REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3301/2020-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević & Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika FlixBus CEE South d.o.o., Radnička cesta 37b, Zagreb, OIB: 96677183827, kojeg zastupa punomoćnik Igor Juranović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juranović iz Nove Gradiške, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika i umješača , 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 3.610,94 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužitelj ica potražuje isplatu iznosa od 1.396,14 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 114,84 eura za razdoblje od 8. kolovoza 2019. do 18. lipnja 2020., na iznos od 380,59 eura za razdoblje od 7. rujna 2019. do 18. lipnja 2020., na iznos od 527,25 eura za razdoblje od 8. listopada 2019. do 18. lipnja 2020. i na iznos od 527,25 eura za razdoblje od 8. studenoga 2019. do 18. lipnja 2020.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 23. lipnja 2026. djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 677,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.574,99 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 17. lipnja 2019., putujući kao putnica u autobusu tuženika registarskih oznaka [registarska oznaka], na relaciji Zagreb–Omiš, u blizini mjesta Podstrana, kada je autobus naglo zakočio, pala u unutrašnjosti autobusa i zadobila tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. listopada 2019., uslijed čega je pretrpjela imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade i za tuđu pomoć i njegu, kao i za neimovinsku štetu. Zbog toga se tužiteljica 18. lipnja 2020. obratila odštetnim zahtjevom tuženiku, koji se na isti nije očitovao. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev s pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je korisnik autobusa reg. oznake [registarska oznaka] tvrtka „Autoherc" iz Metkovića, a da vozači IR i suvozač ER nisu zaposlenici tuženika te da je tuženik samo vršio prodaju karata. Ne spori da je do nesreće došlo prilikom kočenja autobusa kojom prilikom je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede, ali ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, navodeći da se tužiteljica u trenutku nesreće kretala po autobusu umjesto da je sjedila vezana na svom sjedalu, te da do nesreće ne bi došlo da je bila propisno vezana. Tuženik je ujedno osporio visinu tužbenog zahtjeva i uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužiteljice . Podredno, predložio je da se na stranu tuženika kao umješači pozovu "Autoherc" i Euroherc osiguranje d.d., kod kojeg je predmetni autobus bio osiguran u vrijeme nesreće. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2.2. Umješač Euroherc osiguranje d.d. je u podnesku od 16. veljače 2021. prihvatio miješanje na strani tuženika te je istaknuo da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovorna tužiteljica jer se kretala po autobusu umjesto da je sjedila propisno vezana, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 158. i 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Umješač je osporio visinu tužbenog zahtjeva, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i dijela dijagnoza, osnov i visinu zahtjeva za izgubljenom zaradom te utuženi tijek kamata . Slijedom navedenog, umješač je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3.1. Tužiteljica je u daljnjem tijeku postupka preinačila tužbeni zahtjev te je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23. lipnja 2026. zatražila da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu u vidu pretrpljenih fizičk ih bolova u iznosu od 1.700,00 EUR, za pretrpljeni strah 900,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 450,00 EUR te imovinsku štetu uslijed tuđe pomoći i njege u iznosu od 353,40 EUR, kao i zbog izgubljene zarade za lipanj 2019. u iznosu od 53,75 EUR, za srpanj 2019. iznos od 114,84 EUR, za kolovoz 2019. iznos od 380,59 EUR, za rujan 2019. iznos od 527,25 EUR te za listopad 2019. iznos od 527,25 EUR.

3.2. Na taj način tužiteljica je izvršila preinaku tužbe s obzirom na to da je nakon nalaza i mišljenja vještaka povećala tužbeni zahtjev u odnosu na pojedine vidove pretrpljene štete. Tuženik i umješač su se protivili navedenoj preinaci tužbe, a sud je preinaku tužbe dopustio kako je to zatraženo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s obzirom na to da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je preinaku dopustio u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenih vještačenja. Stoga je takva preinaka dopuštena pa je odlučeno kao u izreci rješenja s ročišta za glavnu raspravu održanog 2. srpnja 2026.

3.3. Međutim, gore navedenim podneskom tužiteljica je i smanjila ukupnu visinu tužbenog zahtjeva, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Tuženiku i umješaču navedeni je podnesak tužiteljice od 23. lipnja dostavljen 1. i 2. srpnja 2026. te se u navedenom roku nisu protivili djelomičnom povlačenju, slijedom čega se smatra da su protekom roka od 15 dana od obavijesti tuženik i umješač pristali na povlačenje u smislu odredbe čl. 193. st. 2 ZPP-a. Slijedom navedenog sud je pod točkom I. izreke rješenja utvrdio da je tužba povučena u dijelu kojim je tužiteljica potraživala iznos od 677,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Službenu bilješku Postaje prometne policije Split od 17. lipnja 2019. (list 6-7 spisa), uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (listovi 8–25, 76, 107–114 i 133–177 spisa), uvid u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (listovi 26-30 spisa), platne liste tužiteljice za obračunska razdoblja ožujak–listopad 2019. (listovi 31-37 spisa), voznu kartu (listovi 51-53 spisa), Službenu zabilješku PGP Imotski od 17. lipnja 2019. (list 75 spisa), prijavu s fotografijama autobusa (listovi 76-79 spisa), medicinsko vještačenje vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića (listovi 118-120, 123, 183 i 268-269 spisa), prometno vještačenje vještaka Berislava Šimunovića (listovi 201-202 spisa), kombinirano prometno-tehničko i sudskomedicinsko vještačenje vještaka Petra Škavića (listovi 206-214 spisa), financijsko vještačenje vještaka Zrinka Ručevića (listovi 244-246 spisa), iskaz tužiteljice (listovi 273-274 spisa) i iskaze svjedoka IR (list 322 spisa) i ER (list 323 spisa).

4.2. Stranke su na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 2. srpnja 2026. navele da odustaju od svih predloženih dokaza i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

4.3. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. srpnja 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve kao posljedica štetnog događaja od 17. lipnja 2019., pada tužiteljice u autobusu tuženika.

7. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna legitimacija tužiteljice te da je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev 18. lipnja 2020.

7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika te visina imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica potražuje.

8.1. U svom iskazu tužiteljica navodi da se predmetnog dana vozila autobusom te da je imala kartu do Omiša, ali da je trebala izaći u [adresa], što je naglasila na kolodvoru pri kupnji karata. Nadalje navodi da je autobus stao u Splitu te da je tom prilikom podsjetila vozača da je kupila kartu do [adresa] i da tamo treba izaći, na što joj je on rekao da ga još jednom podsjeti tijekom vožnje. U autobusu su bila dva vozača koji su se izmjenjivali, a ona je drugog vozača, koji u tom trenutku nije vozio, podsjetila da joj treba stati, pri čemu je u autobusu bio još jedan putnik koji je takođe r trebao izaći na istoj stanici. Iz iskaza tužiteljice nadalje proizlazi da je ustala sa svog sjedala kada je autobus prilazio stajalištu, a vozač je naglo zakočio te je pala, dok je drugi putnik pao na nju. Tada je udarila glavom u plastični dio ploče te joj se u tom trenutku na nekoliko sekundi potpuno zacrnilo, a to se dogodilo nekoliko metara prije stanice, praktički kada je autobus već dolazio na stajalište. Tužiteljica je u iskazu izjavila da je putovala prema moru jer je trebala do 30. lipnja iskoristiti stari godišnji odmor, tako da je godišnji odmor i ostala iskoristiti u planiranom opsegu, a od 1. srpnja 2019. nadalje koristila je bolovanje. Nakon što joj je predočen navod iz policijskog zapisnika da je došla do prednjeg dijela autobusa kako bi dobila vrećicu za povraćanje, tužiteljica je izjavila da joj nije bilo zlo, da ju je policija ispitala za vrijeme dok je bila u hitnoj službi te da ne zna zašto su to zap isali jer to ne odgovara istini.

8.2. Iz iskaza svjedoka IR, vozača autobusa proizlazi da je on 17. lipnja 2019. bio vozač autobusa FlixBus registarskih oznaka [registarska oznaka] te da se sjeća da je vozio u koloni i da je u jednom trenutku počeo s kočenjem, ali da se ne može sjetiti je li to kočenje bilo normalno ili naglo. Ne može se sjetiti gdje se tužiteljica nalazila u trenutku kočenja, odnosno je li stajala ili sjedila, te ne zna je li ga tužiteljica ili netko drugi od putnika tražio da stane u [adresa] ili na drugoj usputnoj postaji. Iz iskaza svjedoka IR dalje proizlazi da je autobus kojim je upravljao bio opremljen sigurnosnim pojasevima na sjedalima te da ne zna je li u tom autobusu postojao uređaj kojim putnici mogu kontaktirati posadu bez ustajanja sa sjedala, kao i da nema saznanja o tome da je tužiteljica došla do prednjeg dijela au tobusa po vrećicu za povraćanje. Svjedok je izjavio da nema običaj upozoravati putnike da ne ustaju sa sjedala i da se vežu te da je bio zaposlenik tvrtke Autoherc.

8.3. Iz iskaza svjedoka ER, suvozača, proizlazi da se sjeća predmetne nesreće od 17. lipnja 2019. jer je tada bio suvozač u FlixBusu te da se sjeća da se tužiteljica ustala dok je autobus još vozio i da je uslijed kočenja vozača pala na trbuh cijelim tijelom u autobusu. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je tužiteljica htjela izaći na stanici [adresa], iako po redovnom tijeku stvari autobus nije trebao niti stati na toj stanici, te da se autobus prije kočenja kretao brzinom od 10 do 20 km/h, a autobus je bio opremljen sigurnosnim pojasevima na sjedalima, ali da nije postojao uređaj kojim putnici mogu kontaktirati posadu bez ustajanja sa sjedala, te da su eventualno mogli glasnije govoriti. Iz iskaza svjedoka ER nadalje proizlazi da mu je tužiteljica na kolodvoru u Splitu, prije početka vožnje, rekla da želi izaći u [adresa], a on joj je rekao da to nije nikakav problem te da se ne sjeća je li joj rekao da ga podsjeti na to kada autobus bude blizu te stanice Iz istog iskaza nadalje proizlazi da svjedok smatra kako nije istina da je tužiteljica došla do prednjeg dijela autobusa po vrećicu za povraćanje, jer on to nije priopćio policiji niti mu je to poznato. Svjedok je izjavio da je praksa bila da autobus stane i na autobusnoj stanici ako ga netko od putnika to zamoli. Iz iskaza svjedoka ER nadalje proizlazi da kretanje putnika u autobusu za vrijeme vožnje nije dozvoljeno, ali da on upozorava putnike na to tek kad vidi da se netko od njih kreće po autobusu za vrijeme vožnje. Iz istog iskaza nadalje proizlazi da je u trenutku pada, koji je nastupio uslijed kočenja, do stanice na kojoj je tužiteljica trebala izaći preostalo još 50 do 100 metara te da, prema mišljenju svjedoka, nije bilo potrebe da se tužiteljica ranije ustaje, uz napomenu da je uobičajeno da se poneki putnici ranije ustanu prije nego što autobus stane, samo što neki padnu, a neki ostanu na nogama.

9.1. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja, visine imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud je proveo četiri vještačenja.

9.2. Vještak Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju navodi da je do štetnog događaja došlo dana 17. lipnja 2019. godine oko 19,45 sati u Podstrani, kada je tužiteljica stradala kao putnica padom prilikom kočenja, a prije pada je stajala u prolazu na prednjem dijelu autobusa. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Šimunovića nadalje proizlazi da je vozač autobusa poduzeo radnju intenzivnog kočenja kako bi izbjegao nalet na vozilo koje je ispred njega naglo zakočilo te da je pri intenzivnom kočenju autobus ostvario usporenje od oko b = 5,5 do 6,5 m/s², pri čemu sve osobe u autobusu, uslijed inercije, imaju tendenciju kretanja prema naprijed, u smjeru kretanja autobusa. Vještak je naveo da je autobus imao ugrađene sigurnosne pojaseve za putnike u dvije točke (pričvršćivanja), koji se vežu preko kukova te koji sprječavaju pomicanje donjeg dijela tijela putnika, kako putnik ne bi ispao iz sjedala.

9.3. Stranke i umješač nisu imali prigovora na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, a sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, budući je logičan, uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke.

9.4. Vještak Petar Škavić u svom kombiniranom prometno-tehničkom i sudskomedicinskom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica stradala kao putnica u autobusu kada je stojeći u prolazu na prednjem dijelu autobusa pala prilikom kočenja Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka proizlazi da su pregledom i tijekom liječenja kod tužiteljice utvrđene i postavljene sljedeće dijagnoze: rezna rana desne vjeđe/obrve, natučenje prsnog koša s prijelomom prednjeg okrajka jednog desnog rebra (6. ili 7.), natučenje s oteklinom desne podlaktice i 4. prsta desne šake te istegnuće mišićja vratne, prsne i slabinske kralješnice. Iz istog nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da su kasnijom radiološkom obradom tužiteljice utvrđene degenerativne promjene vratne kralješnice, koje predstavljaju otprije postojeće patološko stanje organizma te da je ozljeda vratne kralješnice tužiteljice nastala na podlozi od ranije patološki promijenjene vratne kralješnice. Vještak Škavić izričito zaključuje da objektivno medicinski utvrđene i opisane ozljede tužiteljice stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da bi u slučaju da je tužiteljica sjedila na svom sjedalu i bila vezana sigurnosnim pojasom u dvije točke bio izbjegnut mehanizam ozljeđivanja (destabilizacija tijela tužiteljice iz uspravnog položaja i njezin posljedični pad prema naprijed), a time i nastanak utvrđenih ozljeda tužiteljice.

9.5. Stranke i umješač nisu imali prigovora na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, a sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, budući je logičan, uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke.

9.6. Vještak Žarko Rašić u svom medicinskom nalazu i mišljenju zaključuje da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila prijelom VI. rebra desno, natučenje glave, gnječno razderanu ranu u području desne obrve i natučenje desne podlaktice. Iz nalaza i mišljenja vještaka Rašića nadalje proizlazi da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo, nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 6. studenog 2019. Vještak Rašić se izričito očitovao da je bolovanje tužiteljice u čitavoj duljini trajanja u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Glede fizičkih bolova, vještak je utvrdio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Glede straha, vještak je utvrdio tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Glede tuđe pomoći i njege, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 3 sata dnevno, zatim 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, što ukupno iznosi 60 sati. Također, vještak je utvrdio trajno smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice u iznosu od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i povremenim bolovima, a pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir ranija ozljeda i tegobe s vratnom kralješnicom prije predmetnog štetnog događaja te opisane degenerativne promjene na magnetnoj rezonanci.

9.7. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Rašića, dok je prigovore tuženika i umješača, a koji su se odnosili na dio nalaza i mišljenja vezano za procjenu smanjena životnih akktivnosti, uspješno otklonio na ročištu održanom 13. ožujka 2025. te nakon njega niti tuženik i umješač nisu imali prigovora na njegov nalaz i mišljenje. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje budući su logični, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima struke.

10.1. Dovodeći u vezu iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka IR i ER, koje je sud ocijenio kao iskrene, životne i uvjerljive, s činjenicama koje su utvrđene provedenim vještačenjima, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je tužiteljica 17. lipnja 2019. putovala kao putnica u autobusu registarskih oznaka [registarska oznaka] na relaciji Zagreb–Omiš. Autobus se kretao u koloni vozila kroz Podstranu brzinom od 10 do 20 km/h, a tužiteljica se u trenutku štetnog događaja nalazila u stojećem položaju u prolazu autobusa s obzirom na to da je uskoro trebala izaći iz autobusa, a sve u skladu s prethodnim dogovorom sa suvozačem istoga. Tada je vozač poduzeo radnju intenzivnog kočenja kako bi izbjegao nalet na vozilo koje je ispred njega naglo zakočilo, a uslijed inercije tijela tužiteljica je izgubila ravnotežu, pala prema naprijed i glavom udarila u prednji dio unutrašnjosti autobusa . Iz iskaza tužiteljice, kao i svjedoka ER sud je utvrdio da je tužiteljica navedenom svjedoku kao suvozaču najavila da želi izaći na postaji [adresa], a suvozač joj je rekao da to nije nikakav problem te je u trenutku pada tužiteljice, koji je nastupio uslijed kočenja, do stanice na kojoj je tužiteljica trebala izaći preostalo još 50 do 100 metara. Također, utvrđeno je da je navedeni autobus bio opremljen sigurnosnim pojasevima za putnike u dvije točke koji sprječavaju pomicanje donjeg dijela tijela putnika te nije postojao uređaj kojim bi putnici mogli kontaktirati posadu bez ustajanja sa sjedala.

10.2. Slijedom navedenog, u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice glede neimovinske štete, sud je prihvatio zaključak vještaka da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom VI. rebra desno, natučenje glave, gnječno razderanu ranu u području desne obrve i natučenje desne podlaktice. Također, utvrđeno je da do navedenih ozljeda ne bi došlo da je tužiteljica sjedila na svom sjedalu i bila vezana sigurnosnim pojasom.

11.1. Odredbom čl. 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti izbjeći niti otkloniti. Stavkom 2. istog članka propisano je prijevoznik, ako štetu nije prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom, dužan naknaditi štetu do iznosa predviđenim zakonom ili međunarodnim ugovorom. Slijedom navedenog, na temelju gore navedene odredbe prijevoznik odgovara po objektivnom kriteriju pa stoga tuženik kao prijevoznik odgovara za štetu tužiteljici koja je, kao putnik, uslijed naglog i neočekivanog kočenja autobusa, pala na način da ju je snaga inercije povukla do prednjeg dijela autobusa, pri čemu se tjelesno ozlijedila.

11.2. Ovdje valja reći da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da iz same vozne karte (list 51-53 spisa) proizlazi kako tuženik kao organizator prijevoza i prodavač karata odgovara putnicima za štetu nastalu u tijeku prijevoza koji organizira.

11.3. Osnovan je prigovor tuženika da i na strani tužiteljice postoji doprinos nastanku štetnog događaja. Naime, iz njezinog iskaza proizlazi kako se ona sa suvozačem autobusa prije puta dogovorila da se autobus zaustavi na stanici [adresa], a na to ga je podsjetila i kada je autobus stao u Splitu. S obzirom na to da sud nije povjeravao tužiteljici u dijelu iskaza gdje navodi da je sa suvozačem imala dogovor da ga prije stajanja na stanici [adresa] još jednom na to podsjeti, a to ne proizlazi niti iz iskaza preostalih saslušanih svjedoka, ovaj sud smatra da se tužiteljica nije trebala ustajati prije zaustavljanja autobusa na stanici [adresa], čime je i prema ocjeni ovog suda doprinijela nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 10%.

12.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je tužiteljica osoba srednje životne dobi (u trenutku štetnog događaja imala je 50 godina) i da će joj zbog trajnih posljedica u daljnjem tijeku života biti otežano obavljanje svakodnevnih poslova, ovaj sud smatra da tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura. Međutim, s obzirom na to da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja, navedeni iznos potrebno je umanjiti za 10%, koliko iznosi doprinos tužiteljice. Umanjenjem navedenog iznosa za 10% tužiteljici s osnova neimovinske štete pripada iznos od 2.000,00 eura

13.3. Ovdje valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su -IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

14.1. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 3 sata dnevno, zatim 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, što ukupno iznosi 60 sati. Tužiteljica nije u svom iskazu pred ovim sudom navodila da bi joj tuđu pomoć i njegu pružali stručni radnici, pa sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 240,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP -a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 4,00 eura za cijelo utuženo razdoblje. Umanjenjem navedenog iznosa za doprinos tužiteljice u iznosu od 10% proizlazi da tužiteljici s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripada iznos od 216,00 eura.

14.2. Tužiteljici je priznat i trošak izgubljene zarade za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. listopada 2019. Uzročno-posljedičnu vezu između predmetne nesreće i bolovanja tužiteljice sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Rašića, koji se izričito očitovao da je bolovanje tužiteljice u čitavoj duljini trajanja u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Radi utvrđivanja visine imovinske štete zbog izgubljene zarade sud je proveo financijsko vještačenje te je vještak Zrinko Ručević u svom financijskom nalazu i mišljenju naveo da razlika između plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene i primljenih naknada za bolovanje, u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. listopada 2019., ukupno iznosi 1.603,68 EUR, tj. po mjesecima: lipanj 2019. — 53,75 EUR (datum dospijeća 5. 7. 2019.), srpanj 2019. — 114,84 EUR (7. 8. 2019.), kolovoz 2019. — 380,59 EUR (6. 9. 2019.), rujan 2019. — 527,25 EUR (7. 10. 2019.) i listopad 2019. — 527,25 EUR (7. 11. 2019.). Stranke i umješač nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića te ga je sud prihvatio kao logičan i uvjerljiv. Međutim, s obzirom na to da je vještak Rašić naveo da je bolovanje tužiteljice u čitavoj duljini trajanja u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem , a da je isto prema dokumentaciji u spisu, kao i iskazu same tužiteljice otvoreno tek 1. srpnja 2019., dok je tužiteljica prije toga bila na godišnjem odmoru, tužiteljici je priznat trošak izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. listopada 2019., dok je odbijena u svom zahtjevu za isplatom izgubljene zarade za mjesec lipanj 2019. s obzirom na to da u tom mjesecu nije niti otvarala bolovanje.

14.3. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade od 1. srpnja 2019. do 31. listopada 2019. u iznosu od 1.549,93 eura. Umanjenjem navedenog iznosa za doprinos tužiteljice u iznosu od 10% proizlazi da tužiteljici s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade pripada iznos od 1.394,94 eura.

15. Slijedom navedenog, tužiteljici s osnova neimovinske štete, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te štete zbog izgubljene zarade pripada iznos od 3.610,94 eura, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom zatraženom iznosu od 1.396,14 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

16.1. Na gore dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljica ima pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. lipnja 2020.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje valja reći da je neosnovan prigovor tuženika u odnosu na tijek zateznih kamata s obzirom na to da je tužiteljica u odnosu na dosuđene iznose u ovoj presudi već u tužbi zatražila isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16.2. Zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak izgubljene zarade od 8. kolovoza 2019. do 18. lipnja 2020. nije osnovan s obzirom na to da zatezne kamate na iznos naknade štete za izgubljenu zaradu ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj ica zahtijevala naknadu štete za izgubljenu zaradu od tuženika, tj. zatezne kamate ne mogu početi teći prije podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 538/2022-2 od 25. travnja 2023.). Slijedom navedenog, zatezne kamate na trošak izgubljene zarade dosuđene sud od 19. lipnja 2020. do isplate, dok su u preostalom dijelu odbijene. Zato je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude.

17.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.2. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 23. lipnja 2026. uspjela u pogledu visine s 72,00%, dok je u pogledu osnove uspjela s 100%, pa je tužiteljica ukupno uspjela s 86.00%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 14,00%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 72,00% u korist tužiteljice.

18.3. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora koja je do podneska tužiteljice od 23. lipnja 2026. iznosila 5.684,77 eura, a nakon tog podneska 5.007,08 eura (isti tarifni razred kroz cijelu parnicu) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 29.1.2021., 26.5.2021., 15.3.2022. i 4.5.2022. u iznosu od po 100 bodova (x4) (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 14.3.2022. i 1.8.2024., u iznosu od po 50 bodova (x2) (Tbr. 8/3), trošak zastupanja na ročištima održanim 1.7.2021., 13.3.2025., 30.6.2025. i 2.7.2026. u iznosu od po 100 bodova(x4) (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1100 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.750,00 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,30 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 170,07 eura. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.023,37 eura te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužitelj ice u parnici od 72,00%, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 2.176,83 eura.

18.4. Kada se gore navedenom iznosu od 2.176,83 eura doda kao nužan trošak plaćenih vještačenja u iznosu od 398,16 eura, dobije se iznos od 2.574,99 eura.

19. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 2.574,99 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.

- umješaču po pun.