REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-2037/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja KRISTAL d. o. o., OIB: 40399484865, Ul. Magistralni put bb, 75270 Živinice, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vuković, odvjetnik iz Zagreb, Ulica Kneza Branimira 39, protiv tuženika BMD STIL d. o. o., OIB: 96086822394, Bedenica 45 A, Bedenica, kojeg zastupa punomoćnica Tina Poropat, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 11 , radi isplate iznosa 20.432,48 EUR, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-315/2019 kojeg je 26. travnja 2019. donio javni bilježnik Slavica Perić iz Dugog Sela, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 19.636,04 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 2.014,85 EUR od 12. listopada 2017. do isplate, na iznos od 11.144,08 EUR od 4. studenog 2017. do isplate i na iznos od 6.468,12 EUR od 21. prosinca 2017. do isplate primjenom kamatne stope koja se obračunava po stopi određenoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15 i 71/15), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 592,58 EUR (tada 4.464,79 kn) uvećanim za zakonske zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 103,52 EUR (tada 780,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po gore navedenoj stopi od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-315/2019 kojeg je 26. travnja 2019. donio javni bilježnik Slavica Perić iz Dugog Sela, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.109,05 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 12. listopada 2017. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.875,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.138,27 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Slavica Perić iz Dugog Sela donio je 26. travnja 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-315/2019 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 20.745,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 3.132,90 EUR od 12. listopada 2017. do isplate, na iznos od 11.144,08 EUR od 4. studenog 2017. do isplate te na iznos od 6.468,12 EUR od 21. prosinca 2017. do isplate te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 592,58 EUR (tada 4.464,79 kn) i predvidivih troškova u iznosu od 103,52 EUR (tada 780,00 kn), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja, odnosno dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do dana plaćanja.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2017/2019 od 8. kolovoza 2019. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi navodeći u bitnome kako tužitelj svoje potraživanje nije potkrijepio dokazima te da nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo tuženikovo dugovanja. Tuženik ističe i prigovore postojanja formalnih nedostataka predmetnog rješenja o ovrsi.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev. Ističe u bitnome da je tuženik naručio od tužitelja izvođenje armiračkih radova u građevinarstvu koji uključuju izradu i ugradnju željeznih šipki raznih profila. U predmetnom poslovnom odnosu glavni izvođač je bilo društvo RADNIK d.d. Križevci, dok je tuženik bio podizvođač, a tužitelj podizvođač tuženika. Tužitelj ističe da je za tuženika vršio radove na nekoliko mjesta u Republici Hrvatskoj te da su mu svi računi, osim utuženih, isplaćeni, kao i da je tuženik zaprimio utužene račune te da istima nije nikada prigovorio.

5. Tuženik je tijekom postupka ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te je istaknuo da je račun broj 70/611 podmirio u cijelosti. Naime, tuženik ukazuje kako je cjelokupna suradnja između stranaka bila dogovarana na način da tužitelj izvodi građevinske radove na samo dva objekta, i to na školi Finida u [adresa] i hotelu Park u Rovinju. Unatoč tome što je tuženik suradnju želio definirati pismenim putem, isto je bilo odbijeno od strane tužitelja te se usmeni dogovor sastojao u tome da je dogovorena cijena za kilogram ugrađene armature, a koja mora biti priznata putem građevinske knjige, definirana u iznosu 1,20 kn. Tužitelj je na gradilištu prvi puta bio u svibnju 2017. kada je bio angažiran od strane RADNIK-a d.d., a tuženik ga je angažirao i tužitelj je započeo s radom u lipnju 2017. Već na početku radova nastali su problemi koji su se sastojali u nesrazmjeru ugrađenih količina. Naime, stvarna količina ugrađenog materijala sukladno obračunima koje je imao voditelj radova, a koji je iste radove i provjeravao te ovjeravao, i količine koju je tuženik dobivao od strane tužitelja po računima, ni u jednom mjesecu nisu bile u skladu. Znači, tužitelj uz ni jedan račun nije dostavio građevinske knjige, već je količine koje su bile navedene upisivao, prema mišljenju tuženika, prema troškovima koje je taj mjesec imao na gradilištu. Zaključno, tuženik ističe da sve količine koje je tužitelj ugradio na objektima Finida i Park, a koje su utvrđene od strane voditelja radova i odobrene od strane tuženikovog naručitelja, su od strane tuženika i plaćene tužitelju. U prilog svojih tvrdnji tuženik je dostavio sedam privremenih situacija iz kojih je razvidno kolika je ukupno ugrađena količina armature u svakom pojedinom mjesecu na gradilištu te je priznata od strane naručitelja, a ista odgovara obračunu koji je vodio voditelj radova. Predmetnih sedam situacija odnose se na objekt Finida, dok je za objekt Park tuženik predao privremenu situaciju br. 3 za lipanj 2017. Tuženik napominje i da gradilište Finida nije bilo završeno u trenutku prekida suradnje s tužiteljem pa stoga smatra nepotrebnim prilagati okončanu situaciju. Dakle, tuženik ukazuje da je sve što je ugrađeno i plaćeno, pri čemu napominje da količine armature koje su ugrađene tijekom svibnja 2017., odnosno kada tužitelj i tuženik još nisu bili u poslovnom odnosu, nisu količine koje bi trebao platiti tuženik jer su iste tužitelju plaćene od strane društva RADNIK d.d. i to za objekt Park u Rovinju. Tuženik ističe i da uz niti jedan račun koji je zaprimljen od strane tužitelja nije bila dostavljena obračunska dokumentacija, tj. građevinska knjiga ili bilo kakva druga dokumentacija iz koje bi bilo moguće utvrditi što je tužitelj ugradio u određenom mjesecu i to po kojim stavkama vezanim uz projekt i troškovnik, a čime bi se mogla prihvatiti količina iz zaprimljenog računa te je tuženik stoga prije svakog izvršenog plaćanja obračunatu količinu od strane tužitelja provjerio s voditeljem radova i one količine koje je dobio od strane voditelja radova, tuženik je i platio, s time da su te iste količine bile prihvaćene i od strane naručitelja tuženika.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka učinio nespornim da u predmetnim radovima nije bila sporna cijena već samo količina ugrađenog materijala. Nadalje, podneskom od 7. listopada 2020. (list 116. -118. spisa) ističe da su neosnovani navodi da tužitelj nije vodio nikakvu dokumentaciju u vezi ugrađenog materijala jer građevinski dnevnik ispunjen i potpisan od strane odgovorne osobe tužitelja i nadzornog inženjera predstavlja relevantan dokaz o stvarnoj količini ugrađenog materijala. Tužitelj navodi i da tuženik nije izvršio pisani povratak predmetnih utuženih računa niti je bilo kada istakao bilo kakav pisani ili usmeni prigovor na izdane utužene račune, pri čemu se poziva na dostavljeni ispis SMS poruke poslane od strane odgovorne osobe tuženika DD odgovornoj osob i tužitelja ČD **.**.2017., kojom se tuženik obvezuje tužitelju podmiriti dio dugovanja vezano za predmetne poslove te se za ostatak dugovanja obvezuje održati naknadni sastanak s tužiteljem, iz čega je razvidno priznanje tuženika u vezi izvršenih radova od strane tužitelja te ispostavljenih računa . Nadalje, u vezi količine ugrađenog materijala tužitelj ističe da je iz pismena izdanog od strane društva RADNIK d.d. od 7. siječnja 2019. razvidno da društvo RADNIK d.d. nije vodilo nikakvu evidenciju isporučenog i ugrađenog materijala od strane tuženika te da se obračun isporuke i ugradnje armature od strane investitora RADNIK d.d. zasnivao na ispostavljenim računima izdanim od strane tuženika, a što ukazuje na činjenicu da je tuženik samoinicijativno u svojim računima izdanim prema RADNIK-u d.d. smanjivao stvarne količine materijala ugrađenog od strane tužitelja ili da po naplaćenim računima od strane investitora tuženik nije izvršio isplatu predmetnih utuženih račun tužitelja sukladno stvarnim ugrađenim količinama predmetnog materijala.

7. Tuženik se podneskom od 6. studenog 2020. (list 119.-158. spisa) očitovao na gore iznesene navode istaknuvši, a u odnosu na Gradilište hotela Park, kako je p rvo pojavljivanje tužitelja na tom gradilištu bilo u svibnju 2017. (od 13. svibnja 2017.) i to na inicijativu naručitelja tuženika ( RADNIK d.d.), budući da je tuženik kasnio s izvođenjem radova na navedenom objektu. Trošak navedenih radova podmiren je tužitelju od stane društva RADNIK d.d., a za što je tuženik zaprimio od strane svojeg naručitelja RADNIK d.d. račun R-1 274/1/67 od 23. lipnja 2017. Navedeni račun vezan je uz odrađene radove tužitelja tijekom svibnja 2017. na gradilištu Hotela Park, i to za količinu od 46.120,81 kg. Tužitelj je od strane tuženika na Hotelu Park bio prvi puta angažiran u lipnju 2017. te unatoč tuženikovoj volji da se dogovor utanači pismeno putem Ugovora, isto je odbijeno od strane tužitelja te nikada nije realizirano na takav način. Jedino što je bilo dogovoreno i što nikada nije bilo sporno po ni jednom objektu tijekom trajanja međusobne poslovne suradnje, je cijena za kilogram ugrađene armature u iznosu od 1,20 kn, uz uvjet da je količina priznata putem građevinske knjige. Sukladno obračunu voditelja radova KD izvršen je obračun radova za lipanj 2017. na gradilištu Hotela Park i to na način da je tuženik u datome mjesecu na spomenutom gradilištu imao 4 kooperanta i to: Kamgrad d.d. (angažiran od strane RADNIK d.d. pa je potom isto fakturirano tuženiku), Armiranje Baković d.o.o., EURO FERO d.o.o. i Kristal d.o.o. Ukupno je u mjesecu lipnju 2017. na spomenutom gradilištu ugrađeno 135.296,82 kg armature. U navedenom mjesecu ugrađena je, gledajući sve podizvođače, ukupna količina od 135.296,82 kg od čega dio od 40.578,14 kg otpada na tužitelja. Kamgrad d.d. je odradio ugradnju 35.050,13 kg, Armiranje Baković d.o.o. ugradnju 13.733,33 kg, EURO-FERO d.o.o. ugradnju 45.926,22 kg (razlika odrađeno lipanj 2017. 413.511,96 – svibanj 2017. 367.585,74 kg), te KRISTAL d.o.o. ugradnju 40.587,14 kg. Navedene količine ugrađene od strane tužitelja dobivene su na način da se od ukupno ugrađenih i utvrđenih količina koje su dostavljene od preostalih podizvođača, a čiju točnost količina ostalih je potvrdio voditelj radova KD, dobio iznos koji otpada na KRISTAL d.o.o. koji za navedene radove nije dostavio građevinsku dokumentaciju, obračune ili dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi točna količina ugrađene armature. Svi preostali podizvođači osim tužitelja dostavili su tuženiku račune/situacije u skladu sa obračunom voditelja radova (radove za Kamgrad d.d. tuženiku je fakturirao naručitelj RADNIK d.d.). Isto je vidljivo po iznosima računa pojedinih podizvođača. Isto tuženik dokazuje i 3. privremenom situacijom za Hotel Park ovjerenom i plaćenom od strane naručitelja RADNIK d.d. Kada se kumulativno od 3. privremene situacije oduzme količina iz 2. privremene situacije dobije se iznos od 135.296,82 kg ugrađene armature, a koji iznos odgovora obračunu voditelja radova i količini na 3. privremenoj situaciji za Hotel Park ovjerenoj od strane naručitelja RADNIK d.d. Međutim, unatoč obračunu voditelja radova, tužitelj je dostavio tuženiku račun broj 50/611 za lipanj 2017. za Hotel Park s količinom od 118.154,50 kg što gotovo iznosi 90% radova za taj mjesec, a što nikako nije moguće budući da su preostali kooperanti svoje radove dokazali dokumentacijom i isti iznose 94.709,68 kg. Zaprimljeni račun u nekoliko navrata je pismeno i usmeno, telefonskim putem osporavan. Usprkos tome račun nije izmijenjen te je tužitelj po osporenom računu priznao iznos od 48.704,57 kn od ukupno 141.785,39 kn = razlika 93.080,82. Nadalje, u odnosu na gradilište na školi Finida, tuženik ukazuje da je iz sedam dostavljenih privremenih situacija razvidno koliko je ukupno ugrađeno armature u svakom pojedinom mjesecu , a koja je ujedno i priznata od strane naručitelja tuženika. Tuženik je nadalje pojasnio količine po svakoj pojedinoj situaciji pa tako u odnosu na 1. Privremenu situaciju za školu Finida za lipanj 2017. ističe da je tužitelj ugradio: 87.504,88 kg te za navedeno nije dostavio građevinsku dokumentaciju već je isto utvrđeno putem voditelja radova. Po 2. Privremenoj situaciji za školu Finida za srpanj 2017. kumulativno je ugrađeno 297.760,15 kg tj. samo u mjesecu srpnju 210.255,27 kg (297.760,15 kg - 87.504,88 kg). Od toga je podizvođač EURO- FERO d.o.o. ugradio 33.881,37 kg za što je dostavio građevinski dnevnik, a ostatak ugrađene armature od 176.373,90 kg odnosi se tužitelja (za što nije dostavio građevinsku dokumentaciju). Po 3. Privremenoj situaciji za školu Finida za kolovoz 2017. kumulativno je ugrađeno 351.261,25 kg tj. samo u mjesecu kolovozu 53.501,10 kg (351.261,25 kg – 297.760,15 kg) i to od strane tužitelja s obzirom da je isti u tome mjesecu sam odrađivao radove za što nije dostavio građevinsku dokumentaciju. Nadalje, po 4. Privremenoj situaciji za školu Finida za rujan 2017. kumulativno je ugrađeno 413.396,92 kg tj. samo u mjesecu rujnu 62.135,67 kg (413.396,92 kg – 351.261,25 kg) i to od strane tužitelja s obzirom da je isti u tome mjesecu sam odrađivao radove za što nije dostavio građevinsku dokumentaciju. Po 5. Privremenoj situaciji za školu Finida za listopad 2017., kumulativno je ugrađeno 466.554,21 kg tj. samo u mjesecu listopadu 53.157,29 kg (466.554,21 kg – 413.396,92 kg) i to od strane tužitelja s obzirom da je isti u tome mjesecu sam odrađivao radove za što nije dostavio građevinsku dokumentaciju. Zaključno, po 6. Privremenoj situaciji za školu Finida za prosinac 2017. kumulativno je ugrađeno 485.477,70 kg tj. samo u mjesecu prosincu 18.923,49 kg (485.477,70 kg – 466.554,21 kg) i to od strane tužitelja s obzirom da je isti u tome mjesecu sam odrađivao radova za što nije dostavio građevinsku dokumentaciju, a 6. Privremena situacija bila je posljednja situacija u kojoj se je pojavljivao tužitelj. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj voditelju radova KD dostavljao nepotpunu i nejasnu dokumentaciju iz koje nikako nije bilo moguće izvršiti uvid u odrađene količine ugrađene armature s njihove strane. Dostavljeni Građevinski dnevnik trebao je predstavljati dokument o tijeku građenja, kojim će se dokazati usklađenost uvjeta i načina građenja, odnosno izvođenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog projekta, tipskog projekta, izvedbenog projekta, Zakona o gradnji, posebnih propisa i pravila struke, a što iz dostavljenog nikako nije bilo moguće utvrditi. Nadalje , tuženik ukazuje da tužitelj ni u jednome trenutku nije dostavio voditelju radova dokument s točnim podacima o danu izvođenja radova, izmjerama i količinama stvarno obavljenih radova na osnovi kojih se ti radovi preračunavaju, sukladno pozicijama iz troškovnika, a što je svaki izvođač, a samim time i tužitelj bio obvezan voditi. Upravo prilikom postizanja dogovora oko uspostave poslovne suradnje i dogovaranja cijene po kg ugrađene armature, dogovoreno je kako će se ugrađena armatura plaćati i priznavati putem građevinske knjige, koju tužitelj nije dostavljao. Kao rekapitulacija iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je tužitelj na gradilištu škola Finida u [adresa] izvodio radove od lipnja 2017. do prosinca 2017. U navedenom razdoblju tužitelj je sukladno građevinskoj dokumentaciji koju je vodio voditelj radova KD ugradio ukupno 451.596,33 kg armature, što financijski iznosi 541.915,60 kn (cca 72.255,41 EUR, tečaj 7,5 kn/EUR), dok je jedan manji dio radova odradio podizvođač EURO-FERO d.o.o. sa 33.881,37 kg. Sve količine koje su navedene u obračunu zaključno s prosincem 2017., do kada je KRISTAL d.o.o. bio prisutan na gradilištu škole Finida , potvrđene su i priznate od strane RADNIK-a d.d., a iste iznose 485.477,70 kg (33.881,37 kg ugrađeno do strane EURO -FERO d.o.o. tijekom srpnja 2017.) Unatoč tome što je tužitelj na navedenom gradilištu sudjelovao zaključno s prosincem 2017., dostavljena 8. Okončana situacija za mjesec rujan 2018. dokazuje stvarne količine ukupno ugrađene na objektu Finida u [adresa]. Tuženik ukazuje da je radove koji su vezani uz spomenute situacije (7. i 8.) u cijelosti odrađivalo društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. te su količine koje su oni u tome periodu odradili u cijelosti priznati od strane naručitelja tuženika. Sukladno spomenutim situacijama vidljivo je da je u 7. Privremenoj situaciji ugrađeno 63.928,36 kg, dok je iz 8. okončane situacije vidljiva ugradnja od 30.454,13 kg. Tuženik ukazuje da je iz svega nedvojben zaključak da je tuženik (uključujući sve svoje podizvođače) na navedenom gradilištu škole Finida ugradio količinu od 579.860,19 kg. Tužitelj potražuje od tuženika iznos od 153.949,31 kn, a ukoliko se uzme u obzir količina odrađenih radova na objektima na kojima je tužitelj sudjelovao i to 451.596,33 (škola Finida) uvećano za količine za hotel PARK od 40.587,14 kg, po cijeni od 1,20 kg po ugrađenom kilogramu dolazi se do iznosa od 590.620,17 kn. Slijedom svega navedenog tuženik osporava bilo kakvo dugovanje prema tužitelju s obzirom da je tuženik sve svoje obveze spram tužitelja u cijelosti podmirio odnosno svi radove koje je tužitelj izveo u cijelosti su plaćeni. Nadalje, u odnosu na tužiteljeve navode iz podneska od 7. listopada 2020 , u dijelu podneska gdje tužitelj osporava osnovanost navoda tuženika konstatirajući da do zaključenja ugovornog odnosa između stranaka nije došlo iz razloga odbijanja potpisivanja ugovornog odnosa od strane tužitelja, tuženik naglašava da je taj navod netočan te da ni u jednom trenutku to nije izjavio niti je dovedena međusobna suradnja iz tog razloga u pitanje, već se samo navodila neosnovanost potraživanja za koje tužitelj navodi da proizlazi iz spomenutog poslovnog odnosa. Tom napomenom tuženik je samo konstatirao kako je od samog početka poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, isti temeljen na usmenim dogovorima te da o istome pismenog sporazuma nema, prvenstveno zbog same volje tužitelja. Tuženik se osvrće i na dio podneska tužitelja u kojem ističe da su neosnovani navodi tuženika da tužitelj nije vodio nikakvu dokumentaciju u vezi ugrađenog materijala. Tuženik ističe da je na ročištu naveo kako tužitelj ni uz jedan račun nije dostavio građevinske knjige odnosno nije dostavljena obračunska dokumentacija ili bilo kakva druga dokumentacija iz koje bi bilo moguće utvrditi što je tužitelj ugradio u određenom mjesecu i po kojim stavkama vezanim uz projekt i troškovnik. Nadalje, iz Građevinskih dnevnika koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 7. listopada 2020. nedvojbeno je kako je iz istih nemoguće utvrditi koliko i po kojim pozicijama je izvršena ugradnja armature. Od cjelokupne priložene dokumentacije tri dokumenta su ovjerena od KD i to za iznos ugrađene armature u srpnju 2017. od 76.995,68 kg. Građevinski dnevnik od 30. kolovoza 2017. na kojem se nalazi potpis KD, izvršen je uz prijetnju te je na istome navedeno kako je isti preuzet ali nepregledan, a samim time i ne potvrđen. Sva preostala dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 7. listopada 2020. je neovjerena, čime tužitelj nije dokazao ugradnju spomenutih količina radova. Tuženik ujedno osporava navod tužitelja kako isti dostavlja izdane i potpisane građevinske dnevnike koji se odnose na količinu ugrađenog materijala s obzirom da ih tuženik niti ranije, a niti sada nije zaprimio. Tuženik smatra kako je dostavljena dokumentacija nevjerodostojna, a samim time ne predstavlja ni valjani dokaz na kojem bi tužitelj temeljio osnovanost tužbenog zahtjeva. Isto potvrđuje i činjenica da je tužitelj dostavio dokumentaciju (bilo ovjerenu, bilo neovjerenu) za srpanj 2017. iz koje je vidljiv njegov obračun ugradnje količine od 121.784,50 kg, a tuženik je u mjesecu srpnju 2017. priznao tuženiku ugrađenu količinu od 176.373,90 kg. Tuženik ponavlja kako je u nekoliko navrata osporavao tužiteljeve ispostavljene količine, i to najčešće telefonskim putem, a ujedno i putem voditelja radova koji je odbijao ovjeravati građevinsku dokumentaciju budući da iz iste nije bilo moguće utvrditi o kojoj količini se radi. Ujedno je osporavanja bilo i pismenim putem, običnom pošiljkom. Unatoč tome što se osporavanje količina temelji na telefonskim razgovorima i običnim poštanskim pošiljkama, tuženik smatra da isto u ovome trenutku nije relevantan dokaz budući da je tuženik naprijed navedenim situacijama dokazao koliko je stvarnih količina radova tužitelj ugradio. Vezano uz navod tužitelja i dostavu preslike SMS poruke kojom želi dokazati kako tuženik nikada nije isticao bilo kakav prigovor vezan uz utužene račune, tuženik isti osporava u cijelosti te ističe da iz istog nikako nije moguće utvrditi tko je pošiljatelj poruke, s kojeg broja je poruka poslana i tko je primatelj poruke te koje je vrijeme primanja poruke. Tuženik u potpunosti osporava da je navedena poruka na koju se tužitelj poziva i koja je poslana prema navodu tužitelja dana 25. prosinca 2017. vjerodostojna, budući da je općepoznato da je to neradni dan u Republici Hrvatskoj i da se radi o najvećem kršćanskom blagdanu Božiću. Upravo stoga teško je za povjerovati da bi netko komunicirao upravo u večernjim satima na Božić o pitanju kao što je ovo, te nadalje obećao plaćanje upravo na taj dan. U spomenutoj SMS poruci navodi se da će se izvršiti plaćanje od 20.000,00 EUR, a što je tuženik i učinio dana 23. prosinca 2017., dok se za ostalo predlaže sastanak. Upravo iz toga je vidljivo da situacija nije riješena i konačno definirana. Nakon što je izvršena uplata, tijekom prosinca tužitelj završava svoj angažman na školi Finida te se vrši konačni obračun izvršenih radova i plaćanja, čime je nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik sve svoje obveze spram tužitelja ispunio u cijelosti. Nadalje, tužitelj se u podnesku od 7. listopada 2020. poziva na dopis RADNIK-a d.d. od 7. siječnja 2019. u kojem ga isti obavještava kako nije vodilo nikakvu evidenciju o količini ugrađene armature od strane pod izvoditelja tuženika. Slijedom navedenog tužitelj je izveo zaključak kako je tuženik samoinicijativno smanjivao količine materijala ugrađenog od strane tužitelja, ili da po naplaćenim računima od strane investitora tuženik nije izvršio isplatu utuženih računa tužitelju. Navedeno nikako nije točno, već je isto čisto nagađanje tužitelja i nikako nije prihvatljivo za donošenje odluke u njegovu korist. Društvo RADNIK d.d. je kontroliralo količine koje je tuženik ugrađivao (a samim time podredno je vršio i kontrolu podizvođača -tužitelja), a što je vidljivo i iz korekcija svake pojedine situacije. Nikako nije prihvatljiv navod kako naručitelj ne bi provjeravao količine koje njegov ugovoreni Izvođač fakturira, posebice ukoliko se uzme u obzir da je tuženikove količine ugrađene armature koje su ulazile u situacije ovjeravao nadzorni inženjer društva RADNIK d.d. Ujedno, tuženik ukazuje kako su insinuacije kako je tuženik samoinicijativno u svojim računima smanjivao stvarne količine materijala ugrađenog od tužitelja ili da po naplaćenim računima od stane investitora tuženik nije izvršio isplatu predmetnih utuženih računa tužitelju, neutemeljene i neopravdane, a ujedno i nedokazane, posebice ukoliko se uzme u obzir činjenica da je tuženik u cijelosti podmirio spram tuženika sve svoje obveze koje je tužitelj imao s osnove odrađenih radova kako na objektu hotela PARK, tako i po objektu škole Finida .

8. Podneskom od 23. studenog 2020. (list 161. -166. spisa) tužitelj se očitovao na tuženikove navode koji se odnose na gradilište hotela Park istaknuvši u bitnome kako nije sporno da je tužitelj po nalogu tužen ika izvodio radove na Hotelu Park u Rovinju ali su sporne količine izvedenih radova (ugrađenog materijala) na predmetnom gradilištu. Tužitelj nadalje navodi da nije sporno da mu je dio radova na ime ugrađenog materijala na Hotelu Park u Rovinju za mjesec svibanj 2017. isplaćen od strane društva RADNIK d.d. te da je tužitelj za radove na Hotelu Park u Rovinju ugradio 114.795,00 kg armature, a što proizlazi iz građevinske knjige tuženika koja je potpisana i ovjerena od strane ovlaštene osobe tuženika. Na temelju građevinske knjige tuženika za gradilište Hotel Park u Rovinju, koja je potpisana i ovjerena od strane ovlaštene osobe tuženika, a iz koje razvidno proizlazi da se radilo o ugradnji 114.795,00 kg armature, tužitelj je tuženiku 14. srpnja 2017. izdao račun br. 50, na iznos od 19.114,79 EUR. Tužiteljev račun br. 50 od 14. srpnja 2017. na iznos od 19.114,79 EUR tuženik je uredno zaprimio, na isti račun tuženik nikada nije tužitelju istakao bilo kakav prigovor