REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1141/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Saša Vladić, odvjetnik u [adresa], radi ukidanja rente, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 15. Srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mate Kačana, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Saše Vladića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je s danom 27. lipnja 2018., obveza plaćanja rente koju je tužitelj Croatia Osiguranje d.d. dužan isplaćivati tuženiku UZ na temelju presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1550/1996 od 6. ožujka 1997. godine, prestala.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. srpnja 2018. godine navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli, poslovni broj: P-1550/96 od 6. ožujka 1997. godine obvezan plaćati tuženiku, na ime rente, mjesečnu kunsku protuvrijednost iznosa od 1.333,00 DEM od 1. kolovoza 1995. godine. Vlada Republike Hrvatske da je dana 30. travnja 1993. donijela odluku o određivanu najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri upotrebi motornog vozila. Za motorna vozila koja ne uključuju autobuse i teretna vozila, svota osiguranja da iznosi 4000.000,000 HRD te se revalorizira sa indeksom promjene tečaja hrvatskog dinara prema njemačkoj marki, po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, od dana stupanja na snagu ove odluke do dana izvršenja obveze po osnovi ugovora oosiguranju autoodgovornosti. Tužitelj smatra kako je osigurana svota isrpljena te da su se nakon donošenja presude promijenile okolnosti i više da ne postoje zakonske pretpostavke za isplaćivanje rente s osnove izgubljene zarade. Slijedom navedenoga, predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je 27. lipnja 2018. prestala obveza isplate mjesečne rente koju je u obvezi plaćati tuženiku na temelju presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-1550/96-96 od 6. ožujka 1997.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da ne bi bilo točno kako su se okolnosti nakon donošenja presude poslovni broj: P-1550/1996 promijenile jer je tuženik i dalje stopostotni invalid. Među strankama da se vodio i postupak pred Općinskim sudom u Puli, poslovni broj P-1434/09, a u kojem postupku je utvrđeno kako osigurana svota nije iscrpljena. Radi navedenoga, tuženik ističe i prigovor presuđene stvari te predlaže odbaciti tužbu.

3. U tijeku postupka pročitana je presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 1550/96-26 od 6. ožujka 1997. i presuda Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž- 683/97-2 od 1. rujna 1997., pročitan je spis Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 1434/09, pročitana je Odluka vlade Republike Hrvatske od 30. travnja 1993, Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti koji su se primjenjivali na predmetnu policu, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva da se ukine obveza isplate rente tuženiku utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-1550/96-26 od 6. ožujka 1997. godine uslijed promijenjenih okolnosti, iscrpljenosti osigurane svote (limita pokrića).

6. Rješenjem od dana 7. studenog 2024. sud je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, navodeći da bi čitanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1434/09-60 od 26. veljače 2013. utvrdio da bi subjektivni i objektivni identitet spora te parnice bio identičan subjektivnom i objektivnom identitetu ove parnice, odnosno da je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev.

6.1. Povodom žalbe tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-101/2025-2 od 13. ožujka 2025. ukinuto je predmetno rješenje te izražen pravni stav prema kojem je, da bi se moglo govoriti o presuđenoj stvari, potrebno postojanje istovjetnosti tužbenog zahtjeva ne samo sadržajno, već i činjenično, a što u konkretnom slučaju nije, jer su se od donošenja presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1434/09-60 izmijenile činjenice.

7. Među strankama nije bilo sporno:

- da je tuženik nastradao u štetnom događaju, koji se dogodio 20. srpnja 1993.,

- da je štetnik bio osiguranik tužitelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011600397425 od 25. ožujka 1993.,

- da je policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011600397425 od 25. ožujka 1993. ugovorena svota po štetnom događaju od 50.000.000,00 HRD.

- da je početak osiguranja po predmetnoj polici 25. ožujka 1993. godine, a istek 25. ožujka 1994. godine,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 1550/96 od 6. ožujka 1997. tužitelju naloženo tuženiku plaćati rentu.

7.1. Među strankama je sporno je li izvršenim isplatama tužitelja iscrpljena osigurana svota.

8. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-1550/96-26 od 6. ožujka 1997. godine po tužbi ovdje tuženika kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika naloženo je tuženiku, ovdje tužitelju da tužitelju, ovdje tuženiku, na ime naknade štete iz štetnog događaja od 20. srpnja 1993. godine, isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 32.000,00 DEM sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 16.0000,00 DEM teče od 30. lipnja 1994. godine do isplate, a na iznos od 16.000,00 DEM od 30. lipnja 1995. godine do isplate, sve prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate te da mu plaća mjesečno kunsku protuvrijednost iznosa od 1.333,00 DEM počevši od 1. kolovoza 1995. godine pa nadalje prema srednjem tečaju DEM NBH na dan isplate s time što je sve zaostale obroke rente dužan isplatiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate, a dospijevajuće obroke dužan je plaćati do svakog 5.-og u mjesecu za tekući mjesec u roku od 15 dana. Istom presudom tužitelju, ovdje tuženiku, je dosuđen parnični trošak u iznosu od 14.811,00 kuna (list 66-69 spisa).

9. Odredbom čl. 196. Zakona o obveznim odnosima koji se primjenjuje na konkretni slučaj ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: stari ZOO) propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

9.1. Kako sud prilikom donošenja ranije presude kojom je dosuđena renta nije imao na umu okolnost koju sada ističe tužitelj – da je iscrpljena svota osiguranja iz police osiguranja, a do koje svote odgovara za štetu, tužitelj s obzirom na tu okolnost može osnovano tražiti ukidanje rente.

10. Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011600397425 od 25. ožujka 1993. godine osiguravatelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb, a osiguranika ŠZ, koji je, kako proizlazi iz presude Općinskog suda u Puli P-1550/96 prouzročio predmetnu štetu (list 136 priklopljenog spisa Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1434/09), ugovorena je svota po štetnom događaju od 50.000,00 HRD. Početak osiguranja po predmetnoj polici je 25. ožujka 1993. godine, a istek 25. ožujka 1994. godine.

11. Uvjetima osiguranja od automobilske odgovornosti koji se primjenjuju na predmetnu policu u čl. 1. st. 4. određeno je da ugovorena svota pokrića predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sva davanja po jednom osiguranom slučaju, a to je najniži iznos određen odlukom nadležnog organa vlasti u vrijeme sklapanja ugovora, ako se drukčije ne ugovori, bez obzira na broj oštećenika. Prema st. 5. istoga članka, ako je u trenutku nastanka osiguranog slučaja propisana svota pokrića od strane nadležnog organa vlasti veća od ugovorene svote, smatra se da je osiguranje ugovoreno na tu svotu. Svota pokrića, utvrđena odlukom o visini svote pokrića od strane nadležnog organa vlasti, revalorizira se na temelju indeksa rasta cijena na malo. Navedeni se indeks primjenjuje za razdoblje od datuma početka važenja police do konačne isplate štete (list 79 spisa i list 8 priklopljenog spisa općinskog suda u Puli, poslovni broj: P-1434/09).

12. U trenutku sklapanja predmetne police osiguranja na snazi je bila Odluka Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Odluke o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila ("Narodne novine" broj 45/92), a kojom je bilo propisano da najniža svota za ostala motorna vozila iznosi 50.000,00 HRD.

12.1. Tijekom važenja predmetne police osiguranja Odlukom Vlade Republike Hrvatske o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila ("Narodne novine" broj 38/93) propisano je da najniža svota za ostala motorna vozila iznosi 400.000,00 HRD uz napomenu da se revalorizira indeksom promjene tečaja hrvatskog dinara prema njemačkoj marki po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske od dana stupanja na snagu Odluke do dana izvršenja obveze po osnovi ugovora o osiguranju autoodgovornosti. Odluka je stupila na snagu 1. svibnja 1993.

13. Radi utvrđivanja iscrpljenosti svote osiguranja izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću.

13.1. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako se predmetni štetni događaj zbio 20. srpnja 1993., a obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti da ugovoreno policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011600397425 od 25. ožujka 1993., s osiguranom svotom po jednom štetnom događaju od 50.000.000.- HRD (ta osigurana svota odgovara najnižoj propisanoj svoti na koju se moralo ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila za ostala motorna vozila (koja nisu autobusi ili teretna vozila), a prema propisu važećem na dan sklapanja predmetne police osiguranja). S obzirom na datum zaključenja predmetne police osiguranja (25. ožujka 1993.), svota pokrića (osigurana svota) da se revalorizira primjenom indeksa rasta cijena na malo, od datuma početka važenja police do konačne isplate štete. U vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja najniža svota na koju se moralo ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila da je iznosila za ostala motorna vozila (koja nisu autobusi ili teretna vozila) 400.000.000 HRD, pri čemu se ta svota revalorizira indeksom promjene tečaja hrvatskoga dinara prema njemačkoj marki, po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, od dana stupanja na snagu ove odluke do dana izvršenja obveze po osnovi ugovora o osiguranju autoodgovornosti. 2

13.2. S obzirom na postavljene zadatke te imajući u vidu kako se radi o različitim osiguranim svotama i različitim metodama revalorizacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje dao u nekoliko inačica i to:

13.3. Ako sud utvrdi da se pri izračunu iscrpljenosti osigurane svote treba poći od ugovorene osigurane svote s predmetne police osiguranja (50.000.000. HRD / 50.000,00 kn), te da se treba primijeniti revalorizacija preostale osigurane svote korištenjem indeksa rasta (promjene) cijena na malo i to od datuma početka važenja police osiguranja (25. ožujka 1993.), tada je osigurana svota u cijelosti iscrpljena 14. listopada 1997., isplatom iznosa od ukupno 241.116,27 kn (ukupne isplate do tada 388.116,27 kn). U ovoj inačici izračuna osigurana svota iscrpljena je i u slučaju da se isplate obavljene HZZO-u uzimaju u obzir, kao i u slučaju da se te isplate ne uzimaju u obzir.

13.4. Ako sud utvrdi da se pri izračunu iscrpljenosti osigurane svote treba poći od osigurane svote kako je ista propisana Odlukom 1993. (400.000.000. HRD / 400.000,00 kn), te da se treba primijeniti revalorizacija preostale osigurane svote korištenjem indeksa promjene tečaja domicilne valute (HRD a zatim kune) prema njemačkoj marki (od 1. siječnja 2002. prema euru), tada je osigurana svota u cijelosti iscrpljena i to kako slijedi: 5. listopada 2009., isplatom iznosa od ukupno 4.953,19 kn (ukupne isplate do tada 1.228.116,19 kn), ako se isplate HZZO-u uzimaju u obzir ili 8. kolovoza 2011., isplatom iznosa od ukupno 5.079,04 kn (ukupne isplate do tada 1.223.464,10 kn), ako se isplate HZZO-u ne uzimaju u obzir.

13.5. Ako sud utvrdi da se pri izračunu iscrpljenosti osigurane svote treba poći od osigurane svote kako je ista propisana Odlukom 1993. (400.000.000. HRD / 400.000,00 kn), te da se treba primijeniti revalorizacija preostale osigurane svote korištenjem indeksa rasta (promjene) cijena na malo i to od datuma početka važenja police osiguranja (25. ožujka 1993.), tada osigurana svota nije iscrpljena, odnosno ista s danom 5. veljače 2026. (posljednja evidentirana isplata) iznosi 2.418.396,85 kn (320.976,42 eura). U ovoj inačici izračuna osigurana svota iscrpljena nije ni u slučaju da se isplate obavljene HZZO-u uzimaju u obzir, kao ni u slučaju da se te isplate ne uzimaju u obzir.

14. Na izneseni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi pa ga je stoga sud prihvatio u cijelosti, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

15. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju, valja primijeniti ono što je ugovoreno između tužitelja kao osiguravatelja i osiguranika, štetnika iz predmetnog štetnog događaja jer se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru police osiguranja i osiguravateljevih pravila osiguranja kao sastavnog dijela ugovora. Jedno od svojstava ugovora o osiguranju je to što je to ugovor po pristupu (adhezioni ugovor) s time da osiguratelj, kao jedna ugovorna strana koja se profesionalno bavi ovakvom djelatnošću, sam jednostrano donosi opće uvjete osiguranja, pravila osiguranja kojima druga strana pristupa prilikom sklapanja ugovora.

16. To konkretno znači da je prilikom određivanja visine svote osiguranja i načina njene revalorizacije valjalo uzeti svotu osiguranja propisanu Odlukom Vlade ("Narodne novine" broj: 38/93) koja je bila na snazi u trenutku nastanka osiguranog slučaja, te istu revalorizirati na temelju indeksa rasta cijena na malo jer je tako određeno čl. 1. st. 5. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja police osiguranja.

17. Primjenom metode obračuna osigurane svote od 400.000,00 HRD / 400.000,00 kuna revalorizacijom na temelju indeksa rasta cijena na malo utvrđeno je da osigurana svota nije iscrpljena, neovisno o tome uzmu li se u obzir isplate HZZO-u ili se one izostave, pa nema mjesta ukidanju rente te je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

18. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

19. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 15. siječnja 2020., 2. listopada 2024. i 15. srpnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sastava obrazloženog podnesak od 13. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno daje iznos od 5.000,00 eura. Navedeni iznos potrebno je uvećati za zatraženi PDV, čime se dolazi do iznosa od ukupno 6.250,00 eura.

20. S druge strane, tužitelju, kao osnovan, valja priznati trošak sastava žalbe na rješenje suda od 7. studenog 2024. te mu za tu radnju obistiniti iznos od 500,00 eura (Tbr. 10/4 Tarife), uvećan za PDV, dakle 625,00 eura.

21. Kada se izvrši obračun onog što je tužitelj, na ime troškova postupka, dužan naknaditi tuženiku i onog što je tuženik, na ime troškova postupka, dužan naknaditi tužitelju, dolazi se do iznosa od 5.625,00 eura.

22. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke.

Split, 4. rujna 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.