REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-3216/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anki Jakovljević Grizelj, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 31. kolovoza 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, dana 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3208572720/07, kreditna partija 7103539009 od 9. ožujka 2007., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, pod br. OU-462/2007, dana 12. ožujka 2007. koji glasi:

''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora''.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužiteljici JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 185,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2007. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 186,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 185,81 EUR za razdoblje od 15. ožujka 2007. do 16. ožujka 2007., kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 9.3.2007. sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u protuvrijednosti iznosa od 19.723,95 CHF, te da je odredbom čl. 2. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 15.3.2007. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.399,98 HRK/185,81 EUR. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, te isplatu iznosa od 185,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 2. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 9.3.2007. (list 6-12 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 13-17 spisa), promet po kreditu (list 18-24 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. od 2.4.2026. o naplati ulazne naknade (list 25 spisa), Odluku o Tarifi naknada za usluge od 2007. (list 42- 50 spisa) i Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. (list 62-66 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 9.3.2007. kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 19.723,95 CHF, da je tužiteljici dana 15.3.2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.399,98 HRK/ 185,81 EUR, te da visina zahtjeva nije sporna.

6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 2. ugovora o kreditu o naplati naknade za usluge kreditora ništetna.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Fabia, da je vozilo i kupila, a kredit u međuvremenu otplatila. Vozilo je koristila isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt ili sl. Ugovor o kreditu je pročitala, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da se radilo o tipskom ugovoru, te ona u svakom slučaju nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora. Točno je da joj je prilikom isplate kredita naplaćena predmetna ulazna naknada, a nitko joj niti nije objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne naknade.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedeno potvrđuje i Direktiva Vijeća EU 87/102 koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i koja je propisivala da bi potrošač trebao dobiti odgovarajuće informacije o uvjetima i cijeni kredita, a koje bi trebale uključivati i naknade za kredit.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove zbog obrade kreditnog zahtjeva, kao i na što se točno ti troškovi odnose.

14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika i tužiteljica nije bila upoznata sa detaljima o plaćanju naknade vezane za dobivanje kredita. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2. ugovora o kreditu o plaćanju naknade za usluge kreditora, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 185,81 EUR/1.399,98 HRK sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Na dosuđeni iznos od 185,81 EUR tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od 16.3.2007. pa do isplate, budući je naknada naplaćena tužiteljici dana 15.3.2007., pa je od slijedećeg dana tuženik bio nepošteni stjecatelj. Stoga je tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate za razdoblje od 15.3.2007. do 16.3.2007. (za 1 dan) odbijena.

18. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

19. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (185,81 EUR) i važećoj OT. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 14.8.2026. i pristupa na ročište od 31.8.2026. od po 50,00 EUR, ili ukupno 150,00 EUR. Tužiteljici je priznata i sudska pristojba na tužbu od 6,64 EUR i na presudu od 30,00 EUR, ili ukupno 186,64 EUR.

U Zagrebu, 4. rujna 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika