Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag
Poslovni broj P-2208/2023-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dr. BA, [adresa] i 3. tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Lari Denona, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Slavici Čupić, odvjetnici iz Splita, radi utvrđenja zastare prava nasljeđivanja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. srpnja 2026., u prisustvu 1. tužitelja i punomoćnice tužitelja te tuženika i punomoćnice tuženika, 4. rujna 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije nastupila zastara prava 1. tužitelja CA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 2. tužitelja PA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 3. tužitelja GA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao nasljednika zahtijevati ostavinu iza pok. MA (T), iz [adresa] 145.
2. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do dana isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima uvećanoj za tri posto, odnosno, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbija se prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja ad.2 PA i tužitelja ad.3. GA kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.021,73 Eura, u roku od 15 dana, dok se trošak zatražen preko dosuđenog odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i u daljnjem tijeku postupka navode kako Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl. br. O-2317/2018 od 28. 8.2019. godine su tužitelji, kao nasljednici iza pok. ZA upućeni u parnicu radi utvrđenja da li je ili nije nastupila zastara prava tužitelja kao nasljednika zahtijevati ostavinu iza pok. ZA. Prvostupanjsko rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-138/2020 od 15.9.2021.U ostavinskom postupku O-2317/2018 iza pok. ZA (T) utvrđeni su kao nasljednici njegovi pranećaci, stranke ovog postupka. Tijekom ostavinskog postupka su tuženici, nasljednici ČA i EA istaknuli prigovor zastare prava zahtijevati ostavinu ostalih nasljednika, ovdje tužitelja, tvrdeći da zastara prava zahtijevanja ostavine se ne odnosi na tuženike iz razloga, kako tvrde da su oni pošteni posjednici nekretnina koji su u suvlasništvu u suvlasničkom udjelu od 1/6 dijela upisane na pok. ZA. Odnosno tuženici navode da su se prednice tužitelja odrekle imovine u korist prednika tuženika. Naime, činjenica je da su se prednice tužitelja odrekle nasljedstva iza pok. djeda svih nasljednika FA u ostavinskom postupku O- 24/62, ali ta je izjava valjana samo u odnosu na ostavinsku masu koja je raspravljana i raspoređivana u tom postupku, te se ni u kom slučaju ne odnosi niti se može odnositi na nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nisu bile predmet ostavinskog postupka. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da su na nekretnina upisani, pored ostavitelja MA (Ante) Badurine u 1/6 dijela, i pok. FA u 1/6 dijela, pok. OA u 1/6 dijela, NA u 2/6 dijela i ČA u 1/6 dijela. TA je upisan kao sljednik pok. KA, kao i na dijelu iza pok. ĆA, slijedom rješenja o nasljeđivanju i ugovora, a ČA kao sljednik iza pok. ŽA u 1/6 dijela koja je pripadala njegovom predniku. Ističe se da se pred ovim sudom vodi spor u vezi nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po tužbi ČA protiv tužitelja. Iz posjedovnog lista PL 991 k. o. [katastarska općina], odnosno rješenja Ispostave za katastar nekretnina Novalja, Klasa: UP/I-932-07/15- 04/15 od 2.2.2015.godine slijedi da su na nekretninama koje su predmet ostavinskog postupka kao posjednici upisani SA, FA, ČA, OA, RA (kasnije udana ĆA) i TA. S obzirom da su promjenom u katastarskom operatu od 2.2.2015. godine nekretnine koje su nekretnine bile upisane u posjedovni list 991 i 992 s upisanim posjedicima upisani SA, FA, ČA, OA, RA (kasnije udana ĆA) i TA, ona nisu na dan donošenja prvostupanjskog rješenja posl. br. O-2317/2018 od 28.8.2019. godine bile upisane posjedovni list 62 na ime ČA. Takvo je stanje promijenjeno pred 6 godina, a nikad nije niti bilo ispravno i posljedica je očigledne pogreške jer nije nikada postojao osnov upisa ČA kao jedinog posjednika. Iz dokumentacije koja prileži ovosudnom spisu O-2317/2018 (O-1564/2016) slijedi da nije točan navod nasljednika ČA da je on isključivi i pošteni posjednik nekretnina koje su predmet raspoređivanja u ostavinskom postupku, jer ne može biti pošteni posjednik u odnosu na tužitelje, sunasljednike koji su mu svi bliski srodnici, odnosno svi tužitelji su unuci ostaviteljice i radi se o nekretninama koje su još od upisa u zemljišne knjige temeljem odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Rabu upisane u suvlasništvo prednika svih nasljednika, stranaka ovog postupka, te je i ČA vrlo dobro znao da se radi o nekretninama u suvlasništvu njega i njegovih bratića i sestrični te se ne može pozivati na dosjedanje suvlasničkog udjela s obzirom da bi tako što bilo nezakonito. Osim toga iz dokumentacije je vidljivo da nije točno niti to da je on bio u posjedu, jer posjedovni list i podaci iz posjedovnog lista govore sasvim drugačije. Pravo tužitelja se temelji na upisima u zemljišne knjige, nespornoj činjenici da su isti zakonski nasljednici ostavitelja, kao i upisi u posjedovni list, tj. činjenici da su i posjednici tužitelji, kao nasljednici ostavitelja. Pravo tuženika ČA, koje je u suprotnosti sa svom postojećom dokumentacijom temelji se na goloj tvrdnji da je on "pošten posjednik" nekretnina, te da je u odnosu na sve druge nasljednike ovdje tužitelje, osim njega, nastupila zastara prava nasljeđivanja. Tužitelji ističu da je sasvim neosnovan prigovor zastare prava te da nasljednik ČA pogrešno tumači čl. 144. Zakona o nasljeđivanju. ČA nije upisan u zemljišnim knjigama, niti za to ima ikakvog osnova, s obzirom da je osnov na koji se isti poziva suprotan odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelji ističu da pravo nasljednika zahtijevati ostavinu ne može zastrajeti dok je nasljednik drži, a u ovom slučaju, što je vidljivo iz vlasničkih listova i posjedovnog lista, svi su sunasljednici, tužitelji ujedno suvlasnici i suposjednici nekretnina. U odnosu na tuženika JA se ističe da isti nije niti suvlasnik nekretnina koje su predmet ostavinskog postupka O-2317/2018. Slijdom navednog, predlažu usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu i u daljem tijeku postupka navode kako u predmetnom sporu tužitelji trebaju dokazati da, u odnosu na njih, kao utvrđene nasljednike ostavitelja MA, nisu nastupili učinci zastare prava na potraživanje nasljedstva iza ostavitelja, a sukladno čl. 144 Zakona o nasljeđivanju, a prema držaocu stvari ostavine, konkretno tuženicima, odnosno da oni imaju pravo od tuženika, kao držaoca ostavinske imovine, zahtijevati svoj nasljednički udio. Da bi navedeno dokazali, tužitelji trebaju dokazati da rokovi propisani člankom 144 ZN nisu prošli ili da tuženici nisu držaoci predmeta ostavine. Tuženici još jednom navode, kako se na predmetni ostavinski postupak iza ostavitelja ZA, koji je preminuo **.**.1963. sukladno čl.253 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju po Zakonu koji je bio na snazi u času otvaranja nasljedstva, a kako se, prema čl.122 istog Zakona, a i svih Zakona o nasljeđivanju, smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, to se prava nasljednika u ovom postupku imaju prosuđivati po odredbama Zakona o nasljeđivanju (S.L.SFRJ 42/65, 44/65, ispr. 43/82 i 72/82 ; N.N.RH 47/78 i 53/91). Člankom 144 mjerodavnog ZN (čl. 138 važećeg ZN) je propisano da pravo nasljednika ostavitelja zastarijeva prema savjesnom posjedniku (držaocu ostavine) za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca ostavine, za zakonskog nasljednika najkasnije za deset godina od smrti ostavitelja, a za oporučnog nasljednika najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. Prema nesavjesnom držatelju (nesavjesnom posjedniku ostavine) ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina. U konkretnom slučaju, uz pretpostavku da su pravne prednice tužitelja zakonski nasljednici ostavine iza pok. MA, a pravni prednik tuženika savjesni posjednik te ostavine, pravo UA i ĆA zahtijevati ostavinu iza njihova strica MA, prema njihovu bratu ŽA je zastarjelo godinu dana nakon smrti MA, odnosno 23.01.1964. To jer su UA i ĆA znale za smrt svoga strica i znale su da ostavinu savjesno drži njihov brat ŽA, ali nisu poduzele niti jednu radnju i zahtijevale ostavinu iza MA. Uz pretpostavku da UA i ĆA nisu znale za smrt njihova strica MA, a da je ŽA držao ostavinu ostavitelja kao pošteni posjednik, njihovo pravo zahtijevati ostavinu iza pokojnoga strica je zastarjelo 23.01.1973. godine. Uz pretpostavku da UA i ĆA nisu znale da je njihov stric ZA preminuo i uz pretpostavku da je ŽA bio nesavjestan držalac ostavinske imovine pok. MA, odnosno da je znao da ostavina koju posjeduje nije samo njegova već da pripada i njegovim sestrama, njegovoj majci...njihovo pravo zahtijevati ostavinu iza pok. strica MA je palo u zastaru 23.01.1983. Stoga su svi rokovi zastare, neovisno o tome da li su majke tužitelja i sami tužitelji znali za smrt MA i ostavinu, prošli, pa ni pravne prednice tužitelja – njihove majke, a ni oni sami nemaju zakonsko pravo zahtijevati ostavinu iza pok. MA. U konkretnom slučaju je irelevantno da li su ŽA, a sada i tuženici savjesni ili nesavjesni držaoci ostavine MA, dovoljno je da isti dokažu da drže ostavinu MA, jer su zastarni rokovi prošli za njih 23.01.1983. kao savjesne i kao nesavjesne. Kao argument kojim potkrjepljuju tužbeni zahtjev , tužitelji se pozivaju na činjenicu da su na predmetnim nekretninama kao suvlasnici upisane stranke, ostavitelj, djed stranaka FA, baka stranaka OA ? Tko je upisan kao suvlasnik na predmetnim nekretninama je irelevantno za ishod ovog spora, pa ne shvaćamo čemu ta tvrdnja uopće služi ? Potpuno protivno tom isticanju tuženici tvrde da je navedeni upis pogrešan i nezakonit. To jer su predmetne nekretnine stečene po posebnom propisu
– Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Obrađivač i članovi njegove agrarne zajednice tim nekretninama nisu mogli slobodno raspolagati (zemljište dijeliti, prodati, naslijediti, otuđiti, dati u zakup, založiti...ni u cjelini, a ni djelomice) sve do 04.03.1966. a kada je istekao rok od 15 godina i u kojem vremenu su kontinuirano morali zemljište posjedovati, obrađivati i koristiti. U razdoblju od 15 godina, od dodjele predmetnog zemljišta djedu stranaka i članovima njegove obitelji, pa do 04.03.1966. zbog smrti pojedinih članova agrarne zajednice, udaje, preseljenja i trajnog nastanjenja izvan mjesta gdje se nekretnine nalaze, preostao je samo jedan član ranije agrarne zajednice – ŽA koji nije preminuo, preselio, trajno se nastanio izvan [adresa], prestao obrađivati dodijeljenu zemlju i svi dijelovi ranijih članova agrarne zajednice su, po sili Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prešli na njega. Tužitelji se u tužbi pozivaju i na posjedovni list br.991, K. O. [katastarska općina], te tvrde kako su nekretnine koje su predmet ostavinskog postupka upisane na stranke ovog postupka, ostavitelja, OA i ŠA, a što jednostavno nije točno. U P.L. 991, K. O. [katastarska općina] upisana je treća osoba (LA) i nekretnine koje nisu predmet ovog postupka. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama DGU, PUK Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja, od 12.12.2016. proizlazi da su predmetne nekretnine od upisa u katastarski operat – 1956. godine (za ranije razdoblje podaci ne postoje, jer su knjige spaljene za vrijeme II svjetskog rata), upisane kao isključivi posjed ŽA, [adresa]. Napominjemo kako je djed stranaka u pravnom prometu koristio ime FA i P. Od 2011. do 2015. godine predmetne nekretnine su upisane kao isključivi posjed tuženika Ad.1 ČA, Odorikov. 2015. godine, tužitelji su pokušali upisati posjed na navedenim nekretninama, ali bezuspješno. Tužitelji neće upisati posjed na navedenim nekretninama ni u buduće, sve do pravomoćnog okončanja parnica koje se u povodu tih nekretnina vode, pa je zaista upitno s kojim ciljem se tužitelji pozivaju na posjedovno stanje ? Upisano posjedovno stanje negira njihov tužbeni zahtjev !? Međutim, čak da su tužitelji uspjeli upisati svoj posjed na predmetnim nekretninama, a nisu, tužitelji namjerno previđaju stav Županijskog Suda u Zagrebu izražen u Rješenju posl.br. Gž-138/2020, od 15.09.2021. kojim je potvrđeno Rješenje prvostupanjskog Suda kojim se tužitelji upućuju u pokretanje predmetne parnice, a iz kojeg proizlazi – citiramo: „...da se tim Rješenjem (Rješenje o promjeni podataka u katastarskom operatu od 02.02.2015. na koje se tužitelji pozivaju u tužbi) ne predmnijeva držanje nekretnina koje su predmetom ostavine kroz razdoblje od 52 godine prije toga, odnosno od smrti ostavitelja (1963.) do donošenja Rješenja (2015.) „.Tuženici, a prije njih njihov otac ŽA su jedini, samostalni, zakoniti i pošteni posjednici nekretnina koje predstavljaju ostavinu pok. MA, odnosno cjelokupne imovine koja je obuhvaćala agrarnu zajednicu obrađivača FA (P) MA. Tuženici tvrde da od sredine pedesetih godina, odnosno od bolesti i nemoći njihova pokojnoga djeda i strica, nitko i nikada, osim njih i njihova pokojnoga oca ŽA, nije koristio, obrađivao, uređivao ili na bilo koji način posjedovao nekretnine koje su činile agrarnu zajednicu njihova djeda, a čiji dio je ostavinska imovina u ovom postupku. Nitko, osim ŽA, nikada za predmetne nekretnine nije platio porez, a nije ga ni mogao platiti, jer nije obrađivao predmetne nekretnine. To jer su jedino ŽA, a sada i tuženik Ad.1 bili zemljoradnici, predmetnu zemlju su obrađivali, napašnjacima napasali ovce, a to tuženik Ad.1 radi i danas. U spis se dostavljaju Rješenja Narodnog odbora Općine Rab, Uprave prihoda za razdoblje od 1959 /1960 godine iz kojega je vidljivo da je jedino ŽA plaćao porez na vino, porez na katastarski prihod za cijelo agrarno domaćinstvo (101.358 m2 zemljišta). Porez mu je bio nešto umanjen „za starce i maloljetne“ odnosno upravo za ostavitelja o kojem je brinuo do smrti i pokopao ga, za roditelje o kojima je također brinuo do smrti i pokopao ih, i za djecu, ovdje tuženike. ŽA je, kao zemljoradnik i stočar, plaćao porez na prihod od poljoprivrede sve do 1995. godine, a kada je taj porez ukinut. Tužitelji izjednačavaju pojam vlasničke tužbe (pozivaju se na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) i nasljedničke tužbe i očito ne razabiru da su u pitanju dva različita pravna zahtjeva. Pravni temelj nasljedničkog zahtjeva je nasljedno pravo, dok je pravni temelj vlasničkog zahtjeva pravo vlasništva. O nasljedničkoj tužbi i nasljedničkom zahtjevu se radi onda kada se tužitelj i tuženik spore o nasljednom pravu, odnosno tko je od njih naslijedio ostavitelja u pogledu određene stvari. Kod nasljedničke tužbe pasivno legitimirana osoba se protivi tužbenom zahtjevu svojatajući nasljedno pravo, a ne zbog nekog drugog razloga. Hoće li se neka tužba smatrati vlasničkom ili nasljedničkom ovisi prije svega o tuženiku, jer tuženik svojim prigovorima i osporavanjem tužbenog zahtjeva određuje odlučne činjenice koje su bitne u konkretnom postupku. Nekretnine koje su činile ostavinsku imovinu pok. MA su stečene Odlukom o priznanju prava vlasništva obrađivaču ŠA pok. T i članovima njegove obitelji od kojih je jedan bio i ZA. Nekretninama koje su stečene temeljem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji korisnici nisu mogli raspolagati ni na koji način prije proteka roka od 15 godina od pravomoćnosti Odluke o dodjeli, osim unutar agrarne zajednice i to prenašanjem udjela u toj imovini s jednog člana agrarne zajednice na drugoga ili diobom agrarne zajednice na dvije ili više do koje podjele je dolazilo izdvajanjem pojedinog člana agrarne zajednice iz zajednice. Da bi uopće došlo do prenašanja udjela ili diobe agrarne zajednice, stjecatelj je morao nastaviti obrađivati zemlju i onog člana agrarne zajednice koji je preminuo ili napustio agrarnu zajednicu zbog zaposlenja ili trajnog nastanjenja izvan mjesta gdje se nalaze dodijeljene nekretnine. Otac tuženika ŽA je jedini član agrarne zajednice koji je, po proteku roka od 15 godina bio živ, koji je po zanimanju bio zemljoradnik, koji je ostao u [adresa] gdje se dodijeljene nekretnine nalaze, koji je plaćao porez na prihod od poljoprivrede obrađujući svu zemlju dodijeljenu agrarnoj zajednici, odnosno onaj koji je zadovoljavao sve uvjete Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji potrebne za stjecanje prava vlasništva na dodijeljenoj zemlji. S obzirom na to da su UA i ĆA jasno dale do znanja da se one neće baviti poljoprivredom i uzgojem ovaca, da su napustile [adresa] i s udajom preselile u [adresa], odnosno Rijeku, s namjerom da tamo trajno i ostanu, što se i dogodilo, da su obje od brata zahtijevale i očekivale da uzdržava, brine i liječi roditelje i strica, ovdje ostavitelja, i o svom trošku ih pokopa, da su više puta usmeno, a i pismeno navele kako će bratu sve ostaviti uz uvjet „da njih i njihove obitelji lijepo dočeka i otpravi“ a što je konkretno značilo da im omogući ljetovanje u [adresa], osigura im prehranu, smještaj, pripremi i pošalje im ulje, janje, povrće i voće, a što je on i činio...ŽA je, pomnjom običnog čovjeka, opravdano mogao zaključiti da njegove sestre neće tražiti nasljedstvo i da on pošteno postupa ako dio tog nasljedstva prihvati kao jedini nasljednik MA. To je uistinu tako i bilo, jer ni UA, ni ĆA svome bratu ŽA nikada nisu tražile nasljedstvo iza MA, tražile dio njegove imovine ili na bilo koji način ŽA dale do znanja kako smatraju da im iza njegove smrti pripada pravo na nasljedstvo. Ni ČA, sin ŽA, ovdje tuženik Ad.1, a s obzirom na ponašanje njegovih tetaka za njihova života, a i njihove djece (ovdje tužitelja) i supružnika, u narednih 20 godina nakon smrti tetaka, pomnjom prosječna čovjeka nije mogao zaključiti da će njegovi rođaci tražiti nasljedstvo iza prastrica koje nasljedstvo nisu tražile njihove majke i očito ne poštujući njihovu volju.Tuženici, a i njihov pokojni otac ŽA nisu imali nikakav razlog za zaključiti da postupaju nepošteno, da raspolažu tuđim nasljedstvom, posebno jer je u katastarskim knjigama, koje knjige su smatrane mjerodavnim javnim knjigama, kao jedini posjednik od 1956. godine bio upisan ŽA, a nakon njega, od 2011. tuženik B.1. Prosječan čovjek ne može pretpostaviti da će se njegovi rođaci, gotovo 20 godina nakon smrti njegovih tetaka, i pune 53 godine nakon smrti MA „sjetiti“ neke imovine koju bi mogli dobro unovčiti i početi polagati pravo na nasljedstvo na toj imovini ? Tuženikov otac ŽA, a ni tuženici nisu mogli ni pretpostaviti postojanje bilo kakvih okolnosti koje isključuju njihovo isključivo pravo na nasljedstvo iza ĐA, jer su znali da je on bio jedan od članova agrarne zajednice koji je preminuo, a oni su jedini nastavili obrađivati i njegov dio zemlje, jer su o njemu brinuli, uzdržavali ga, liječili, odijevali i pokopali. U odnosu na tužitelja Ad.2 PA i tužitelja Ad.3 GA, tuženici ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije i nedostatka pravnog interesa za vođenje predmetnog spora. U ostavinskom postupku iza pok.ĐA (Ante) Badurina koji se vodio pred javnim bilježnikom Elizabeta Škunca, pod poslovnim brojem O-1561/16 (UPP/OS-104/2016, nasljednici IA, GA i PA, poučeni o svojim pravima, su se prihvatili svog nasljednog dijela koji im pripada iza pok. ĐA, pok.T i svoj nasljedni dio, u cijelosti, ustupili TA, ovdje tužitelju Ad.1. Postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za pružanje pravne zaštite pred Sudom od koje ovisi dopustivost suđenja. Činjenica da su tužitelji Ad.2 i Ad.3 svoj pripadajući nasljedni dio u predmetnom ostavinskom postupku ustupili TA, nedvojbeno upućuje na zaključak da oni nisu učinili vjerojatnim da će, ako njihov zahtjev bude usvojen, to za njih predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, a koju, bez odluke u ovom postupku, ne bi ostvarili. Pravni interes se pretpostavlja samo u slučaju kondemnatorne i konstitutivne zaštite, ali se ne pretpostavlja kod deklaratorne pravne zaštite (tužbi na utvrđenje), a što je konkretan slučaj. Stoga tuženici traže da naslovljeni Sud, odbaci tužbu tužitelja Ad.2 i Ad.3, a sukladno čl.187 st.2 ZPP-a kojom odredbom je propisano da tužitelj mora dokazati postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja postojanja ili nepostojanja nekog prava, a konkretno prava na nasljeđivanje iza pok. ĐA (Ante) Badurina. S obzirom su tužitelji Ad.2 i Ad.3 neopozivom nasljedničkom izjavom pripadajući im dio nasljedstva ustupili tužitelju Ad.1, čime su nedvojbeno pokazali nezainteresiranost za nasljedstvo i pravne koristi od tog nasljedstva, predlaže se, u odnosu na njih, tužbu odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa. Sukladno čl.40 st.3 ZPP-a tuženici također traže da Sud, najkasnije na pripremnom ročištu, provjeri točnost naznačene vrijednosti spora i odredi vrijednost spora u iznosu od najmanje 150.000,00 kn. To jer je naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,01 kn naznačena suviše nisko, imajući u vidu da se ostavinska imovina sastoji od nekretnina, mahom zemljišta, površine cca. 20.000,00 m2, pa i uz najmanju vrijednost od 7,50 kn/m2, ostavinska imovina vrijedi oko 150.000,00 kn. - AA (Ante) Badurina, pok. T (dalje ostavitelj) je rođen **.**.1885. u [adresa], a preminuo **.**.1963. u [adresa], Otok Pag. Ostavitelj, za života, nije sklopio brak, nije imao vlastite, ni posvojene djece i cijeli život je živio u obiteljskom domaćinstvu svoga brata FA (Mate) Badurina i njegove supruge OA, kćeri pok.G, rođene OA. Po zanimanju je bio zemljoradnik. Po prijedlogu tužitelja, 54 godine nakon ostaviteljeve smrti, iza ostavitelja je otvoren ostavinski postupak koji se vodio pred javnim bilježnikom Elizabeta Škunca, a po tome pred Općinskim Sudom u Zadru, Stalna služba u Pagu. U ostavinskom postupku ostavitelja kao živi nasljednici ostavitelja utvrđeni su : TA (ovdje tužitelj Ad.1), HA i IA, rođena HA, svi kao djeca pokojne UA, nećakinje ostavitelja. UA je rođena **.**.1928., u [adresa], a preminula je 11.02.1998. godine u [adresa]. Pokojna UA je napustila Lun 1948. godine, preselila se u obitelj HA, u [adresa], a kasnije, konkretno 09.04.1950. i sklopila brak s HA i ostala živjeti u [adresa] do smrti. Tužitelj Ad.1 je otvorio ostavinski postupak iza svoje majke Marije Pernjek 16 godina nakon njezine smrti, postupak se vodio i dovršio pred javnim bilježnikom Željko Krajina sa sjedištem u [adresa], sve pod brojem O-79/14 (UPP/OS-29/14-4) i u tom postupku je doneseno Rješenje od 13.svibnja 2014. kojim je kao nasljednik UA utvrđen tužitelj Ad.1, a HA i IA kao plodouživatelji na imovini ostaviteljice. Nećakinja ostavitelja UA je 23.01.1963. godine (dan smrti ostavitelja) bila živa, znala je da je njezin stric (ostavitelj) umro i narednih 35 godina nije poduzela niti jednu pravnu ili faktičnu radnju s ciljem da se utvrdi kao nasljednica ostaviteljeve imovine. Dapače, u navedenom razdoblju od 35 godina je dolazila u [adresa], u posjet majci OA, bratu ŽA, boravila u [adresa] tijekom ljeta, odlazila na grob ostavitelja....ali nikada nije postavila nikakav zahtjev prema ostavinskoj imovini ostavitelja. Osim navedenih, kao živi nasljednici ostavitelja utvrđeni su: PA ( tužitelj Ad.2) i GA (tužitelj Ad.3), a kao nasljednici ĆA, rođene ŽA, nećakinje ostavitelja. ĆA je rođena **.**.1930., a preminula **.**.2010., u [adresa]. Napustila je [adresa] po sklapanju braka sa DA **.**.1954. nakon čega je preselila u Rijeku, a po tome u [adresa] gdje je i preminula. Tužitelji Ad.2 i Ad.3, kao sinovi ĆA su otvorili ostavinski postupak iza svoje pokojne majke, radi rasporeda naknadno pronađene imovine 16 godina nakon njezine smrti, a taj ostavinski postupak se vodio i dovršio pred javnim bilježnikom Robertom Baletićem, sa sjedištem u [adresa], sve pod brojem O-132/2010 i u tom postupku su kao nasljednici ĆA utvrđeni tužitelji Ad.2 i Ad.3. Nećakinja ostavitelja ĆA je 23.01.1963. godine (dan smrti ostavitelja) bila živa, znala je da je njezin stric (ostavitelj) umro i narednih 37 godina nije poduzela niti jednu pravnu ili faktičnu radnju s ciljem da se utvrdi kao nasljednica ostaviteljeve imovine. Dapače, u navedenom razdoblju od 37 godina je dolazila u [adresa], u posjet majci OA, bratu ŽA, boravila u [adresa] tijekom ljeta, odlazila na grob ostavitelja....ali nikada nije postavila nikakav zahtjev prema ostavinskoj imovini ostavitelja. Kao živi nasljednici ostavitelja utvrđeni su tuženici, a koji su sinovi ŽA, pok.FA, nećaka ostavitelja, rođenog **.**.1922. u [adresa], a preminulog **.**.2004. u [adresa]. Iza smrti ŽA je doneseno Rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Elizabeti Škunca, kao povjereniku Općinskog Suda u Pagu, pod brojem O-126/10 ( UPP/OS- 126/2010), od 02.veljače 2011. kojim je kao njegov nasljednik utvrđen tuženik B.1, a kao plodouživatelji njegova braća VA i EA. VA, brat tuženika, je rođen **.**.1956. u [adresa], a preminuo **.**.2014. u Ogulinu, pa su jedini živi nasljednici ŽA, u ovom trenutku, tuženi. ŽA, TĐ i UA su djeca pok. FA (P) Badurina, pok. T i OA. Pok. FA (Mate) Badurina, pok. T je brat ostavitelja, rođen **.**.1889. godine u [adresa], a preminuo **.**.1962. godine u [adresa]. Po zanimanju je bio zemljoradnik, kao i ostavitelj, a ostavitelj je živio s FA (Mate) Badurina u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu. Poslije smrti FA (P ) Badurina doneseno je Rješenje o nasljeđivanju pred Kotarskim Sudom u Rabu, posl.br. O.24/62, od 16.11.1962. godine kojim su kao njegovi nasljednici utvrđeni supruga Č, sin ŽA i kćeri ĆA i UA. ĆA i UA su se odrekle nasljedstva iza svog pokojnoga oca, a supruga OA je svoj nasljedni dio ustupila sinu ŽA, ocu tuženih. Ostavinska imovina ostavitelja se sastoji od nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Čestica zemlje [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], je, u naravi, pašnjak, ukupne površine 3.056,00 m2, na čijem dijelu je položena kuća tlocrtne površine 69,00 m2 i dvorište površine 249,00 m2. Preostali dio te nekretnine je pašnjak i koristi se za ispašu ovaca. Tužitelji nemaju, niti su ikada imali ključ navedene kuće, kapije dvorišta, a oni i njihovi pravni prednici njihove majke UA i ĆA nikada nisu imale ovce, napasale te ovce na predmetnom pašnjaku, gradile ogradne zidove oko tog pašnjaka, niti su općenito, ni one, ni njihovi supružnici, a ni njihova djeca od 1948. godine do dana sačinjavanja ovog podneska posjedovale predmetnu nekretninu. Predmetnu kuću je gradio ŽA, temeljem dozvole Narodnog odbora Općine Novalja od 28.12.1953. Opisanu nekretninu koristio je FA (P) Badurina, pok T, kao zemljoradnik i stočar, dok je fizički mogao raditi kao stočar i zemljoradnik. Nekretninu je posjedovao i ostavitelj i s bratom FA, na navedenom pašnjaku napasao ovce i koristio kuću, a od sredine pedesetih godina, odnosno od nastupa starosti i bolesti ŠA i ostavitelja, nekretninu je koristio ŽA, kao zemljoradnik i stočar. Još za života ŽA nekretninu je koristio njegov sin ČA, ovdje tuženik Ad.1, a isključivo ČA i njegova obitelj opisane nekretnine koriste i na dan sačinjavanja ovog podneska. Tuženik Ad.2 EA je, prije 42 godine (1987. godine ) nastradao u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobio teške ozljede. Nakon niza operacija i rehabilitacija mogao se kretati uz štake, ali zbog svog zdravstvenog stanja unatrag 42 godine predmetne nekretnine ne obrađuje. Čestice zemlje [katastarska čestica], u naravi pašnjak u polju, čest.zemlj. 252/10, u naravi oranica polje, površine 245 m2, čest.zemlj. 254/1, u naravi oranica polje, površine 1371 m2, čest.zemlj. 254/6, u naravi oranica polje, površine 808 m2, čest.zemlj. 411, naziva oranica u Veli kunfini, čest.zemlj. 536, u naravi oranica u [adresa], čest.zemlj. 541/6, u naravi pašnjak draga, površine 391 m2, čest.zemlj. 541/7, u naravi pašnjak draga, površine 2871 m2, čest.zemlj. 543/4, u naravi pašnjak vrtlić, površine 181 m2, čest.zemlj. 544/14, u naravi dvor u [adresa], površine 20 m2, čest.zemlj. 546/4, u naravi vrt Jakišnica, površine 103 m2,čest.zemlj. 547/6, u naravi pašnjak Cimitulić, površine 3076 m2, čest.zemlj. 556/11, u naravi pašnjak Staro Trsje, površine 494 m2, čest.zemlj. 565/1, u naravi vinograd Kirilova njiva, površine 1347 m2, čest.zemlj. 565/2, u naravi pašnjak Kirilova njiva, površine 2920 m2, čest.zemlj. 575/8, u naravi pašnjak vrtlić, površine 1029 m2, čest.zemlj. 575/13, u naravi pašnjak vrtlić, površine 10411 m2, čest.zemlj. 576/9, u naravi oranica [adresa], površine 6150m2, čest.zemlj. 599/24, u naravi pašnjak Ličišće, površine 32594 m2, čest.zemlj. 599/44, u naravi pašnjak Krušvica, površine 21560 m2, čest.zemlj. 600/19, u naravi pašnjak zgor ceste, površine 781 m2, sve ZKU 1887, K. O. [katastarska općina], u naravi su najvećim dijelom pašnjaci koji služe za ispašu ovaca, a nekoliko parcela je zasađeno lozom, maslinama i povrćem. Navedene nekretnine, unatrag 60 godina, koristi tuženik Ad.1 za ispašu ovaca, ubiranje drva, sadnju povrća, maslina...a tužitelji, njihove majke i očevi nikada nisu bili stočari, u [adresa] nikada nisu držali ovce, bavili se maslinarstvom, zemljoradnjom i opisane nekretnine nikada nisu koristili niti su te nekretnine bile u njihovom posjedu.
- U odnosu na način stjecanja opisane imovine, navodimo kako je Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Rabu, br. 653/II, Reg. A:1416, od **.**.1948. ŠA (Mate) pok. T, djedu stranaka, kao zemljoradniku i obrađivaču priznato pravo vlasništva na nekretninama koje predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja u ovom postupku. Odlukom o dodjeli su razriješeni agrarni odnosi feudalnog karaktera, a nekretnine dodijeljene obrađivaču, ali i članovima njegove obitelji, koja se, u trenutku donošenja navedene odluke, sastojala od supruge obrađivača - OA, sina – ŽA, kćeri - RA, kćeri
- OA i brata - SA, pok.T, ovdje ostavitelja. Nekretnine su prenesene u vlasništvo obrađivača i članova njegove obitelji, besteretno, na jednake dijelove, odnosno svakom po 1/6 idealnog dijela, jer se agrarna zajednica obrađivača sastojala od 6 članova. Nekretnine su, u vrijeme donošenja Odluke o agrarnoj reformi i kolonizaciji, bile upisane u više različitih zemljišno-knjižnih uložaka, kako je to vidljivo u Odluci. Odluka je postala pravomoćna 03.ožujka 1951.godine, što je potvrdilo tadašnje Povjerenstvo poljoprivrede Grada Raba. Slijedom opisane Odluke pravni prednici stranaka su stekli predmetne nekretnine temeljem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, koji je donesen s ciljem ostvarivanja načela „da zemlja pripada onima koji je obrađuju“ ! Sukladno čl.2, a u vezi sa čl.23. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (dalje Zakon) dodijeljeno zemljište je prešlo u vlasništvo agrarnog domaćinstva kojem je dodijeljeno, a ne pojedinih osoba koje su bile članovi tog agrarnog domaćinstva. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji je propisivao i ograničenja kod stjecanja nekretnina, pa je tako čl.24 propisano da se zemljište koje je dodijeljeno po tom Zakonu, ne može dijeliti, prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti, dati u zakup, založiti, niti u cjelini, a ni djelomično, prije isteka 15 godina od dana donošenja Rješenja o dodjeli. Stoga članovi agrarnog domaćinstva obrađivača ŠA pok.T ( a to su ostavitelj, supruga i djeca obrađivača) predmetnim zemljištem nisu smjeli, ni mogli raspolagati prije 03.ožujka 1966.godine, odnosno nakon proteka roka od 15 godina od pravomoćnosti Rješenja o dodjeli. Sukladno čl.24b Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, iznimno od prethodno utvrđenog pravila, bilo je dozvoljeno otuđenje ili prijenos dijela dodijeljenog zemljišta od strane pojedinih članova domaćinstva kojima konkretni dio pripada, ali samo u korist drugih članova domaćinstva ili pak dioba dodijeljenog zemljišta u slučaju diobe jednog domaćinstva na dva ili više domaćinstava. Pravo na dodjelu zemlje i pravo zadržavanja vlasništva na toj zemlji su imali samo oni koji su tu zemlju obrađivali i to, kako je naprijed navedeno, u razdoblju od najmanje 15 godina. Slijedom citiranih odredbi Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji do 03.03.1966. godine predmetno zemljište je moglo biti preneseno isključivo i jedino s jednog člana agrarnog domaćinstva na drugoga člana. Do prijenosa je moglo doći zbog smrti člana agrarnog domaćinstva ili zbog činjenice da je član agrarnog domaćinstva prestao obrađivati zemlju dodijeljenu mu u agrar. U slučaju da se agrarno domaćinstvo podijelilo u dva ili više, zemljište je moglo biti podijeljeno između tih domaćinstava, ali za tu podjelu je bilo nužno da članovi novoformiranog agrarnog domaćinstva žive u mjestu gdje se zemlja nalazi i zemlju obrađuju. U konkretnom slučaju, UA, majka tužitelja Ad.1 je napustila [adresa] i agrarno domaćinstvo sredinom 1948. godine, odnosno prije donošenja Odluke o dodjeli predmetnih nekretnina od 08.11.1948. godine. Naravno, pok.FA, djed stranaka, s ciljem da dobije što više zemlje koju je obrađivao, je prijavio i svoju kći PĐ, kao člana agrarnog domaćinstva, mada ona to, prema odredbama citiranog zakona uopće nije mogla biti. U trenutku donošenja odluke ona nije živjela u [adresa], odnosno u mjestu gdje se dodijeljena zemlja nalazi. ĆA je napustila agrarno domaćinstvo 1954. godine, odnosno 5 godina nakon donošenja Odluke o dodjeli i njezina 1/6 dijela je, po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prešla na preostale članove agrarnog domaćinstva (njezine roditelje, strica i brata). Stoga majke tužitelja koje su napustile agrarno domaćinstvo, prilikom udaje trajno odselile iz [adresa] i napustile Pag, nisu ni postale suvlasnice navedenih nekretnina, jer su njihovi udjeli u agrarnom domaćinstvu, po sili Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prije isteka roka od 15 godina od dodjele, prešli na ostale članove agrarnog domaćinstva koji su nastavili obrađivati zemlju. Isto se dogodilo i s ostaviteljem koji je preminuo **.**.1963. odnosno prije nego je istekao rok od 15 godina, nakon kojega je mogao postati vlasnik 1/6 dijela predmetnog zemljišta. Nakon ostaviteljeve smrti, njegov suvlasnički dio u agrarnoj zajednici je prešao na preostale obrađivače, a konkretno OA i ŽA. Isto se dogodilo i s OA koja je preminula **.**.1965. odnosno opet prije isteka roka od 15 godina od dodjele predmetnih nekretnina, pa je njezin dio unutar agrarne zajednice od 1/6 prešao na njezina sina ŽA. Tek je ŽA koji je preminuo **.**.2004. godine mogao punopravno raspolagati s predmetnim zemljištem, isto otuđiti i prenijeti na svoje nasljednike koji nisu morali biti zemljoradnici ili na drugi način raspolagati tim zemljištem , ali ni on to nije učinio. To zato što je zemljište nastavio obrađivati sa svojim sinom ČA ovdje tuženikom tuženik Ad.1, koji od obrađivanja predmetnog zemljišta živi i danas. Da majke tužitelja nikada nisu obrađivale predmetne nekretnine i posjedovale ih na bilo koji način potvrđuju njihova pisma upućena ŽA, koja se s prijepisom dosta Iz pisma UA, pisanog u [adresa] 20.04. 1962. godine i pisma njezina supruga BĐ proizlazi da majka tužitelja Ad.1 ostavlja sve bratu ŽA, a traži od njega jedino: „kada ja dođem s djecom i mužem da me lijepo dočekate i otpravite“, a što se stvarno i događalo. UA je ljeti dolazila u kuću svog brata ŽA, ljetovala s djecom i mužem i uvijek bila „lijepo dočekana i otpravljena“. Iz pisma GĐ, oca tužitelja Ad.2 i Ad.3 proizlazi da isti moli oca tuženika Ad.1 da pođe u Rab, Odbor Poreske uprave i za ĆA ishodi potvrdu da u [adresa] nema nikakve imovine, da ne plaća nikakav porez, da ne posjeduje ništa od imanja... jer joj to treba za ostvarenje nekih drugih prava u [adresa] i [adresa].vljaju uz ovaj odgovor na tužbu. Sukladno svemu navedenome, tuženici predlažu predmetni tužbeni zahtjev, u odnosu na tužitelje Ad.2 i Ad.3 odbaciti, zbog nedostatka pravnog interesa, a u odnosu na tužitelja Ad.1 odbiti, uz nalog tužiteljima da naknade tuženicima troškove ovog spora.
3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije nastupila zastara prava tužitelja kao nasljednika zahtijevati ostavinu iza pok. MA (Lovre).
5. Među strankama nije sporno da su u ostavinskom postupku O-2317/2018 iza pok. ZA (Lovre) utvrđeni su kao nasljednici njegovi pranećaci, stranke ovog postupka, te da su tijekom ostavinskog postupka tuženici, nasljednici ČA i EA istaknuli prigovor zastare prava zahtijevati ostavinu ostalih nasljednika.
6. Između strankama je sporna pravovremenost zahtjeva tužitelja za ostvarivanjem prava na ostavinu.
7. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:
-da je ostavitelj ZA, sin T, rođen **.**.1885.godine, zemljoradnik, umro u [adresa] 23.01.1963. godine
-da su, u trenutku ostaviteljeve smrti bile žive prednice tužitelja UA i ĆA, nećakinje ostavitelja
-da su UA i ĆA bile obaviještene o smrti njihova strica MA,
-da UA, koja je umrla 1998. i ĆA, koja je umrla 2010. nisu zahtijevale nasljedstvo iza njihova strica MA, pok. T.
-da je ostavitelj ZA u suvlasničkom udjelu od 1/6 dijela upisan zk.ul
[katastarska općina]
-da su rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl. br. O- 2317/2018 od 28. 8.2019. godine tužitelji, kao nasljednici iza pok. ZA upućeni u parnicu radi utvrđenja da li je ili nije nastupila zastara prava tužitelja kao nasljednika zahtijevati ostavinu iza pok. ZA, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-138/2020 od 15.9.2021. godine.
- da iz Povijest promjena u katastru izdana od DGU, PUK Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Novalja, Klasa: 936-02/16-05/40, od 12.12.2016 proizlazi da su predmetne nekretnine od upisa u katastarski operat – 1956. godine (za ranije razdoblje podaci ne postoje, jer su knjige spaljene za vrijeme II svjetskog rata), upisane kao isključivi posjed ŽA, C, te od 2011. do 2015. godine predmetne nekretnine su upisane kao isključivi posjed tuženika Ad.1 ČA, M.
-da iz obavijest ŽA da za 1963.godinu duguje porez od poljoprivrede „za domaćinstvo“ (ostavitelj je bio član obiteljskog domaćinstva tuženikova oca ŽA) za površinu posjeda od 101.358 m2, kao i potvrda da je ŽA taj porez platio.
-da iz obavijest i potvrde o plaćenom porezu koje glase na ŽA koje je on i platio za razdoblje od 1963. godine, pa dalje do 1994. do kada se plaćao porez na tzv. „katastarski prihod“
-iz nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju od 2. veljače 2026. proizlazi da su pokazane nekretnine identificirane kao katastarske čestice zemlje: 252/10,254/1,254/6,411,536,541/6,541/7,543/4,544/14,546/4,547/6,556/11,565/1,56
5/2,575/8,575/13,576/9,599/44 i 600/19 k. o. [katastarska općina].
[katastarska općina]
- katastarska čestica zemlje: [katastarska čestica] ORANICA POLJE
245m2
254/1 ORANICA POLJE
1371m2 254/6 ORANICA POLJE 808m2 411 ORANICA U VELI KUNFINI 536 ORANICA U JAKIŠNICI 541/6 PAŠNJAK DRAGA 391m2 541/7 PAŠNJAK DRAGA 2871m2 543/4 PAŠNJAK VRTLIĆ 181m2 544/14 DVOR U STANIŠĆE 20m2 546/4 VRT JAKIŠNICA 103m2 547/6 PAŠNJAK CIMITULIĆ 3076m2 556/11 PAŠNJAK STARO TRSJE 494m2 565/1 VINOGRAD KIRILOVA NJIVA 1347m2 565/2 PAŠNJAK KIRILOVA NJIVA 2920m2 575/8 PAŠNJAK VRTLIĆ 1029m2 575/13 PAŠNJAK VRTLIĆ 10411m2 576/9 ORANICA JAKIŠNICA 6150m2 599/44 PAŠNJAK KRUŠVICA 21560m2 600/19 PAŠNJAK ZGOR CESTE 781m2
UKUPNO:
53758m2
upisane su u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], u kojem su kao vlasnici upisani:
1. Suvlasnički dio: 1/6
BADURINA ČĐ, LUN
2. Suvlasnički dio: 1/6
BADURINA Č ŽENA ČĐ, Z
4. Suvlasnički dio: 1/6
TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]
6. Suvlasnički dio: 1/6
BADURINA CĐ, LUN
7. Suvlasnički dio: 1/6
BADURINA ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 53291
NOVALJA
10. Suvlasnički dio: 1/6
TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]
Izrađene su SKICE SUDSKOG OČEVIDA na kojima su prikazane predmetne sporne nekretnine po pokazivanju tuženika u k. o. [katastarska općina], a to su:
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 1- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica Polje u površini 245 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica Polje u površini 1371 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica Polje u površini 808 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 2- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], dvor u [adresa] u površini 20 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], vrt Jakišnica u površini 103 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 3- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica u Veli Kunfini bez površine k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 4- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica u [adresa] bez površine k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 5- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Draga u površini 391m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Draga u površini 2871 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Vrtlić u površini 181 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 6- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Cimitulić u površini 3076 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 7- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Staro trsje u površini 494 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 8- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], vinograd Kirilova njiva u površini 1347 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Kirilova njiva u površini 2920 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 9- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Vrtlić u površini 1029 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom,
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Vrtlić u površini 10411m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 10- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], oranica [adresa] u površini 6150 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 11- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Krušvica u površini 21560 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
SKICA SUDSKOG OČEVIDA - 12- po pokazivanju tuženika je
katastarska čestica zemlje [katastarska čestica], pašnjak Zgor ceste u površini 781 m2 k. o. [katastarska općina], obojana žutom bojom.
Također na fotografijama vidljivo je kako su pojedine čestice ograđene suhozidima , te drvenim ogradama, te da na istim ima niskog raslinja.
8. Osim uvida u navedene isprave i dokumentaciju u ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.
9. Iz iskaza svjedokinje MĐ proizlazi kako se njena sestra se prije 46 godina udala za tuženika te se sjeća da su već tada nekretnine a koje su predmet nasljedstva odnosno koje čine ostavinsku masu iza pok. SA pok. T bile u posjedu ŽA. I prije nego se njena sestra udala u obitelj ŽA ona je iste posjećivala te se sjeća da je ŽA bio jedini posjednik istih. Nakon Odorikove smrti predmetne nekretnine je nastavio koristiti njegovi sin nazočni ČA te je iste koristio za ispašu stoke i iste je održavao na način da je sprječavao rušenje postojećeg suhozida. Pretpostavlja da je ŽA vlasništvo tih nekr. stekao nasljeđivanjem svojih roditelja i brata SA, a koje je on uzdržavao. Po njenim saznanjima tuženiku, a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina. Svjedokinja navodi da je osobno pozvala pok. SA pok. E i majku od tuženika, ZĐ koja je bila supruga pok. ŽA. Na upit sutkinje da li joj je poznat FA pok. T svjedokinja radi da se radi o ocu ŽA i SA te dodaje da je osim njih dvoje imao dvije kćeri međutim da one njoj nisu poznate i da ih nikada nije vidjela. Na upit da li joj je poznato kako je FA pok. T stekao vlasništvo predmetnih nekr. svjedokinja navodi da joj to nije poznato. Na upit punom. tuženika o kome se baba Č brinula svjedokinja navodi da se ista brinula o roditeljima ŽA kao i bratu SA. Na daljnji upit svjedokinja navodi da joj je po priči babe ZĐ poznato da je ista zajedno sa svojim suprugom te suprugovim roditeljima i bratom SA živjeli u staroj kući do 1953.g. kada je ŽA sagradio novu kuću u koju su se uselili on i supruga sa svojom djecom a koja je bila udaljena 50-60 m od stare kuće. Iako su se preselili u novu kuću nastavili su sa skrbi o Odorikovom roditeljima i bratu. Na daljnji upit svjedokinja navodi da je ŽA na predmetnim nekr. imao vrt, maslinik i vinograd te iste koristio i održavao do svoje smrti. Nakon njega predmetne nekr. koristi tuženik i to kao maslinik te na istima održava suhozid, kosi travu i slično. Na daljnji upit da li joj je poznato da bi itko drugi izuzev tuženika koristio predmetne nekretnine, svjedokinje odgovara da izuzev tuženika, a ranije njegova oca ŽA nije vidjela nikoga da bi koristio predmetne nekretnine. Na upit punom. tužitelja koliko je bila stara kada je upoznala obitelj ŽA svjedokinja navodi da je imala 25 godina. Na daljnji upit da li je ista upoznala pok. SA pok. T a uzimajući pri tome u obzir da je ista bila stara oko 9 godina u trenutku [adresa] smrti svjedokinja navodi da ga je upoznala odnosno da je isti znao svraćati u mjesto u kojem je ona odrastala te da se družio i s njenim djedom. Na daljnji upit da li je ista ikada vidjela dokum. koja se odnosi na predmetne nekr. kao npr. Posjedovni list ili rješenje o nasljeđivanju svjedokinja navodi da nije. Na daljnji upit svjedokinja navodi da joj je po priči ZĐ i ŽA poznato da su isti naslijedili nekr. u vlasništvu Odorikovih roditelja i brata SA te dodaje da je običaj da osobe koje uzdržavaju primatelje uzdržavanja odnosno koje uzdržavaju roditelje, stričeve i slično su ujedno i njihovi nasljednici. Naime, na Pagu nije bilo staračkih domova te su osobe umirale u svojim kućama.Na daljnji upit da li joj je poznato koliko nekretnina je naslijedio ŽA a kasnije tuženik svjedokinja navodi da joj to nije poznato ali da je ona zasigurno bila na 10-15 nekretnina. Te dodaje da je česti slučaj da se ljudi brinu o maslinama koje se nalaze na njihovim nekretninama.
10. Iz iskaza svjedoka EĐ proizlazi kako su mu poznate neke od predmetnih nekr. u k. o. [katastarska općina] te se sjeća da su iste 80-ih godina prošlog stoljeća bile u posjedu ŽA. F je osobno pomagao ŽA prilikom branja maslina i sadnje krumpira na istima je sam frezao i vinograd a to je bilo oko 1984.g. Nakon ŽA predmetne nekr. obrađuje tuženik. Njemu nije poznato da bi netko izuzev ŽA a kasnije ČA koristio predmetne nekretnine. Na upit da li su mu poznati roditelja ŽA te njegova braća i sestre svjedok navodi da mu je po priči u mjestu poznat SA međutim da istog nije upoznao. Nadalje isti navodi da se njegova sestra udala za tuženika. Na upit punom. tuženika svjedok navodi da je ŽA do svoje smrti živio u staroj kuću na [adresa] zajedno sa svojom suprugom i djecom. Na daljnji upit svjedok navodi da mu je po priči u mjestu poznato da su roditelja ŽA i njegov brat SA živjeli u staroj kući u [adresa] a koja je kasnije prodana. On je obitelji tuženika pomagao prilikom obrađivanja nekr. jer je bio prijatelj i kolega s VA, sinom ranije spomenutog ŽA koji je preminuo.Na upit punom. tužitelja svjedok navodi da nikada nije vidio nikakve isprave koje se odnose na predmetne nekretnine. Nadalje isti navodi da je on bio jedino na nekretninama koje su se obrađivale kao maslinik, vinograd te za sadnju povrtnih kultura no da se ne može izjasniti o kojim se površinama radi.
11. Iz iskaza tuženika ČA proizlazi da je pokojni SA je bio brat njegovom pok. djedu FA a isti je preminuo kada je još bio dijete odnosno kada je imao 10-11 godina. Djed FA i baka Č su osim njegovog oca imali i kćeri TĐ i Č koje su se udale i napustile kućanstvo. Njegov otac je ostao u obiteljskoj kući te je uzdržavao do smrti svoje roditelje FA i Č te strica SA. Nekretnine koje sada čine ostavinu pok. SA su obitelji SA dodijeljene agrarom a u koji agrar su bile uključene TĐ i Č budući su tada bile maloljetne. Nakon što su iste otišle iz domaćinstva one su se odrekle svojih suvlasničkih udjela na nekr. koje sada čine i ostavinu pok. SA u korist svoga brata ŽA. Budući je njegov otac uzdržao svoga strica SA, [adresa] stvarna volja je bila da njegov suvlasnički dio pripadne njegovom ocu a što je ujedno i običaj u [adresa] da član obitelji koji uzdrži ostale članove da mu pripadnu cjelokupno imanje. Predmetne nekretnine predstavljaju pašnjak, maslinik i vinograd koje je još za života obrađivao njegov djed FA a kasnije njegov otac ŽA, a nakon njega ja odnosno iste sada obrađuje on. Nakon očeve smrti on je sam stekao vlasništvo predmetnih nekretnina s time da su mu braća ustupili svoje suvlasničke udjele na istima. On se u kat. operatu upisao kao posjednik nekretnina za koje tužitelji tvrde da bi iste bile ostavina pok. SA budući je njegov otac u kat. operatu bio upisan kao posjednik istih za cijelo a upisao se kao nositelj domaćinstva i kao osoba koja je plaća porez na te nekretnine, a njegove sestre odrekle svojih udjela u njegovu korist a kako bi mogle primati dječji doplatak. Predmetne nekr. nikada nisu bile u posjedu tužitelja kao ni njihovih predaka. Na upit punom. tuženika isti navodi da pok. ZA nije bio oženjen niti je imao svojih potomaka, te da je isti u mjestu [adresa] živio zajedno sa svojim bratom FA i njegovom suprugom Č te sa nećakom ŽA. ŽA da je 1951. započeo s izgradnjom nove kuće a za potrebe svoje obitelji odnosno supruge i djece a koja nova kuća je udaljena 50-ak m od ranije spomenute stare kuće. Gradnja je trajala 10-ak godina i svo to vrijeme ŽA je brinuo o stricu MA. Na daljnji upit tuženik navodi da su njegova obojica braća EA i O preminuli obojica bez potomaka, da su isti bili bolesni te da je brigu o njima isključivo vodio on koji je ujedno i njihov nasljednik. Također navodi da su EA i O još za života njemu ustupili svoje suvlasničke udjele na nekr. stečenim nakon smrti njihovih predaka. Na daljnji upit da li su UA i ĆA bile upoznate sa smrću strica ZA tuženik navodi da jesu, da ih je pisanim putem obavijestio njegov otac ŽA i to odmah nakon smrti MA, a nakon čega su iste i dolazile u mjesto [adresa] u posjet svom bratu ŽA. Nadalje navodi da su iste u razdoblju od smrti ZA pa do smrti ŽA u [adresa] došle oko 10-ak puta, a i njegov otac sa svojom obitelji je išao u posjet sestrama i to jednoj u [adresa] a drugoj u [adresa] kod [adresa], da su ih u tom razdoblju posjetili oko 20-ak puta. Na daljnji upit da li su TĐ i Č osporavale njegovom ocu korištenje predmetnih nekretnina tuženik navodi da nisu već da su iste bile zadovoljne što brat održava obiteljsko imanje. Te da su uvijek govorile da su imanje ostavile svom bratu ŽA. Na upit punom. tužitelja u kakvim odnosima je isti sa tužiteljima a ranije sa prednicima tužitelja tuženik navodi da su bili u jako dobrim odnosima sve dok tužitelj TA nije počeo osporavati njegovo vlasništvo na nekretninama koje predstavljaju imanje obitelji ZA a pri tome mislim na kuću te okućnicu koju je izgradio njegov otac ŽA.Na daljnji upit tuženik navodi da su UA i ĆA usmeno ustupile svoje dijelove bratu ŽA, te da su se iste u ostavinskom postupku iza pok. djeda FA pisanim putem odrekle svoj nasljednog dijela u korist brata ŽA. Na daljnji upit tuženik navodi da je njegov otac dok je bio živ svojim sestrama znao davati ulje i sir kao znak pažnje isto kao što su one i njemu prilikom posjete znale donijeti kavu kao znak pažnje. Na daljnji upit tuženik navodi da njegov otac sigurno nije razgovarao s TA o podjeli nekr. koje predstavljaju imanje obitelji FA, a ako je razgovarao o podjeli onda je razgovarao sa sestrama Č i TĐ. Isti dalje navodi da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem oca i dosjelošću. Na daljnji upit isti navodi da nije vidio u rješenju o nasljeđivanju iza oca da bi otac bio vlasnik nekretnina za određene suvlasničke udjele. Na upit punom. tuženika isti navodi da su njegove tete preminule 1998. i 2010. , te da iste od Antonove smrti pa do svoje smrti nisu potraživale udio koji bi im navodno pripadao iza smrti pok. ZA.
12. Iz iskaza tužitelja TA proizlazi kako u odnosu na nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] a na kojima se ostavitelj SA pok. T vodi kao suvlasnik ističe da su pored ostavitelja suvlasnici svih tih nekretnina još pet osoba a svi su to stekli nasljeđivanjem njihovih predaka a oni agrarnom reformom. Pokojni SA pok. T nije bio oženjen niti je imao svojih potomaka a isti je živio do smrti u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom njegovog djeda pok. P, FĐ. Pokojni SA pok. T za života nije ni na koji način raspolagao svojim udjelima na nekr. u k. o. [katastarska općina]. Na upit punom. tužitelja je li njegova majka kao i njezina sestra nakon što su otišle iz Pag bile u kontaktu s ocem tuženika te da li su ikada razgovarali o predmetnim nekretninama tužitelj ad.1. navodi da je njegova obitelj nakon što je otišla s Paga svako ljeto dolazila u Pag-Jakišnica na ljetovanje a i on osobno od 16 godine pa sve do danas, svako ljeto boravi u [adresa]. Nadalje navodi da je njegova majka još dok je ona dolazila tražila od brata ŽA da se dogovore u pogledu predmetnih nekr. na kojima su upisani kao suvlasnici a koje su stekli agrarom međutim njezin brat je uvijek izbjegavao razgovor o tome, ne određeno odgovarao, navodio da trenutno nema novaca, da je bolest u obitelji i slično. Dalje navodi da i on nakon što je odrastao je tražio od ujaka i tuženika da se riješi pitanje u vezi zemlje međutim oni su i nadalje nastavili izbjegavati bilo kakve dogovore u vezi nekretnina, te da je tri puta pokušao razgovarati s istima. Na daljnji upit tužitelj navodi da nikada prilikom tih razgovora otac tuženika pa ni tuženik ne bi predmetne nekr. svojatali kao svoje isključivo vlasništvo. Na upit jesu li se njegova majka i teta odrekle nekretnina koje su stekle agrarnom reformom tužitelj navodi da se one nikada nisu odrekle svoga suvlasničkog dijela na tim nekretninama već da su nakon smrti svoga oca svoj nasljedni dio ustupile bratu ŽA kao zahvalu što je isti skrbio o ocu, s time da ističem da iste nikada nisu ustupile dio od svoga oca koji je on stekao agrarom već druge nekretnine stečene po drugim osnovama. Na daljnji upit zašto u ostavinsku masu pok. djeda nisu ušle i predmetne nekr. koje su stečene agrarom tužitelj navodi iz razloga što su se nasljednici pok. djeda trebali dogovoriti o podjeli a do kojeg dogovora nikada nije došlo. Na upit punom. tuženika tužitelj navodi da se njegova majka udala 50-ih godina prošlog stoljeća, a teta da se udala nekoliko godina iza majke. Na daljnji upit da li su njegova majka i teta dale svome bratu konkretan prijedlog oko podjele ili su samo tražile 1/6 na svakoj nekr. tužitelj navodi da su one pokušale razgovarati s bratom ali da je brat uvijek izbjegavao tu temu, te dodaje da je i on dva puta nakon smrti bake majku doveo kod ujaka međutim da ni tada nisu uspjeli ništa riješiti. Isti navodi da one ujaku nisu davale konkretan prijedlog niti im je on niti doveo u fazu da mu mogu dati prijedlog. Na daljnji upit isti navodi da njegova majka i teta nisu pokretale nikakve sudske postupke radi diobe predmetnih nekretnina, te da nije bila nikakva pisana komunikacija između majke i tete te ujaka ŽA u vezi podjele. Na daljnji upit jesu li njegova majka i teta još dok su njihovi roditelji bili živi razgovarala s njima u pogledu diobe odnosno izdvajanja svojih suvlasničkih udjela tužitelj navodi da mu to nije poznato jer dok su djed i baka bili živi on je bio jako mali. Na daljnji upit tužitelj navodi da se unutar njegove obitelji nikada nije razgovaralo o tome da bi pokojni ZA svoj suvlasnički udio ostavio ili darovao trećim osobama uključujući i svoga brata. Da isti nije raspolagao svojom imovinom proizlazi iz toga što na te okolnosti ne postoji nikakva pisana dokumentacija. Na daljnji upit od kuda je istom poznato da bi majka i teta svom bratu ustupile nekr. koje nisu predmet agrara tužitelj navodi da to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda a da mu je to poznato i po priči njegove majke i tete TĐ. Na daljnji upit kada je preminula njegova majka tužitelj navodi da se ne može sjetiti točno godine ali da je bilo prije Domovinskog rata. Na daljnji upit zašto je ostavinski postupak nakon njegove majke pokrenut 14 godina nakon njezine smrti tužitelj navodi da su isti pokrenuli nakon što su saznali da je tuženik pokrenuo postupak sređivanja z.k. stanja u odnosu na jednu nekretninu a u pogledu koje je i njegova majka bila suvlasnica za 1/6 dijela.Na daljnji upit kada je njegova majka prestala dolaziti u Jakišnicu/Lun tužitelj navodi da je prestala dolaziti odmah nakon smrti svoje majke. Nadalje navodi da njegov ujak nikada nije dolazio u posjet kod svoje sestre koja je živjela u [adresa] a potom u [adresa]. Na upit tuženika tko je dohranio odnosno uzdržavao djeda i baku te AA tužitelj navodi da ih je dohranio ujak ŽA i njegova žena. Na upit tko je predmetne nekr. ogradio suhozidima tužitelj navodi da je to bio ujak ŽA a kasnije i sam tuženik koji su i koristili te nekretnine te ubirali plodove od istih, te da ujak ŽA a kasnije tuženik mami i teti od plodova nisu dali ništa. Na daljnji upit da li je ŽA njegovoj obitelj i davao ulje, sir i slične proizvode te ih gostio ljeti tužitelj navodi da je to bilo samo dok su djed i baka bili živi a nakon njihove smrti da su se narušili obiteljski odnosi. Na daljnji upit jesu li njegova majka i teta od ŽA tražile da im dostavi potvrdu da u svojem vlasništvu nemaju nekr. a u svrhu ostvarivanja prava na dječji doplatak tužitelj odgovara da nema saznanja o tome. Na upit punom. tuženika da li je njegova obitelj kao i obitelj tete ikada koristili i obrađivali predmetne nekretnine tužitelj navodi da je on osobno radio na njima dok je bio dijete a i kada je odrastao na način da je zajedno s ŽA išao kupiti krumpire, kruške, da su bušili tlo za gušternu kao i da je pomagao supruzi ŽA. Te da je te radnje uvijek vršio tijekom ljeta i proljeća.
13. Analizirajući iskaze svjedoka i tuženika ovaj sud im u cijelosti poklanja vjeru nalazeći da su isti iskazivali istinito, uvjerljivo, a iskazi su u suglasju sa materijalnom dokumentacijom i ispravama u spisu. U odnosu na iskaz 1. tužitelja za istaći je kako sud isti ne smatra vjerodostojnim, budući tužitelj iskazuje o činjenicama o kojima nema neposredna saznanja, već su njegova saznanja iz priča svoje majke i ostalih prednika.
14. Prema čl. 144. st. 1. i 2. ZN-a pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina. Radi se dakle o zastari prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ako se ostvaruje u ostavinskom postupku, a izvan ostavinskog postupka u parnici o nasljeđivanju.
14. 1. Zastara prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja ima taj učinak što se po proteku citiranih rokova ne može više ostvarivati pravo na nasljedstvo sudskim putem. Ako je zastara nastupila prije pokretanja ili u toku ostavinskog postupka, ostavinski sud je dužan, na prigovor ostalih nasljednika, utvrditi činjenicu da je nastupila zastara. To ima za posljedicu da se nasljednik čije je pravo zastarjelo ne uzima u obzir kao da se odrekao nasljedstva i u ime svojeg potomstva (čl. 136. st. 2. ZN-a)
15. Ostavina u času smrti ostavitelja prelazi na nasljednike po sili zakona od kojeg trenutka nasljednici postaju vlasnici stvari i nosioci imovinskih prava, što su pripadala ostavitelju i imaju pravo njima raspolagati te isti ne trebaju čekati da njihovo svojstvo nasljednika i pravo nasljedstva bude utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, slijedom čega od tog trenutka počinje teći zastarni rok za zahtijevanje ostavine. Kako je pok. ZA preminuo 1963., razvidno je da je do pokretanja ostavinskog postupka u 2016., njegovim nasljednicima PĐ i OĐ, odnosno zakonskim nasljednicima iza PĐ i OĐ, nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu prema tuženiku kao zakonskom nasljedniku i posjedniku predmetnih nekretnina koje čine ostavinu, pri čemu činjenica samostalnog, poštenog i savjesnog posjedovanja u ovom postupku nije osporena, a niti je od odlučne važnosti za odluku u ovom postupku.
16. Zbog svoje funkcije, nasljednički zahtjev je upravljen na činjenje druge strane, upravljen je na ono što "posjednik" ostavine treba učiniti kako bi se nasljednikov faktični položaj uskladio sa pravnim.
17. Objekt nasljedničkog zahtjeva je ono od čega se sastoji pravni položaj nasljednika. Sadržaj nasljedničkog zahtjeva je činjenje (jer njime nasljednik zahtjeva od druge strane da ta učini ono što je potrebno da bi nasljednik došao u onaj položaj koji mu pravno pripada).
18. Činjenica da je nasljednički zahtjev zastario nema drugi učinak nego da nasljednik neće moći više protiv pasivno legitimirane osobe postići usklađivanje svog faktičnog položaja sa pravnim ako mu ona bude stavila prigovor zastare.
19. Temeljem čl. 73. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nasljednik trenutkom ostaviteljeve smrti postaje posjednik stvari koje nasljeđuje. Više nasljednika, bez obzira na to jesu li osobno stekli faktičnu vlast na stvari, postaju suposjednici u trenutku smrti svog prednika.
20. Svaki sunasljednik ima pravo postaviti svoj nasljednički zahtjev protiv onog sunasljednika koji, doduše, nije za sebe zauzeo cijeli položaj nasljednika, ali se u tom položaju tako ponaša kao da ima šira ovlaštenja nego što i zaista ima.
21. Prednici tužitelja, kao i samo tužitelji, kao sunasljednici, znali su za smrt pokojnog AA, za sastav ostavinske imovine te slijedom navedenog tuženik opravdano drži da oni nisu ovlašteni 53 godine nakon smrti ostavitelja zahtijevati od njega predaju ostavinske imovine. Naime, tijekom dokaznog postupka nije osporeno da bi ŽA, prednik tuženika plaćao porez za domaćinstvo, te porez na tzv. „katastarski prihod“ , nesmetano koristio predmetne nekretnine, te da ih danas koristi tuženik.
22. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja ad.2 i ad.3. ovaj sud je mišljenja kako je isti neosnovani i to iz razloga što je pok. ZA (SA) N zajednički prednik svih stranaka tj. njihov prastric, odnosno, brat pok. djeda stranaka FA. Kako pok. SA nije imao djece, stoga su njegovi nasljednici parnične stranke kao unuci pok. FA i OA
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) te odredbi čl. 154. st. 5. ZPP („Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a trošak priznat tuženiku sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 Eura 550 Eura (Tbr. 7.1), za pristup na ročište od 5.12.2023., 20.5.2024., 7.10.2024., 11.3.2025., 10.6.2025.,19.12.2025. 21.7.2026., svaki u iznosu od 200,00 Eura (Tbr. 9.2.), sastav podneska od 25.4.2024 u iznosu od 100,00 Eura i sastav podneska od 6.6.2025., u iznosu od 200,00 Eura(Tbr. 8. toč. 1.), uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 475,00 Eura, te trošak vještačenja u iznosu od 646,73 Eura, što sveukupno iznosi 3.021,73, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.
24. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.
Pag, 4. rujna 2026.
Sudac
Iva Peričić Pejar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćnici,
2. Tuženiku po punomoćnici.
