Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

OVR-2908/2026-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Maje Brnjevarac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv prvoovršenika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugoovršenika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, 4. rujna 2026.

z a k l j u č i o  j e

I. Upućuju se prvoovršenik ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugoovršenik ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da protiv ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, pokrenu parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe pokrenute kod Financijske agencije na temelju zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine od dana 11. kolovoza 2026. godine, temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Osijeku Posl. broj XIX-P-2148/99-4 od 27. siječnja 2000., nedopuštenom.

II. Ovršenici su dužni navedenu parnicu pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka i u istom roku izvijestiti ovršni sud.

Obrazloženje

1. Ovršenici su ovome sudu 18. kolovoza 2026., sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), podnijeli prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodom prijenosa s novčanih sredstava ovršenika, o čemu je sud riješio posebnim rješenjem.

2. U svom prijedlogu ovršenici su naveli kako je ovrhovoditelj 11. kolovoza 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Osijeku Posl. broj XIX-P-2148/99-4 od 27. siječnja 2000. Prema podacima ovrhovoditelja, tražbina iznosi ukupno 42.111,34 EUR, i to 7.173,90 EUR glavnice, 34.084,48 EUR obračunatih zateznih kamata i 852,96 EUR troškova. Razlozi zbog kojih su podnijeli prijedlog sudu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom su zastara prava na prisilno ostvarenje tražbine, kao i poseban prigovor zastare zateznih kamata te prigovor neusklađenosti i nedokazanosti visine tražbine.

U odnosu na prigovor zastare prava na prisilno ostvarenje tražbine, ovršenici predlažu sudu da utvrdi u kojoj su mjeri nastupili učinci zastare predmetne tražbine, s obzirom na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.), prema kojem tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina.

Nadalje, ovršenici su osporili visinu tražbine koja se pokušava naplatiti budući da ovrhovoditelj u svom zahtjevu navodi iznos od 42.111,34 EUR, i to 7.173,90 EUR glavnice, 34.084,48 EUR obračunatih zateznih kamata i 852,96 EUR troškova, dok iz obavijesti Fine proizlazi da je ukupni iznos duga iz osnove 30.514,59 EUR, te da nije jasno na temelju čega je nastala razlika od 11.596,75 EUR. S obzirom na navedeno, predložili su sudu da pozove ovrhovoditelja na obrazloženje iznosa.

U odnosu na poseban prigovor zastare zateznih kamata ovršenici su naveli kako osporavaju naplatu zateznih kamata u iznosu od 34.084,48 EUR, koje čine najveći dio ovrhovoditeljevog potraživanja. U prilog tvrdnji kako je nastupila zastara potraživanja zateznih kamata, ovršenici dostavljaju u spis pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-15 od 21. studenog 2019.(list 30 spisa) iz kojeg proizlazi kako potraživanja zateznih kamata koja su utvrđena s glavnicom pravomoćnom sudskom odlukom, a dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u trogodišnjem zastarnom roku, računajući od ovršnosti ovršne isprave.

Slijedom svega navedenog, ovršenici su predložili sudu da proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu, nedopuštenim, odnosno podredno, da, proglasi nedopuštenim ovrhu u onom dijelu u kojem je nastupila zastara potraživanja.

3. Uz prijedlog ovršenici su dostavili i obavijest Financijske agencije o zaprimljenoj osnovi za plaćanje (list 6-7 spisa), zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom ovrhovoditelja (listovi 8-21 spisa), specifikacija izvršena osnove za plaćanje Financijske agencije (list 22 spisa), obavijest Hrvatske poštanske banke d.d. (list 23 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad za I-ovršenika (list 24-25 spisa), obračun plaće za II-ovršenicu (list 26-27 spisa), obračun isplaćene plaće za II- ovršenicu (list 28-29 spisa).

4. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, te se isti očitovao na način da se protivi odgodi ovrhe i osporava prijedlog ovršenika u cijelosti. U očitovanju je naveo kako ovršenici svoju tvrdnju o zastari prava na prisilno ostvarenje predmetne tražbine temelje isključivo na činjenici proteka vremena od donošenja ovršne isprave, pri čemu potpuno zanemaruju odlučnu okolnost da se zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine. Ovrhovoditelj je istaknuo da je predmetnu tražbinu i prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu ostvarivao u ovršnom postupku na temelju iste ovršne isprave. Okolnost da je ovrhovoditelj odustao od ranije pokrenutog ovršnog postupka, nakon čega je taj postupak obustavljen, sama po sebi ne znači da je nastupila zastara niti da su učinci prethodno poduzetih radnji radi ostvarenja tražbine prestali postojati. Ovrhovoditelj je naveo kako ovršenici ne mogu uspješno zasnivati svoj prijedlog isključivo na vremenskom razmaku između donošenja presude i podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, a pritom zanemariti radnje koje su u međuvremenu poduzimane radi ostvarenja iste tražbine i njihov učinak na tijek zastare.

Nadalje, neosnovanim smatra i osporavanje visine tražbine. Predmetna izravna naplata pokrenuta je na temelju pravomoćne i ovršne presude, a ovršenici u ovom postupku ne mogu paušalnim i neodređenim navodima dovoditi u pitanje sadržaj i opseg obveze utvrđene ovršnom ispravom. Sama činjenica da ovršenik navodi kako postoji razlika između pojedinih iznosa iskazanih u dokumentaciji Financijske agencije i iznosa obuhvaćenog zahtjevom za izravnu naplatu ne znači da je tražbina nepostojeća, pogrešno obračunata ili nedokazana. U prilog tim tvrdnjama, ovrhovoditelj je dostavio pregled uplata po kreditu i knjigovodstvenu karticu (list 36-48 spisa), iz kojih je vidljiv tijek evidentiranja predmetnog potraživanja, izvršenih uplata i promjena salda. Naveo je kako iz dokumentacije proizlazi da se stanje duga tijekom vremena mijenjalo uslijed pojedinih knjiženja, zbog čega se visina tražbine ne može pravilno ocjenjivati pukom usporedbom pojedinačnih iznosa iskazanih na različite datume. Stoga različiti iznosi na koje se ovršenik poziva sami po sebi ne dokazuju da je tražbina pogrešno obračunata, osobito jer ovršenik nije naveo koju konkretnu uplatu ili knjiženje osporava niti koji dio tražbine smatra neosnovanim.

Ovrhovoditelj je osporio i navod o nedokazanosti zateznih kamata. Tražbina kamata proizlazi iz ovršne isprave i zakonske posljedice zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, a njezin obračun predstavlja matematičku posljedicu glavnice, primjenjive stope i razdoblja za koje je dužnik bio u zakašnjenju. Samo općenito pozivanje ovršenika na potrebu specifikacije svake pojedine kamate ne predstavlja dokaz da je obračun kamata pogrešan niti može biti osnova za proglašenje cijele pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

5. Podneskom od 31. kolovoza 2026. ovršenici su se očitovali na podnesak ovrhovoditelja 26. kolovoza 2026. u kojemu su ostali u cijelosti kod svojih navoda i prijedloga. U bitnome navode kako se ovrhovoditelj na radnje kojima je prekidao zastaru navodi samo općenito, bez konkretnih datuma, sadržaja i dokaza kojima bi potkrijepio navode. U odnosu na prigovor neusklađenosti i nedokazanosti visine tražbine predlagatelji smatraju kako ovrhovoditelj nije odgovorio zašto su iznosi neusklađeni, a kako je to zatraženo njihovim prijedlogom. U odnosu na prigovor zastare zateznih kamata također smatraju kako ovrhovoditelj nije dao konkretan odgovor na prigovor. Slijedom navedenog, ostaju kod prvotno podnesenog prijedloga te predlažu sudu da odluči o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa.

6. S obzirom da prijedlog ovršenika predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi, a ovršenik je sadržajno istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 9. i 11. OZ, a na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ u svezi sa čl. 210. st. 2. OZ, upućeni su I i II- ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja spomenute izravne naplate nedopuštenom.

U Osijeku 4. rujna 2026.

Viši sudski savjetnik

Maja Brnjevarac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ).

Dostaviti

1. ovrhovoditelju, po pun.

2. prvoovršeniku

3. drugoovršeniku