P-1029/2026-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Mesariću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi ništetnosti, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 528 -50- 4195061, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19.06.2007., a koja glasi: “NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 528-50- 4195061, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19.06.2007., a koja glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor”.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 320,40 EUR (tristodvadeseteuračetrdesetcenti), koji se zbog ništetnosti odredbe o naknadi troška obrade kredita ima vratiti tužitelju zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.06.2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju od ređuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 225,53 EUR (dvjestodvadestpeteurapedesettricenta), koji se zbog ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ima vratiti tužitelju zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.08.2010. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 185,00 eura ,sa zateznom kamatom od 4.rujna 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 1. srpnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je sa tuženikom, odnosno u njegovoj podružnici u Osijeku, 19.06.2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4195061, prema kojem tuženik kao kreditor daje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od =16.515,60 CHF, a koji kredit je tužitelj bio u obvezi otplatiti u roku od 84 mjeseca. Kredit je prijevremeno otplaćen 24.08.2010. godine. Člankom 3. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita u visini od 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, naplativo prilikom prvog korištenja kredita, bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno objasnio svrhu odnosno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, zašto je određena naknada baš u ovoj visini, niti je o navedenom pregovarao s tužiteljem, a kakva neodređena odredba tuženikova tipskog ugovora (na koju tužitelj nije mogao imati utjecaja) nedvojbeno uzrokuje značajnu neravnotežu među strankama protivnu načelu savjesnosti i poštenja. Prilikom isplate kredita dana 28.06.2007., tuženik je dakle tužitelju naplatio na ime naknade iznos od =2.414,08 HRK, a što u protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,5345 HRK) predstavlja iznos od =320,40 EUR. Tužitelj navodi da budući da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, ista se ima utvrditi ništetnom, te je tim samim tuženik dužan tužitelju isplatiti predmetnu naknadu koju je stekao bez osnove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana kada je ista naplaćena. Navodi da člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP) propisano je:

"Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…).".

Člankom 81. ZZP propisano je:

“Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.”.

“Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.”.

“Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.”. “Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.”.

Tužitelj navodi da iz navedenog proizlazi da je na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kredita, i to u unaprijed određenom iznosu. Navodi da prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a koji opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. S obzirom se o takvim odredbama dakle po prirodi stvari niti ne može pregovarati, proizlazi da se o spornoj odredbi o ulaznoj naknadi nedvojbeno nije pojedinačno pregovaralo niti u ovom konkretnom slučaju. Ugovori o kreditu često se nude po načelu „uzmi ili ostavi“, a tuženik je u takvom odnosu daleko snažnija ugovorna strana, koja je – kako je to notorno uobičajeno u bankarskom poslovanju – gotovo u potpunosti diktirala tužitelju uvjete ugovora koje je sama odredila i sastavila, uključujući i odredbe tuženikovih internih akata na koje predmetni ugovor upućuje. Tužitelj dakle ne samo da o toj naknadi nije mogao pregovarati, već on nije bio niti informiran na što konkretno se ta naknada uopće odnosi i kako je formulirana njena visina, obzirom je taj (tipski) ugovor bio unaprijed sastavljen, te je u njemu bila već sadržana odredba prema kojoj je naplata ulazne naknade već određena u skladu sa jednostranom odlukom banke. Okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, kao i okolnost da se radi o tipskom ugovoru te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno je očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva nepoštena ugovorna odredba iz članka 81. ZZP-a i ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a, koja glasi: “Nepoštena ugovorna odredba je ništava.”, kao i prema odredbi članka 296. stavak 1. ZOO-a, koja glasi:

“Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača”.

Navodi da kako je dakle odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu njegova članka 3. u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita, predmetna odredba među strankama se ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Prema tome, sukladno članku 323., a u svezi s člankom 322. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je otpala jer je utvrđena ništetnom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana nezakonite naplate. Uzimajući u obzir odredbe članaka 81. – 87. ZZP-a, odnosno odredbe članaka 96. - 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, dalje u tekstu: ZZP/07), te tumačeći iste u duhu temeljnih načela obveznog prava iz odredbi članaka 3. - 8. ZOO-a, kao i u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, kao i sukladno nedavno izraženim stavovima u vezi nezakonitosti naplate ulazne naknade, i to Vrhovnog suda RH iz presude br. Rev-673/23 od 13.02.2024., iz presude br. Rev-1051/23 od 03.04.2024., iz rješenja br. Revd-1601/24 od 30.04.2024., kao i sukladno stavu u vezi nezakonitosti naplate izlazne naknade, i to Vrhovnog suda RH iz presude br. Rev 112/18 od 09.03.2022. i dr., kao i Ustavnog suda RH iz odluke br. U-III-3231/22, jasno se da zaključiti da je tuženik obvezivanjem tužitelja na snošenje naknade za obradu kredita, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako je ništetan dio ugovornih odredbi koji se odnosi na ugovaranje naplate troškova obrade kredita, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama članka 323. i 1111. u vezi sa člankom 1115. ZOO-a. Tužitelj navodi da predmetnim ugovorom ugovorena je i obveza na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita člankom 9. stavkom 2., temeljem koje odredbe je tuženik prilikom tužiteljeva zatvaranja kredita 24.08.2010. naplatio istome na ime prijevremene otplate kredita iznos od 1.699,27 kn, a što u eurskoj protuvrijednosti prema fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od 225,53 EUR. Navodi da navedena odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je također ništetna i to prvenstveno zato što tuženik istu nije sm io naplatiti u smislu odredaba članka 1024. ZOO-a, kao i jer ista nije ni određena a niti odrediva u smislu članka 269. i članka 270. ZOO-a. To stoga što ne samo da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, već njegov sadržaj samo paušalno upućuje da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita prema vlastitim uvjetima, a pritom ne navodi jasne informacije i parametre o načinu određivanja te naknade, a niti podatak o tome hoće li se primjenjivati nekakav tuženikov interni akt koji je važio u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili koji će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, slijedom čega je razvidno je da bi takvom nedovoljno formuliranom i nedorečenom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno i jednostrano odredio visinu same naknade. Osim toga, kako je predmetni ugovor pripremljen od strane tuženika po njegovom uobičajenom i unaprijed formuliranom standardnom obrascu, o spornoj odredbi se nije pojedinačno niti pregovaralo, slijedom čega je jasno da potrošač nije faktično mogao niti utjecati na sadržaj takve odredbe kojom su mu samo prouzročeni dodatni troškovi bez stvarne osnove, a koja odredba je kao takva u konačnici nedvojbeno prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pa je sporna odredba nepoštena te ništetna i sa aspekta Zakona o zaštiti potrošača, i to u smislu odredaba članaka 81. – 87. ZZP/03 odnosno odredaba članaka 96. - 102. ZZP/07, već citiranih u točki II. ove tužbe. Ugovori o kreditu često se nude po načelu „uzmi ili ostavi“, a tuženik je u takvom odnosu daleko snažnija ugovorna strana, koja je kako je to uobičajeno u bankarskom poslovanju, gotovo u potpunosti diktirala tužitelju uvjete ugovora koje je sama odredila i sastavila, uključujući i odredbe tuženikovih internih akata na koje predmetni ugovor upućuje. Kako je dakle odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu članka 9. stavka 2. u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, predmetna odredba među strankama se ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Prema tome, sukladno članku 323., a u svezi s člankom 322. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je otpala jer je utvrđena ništetnom, skupa sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nezakonite naplate. Opreza radi, tužitelj zaključno podsjeća da je i Ustavni sud RH, upravo glede predmeta ovog spora, u zajedničkoj presudi od 13. srpnja 2023. presudio da banke nisu smjele ugovarati i naplaćivati tzv. izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita bez obzira na valutu kredita i da takve naknade moraju biti vraćene potrošačima. Ustavni sud odbio je ukupno pet takvih ustavnih tužbi zajedničkom presudom U -III- 3231/22.Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da Naslovni sud provede predložene dokaze, te nakon toga donese slijedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 528 -50-4195061, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19.06.2007., a koja glasi: “NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 528-50- 4195061, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19.06.2007., a koja glasi: “Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor”.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od =320,40 EUR, koji se zbog ništetnosti odredbe o naknadi troška obrade kredita ima vratiti tužitelju zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.06.2007. pa do isplate, a koja zatezna kamata teče do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od = 225,53 EUR, koji se zbog ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ima vratiti tužitelju zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.08.2010. pa do isplate, a koja zatezna kamata teče do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne 5 kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, a koja zatezna kamata teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dakle, s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor dana 9. srpnja 2026. (stranica 17 spisa), nije u za to određenom roku podnio odgovor na tužbu, te s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj predložio u tužbi, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP. s napomenom da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu, a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi (1.873,15 EUR), s obzirom da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, odnosno deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.).

3.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 185,00 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr.7.t.1. u visini od 50 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN -138/2023 od 17.11.2023.) plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,00 EUR (Uredba o tarifi sudskih pristojbi NN -50/2026).

4. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude zbog ogluhe do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP -a, čl. 29. ZOO).

Osijek, 4. rujna 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude zbog ogluhe, dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. ZPP-a).

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku