Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-161/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Klei Butković, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, radi isplate i utvrđenja, VPS: 168,05 eura, nakon održane glavne javne rasprave 1. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. rujna 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/50400607-5103983219 od 06.06.2008.g. sklopljenog između tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, a koja u čl.10.1. NAKNADA glasi:

“Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,500 % (nula cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana..”

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, platiti tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 139,36 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 27.06.2008.g., do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/50400607-5103983219 od 06.06.2008.g. sklopljenog između tužitelja VB iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, a koja u čl.10.2. NAKNADA glasi:

“Za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.”

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, platiti tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28,69 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 06.03.2015.g., do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 156,55 eura, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i isplate navodeći da je tužitelj sa tuženikom 6.6.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/50400607-5103983219 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 210.000,00 kn sa rokom otplate od 96 mjeseci. Odredbom čl. 10. toč. 1. predmetnog Ugovora da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade "za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 0,500 % od iznosa odobrenog kredita…". Tužitelj da je bio primoran platiti tuženiku tzv. ulaznu naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit te mu je na ime takve naknade prilikom isplate kredita tuženik naplatio iznos od 1.050,00 HRK i to 26.6.2008. godine. Navedeni iznos koji je naplaćen tužitelju odgovara iznosu od 139,36 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Nadalje se navodi da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje predmetne naknade bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, način njihova obračuna, razloge visine postotka, razdoblje i konačni iznos. Takva odredba da čini obvezu tužitelja kao potrošača u potpunosti neodređenom, neodredivom, a time i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Naime, da predmetna ugovorna odredba u cijelosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Isto tako, da se radi o tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima koje je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo čime je tužitelju nametnuta obveza s čijim sadržajem nije bio upoznat niti je o njoj mogao pregovarati. Navedena odredba o naplati ulazne naknade stoga je nepoštena, nejasna i neodređena jer uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, suprotno načelima savjesnosti i poštenja te se kao takva ima smatrati ništetnom. Nadalje, odredbama čl. 10. t. 2. predmetnog Ugovora o kreditu da je ugovoreno da za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata. Tuženik je stoga neosnovano naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 216,13 HRK dana 5.3.2015. godine, a iznos koji je naplaćen tužitelju s osnova ove naknade odgovara iznosu od 28,69 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Tužitelj ističe kako je navedena odredba nepoštena jer da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o tipskom ugovoru koji je prethodno sastavio tuženik, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Iste odredbe da dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača te su samim time i ništetne, a sve sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača. Osim toga, da je u čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. St. 3. istoga čl. da propisuje da je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Tužitelj stoga drži da je tuženik polazeći od načela savjesnosti i poštenja ugovaranjem naknade za prijevremenu otplatu kredita povrijedio zakon na štetu tužitelja, budući tužitelj ima zakonsko pravo na vraćanje kredita prije ugovorenog roka za vraćanje, a što za posljedicu ima ništetnost takve odredbe ugovora. S obzirom na izneseno, predlaže se donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik, iako je uredno pozvan na davanje odgovora na tužbu , nije dostavio isti, a niti je pristupio na ročište zakazano za 1. rujna 2026. godine, unatoč urednoj dostavi poziva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50400607-5103983219, list 11 – 17 spisa, u Pregled prometa po predmetnom kreditu, list 19 – 31 spisa, u Potvrdu, list 18 spisa te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, list 64 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama je nesporno da su 6.6.2008. godine zaključile gore navedeni Ugovor, a kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 210.000,00 kn sa rokom otplate od 96 mjeseci te je nedvojbeno da je odredbom čl. 10. t. 1. predmetnog Ugovora ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 0,500% od iznosa odobrenog kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu, što je tužitelj nesporno i platio 26.6.2008. godine i to u iznosu od 1.050,00 tadašnjih HRK, a kako je to razvidno iz potvrde tuženika, list 18 spisa.

6. Nadalje je nesporno da je čl. 10. t. 2. predmetnog Ugovora ugovoreno da za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno "odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata" te da je naknada za prijevremeni povrat naplaćena 5.3.2015. u iznosu od 216,13 HRK.

7. Proistječe da je među strankama sporno da li su navedene ugovorne odredbe bile nepoštene i kao takve ništetne te shodno tomu da li tužitelju pripada pravo na povrat uplaćenog, na ime tzv. ulazne naknade.

8. Tužitelj u svome iskazu navodi da je zaključio predmetni ugovor o kreditu radi dovršetka obiteljske kuće te je podigao kunski kredit na iznos od 210.000,00 kn sa rokom otplate na 96 mjeseci. Da se obratio poslovnici tuženika u [adresa] te je svu papirologiju obavljao u [adresa]. Ne sjeća se više tko mu je obrazlagao uvjete kredita, misli da je to bila službenica ŽB, no, nije siguran, a što se tiče naplaćene naknade za obradu kredita, navodi da može reći sa sigurnošću da mu o njoj nije rečeno bilo što niti o njezinoj svrsi niti o strukturi, a niti o visini. Isti dan kad mu je isplaćen ugovoreni kredit, naplaćena je i ova naknada za obradu kredita. Isto tako, navodi da mu ništa detaljno nije pojašnjeno niti za naplatu jednokratne naknade za slučaj prijevremenog povrata kredita. Naime, da je kredit ranije otplatio, misli godinu dana prije ugovorenog roka te mu je naplaćena ova naknada za slučaj prijevremene otplate, no, kao što je rekao i za naplaćenu naknadu za obradu kredita, da mu nije detaljno objašnjeno niti od čega se sastoji ova naknada za slučaj prijevremene otplate, odnosno na koji način se dobije njezin iznos. Naposljetku navodi da nije mogao mijenjati ugovorne odredbe niti pregovarati sa bankom vezano za iste, a isto tako, da u vrijeme podizanja i otplate kredita nije bio vlasnik bilo kakvog obrta ili trgovačkog društva.

9. Iz ovakvog iskaza koji je logičan i uvjerljiv te ga Sud prihvaća u cijelosti proistječe da tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije informiran na koje se konkretno troškove odnose sporne naknade, da tužitelj i tuženik kao ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o sporn im ugovornim odredbama, već su navedene odredbe unaprijed formulirane od strane tuženika, odnosno banke kao trgovca. Iz tog razloga, ovaj Sud drži da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja te da je njima uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te se sukladno čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje: ZZP/03) ista ima smatrati nepoštenom i ništetnom.

10. Naime, iz predmetnog Ugovora o kreditu, list 11 – 17 spisa, vidljivo je da je riječ o tipiziranom ugovoru pripremljenom od strane banke te je izvjesno da tuženik i nije imao izbora da li će prihvatiti takve odredbe ili pak ne. Dakle, u čl. 10. t. 1. predmetnog Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nije izrijekom navedeno na što se ista odnosi niti od čega se sastoji, već je naveden samo postotak, no, ne i određena njezina visina te proistječe da nije riječ niti o jasnoj niti o razumljivoj odredbi. S druge pak strane, čl. 10. t. 2. propisuje pravo tuženika na naplatu jednokratne naknade za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita, međutim, o visini takve naknade navodi se tek da će ista biti "sukladno odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata", što je za tužitelja nedvojbeno nejasna i nerazumljiva odredba, budući nije moguće uopće utvrditi njezinu visinu prilikom zaključenja ugovora. Također valja napomenuti da s druge pak strane tuženik nije pružio niti jedan dokaz za suprotno utvrđenje.

11. Budući Sud drži da su navedene ugovorne odredbe ništetne, to sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) tužitelju pripada pravo na povrat nesporno plaćenog iznosa na ime naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u iznosu od 1.050,00 kn, odnosno sada 139,36 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kn. Isto tako, na ime nesporno plaćenog iznosa za naknadu za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 216,13 kn, odnosno sada 28,69 eura. Valjalo je dosuditi na navedene iznose i zatražene zatezne kamate i to od dana plaćanja naknada, odnosno od 27.6.2008. godine (za naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita) te od 6.3.2015. (za naknadu za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita) pa sve do isplate, a sve sukladno čl. 1115. ZOO-a budući Sud smatra da je tuženik nesavjesni stjecatelj.

12. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 66 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištu od 1.9.2026. godine iznos od 50,00 eura, što daje ukupan iznos od 100,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13.1. Također je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 156,55 eura.

14. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23.

15. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 4. rujna 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku o sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

O tom obavijest

1. Klea Butković, odvjetnica u Sesvetama

2. Erste&Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a