godine
- iznos od 514,93 EUR sa kamatom od 7.4.2012 godine
- iznos od 50,14 EUR sa kamatom od 10.4.2012 godine
- iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 30.4.2012 godine
- iznos od 195,24 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine
- iznos od 376,97 EUR sa kamatom od 15.5.2012 godine
- iznos od 586,58 EUR sa kamatom od 15.6.2012 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.6.2012 godine
- iznos od 570,78 EUR sa kamatom od 12.7.2012 godine
- iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine
- iznos od 569,46 EUR sa kamatom od 14.8.2012 godine
- iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine
- iznos od 532,77 EUR sa kamatom od 14.9.2012 godine
- iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 30.9.2012 godine
- iznos od 558,49 EUR sa kamatom od 15.10.2012 godine
- iznos od 0,12 EUR sa kamatom od 31.10.2012 godine
- iznos od 574,47 EUR sa kamatom od 14.11.2012 godine
- iznos od 1,19 EUR sa kamatom od 30.11.2012 godine
- iznos od 563,12 EUR sa kamatom od 15.12.2012 godine
- iznos od 0,08 EUR sa kamatom od 31.12.2012 godine
- iznos od 550,55 EUR sa kamatom od 15.1.2013 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.1.2013 godine
- iznos od 546,21 EUR sa kamatom od 15.2.2013 godine
- iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 28.2.2013 godine
- iznos od 259,20 EUR sa kamatom od 7.3.2013 godine
- iznos od 283,85 EUR sa kamatom od 12.3.2013 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.3.2013 godine
- iznos od 265,84 EUR sa kamatom od 8.4.2013 godine
- iznos od 195,46 EUR sa kamatom od 12.4.2013 godine
- iznos od 113,70 EUR sa kamatom od 15.4.2013 godine
- iznos od 111,51 EUR sa kamatom od 9.5.2013 godine
- iznos od 139,79 EUR sa kamatom od 11.5.2013 godine
- iznos od 277,16 EUR sa kamatom od 15.5.2013 godine
- iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine
- iznos od 235,61 EUR sa kamatom od 11.6.2013 godine
- iznos od 161,92 EUR sa kamatom od 12.6.2013 godine
- iznos od 124,06 EUR sa kamatom od 17.6.2013 godine
- iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 30.6.2013 godine
- iznos od 349,52 EUR sa kamatom od 12.7.2013 godine
- iznos od 170,30 EUR sa kamatom od 15.7.2013 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.7.2013 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 445,51 EUR sa kamatom od 13.8.2013 godine
- iznos od 77,19 EUR sa kamatom od 16.8.2013 godine
- iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 31.8.2013 godine
- iznos od 316,77 EUR sa kamatom od 12.9.2013 godine
- iznos od 218,31 EUR sa kamatom od 14.9.2013 godine
- iznos od 0,13 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine
- iznos od 551,37 EUR sa kamatom od 14.10.2013 godine
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.10.2013 godine
- iznos od 100,89 EUR sa kamatom od 14.11.2013 godine
- iznos od 289,57 EUR sa kamatom od 15.11.2013 godine
- iznos od 162,73 EUR sa kamatom od 19.11.2013 godine
- iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 30.11.2013 godine
- iznos od 182,5 EUR sa kamatom od 14.12.2013 godine
- iznos od 175,71 EUR sa kamatom od 28.12.2013 godine
- iznos od 118,52 EUR sa kamatom od 3.1.2014 godine
- iznos od 58,60 EUR sa kamatom od 13.1.2014 godine
- iznos od 64,76 EUR sa kamatom od 15.1.2014 godine
- iznos od 582,96 EUR sa kamatom od 5.2.2014 godine
- iznos od 306,76 EUR sa kamatom od 15.2.2014 godine
- iznos od 209,83 EUR sa kamatom od 26.2.2014 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 28.2.2014 godine
- iznos od 280,60 EUR sa kamatom od 6.3.2014 godine
- iznos od 37,82 EUR sa kamatom od 13.3.2014 godine
- iznos od 101,85 EUR sa kamatom od 17.3.2014 godine
- iznos od 39,78 EUR sa kamatom od 19.3.2014 godine
- iznos od 15,84 EUR sa kamatom od 26.3.2014 godine
- iznos od 86,55 EUR sa kamatom od 27.3.2014 godine
- iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 31.3.2014 godine
- iznos od 322,5 EUR sa kamatom od 1.4.2014 godine
- iznos od 71,12 EUR sa kamatom od 7.4.2014 godine
- iznos od 58,90 EUR sa kamatom od 18.4.2014 godine
- iznos od 104,89 EUR sa kamatom od 19.4.2014 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.4.2014 godine
- iznos od 195,91 EUR sa kamatom od 7.5.2014 godine
- iznos od 99,84 EUR sa kamatom od 16.5.2014 godine
- iznos od 77,30 EUR sa kamatom od 21.5.2014 godine
- iznos od 58,37 EUR sa kamatom od 23.5.2014 godine
- iznos od 113,87 EUR sa kamatom od 27.5.2014 godine
- iznos od 0,43 EUR sa kamatom od 31.5.2014 godine
- iznos od 542,01 EUR sa kamatom od 9.6.2014 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine
- iznos od 459,99 EUR sa kamatom od 17.7.2014 godine
- iznos od 95,73 EUR sa kamatom od 21.7.2014 godine
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.7.2014 godine
- iznos od 235,74 EUR sa kamatom od 18.8.2014 godine
- iznos od 209,36 EUR sa kamatom od 19.8.2014 godine
- iznos od 83,73 EUR sa kamatom od 23.8.2014 godine
Posl-br. P-126/2025
- iznos od 37,45 EUR sa kamatom od 28.8.2014 godine
- iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 31.8.2014 godine
- iznos od 128,16 EUR sa kamatom od 16.9.2014 godine
- iznos od 202,48 EUR sa kamatom od 19.9.2014 godine
- iznos od 40,08 EUR sa kamatom od 24.9.2014 godine
- iznos od 199,42 EUR sa kamatom od 29.9.2014 godine
- iznos od 0,08 EUR sa kamatom od 30.9.2014 godine
- iznos od 236,35 EUR sa kamatom od 21.10.2014 godine
- iznos od 142,08 EUR sa kamatom od 23.10.2014 godine
- iznos od 206,34 EUR sa kamatom od 31.10.2014 godine
- iznos od 158,77 EUR sa kamatom od 10.11.2014 godine
- iznos od 247,21 EUR sa kamatom od 13.11.2014 godine
- iznos od 182,42 EUR sa kamatom od 19.11.2014 godine
- iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 30.11.2014 godine
- iznos od 59,88 EUR sa kamatom od 8.12.2014 godine
- iznos od 121,36 EUR sa kamatom od 15.12.2014 godine
- iznos od 41,13 EUR sa kamatom od 17.12.2014 godine
- iznos od 257,43 EUR sa kamatom od 20.12.2014 godine
- iznos od 109,95 EUR sa kamatom od 24.12.2014 godine
- iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 31.12.2014 godine
- iznos od 184,54 EUR sa kamatom od 14.1.2015 godine
- iznos od 268,72 EUR sa kamatom od 2.2.2015 godine
- iznos od 139,11 EUR sa kamatom od 6.2.2015 godine
- iznos od 141,62 EUR sa kamatom od 9.2.2015 godine
- iznos od 306,89 EUR sa kamatom od 25.2.2015 godine
- iznos od 4,24 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine
- iznos od 264,28 EUR sa kamatom od 9.3.2015 godine
- iznos od 49,30 EUR sa kamatom od 10.3.2015 godine
- iznos od 419,09 EUR sa kamatom od 23.3.2015 godine
- iznos od 83,79 EUR sa kamatom od 9.4.2015 godine
- iznos od 32,87 EUR sa kamatom od 18.4.2015 godine
- iznos od 56,61 EUR sa kamatom od 5.5.2015 godine
- iznos od 152,01 EUR sa kamatom od 14.5.2015 godine
- iznos od 123,25 EUR sa kamatom od 18.5.2015 godine
- iznos od 410,84 EUR sa kamatom od 20.5.2015 godine
- iznos od 325,32 EUR sa kamatom od 29.5.2015 godine
- iznos od 337,84 EUR sa kamatom od 15.6.2015 godine
- iznos od 254,51 EUR sa kamatom od 17.6.2015 godine
- iznos od 592,35 EUR sa kamatom od 15.7.2015 godine
- iznos od 256,12 EUR sa kamatom od 12.8.2015 godine
- iznos od 336,23 EUR sa kamatom od 14.8.2015 godine
- iznos od 162,68 EUR sa kamatom od 14.9.2015 godine
- iznos od 250,61 EUR sa kamatom od 16.9.2015 godine
- iznos od 179,06 EUR sa kamatom od 23.9.2015 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja Posl-br. P-126/2025
2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".
V U odnosu na troškove ovog postupka koji se odnose na zastupanje po punomoćnicima stranaka svaka strana snosi svoje troškove postupka.
VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju materijalni trošak od 707,84 eura sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su on i tuženik dana 07. svibnja 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 215.000,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,2%. Mjesečni anuitet po naprijed ugovorenoj kamatnoj stopi iznosio je 2.197,27 CHF. Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je, istina kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni , znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, s nit jednom promjenom tužitelj se nije suglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je , uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja. Od početka 2009. Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je dakle jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: -ugovor je sastavljen i tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj kao slabija Posl-br. P-126/2025
ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iu čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbi, osnovi i visini, ne spori da je sklopljen ugovor o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 07. svibnja 2007. te da je 12. siječnja 2016. sklopljen aneks ugovora o kreditu kojim je raniji ugovor o kreditu izmijenjen u dijelu valute obveze i kamatne stope što je tuženik bio obvezan ponuditi tužitelju sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/15). Navodi da je čl. 19 E Zakona o potrošačkom kreditiranju naloženo bankama da izjednače korisnike kredita s valutnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa valutnom klauzulom u EUR ponudom novog ili izmijenjenog ugovora pa su sklapanjem aneksa u cijelosti izmijenjen odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da se aneks primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu a što proizlazi iz otplatnog plana primljenog uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tuženik navodi da ništetnog jedne odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora pa da se na navedenu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326 stavak 1 ZOO -a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. Predlaže saslušati djelatnika banke FP koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i u vezi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze kao i o načinu pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Smatra da konverzijom nije došlo do konvalidacije ništetne odredbe a odredba aneksa o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u eurima treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorene strane uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom. Smatra da u odluci VSRH Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. na koju se poziva tužitelj nije utvrđeno pravo tužitelja na isplatu i kod tzv. konvertiranih kredita, da je u toj odluci samo paušalno naveden mogući interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje su prestale vrijediti ali da se nije bavio sa osnovanošću imovinsko pravnih zahtjeva temeljem takvih kredita. U odnosu na ništetnost valutne klauzule smatra da su sklapanjem aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa tako da su te odredbe u cijelosti zamijenjene odredom čl. 2 aneksa i to retroaktivno. Navodi i da su tužitelj i tuženik izmijeniti valutu obveze iz CHF u EUR aneksom prije donošenja odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pa da tužitelj ne može isticati prigovor kako je aneksom izmijenjena ništetna odredba. Navodi da je tuženik o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi. Navodi da je proveo edukaciju djelatnika u pogledu samih komercijalnih uvjeta i odnosu na prodaju proizvoda klijentima pa predlaže saslušati svjedoke PPV i EP. Ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa predlaže saslušanje djelatnika ŽP. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da se ne može primijeniti početna kamatna stopa jer bi to Posl-br. P-126/2025
značilo kao da se primjenjuje fiksna kamatna stopa te da bi iznos pretplate trebalo računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Navodi da je aneksom ugovora o kreditu utvrđena pretplata u iznosu 84.308,72 kune kojom je tužitelj obeštećen. Navodi i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu samo u postupcima s osnove naknade štete a ne i u postupcima za isplatu sukladno čl. 502c ZPP - a. Ističe prigovor zastare potraživanja.
3. Tužitelj podneskom od 11. prosinca 2019. godine u bitnome smatra da su prigovori neosnovani, te da je cjelokupni ugovor ništetan sukladno odluci EUsuda u predmetu C-118/17 u identičnoj pravnoj stvari jer da ne može opsati bez ništetnih odredbi , a koje su utvrđene ništetnim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod P-1401/12.
4. Rješenjem suda P-363/2019 od 19. studenog 2020. godine prekinut je postupak do odluke suda EU o zahtejvu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH od 30. rujna 2020. godine pod brojem C-474/202.
5. Na navedeno rješenje o prekidu je tužitelj pravodobno izjavio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Sisku Gž-646/2021-2 od 12. srpnja 2021. godine odbijena i potvrđeno predmetno rješenje o prekidu.
6. Rješenjem ovog suda P-363/2019 od 03. svibnja 2024. godine nastavljen je postupak koji se nastavio voditi pod novim posl.br. P-126/2025.
7. Tuženik podneskom od 10. travnja 2025. godine u bitnome osporava ništetnost cijelog ugovora jer ništetnost pojedinih odredbi ne povlači ništetnost cijelog ugovora jer isti može opstati. Navodi da sklapanjem Aneksa nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe nego je došlom do zamjene postojeće odredbe novom. Smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu nakon provedene konverzije. Ne protivi se financijskom vještačenju i predlaže da se očituje na ispravnost konverzije, da se primjeni kamatnu stopu primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu da se u izračun uključi i prep lata iskazana kao konačni saldo preplate iz konverzije, i utvrde negativne razlike nastale kada je bila niža kamatna stopa i tečaj u odnosu na početne vrijednosti. bez ništetnih odredbi.
8. Tužitelj uređuje podredni tužbeni zahtjev od 10. travnja 2026. godine na način da zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke i potražuje iznos od 9.380,71 euro i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli CHF, te potražuje iznos od7.601,61 euro eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana pojedinog plaćanja pa do isplate (list spisa 267- 274).
9. U postupku su pročitane i pregledane isprave:
-Ugovor o kreditu br. 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. svibnja 2007. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem, posl. broj OV-8995/2007 08. svibnja 2007. (l.s. 5-8),
-zk izvadak za katastarsku općinu [katastarska općina], z. ul. [broj ZK uloška] od 23. siječnja 2007. (l.s.9) Posl-br. P-126/2025
-aneks uz ugovor o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. siječnja 2016. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika, posl. broj OV-266/2016 od 14. siječnja 2016. (l.s.21-23)
-izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 05. studenog 2015. (l.s.24-25)
-mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. od 13. studenog 2015. (l.s.65)
-sudska praksa (l.s.66-74)
-obavijest o provedenoj konverziji od 14. siječnja 2016. (l.s. 75-76)
-otplatni plan (l.s.77)
-obavijest o promjeni kamatne stope (l.s.78)
-izjava svjedoka PPV od 24. kolovoza 2020. ovjerena pred javnim bilježnikom Ilinka Lisonek iz Zagreba, broj OV-5477/2020 (l.s.79-83)
-sudska praksa (l.s.84-139)
-otplatni plan (l.s.162-163)
-sporazum za pretplatu uz Ugovor o kreditu br. 266-115/2007 od 12. siječnja 2016. (l.s.164-165)
-otplatni plan (l.s.167-169)
-pregled prometa za klijenta (l.s.170-187, 193-208)
-otplatni plan za kredit (l.s.188)
-nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Smiljane Čučuković od 06. travnja 2026. (l.s.209-262)
10. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje FP i tužitelja PP, te financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Smiljani Čučuković, Sud nije izvodio ostale predložene dokaze saslušanjem svjedoka PPV, EP i ŽP kao nepotrebne za odlučivanje.
11. Predmet ovog spora je ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je određena promjeniva kamatna stopa temeljem odluke Banke i primjena valutne klauzule u CHF-u, te vraćanje –-siplata stečenoga na temelju tih odredbi.
12 Iz izvedenih dokaza te navoda stranaka u postupku proizlazi da je među strankama nesporno:
- da su dana 07. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu,
- da je prema navedenom ugovoru glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF,
- da su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu,
- da je ugovoreno pravo tuženice da svojom odlukom mijenja visinu kamatne stope,
- da je tuženica tijekom otplate kredita svojim odlukama povećavala kamatnu stopu,
- da je tijekom otplate došlo do znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, te
- da su stranke dana 12. siječnja 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 266-115/2007, kojim su izvršile konverziju kredita promjenom valute i kamatne stope.
Posl-br. P-126/2025
13. Sporno je između stranaka:
- može li se u konkretnom postupku primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,
- jesu li ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, odnosno: je li se o tim odredbama pregovaralo, jesu li one nejasne, nerazumljive ili neuočljive, te je li tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
-učinci sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu na prava tužitelja iz osnovnog Ugovora o kreditu,
- postojanje i visina potraživanja tužitelja,
- zastara potraživanja.
14. Iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 07. svibnja 2007. proizlazi da su stranke istim ugovorile stambeni kredit i kunskoj protuvrijednosti CHF 215.000,00 uz redovnu kamatnu stopu 4,2%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnoj stopi Kreditora, uz rok otplate 120 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan dospijeća prema otplatnom planu.
15. Iz iskaza svjedokinje FP u bitnome proizlazi da da se sjeća prisutnog tužitelja PP da je podigao kredit sa valutnom klauzulom u CHF i da je ona kao djelatnica banke radila na pripremama za sklapanje ugovora o kreditu, ali se ne sjeća detalja. Može iskazivati o načinu kako je radila na sličnim kreditima koje su podizali korisnici u to vrijeme u Addiko banci. Kod stambenih kredita banka je nudila kredit sa valutnom klauzulom u CHF, a u ponudi je bio i kredit sa valutnom klauzulom u eurima. Stranke su se uglavnom odlučivale za kredit sa valutnom klauzulom u CHF jer je kamatna stopa bila znatno niža od stambenog kredita sa valutnom klauzulom u eurima. Kod stambenih kredita sa velikim iznosima sa kraćim rokom otplate ta je razlika iznosila i po nekoliko tisuća kuna mjesečno. Radilo se o promjenjivoj kamatnoj stopi te bi eventualno na upit klijenta objašnjavali što znači promjenjiva kamatna stopa. U to vrijeme kamatne stope banaka nisu bile vezana uz kretanje libora kao što je to danas slučaj već su bile mijenjane odlukom banke prema stanju na tržištu kapitala te klijent nije mogao utjecati na takvu odluku banke. U to vrijeme kreditu sa valutnom klauzulom u CHF su bili novitet u kreditiranju te su opet isključivo na upit klijenta odgovarali da će mjesečna rata kredita ovisiti o kretanju odnosa kune i švicarskog franka. U to vrijeme i za kreditne referentne rizici su bili uobičajeni kao i kod drugih valuta i nisu mogli predvidjeti ovaj skok valute CHF u odnosu na kune koji se dogodio zbog svjetske krize. Na upit pun. tuženika odgovara da su klijentima nuđeni tipski krediti te da klijenti nisu imali mogućnosti promjene odredbi ugovora.
16. Iz iskaza tužitelja, saslušanog u svojstvu parnične stranke, proizlazi da da su se 2000. godine on i njegova obitelj doselili iz Tivta u Dubrovnik, te se raspitivao za stambeno zbrinjavanje i podizanje kredita. Podigao je kredit u Addiko banci na vrijeme od 10 godina. Pripremio je po uputi djelatnice banke svu potrebnu dokumentaciju. Banka mu je ponudila kredite u kunama te sa valutnom klauzulom u eurima i švicarskim francima. Prvotno je htio podići kredit u kunama Posl-br. P-126/2025
ali mu je djelatnica u banci rekla da banka radi najviše sa kreditima sa valutnom klauzulom u CHF te se tako i odlučio za kredit sa valutnom klauzulom u CHF. On nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi ugovora o kreditu nego mu je banka dostavila ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane banke kojeg je i potpisao. U banci su mu rekli da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ne sjeća se jesu li mu pojašnjavali temeljem čega se može mijenjati kamatna stopa. Rečeno mu je da će prvotno rata iznositi oko 9.500,00 kuna i da se očekuje eventualno manji rast te da bi mogla iznositi oko 10.000,00 kuna. U banci mu nisu ništa govorili da bi moglo doći do nekog većeg rasta CHF od 10.000,00 kuna Kasnije zbog porasta kamatne stope i tečaja CHF mjesečna rata je iznosila oko 14.000,00 kuna, a sjeća se da je i jedna rata iznosila preko 16.000,00 kuna. On je kredit uredno vraćao. Sjeća se da je bila i konverzije kredita. Inače sve vezano za kredit vodila je brigu njegova pok. supruga, a on bi išao platiti rate kredita. Prihvatio je konverziju kredita. Ne sjeća se je li bila neka pretplata kredita. Svakako su ga zvali iz banke i ponudili mu konverziju. I nakon konverzije rata je iznosila oko 14.500,00 kuna. Kredit je u cijelosti otplaćen. Na upit pun. tuženika odgovara da je u vrijeme sklapanja kredita radio u jednoj privatnoj tvrtki kao bravar. Stan koji je kupio ovim kreditom nikada nije iznajmljivao nego je služio sa stambeno zbrinjavanje svoje obitelji. To je bio prvi stambeni kredit koji je sklopio u životu a prije toga je imao mali kredit za kupnju vozila. Ugovor jest pročitao ali mu je bilo dosta nejasnih stvari u ugovoru jer nije ni pravnik ni ekonomist. Sve što je pitao djelatnicu FP ona mu je odgovorila i to onako kako je danas i iskazivala na današnjem ročištu. Kada su rate kredita počele rasti on je išao u banku te se žalio i usmeno i pismeno i svaki put su njegove žalbe odbili.
17. Već iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, vremena njegova sklapanja te nesporne činjenice da je ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja u ovom postupku temelji na istovjetnom činjeničnom i pravnom interesu kao i zahtjev koji je bio predmet postupka vođenog po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom je postupku pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne u dijelu u kojem je promjena kamatne stope ugovorena isključivo odlukom banke, kao i u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane uz tečaj kune prema tečaju CHF, a da se o tim odredbama nije individualno pregovaralo, niti su korisnici kredita kao potrošači bili primjereno informirani o parametrima koji utječu na njihova prava i obveze.
18. Slijedom navedenoga, tužitelj je, sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku, ovlašten pozvati se na utvrđenja suda donesena u navedenom kolektivnom postupku.
19. U navedenom kolektivnom sporu, u kojem je tuženica bila stranka u ulozi tuženika, a koji se odnosio na ugovore o kreditu sklopljene u istom razdoblju kao i ovdje predmetni ugovor, uz ugovaranje valutne klauzule u CHF te pravo banke da jednostranom odlukom, bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara, mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnome je Posl-br. P-126/2025
utvrđeno da su ništetne one odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo, osobito u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve zbog izostanka potpunog informiranja potrošača o parametrima bitnima za donošenje valjane i svjesne odluke. Takve su odredbe, prema utvrđenju suda u tom postupku, dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
20. Usporedbom tih utvrđenja s sadržajem predmetnog Ugovora o kreditu, u kojem je ugovoreno da tuženica može jednostrano određivati visinu kamatne stope, i to bez ugovorenog objektivnog kriterija, uz obvezu tužitelja da takvu odluku bezuvjetno prihvati, te uz činjenicu da je tužitelj tijekom otplate kredita, zbog jednostranog povećanja kamatne stope i porasta tečaja CHF, otplaćivao znatno uvećane anuitete, ovaj sud zaključuje da je tuženica, kao profesionalni trgovac, tužitelju nametnula sporne ugovorne odredbe kao „jača” ugovorna strana. Na taj je način banka ugovorila pravo da cijenu svoje usluge mijenja po vlastitom nahođenju, bez obveze da promjenu veže uz objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da na to utječe, čime je tužitelj doveden u bitno nepovoljniji položaj.
21. Sud je ocijenio razumnim i životno uvjerljivim da tužitelj, kao prosječni potrošač, nije bio svjestan rizika vezanih uz otplatu kredita denominiranog u švicarskim francima (CHF). Za razliku od tuženice – banke, kao profesionalne financijske institucije koja raspolaže specifičnim znanjem o valutnim kretanjima – tužitelj nije mogao predvidjeti moguće posljedice takvog ugovornog aranžmana, osobito imajući u vidu da valuta CHF u vrijeme sklapanja ugovora nije bila uobičajeno platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, već je predstavljala relativno novu i složenu financijsku pojavu.
22. Iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja proizlazi da se o konkretnim ugovornim odredbama nije individualno pregovaralo te da nije bio informiran o svim bitnim parametrima potrebnima za donošenje valjane odluke. Tužitelju nije bila predočena niti jedna informacija iz koje bi mogao razumjeti da se anuitet može znatno povećavati tijekom otplate, već mu je kredit bio prikazan bez pojašnjena parametara, iako je bio vezan uz valutu koja nije bila u primjeni u Republici Hrvatskoj niti je predstavljala valutu u kojoj je ostvarivao prihode. Kad se dovede u vezu da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu s povjerenjem u profesionalnost tuženice, a da banka pri tome nije upozorila tužitelja na rizik rasta anuiteta niti na nepostojanje gornje granice rasta cijene kredita, proizlazi da tužitelj nije bio valjano i potpuno informiran o bitnim parametrima otplate kredita. I sama djelatnica banke saslušana FP navodi da bi eventualno na upit klijenta objašnjavali što znači promjenjiva kamatna stopa, da u to vrijeme kamatne stope banaka nisu bile vezana uz kretanje libora kao što je to danas slučaj već su bile mijenjane odlukom banke prema stanju na tržištu kapitala te klijent nije mogao utjecati na takvu odluku banke. U to vrijeme kreditu sa valutnom klauzulom u CHF su bili novitet u kreditiranju te su opet isključivo na upit klijenta odgovarali da će mjesečna rata kredita ovisiti o kretanju odnosa kune i švicarskog franka. U to vrijeme i za kreditne referentne rizici su bili uobičajeni kao i kod drugih valuta i nisu mogli predvidjeti ovaj skok valute CHF Posl-br. P-126/2025
u odnosu na kune koji se dogodio zbog svjetske krize kao i da su klijentima nuđeni tipski krediti te da klijenti nisu imali mogućnosti promjene odredbi ugovora. Iskaz svjedokinje sud nalazi uvjerljivim i podudarnim drugim izvedenim dokazima.
23. Uzevši u obzir i činjenicu da je ugovor sklopljen s navedenom namjenom – stambeni kredit, da je tužitelj iskazivao da ga je kupio za stanovanje i da ga nije izdavao u turističke svrhe čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je uvjerljiv i u skladu s priloženim ispravama, pa je tužitelj je postupao kao potrošač.
24. Valja naglasiti da ugovor može predstavljati stvarni izraz volje ugovornih strana samo ako su njegove bitne odredbe jasno i nedvojbeno utvrđene, osobito one koje se odnose na način određivanja visine tražbine i kriterije njezine promjene. U predmetnom slučaju ti uvjeti nisu bili ispunjeni.
25. Tužitelj je, kao potrošač, bio svjestan osnovnih elemenata ugovora – iznosa kredita koji joj je isplaćen, visine kamatne stope, visine početne mjesečne rate i roka otplate – te je logično očekivao mogućnost manjih promjena uslijed promjene tečaja ili kamate. Međutim, sukladno načelima obveznog prava o ravnoteži činidbi te načelu savjesnosti i poštenja, legitimno je očekivanje potrošača da promjene tijekom trajanja ugovora neće dovesti do znatnog pogoršanja njegova položaja, odnosno do takvih promjena koje bi ugrozile mogućnost redovne otplate kredita. Tuženici je bilo, ili je moralo biti, poznato da preuzimanje takvih obveza od strane potrošača zahtijeva prethodno realno preispitivanje mogućnosti otplate, kao i da je kredit potrošaču bio prezentiran kao najpovoljniji, što je bio odlučujući razlog njegova prihvaćanja. Stoga sud ocjenjuje da je postupanje tuženice, koja tužitelja kao nestručnu osobu nije jasno i potpuno informirala o rizicima ugovora, te mu nije pojasnila da sporne ugovorne odredbe omogućuju neograničeno povećanje njezinih obveza, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj nije bio ničim zaštićen od znatnog umanjenja svoje imovine zbog takvih odredbi, dok je tuženica svoje potraživanje osigurala založnim pravom na nekretnini i zadržala mogućnost da jednostrano povećava cijenu kredita, odnosno obvezu potrošača.
26. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je otplata kredita vezana uz valutu CHF, nepoštena u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03) , pa je odlučeno kao u toč. II izreke.
27. Međutim, nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu broj 266-115/2007.
28. Naime, okolnost da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, odnosno da određene odredbe predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu propisa o zaštiti potrošača, sama po sebi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora sve sukladno čl. 324.ZOO-a, kojim je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe te ako ta odredba nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.U konkretnom slučaju ugovor o kreditu može opstati i nakon izdvajanja utvrđenih ništetnih odredaba. Iz sadržaja ugovora proizlazi da se radi o ugovoru Posl-br. P-126/2025
koji sadrži niz međusobno povezanih, ali pravno odvojivih prava i obveza ugovornih stranaka, dok utvrđene ništetne odredbe nisu takve naravi da bi njihovim uklanjanjem otpao sam predmet i svrha ugovora o kreditu.Bit ugovornog odnosa i nakon uklanjanja ništetnih odredaba ostaje ostvariva: tužitelj je primio novčani iznos kredita, a tuženik je izvršio svoju temeljnu činidbu iz ugovora. Stoga uklanjanje pojedinih nepoštenih odnosno ništetnih odredaba ne dovodi do nemogućnosti opstanka ugovora, već se pravni položaj ugovornih stranaka ima uskladiti s posljedicama ništetnosti tih pojedinih odredaba.Pri tome činjenica da su pojedine odredbe imale utjecaj na visinu obveze tužitelja ne znači da su one predstavljale uvjet ugovora ili odlučujuću pobudu za njegovo sklapanje u smislu čl. 324. st. 1. ZOO-a. Za zaključak o ništetnosti cijelog ugovora potrebno je utvrditi da bez ništetne odredbe ugovor objektivno ne može opstati ili da je upravo ta odredba predstavljala uvjet odnosno odlučujuću pobudu za sklapanje ugovora, što u ovom postupku nije dokazano.Takav zaključak je u skladu i sa svrhom propisa o zaštiti potrošača. Sankcija nepoštene ugovorne odredbe jest njezina ništetnost, pri čemu se potrošaču mora osigurati učinkovitost zaštite i ukloniti posljedice primjene takve odredbe. Međutim, zaštita potrošača ne znači automatski i poništenje cijelog ugovornog odnosa kada ugovor može opstati bez nepoštene odredbe.
29. Stoga, nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu, pa je temeljem čl. 324. st. 1. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti , pa je odlučeno kao u toč. I izreke.
30. Obzirom na nepoštenje navedenih odredbi ugovora o kreditu, odnosno ništetnost iste, tužitelj bi sukladno čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) imao pravo na vraćanje stečenog temeljem ništetne ugovorne odredbe.
28. Kako proizlazi iz tvrdnji stranaka te samog Dodatka ugovora o kreditu, nakon sklapanja osnovnog ugovora o kreditu koji sadrži predmetne ništetne odredbe ugovora, stranke su 12. siječnja 2016. proveli postupak konverzije osnovnog ugovora o kreditu.
29. Čitanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu broj 266-115/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. siječnja 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), pri čemu se u Dodatku konstatira stanje preostale neotplaćene glavnice i kamate na dan dospijeća, te je utvrđeno da preostala glavnica na dan 30. rujna 2015., denomirane u kunama, s valutnom klauzulom u EUR iznosi 27.863,32 EUR, da je pretplata 112.241,14 kuna. Sadržaj Dodatka jasno pokazuje da se time mijenja dio odredbi Osnovnog ugovora, odnosno glavnica je denominirana u eurima, otplata vezana za tečaj EUR-a u odnosu na kunu, a kamatna stopa jasno ugovorena, dok sve ostale odredbe ugovora ostaju neizmijenjene, uključujući i sredstva osiguranja kredita. Iz Dodatka je razvidno da su prijašnje uplate po kreditu uračunate u novi izračun glavnice, ali se niti jednom odredbom ne uređuje pitanje odricanja izvanugovornih potraživanja u vezi s uplatama tužitelja tijekom otplate kredita prije sklapanja Dodatka.
Posl-br. P-126/2025
30. Vrhovni sud RH je u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potvrdio pravno shvaćanje da korisnik kredita sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru nije izgubio pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi, dok je u oglednom postupku Gos 1/19 od 4. ožujka 2020. jasno navedeno da sporazum o konverziji sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, u daljnjem testu ZID ZPK/15), ima pravne učinke i valjan je, iako se radi o ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
31. U ovom postupku nije sporna valjanost Dodatka, koji ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita, budući da predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta. Sporno je u ovom postupku ima li tužitelj pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne, stope, razlike u glavnici, sve temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopio Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužitelja uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužitelj pristao tzv. konverzijom.
32. Valja naglasiti da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR.
33. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.
34. U odnosu na praksu Suda EU u određenim predmetima, valja ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene Posl-br. P-126/2025
njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive
35. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.
36. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnosti zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke.
37. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14, na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to: 1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača
2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu
3. pravo na pravnu zaštitu potrošača
4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača
5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa
6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.
38. Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na Posl-br. P-126/2025
tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.
39 Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je tužitelj kao potrošač izabrao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je tužitelj kao potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta
– u ovom slučaju financijskih usluga.
40. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl.49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.
41. S obzirom na navedeno valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane tužitelja kao potrošača budući da je tužitelj kao potrošač i kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom je potrebno naglasiti da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
42. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave Posl-br. P-126/2025
činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona).
43. Prema tome, a kakav pravni stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., neosnovano tužitelj potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.
44 Međutim, drukčije je sa dijelom zahtjeva za isplatom zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu. Prema shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.
45. Tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja. Tužitelju pripadaju te zatezne kamate u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15 (točka 25. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.).
46. Jedine odredbe Ugovora o kreditu koje su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora do sklapanja Dodatka ugovora bile jasno određene, razumljive i neposredno primjenjive, odnose se na kamatnu stopu od 4,2 % godišnje, kao jedinu jasno ugovorenu cijenu zajma, te na iznos glavnice isplaćen tužitelju prilikom ugovaranja kredita, obračunat prema tečaju CHF na dan isplate. Radi se o parametrima koji su tužitelju, kao potrošaču, bili poznati i u potpunosti objašnjeni, što omogućuje utvrđenje stvarnog iznosa temeljnog duga.
47. Sukladno odredbama čl. 323. i 324. ZOO-a, a u vezi s načelom povrata onoga što je primljeno bez valjane pravne osnove, sud je naložio sudskoj vještakinji da za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu do sklapanja Dodatka izračuna iznos anuiteta kredita, uz primjenu početno ugovorene kamatne stope (4,2 %) Posl-br. P-126/2025
godišnje i tečaja CHF prema kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kredita, pri čemu se uzima u obzir jedino ono što je bilo jasno određeno i ugovoreno između stranaka.
48. U nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Smiljane Čučuković iz Dubrovnika od 06. travnja 2026. godine vještakinja je navela da je preplata kamate 9.380,71 eura, pretplata tečaja 36.978,08 eura, preplata priznata u konverziji 28.895,30 eura, te da zatezna kamata (na preplatu kamate i preplatu tečaja) koja je tekla na svaki pojedini iznos od dana pojedinog plaćanja do konverzije iznosi ukupno 18.432,88 eura.
49. Po provedenom vještačenju tužitelj nije imao primjedbi na izračun osim što je podneskom 10. travnja 2026. godine predlagao dopunu vještačenja navodeći da vještak nije prikazao uplate tužitelja tijekom otplate kredita pa da ne može urediti osnovni tužbeni zahtjev usmjeren na ništetnost cijelog ugovora . Tim podneskom uređuje i toč. II alternativni tužbeni zahtjev na isplatu od 9.380,71 euro s osnove preplate kamate sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te na ime preplate tečaja iznos od 7.601,61 euro sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
50. Sud je rješenjem od 14. srpnja 2026. godine odbio prijedlog za dopunu vještačenja jer isti nije bio potreban s obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.
51. Tuženik je prigovorio Nalazu i mišljenju navodeći da je vještak dobio pogrešan izračun jer da je koristio pogrešne tečajeve prilikom računanja.
52. Vještakinja Smiljana Čučuković saslušana na ročištu od 14. srpnja 2026. godine je navela da u cijelosti ostaje kao u svom pisanom nalazu i mišljenju, da je postupila po zadatku suda te je ona sve iznose u svojim tablicama prikazala i u valuti EUR. U odnosu na primjedbe tuženika navodi da je ona koristila srednji tečaj banke na dan plaćanja kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu i koristila ispravnu metodologiju u skladu sa zakonom i pravilima struke.
53. Vještakinja je u svom Nalazu i mišljenju, jasno i pregledno, utemeljeno na podacima o stvarnim uplatama dala izračun prplate kamate i preplate tečaja i zateznih kamata na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaju u ukupnom iznosu od 18.432,88 eura. Sud je prihvatio Nalaz vještakinje kao obrazložen i izrađen prema pravilima struke, dok je vještakinja u usmenom izlaganju otklonila primjedbe stranaka.
54. Tužitelju prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. sukladno i odredbama čl. 323., 324. i 1115. ZOO-a pripadaju zatezne kamate na iznose pretplate (po osnovi promjene tečaja i kamata) od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana nakon provedene konverzije 30. rujna 2015., za koja je provedena sukladno ZID ZPK/15 koje u apsolutnom iznosu iznose 18.432,88 EUR. (toč. III izreke). Sve preko zatraženog u konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 10. travnja 2026. godine valjalo je odbiti kao neosnovano (točka IV izreke).
Posl-br. P-126/2025
55. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (tužba podnesena 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izričito potvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Građanski odjel Vrhovnog suda (rješenje Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) utvrdio je da zastarni rok za restitucijske zahtjeve iz čl. 323. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, neovisno o naknadnom utvrđivanju ništetnosti istovjetnih odredbi u individualnim parnicama.Prema općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji zastarni rok počinje teći u odnosu na kamatnu stopu od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na promjenu valute CHF, pravomoćnost u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., pa s obzirom na podnošenje tužbe 18. travnja 2019., zastarni rok u oba slučaja nije protekao, pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.
56. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. st.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s člankom 155. ZPP -a. Tužitelj nije uspio s osnovnim tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, dok je u cijelosti uspio s osnovom podrednog tužbenog zahtjeva a s visinom u približno jednakim dijelovima. Stoga je za troškove po punomoćnicima sud našao da svaka strana snosi svoje troškove, dok je tužitelju troškove vještačenja od 530,00 eura jer je taj trošak bio nužan radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, kao i trošak za sudsku pristojbu za tužbu 177,84 eura koju je i platio, ukupno 707,84 eura. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama V i VI izreke.
57. Zatezne kamate na materijalni trošak teku od presuđenja do isplate sukladno čl.151. st.3. ZOO-a.
U Dubrovniku 04. rujna 2026.godine
Sutkinja
Petronela Jakobušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu
Posl-br. P-126/2025
presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
