REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-156/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB, koga zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju KF na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete daljnji iznos od 2.888,00 eura skupa s zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15.10.2025. do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.500,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15.10.2025. godine do dana plaćanja 30.01.2026. godine, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 437,00 eura sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 19. lipnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju pripadajući parnični trošak od 1.200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od 4.9.2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. lipnja 2025., radeći kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Tržnice, zadobio ozljedu na radu prilikom silaska u skladišni prostor Tržnice Dolac, kada je zbog skliskih stepenica pao. Predmetni događaj priznat mu je kao ozljeda na radu. Smatra da za nastalu štetu odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti, a time i tuženik kod kojeg je poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao osiguranu odgovornost prema radnicima. Uslijed pada tužitelju je dijagnosticirana ozljeda desnog stopala (Avulsio ossi navicularis pedis dex.), zbog koje je trpio bolove i strah, bio podvrgnut liječenju i imobilizaciji te mu je bila potrebna tuđa pomoć. Navodi i da su mu zaostale trajne posljedice koje se očituju u otežanom dužem hodanju i stajanju. Tužitelj je 15. listopada 2025. tuženiku podnio odštetni zahtjev radi mirnog rješenja spora, na koji tuženik nije odgovorio. Tužbom je prvotno zahtijevao ukupno 3.325,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete. Nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 19. lipnja 2026. povisio je tužbeni zahtjev na ukupno 4.388,00 eura, i to 1.700,00 eura za pretrpljene bolove, 1.300,00 eura za strah, 800,00 eura zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti te 588,00 eura za tuđu pomoć. Uzimajući u obzir tijekom postupka isplaćenih 1.500,00 eura, konačno potražuje 2.888,00 eura, kao i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.500,00 eura od 15. listopada 2025. te naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj, svoju pasivnu legitimaciju niti odgovornost svog osiguranika za nastalu štetu, već osporava visinu zahtijevane naknade neimovinske štete i tuđe pomoći te tijek zateznih kamata. Navodi da je tužitelj zadobio avulzijski prijelom navikularne kosti desnog stopala bez pomaka, koji je liječen konzervativno, te da mu je na temelju medicinske dokumentacije isplatio ukupno 1.500,00 eura, od čega 435,00 eura na ime tuđe pomoći. Posebno osporava zahtjev za zatezne kamate na naknadu za tuđu pomoć od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, smatrajući da je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje tek presudom, pa kamate mogu teći tek od donošenja odluke. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik nije pristao na djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva te se protivi i preinaci tužbe u odnosu na isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale zbog ozljede na radu od 29. lipnja 2025., u preostalom iznosu od 2.888,00 eura, nakon uračunavanja iznosa od 1.500,00 eura koji je tuženik isplatio tijekom postupka, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos.

6. Među strankama nisu sporni nastanak i okolnosti štetnog događaja, ozljeda tužitelja na radu, odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu niti pasivna legitimacija tuženika. Nesporno je i da je tuženik tužitelju tijekom postupka isplatio 1.500,00 eura, od čega 435,00 eura na ime tuđe pomoći.

7. Sporna je visina pripadajuće naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, visina naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći te pravo tužitelja na zatezne kamate i njihov tijek.

8. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), prema kojima poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti.

9. Na okolnost vrste i težine ozljede te njezinih posljedica provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 29. lipnja 2025. zadobio avulzijski prijelom čunaste kosti desnog stopala, koji je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Liječenje je provedeno konzervativno imobilizacijom, uz rasteretni hod i medikamentoznu terapiju, a bolovanje je trajalo do 25. kolovoza 2025. Nakon završenog liječenja kod tužitelja je postignut gotovo potpun funkcionalni oporavak, uz povremene bolove i smanjenu izdržljivost stopala pri pojačanom opterećenju. Zaostalo smanjenje životne aktivnosti vještak je ocijenio u omjeru od 3–4 %, dok naruženosti nema. Tužitelj je fizičke bolove jakog intenziteta trpio 3 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg do šest tjedana. Nakon kratkotrajnog primarnog straha trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta ukupno 3 dana, umjerenog intenziteta 7 dana te slabijeg intenziteta do četiri tjedna. Tuđa pomoć bila mu je potrebna tijekom imobilizacije i rasteretnog hoda, i to tri tjedna po tri sata dnevno te potom pet tjedana po jedan sat dnevno, radi pomoći pri osobnoj higijeni, oblačenju i obuvanju, pripremi i nabavi hrane, kretanju i odlascima na liječničke kontrole.

10. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje te je sud prihvatio provedeno medicinsko vještačenje kao stručno, razumljivo i objektivno.

11. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je prouzročena neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade imao u vidu odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajanju liječenja, stupnju smanjenja životne aktivnosti, u opsegu kako je to utvrđeno nalazom sudskog vještaka, uzimajući u obzir i promjene u vrijednosti novca u odnosu na vrijeme donošenja orijentacijskih kriterija.

Pri odmjeravanju naknade sud je posebno cijenio relativno kratko trajanje intenzivnijih bolova i straha te gotovo potpuni funkcionalni oporavak, ali i činjenicu da su tužitelju ipak zaostale trajne posljedice u vidu povremenih bolova i smanjene izdržljivosti stopala pri pojačanom opterećenju.

12. Imajući u vidu narav i težinu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te trajno smanjenje životne aktivnosti od 3-4 %, kako proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, a vodeći računa o kriterijima iz čl. 1100. ZOO-a te svrsi pravične novčane naknade, sud ocjenjuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.800,00 eura, i to 1.700,00 eura za pretrpljene fizičke bolove, 1.300,00 eura za pretrpljeni strah te 800,00 eura za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

13. Na temelju čl. 1095. st. 1. u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO sud je utvrdio da tužitelju pripada i naknada imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pri čemu nije sporno da su istu tužitelju pružali ukućani. Polazeći od nalaza i mišljenja vještaka, prema kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 98 sati, te određujući cijenu sata nestručne tuđe pomoći slobodnom ocjenom sukladno čl. 223. ZPP u iznosu od 6,00 eura, sud je tužitelju dosudio 588,00 eura na ime navedene štete.

14. S obzirom da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju na ime naknade štete 1.500,00 eura, dosuđen mu je daljnji iznos naknade štete od 2.888,00 eura.

15. Budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, o tužbenom zahtjevu valjalo je odlučiti i u tom dijelu te je, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužbeni zahtjev za iznos od 437,00 eura sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

16. Sud je, unatoč protivljenju tuženika, dopustio preinaku tužbe isticanjem zahtjeva za zatezne kamate na tijekom postupka isplaćeni iznos od 1.500,00 eura, ocijenivši je svrsishodnom za konačno uređenje odnosa među strankama i izbjegavanje nove parnice.

17. Tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i čl. 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 15. listopada 2025., budući da je liječenje završeno prije toga.

Neosnovan je prigovor tuženika da zatezne kamate na naknadu za tuđu pomoć teku tek od donošenja presude. Okolnost da je visina te štete utvrđena u ovom postupku ne znači da je šteta nastala tek donošenjem presude, budući da je potreba za tuđom pomoći postojala tijekom liječenja, a tuženik je na naknadu štete pozvan već podnošenjem odštetnog zahtjeva.

18. Na temelju odredbe čl. 943. st. 4. ZOO, prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.500,00 EUR koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. listopada 2025. do dana plaćanja 30. siječnja 2026.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj sa visinom uspio u omjeru od 90%, a sa osnovom u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik je u pogledu visine uspio u omjeru od 10%, a sa osnovom 0%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 90% + 100% = 190 / 2 = 95%, a za tuženika: 0% + 10% = 10% / 2 = 5%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 90% uspjeha na strani tužitelja.

20. Tužitelju su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva od 3.325,00 eura. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 19.6.20256 od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 31.8.2026. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) sukladno uspjehu od 90% trošak tužitelja sve ukupno iznosi 900,00 eura. Na dosuđeni iznos u cijelosti su mu priznati troškovi vještačenja od 300,00 eura, pa trošak tužitelja sve ukupno iznosi 1.200,00 eura.

.

21. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma što sud utvrđuje iz e-spisa, niti podneska kojim dostavlja zdravstveni karton jer za to nije bilo potrebno sastaviti podnesak.

22. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku