REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2676/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Matea Marija Jandras Crnalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika NČ (nom: AČ) Đurića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa FČ. Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ivanke Birkić- Šarić Ovrv-30764/2023 od 31.5.2023. u dijelu kojim je tuženiku NČ naloženo da u 8 dana isplati tužitelju 24.221,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

II. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić Ovrv-30837/2023 od 7.3.2023. u dijelu kojim je tuženici DČ naloženo da u 8 dana isplati tužitelju 24.221,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženicima NČ (nom: AČ) Đuriću i DČ da u 15 dana naknade tužitelju RČ parnični trošak od 4.458,98 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika NČ pokrenuo ovršni postupak radi naplate 24.221,91 eura i javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić je 31.5.2023. je donijela rješenja o ovrsi Ovrv-30764/23 kojim je tuženiku naloženo plaćanje tog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je protiv tuženice DČ (ranije NČ) pokrenuo ovršni postupak radi naplate iznosa iste visine i javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić donijela je 7.3.2024. rješenje o ovrsi Ovrv-30837/23 kojom je tuženici naloženo plaćanje toga iznosa. Povodom prigovora tuženika, rješenja o ovrsi stavljena su izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. S obzirom na to da je riječ o postupcima koji se vode povodom iste činjenične i pravne osnove, s istim predloženim dokazima, sud je prema prijedlogu tuženika ove spise spojio rješenjem od 20.11.2024.

2. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu 365.000,00 kn na jednake dijelove (sada 48.443,83 eura), odnosno po 24.221,91 eura. Ovu su se isplatu tuženici obvezali izvršiti vjerovniku BČ izjavom od 18.4.2018. (na kojoj su potpise tuženici ovjerili kod javnog bilježnika 3.5.2018.), i to najkasnije do 1.1.2020.

3. Tužitelj tvrdi da je **.**.2018. s BČ kao cedentom sklopio kao cesionar ugovor o cesiji gore navedene tražbine, koja mu do utuženja nije namirena.

4. Tuženici su zahtjev tužitelja osporili u cijelosti tvrdeći da je tražbina prema tužitelju plaćena u cijelosti, i to tužitelju prema njegovim nalozima, s time da je poslovni dogovor s tužiteljem vodio otac tuženika, HČ. Tuženici tvrde da je dug koji je predmet postupka plaćen, i to na način da je njihova majka PČ **.**.2018. izdala supruzi tužitelja ŠČ Zebi specijalnu punomoć za prodaju nekretnine u vlasništvu PČ u vrijednosti od 200.000,00 kn, s time da je taj iznos trebao biti stavljen u prijeboj tražbini tužitelja, da je 8.9.2020. otac tuženika ĐČ s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Klaki u vrijednosti od 60.000,00 kn, koji nisu isplaćeni HČ, već je taj iznos prebijen s predmetnom tražbinom, da je ĐČ **.**.2022. svoju tražbinu prema trećoj osobi u visini od 6.500,00 kn cedirao tužitelju i na način da je PČ tužiteljevom bratu ZČ predala u vlasništvo vozilo Golf 0097-AD u vrijednosti od 7.000,00 eura.

5. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: pročitao izjavu tuženika od 18.4.2018., ugovor o cesiji između BČ i RČ od 14.12.2018., zk. izvatke, ugovor o kupoprodaji nekretnine između Kocka gradnje kao prodavatelja i oboje tuženika kao kupaca od 18.4.2018., ugovor o cesiji između Kocka gradnje, BČ i tuženika od 19.4.2018., račun Kocka gradnje od 17.4.2018., specijalnu punomoć PČ na ime ŠČ od 28.3.2018., izjavu PČ od 28.3.2018., ugovor o kupoprodaji nekretnine između HČ i RČ od 8.9.2018., ugovor o cesiji između HČ i RČ od 17.2.2022., ugovor o kupoprodaji nekretnine između oboje tuženika kao prodavatelja i ŽČ kao kupca od 10.3.2021., saslušao parnične stranke, svjedoke HČ, BČ, PČ, ŽČ i ŠČ i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporno da su se tuženici pisanom izjavom od 18.4.2018. obvezali BČ najkasnije do 1.1.2020. isplatiti 365.000,00 kn. Svoje su potpise na toj izjavi ovjerili pred javnim bilježnikom 3.5.2018.

7. Uvidom u ugovor o cesiji što su ga 14.12.2018. sklopili BČ kao cedent i tužitelj RČ kao cesionar sud je utvrdio da je tražbina BČ prema tuženicima priznata izjavom od 18.4.2018. prešla na ovdje tužitelja (čl. 80. st. 1., 81. st. 1. ZOO).

8. Prigovor tuženika da niti oni niti njihov otac ĐČ nisu bili obaviješteni o cesiji potraživanja BČ na tužitelja u smislu čl. 82. st. 2. ZOO neosnovan je, jer obavijest dužniku nema konstitutivni učinak na nastanak ugovora o cesiji. Osim što je neosnovan, ovaj je prigovor i neistinit jer se u daljem tijeku postupka tuženici pozivaju na tvrdnju da su navedenu tražbinu ispunili, i to baš tužitelju, iz čega je potpuno jasno da su o cesiji bili obaviješteni.

9. Iz isprava dostavljenih u spis sud je utvrdio sljedeće: sporna tražbina potječe iz ugovora o kupoprodaji nekretnine što su ga tuženici kao kupci 18.4.2018. sklopili s društvom Kocka gradnja d.o.o. Zagreb (ugovor na str. 30-32 spisa). Ugovor je sklopljen 18.4.2018., prodavatelj je pred javnim bilježnikom svoj potpis ovjerio istoga dana, a tuženici 19.4.2018. Predmet kupoprodaje je nekretnina čest.br. 5470/2, Gundulića Ivana, livada površine 2928 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 365.000,00 kn. U ugovoru nije naveden rok plaćanja kupoprodajne cijene niti je navedeno da je kupovnina plaćena, ali je u čl. 3. Ugovora prodavatelj ovlastio kupce da bez njegovog daljeg odobrenja ishode u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na svoje ime (clausula intabulandi), što su tuženici nesporno i učinili i upisali se kao vlasnici navedene nekretnine na jednake dijelove.

10. Prodavatelj Kocka gradnja izdala je dan prije sklapanja ovog ugovora tuženicima račun 1/01/2 na 365.000,00 kn, i to na ime kupnje nekretnine iz ranije citiranog ugovora (list 36 spisa).

11. Kocka gradnja d.o.o. Zagreb sklopila je na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji, 18.4.2018., kao cedent ugovor o cesiji kojim je svoju tražbinu od 365.000,00 kn prenijela na cesionara BČ, a ugovor o cesiji potpisali su i cesusi AČ i KČ, ovdje tuženici (ugovor o cesiji, str. 34 spisa).

12. BČ kao cedent ustupio je pak svoju tražbinu od 365.000,00 kn ovdje tužitelju RČ ugovorom o cesiji od 14.12.2018. (list 10-11 spisa), a pregledom tog ugovora sud je utvrdio da je riječ o tražbini na temelju izjave tuženika od 18.4.2018. kojom se obvezuju BČ isplatiti navedeni iznos.

13. Tuženici tijekom postupka navode da je ova tražbina plaćena, i to upravo tužitelju, prema njegovim nalozima.

14. Radi utvrđivanja istinitosti ovih tvrdnji tuženika sud je pročitao sve dostavljene isprave i izveo sve predložene personalne dokaze.

15. Tužitelj je u svome iskazu potvrdio tvrdnje tuženika da je dogovor oko prodaje nekretnine (za kupovninu koje mu je cedirana tražbina) postigao s ocem tuženika, HČ. O tome da su tužitelj i ĐČ dogovarali ne samo ovaj, nego i ostale pravne poslove koji su spominjani u ovoj parnici, iskazivali su i ostali saslušani svjedoci i parnične stranke, pa o tome nema sumnje niti za sud.

16. Sami tuženici u iskazu nisu mogli objasniti kronologiju događaja niti ugovore koje su dostavili u spis i dovesti ih u vezu s tvrdnjama o ispunjenju tražbine, navodeći da je sve s tužiteljem dogovarao njihov otac ĐČ. Dapače, oni su, prema vlastitim iskazima, i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.4.2018. kao kupci, izjavu kojom su se istoga dana obvezali BČ isplatiti 365.000,00 kn i ugovor o kupoprodaji (iste) nekretnine kao prodavatelji od 10.3.2021. potpisali samo zato što im je tako rekao njihov otac, ne posvećujući pažnju ispunjavanju obveze koju su osobno preuzeli. Nije sporno da su se na temelju ugovora o kupoprodaji od 18.4.2018. upisali kao vlasnici kupljene nekretnine.

17. Tužitelj je u svome iskazu negirao ispunjenje utužene tražbine, a osporio je i tvrdnje tuženika o tome da je tražbina plaćena prijebojem.

18. Sud je saslušao svjedoka HČ, koji je ustvrdio da je tužitelja pitao zna li nekoga tko ima zemlju za prodati jer je htio kupiti parcelu, da je tužitelj rekao da ima i pokazao mu je, da ga je ĐČ pitao prihvaća li objekt u [adresa] i može li to pod račun, na što je tužitelj pristao, no s time da će se, radi izbjegavanja poreza, pisati punomoć, a ne ugovor.

19. Pregledom dostavljenih dokaza i analizom iskaza sud je utvrdio da je objekt u Mikuševoj nekretnina opisana u specijalnoj punomoći što ju je treća osoba, PČ (majka tuženika i supruga HČ) izdala ŠČ (supruzi tužitelja). Tom je punomoći (list 37 spisa) ovlastila ŠČ da u njezino (EČ) ime, između ostaloga, potpiše predugovor o kupoprodaji nekretnina, kupoprodajni ugovor, izvrši ovjeru potpisa kod Javnog bilježnika, daje izjave i potvrde te prima novac na svoje ime, u svoju korist i na svoj račun, sve vezano za kupoprodaju nekretnina koje se nalaze u Zagrebu, Ulica Stjepana Mikuša, kuća i dvorište, upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, zk odjel [adresa], zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Iz iskaza HČ proizlazi da je za ovu nekretninu dogovorena cijena od 200.000,00 kn. On tvrdi da je ova njegova tražbina prebijena s tužiteljevom tražbinom koja je predmet spora.

21. Svjedokinja PČ izjavila je da nikada nije primila novac ni za šta, da je njezin suprug ĐČ jednoga dana došao i rekao da je djeci kupio zemlju, a da su dali kuću i auto (golf) da umanje iznos te da joj je donio specijalnu punomoć da je u tu svrhu potpiše.

22. Osim što se iz iskaza ove svjedokinje može utvrditi da neposrednih saznanja o dogovorima koji su prethodili potpisivanju nema, da je postupala po uputama svoga supruga i, nesporno, potpisala ŠČ punomoć koju nije niti pročitala, mora se utvrditi i da je istoga dana kada je potpisala specijalnu punomoć (**.**.2018.) PČ potpisala i izjavu kojom potvrđuje da je toga dana od ŠČ primila 200.000,00 kn na ime prodaje nekretnine navedene u specijalnoj punomoći (str. 39 spisa).

23. Niti svjedokinja ŠČ, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, neposrednih saznanja o dogovorima između svoga supruga (tužitelja) i trećih osoba nema. Sud je iz njezinog prilično nesigurnog i konfuznog iskaza zaključio da su informacije koje je iznijela one koje joj je prenio tužitelj i koje je ona iznosila nejasno. Jedina konkretna tvrdnja koju je iznijela jest da je osobno odnijela 200.000,00 kn na ime kupoprodajne cijene za spornu nekretninu u kafić Bavarija.

24. Kada se uzme u obzir da su potpisi tuženika na kupoprodajnom ugovoru od 18.4.2018. ovjereni 19.4.2018., da je svoje potpise na specijalnoj punomoći i izjavi kojom potvrđuje primitak 200.000,00 kn PČ ovjerila kod javnog bilježnika 3.5.2018. (kada su i tuženici ovjerili svoje potpise na izjavi kojom se obvezuju BČ isplatiti utuženi iznos, a da su one sastavljene još 28.3.2018., neuvjerljivo je da bi PČ (koja je u iskazu navela da je kuća u [adresa] i automobil Golf trebala služiti za umanjenje cijene nekretnine iz ugovora od 18.4.2018.) potpisala primitak novca za svoju nekretninu, a ne i osigurala dokaz o tome da je time plaćen dio kupovnine iz ugovora od 18.4.2018. Jednako se odnosi i na tvrdnje o tome da je radi umanjenja kupoprodajne cijene PČ dala svoj automobil bratu tužitelja, IČ.

25. Konačno, sud primjećuje da su tuženici svoje potpise na izjavi od 18.4.2018. (str. 33 spisa) ovjerili istoga dana, pred istim javnim bilježnikom, Zinkom Batušić-Šlogar, kao i njihova majka PČ koja je ovjerila potpis na izjavi kojom je potvrdila primitak 200.000,00 kn za prodaju nekretnine u [adresa] (str. 39), s time da su poslovni brojevi ovjera OV-2168/2018 i OV-2163/2018. Neobično je da bi tuženici propustili za sebe osigurati dokaz o tome da je na ime dijela ispunjenja obveze koju su upravo preuzeli plaćen (200.000,00 kn), da je uistinu bilo tako.

26. Širenje kruga u dužničko-vjerovničkim odnosima na koje se pozivaju tuženici, bez isprava koje bi ih jasno povezale ovaj sud nije prihvatio kao istinite. Ovo naročito stoga što su sudionici pravnih poslova isprave sastavljali, uglavnom ih i ovjeravali pred javnim bilježnicima i nije bilo nikakve zapreke niti razloga da ih smisleno ne povežu, odnosno ustvrde da je nekim potraživanjem prebijeno neko drugo. Neprihvatljivo je obrazloženje HČ da je to bilo zbog toga što je u to vrijeme imao povjerenja u tužitelja, jer su istovremeno članovi njegove obitelji potpisivali potvrde o primitku novca od strane članova tužiteljeve obitelji, a tuženici, njegova djeca, potpisala obvezu povrata novca BČ, koja je cedirana tužitelju s kojim je – prema svim dokazima – taj posao i dogovaran.

27. Tvrdnje tuženika o tome da je predmetni dug plaćen i kompenzacijom s kupovninom za nekretninu u Granešini od 60.000,00 kn (ugovor o kupoprodaji između HČ kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, list 41 spisa) također nije prihvatljiva kao istinita. Prije svega, primjećuje se da je ugovor o kupoprodaji za nekretninu u Granešini sklopljen 8.9.2020., dakle dvije i pol godine nakon nastanka spornog potraživanja, i više od godinu dana nakon što je HČ, prema vlastitom iskazu, zaključio da mu ta parcela (ona kupljena 18.4.2019., koja je ishodište ovog spora) više nije interesantna.

28. Ovaj je svjedok, naime, ustvrdio da je na ime povrata predmetnog duga dao:

- pod račun kuću u [adresa] (prema punomoći i izjavi od 3.5.2018. za 200.000,00 kn)

- auto Golf god. 2009. ili 2010. (bez navoda o vremenu ovog posla)

- nekretninu u Granešini od 60.000,00 kn (prema ugovoru od 8.9.2020.)

- cedirao svoju tražbinu prema trećoj osobi u visini od 6.500,00 kn (utvrđeno uvidom u ugovor o cesiji od 21.2.2022. između HČ i tužitelja), i iskazao: „s time smo došli na neku nulu i zatvorili financijsku konstrukciju, ali meni ta parcela više nije bila interesantna i 4.8.2019. ja sam tužitelju tu parcelu prodao dalje, a on meni pod račun dao Audi trebao isplatiti ostatak novca od 23.000,00 eura…“. Iz njegovog iskaza proizlazi tako da je financijska konstrukcija koja uključuje prijeboje zatvorena prije nego što su stvoreni uvjeti za neke od njih.

29. Zbog ove vremenske nelogičnosti, neslaganja iskaza sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu i općenite neuvjerljivosti, sud nije prihvatio iskaz svjedoka HČ. Iskaz PČ u dijelu u kojem tvrdi da nije primila novac, iako je to potvrdila u izjavi ovjerenoj 3.5.2018. sud iz ranije navedenog razloga također nije prihvatio, a u preostalom je dijelu taj iskaz nesiguran ili sadrži samo posredna saznanja. Iskaz ŠČ, koja svoja saznanja također crpi posredno, vrlo je nesiguran, konfuzan i stoga neprihvatljiv, no njezinu tvrdnju o tome da je na ime kupovnine osobno predala 200.000,00 kn sud je prihvatio jer je to u skladu s izjavom koju je potpisala PČ. Iskaz BČ sud je prihvatio jer u pretežnom dijelu potvrđuje sadržaj isprava koje se nalaze u spisu, ali nije odlučan za rješenje ovog spora. Iskaze tuženika, iz kojih se može zaključiti da su kupoprodajne ugovore i izjavu kojom se obvezuju isplatiti BČ (kasnije tužitelju) utuženi iznos potpisali samo zato što im je tako rekao otac sud može prihvatiti, no to ih ne oslobađa odgovornosti za obveze koje su preuzeli. Ugovori se moraju poštivati. Tuženici nisu dokazali da je tražbina koju su se obvezali ispuniti ispunjena i sud je iz svih navedenih razloga tužbeni zahtjev usvojio (čl. 451. st. 3. ZPP).

30. Prijedlog tuženika da po službenoj dužnosti pribavlja dokumentaciju koja se odnosi na prijenos vlasništva vozila Golf [registarska oznaka] sud nije prihvatio jer je, iz svih ranije navedenih razloga, ocijenio da ovaj dokaz ne bi doveo do drugačijeg rješenja spora.

31. Tužitelju je po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđen parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe 500,00 eura (tbr 7/1), za zastupanje na ročištima 12.11.2024., 1.4.2025., 2.7.2025., 29.6.2026. po 500,00 eura (tbr 9/1), za ročište 24.3.2026. iznos od 250,00 eura (tbr 9/2), ukupno 2.750,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 687,50 eura, sudsku pristojbu na presudu od javnobilježničku nagradu od 490,56 eura i sudsku pristojbu na presudu od 530,90 eura iznosi 4.458,96 eura.

Zagreb, 4. rujna 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženicima po pun.