te je isti račun tuženik djelomično podmirio tužitelju uplatama u 2 (dva) dijela i to uplatom 12.000,00 EUR dana 4. kolovoza 2017. i uplatom 7.000,00 EUR dana 5. rujna 2017., čime je tuženik skoro u cijelosti podmirio predmetni račun za radove ugradnje armature na Hotelu Park u Rovinju, pri čemu je ostao dug po tom računu u iznosu od 114,79 EUR. Tužitelj smatra bitnim istaknuti da je tužitelj, u isto vrijeme kada je za tuženika ugrađivao materijal na Hotelu Park u Rovinju, paralelno radio za tuženika iste radove i na drugom gradilištu, i to na školi i [adresa] u [adresa] te da tu činjenicu izvođenja radova na dva gradilišta od strane tužitelja na kojima su se paralelno odvijali radovi tuženik pokušava iskoristiti na način kako bi prikrio stvarno stanje izdanih računa od strane tužitelja za ugrađeni materijal na oba gradilišta s izvršenim uplatama od strane tuženika po određenim računima. Naime, tužitelj ističe da je tuženiku istoga datuma, točnije 14. srpnja 2017. izdao ne samo navedeni račun br. 50 za radove na Hotelu Park u Rovinju, nego i račun broj 48 na iznos od 7.495,20 EUR za radove na školi i [adresa] u [adresa], a koji račun je tuženik u cijelosti podmirio 18. srpnja 2017. Tužitelj je nadalje tuženiku za radove na školi i Sportskoj dvorani Finida u [adresa] izdao račun br. 56 od 4. kolovoza 2017. na iznos od 15.617,46 EUR te je tuženik tog istog dana 4. kolovoza 2017., dakle prije nego što je tuženik poštom mogao zaprimiti predmetni račun br. 56., izvršio uplatu od 12.000,00 EUR čime je podmirio dio tužiteljevog račun br. 50 od 14. srpnja 2017., izdanog na iznos od 19.114,79 EUR za radove na Hotelu Park u Rovinju, a ne kako to pogrešno pokušava ukazati tuženik da se ta uplata od 12.000,00 EUR odnosila na račune koji su bili izdani za radove na školi i [adresa] u [adresa]. Tuženik nakon što je u cijelosti 18. srpnja 2017. izmirio obavezu prema tužitelju temeljem račun br. 48, od 14. srpnja 2017. na iznos od 7.495,20 EUR za radove na školi i [adresa] u [adresa], nije imao daljnjih neizmirenih obaveza za radove u [adresa], te su u tom trenutku jedino ostali neizmireni radovi u Rovinju iz tužiteljevog računa br. 50 od 14. srpnja 2017. na iznos od 19.114,79 EUR, temeljem čega je tuženik 4. kolovoza 2017. izvršio dio plaćanja navedenog računa br. 50. u iznosu od 12.000,00 EUR te je 5. rujna 2017. izvršio dio plaćanja navedenog računa br. 50. u iznosu od 7.000,00 EUR. S obzirom na navedeno evidentno je da tuženik očito namjerno prikriva svoju obvezu prema tužitelju iz računa br. 50 od 14. srpnja 2017. izdanog na iznos od 19.114,79 EUR za radove na Hotelu Park u Rovinju, koja je potpisana i ovjerena od strane ovlaštene osobe tuženika te tuženik pokušava pogrešno i neistinito prokazati količinu ugrađenog materijala od strane tužitelja na radovima na gradilištu na Hotelu Park u Rovinju, a sve s ciljem kako bi isti pokušao imputirati činjenice o podmirenju svih tužiteljevih potraživanja temeljem utuženih računa što nikako ne odgovara stvarnom stanju postupanju tuženika. Vezano za navode tuženika iz podneska u odnosu na gradilište škole Finida, tužitelj navodi da nije sporno da je tužitelj po nalogu tuženika izvodio radove i na školi i Sportskoj dvorani (SD) Finida u [adresa] ali da su sporne količine izvedenih radova i na predmetnom gradilištu. Tužitelj ističe da tuženik uz navođenja radova vezanih za izgradnju škole i Sportske dvorane (SD) u [adresa] propušta uz opis priložiti sve privremene situacije sa prilozima građevinske knjige kako bi stvar bila jasnija, a koja dokumentacija bi oslikala osnovanost izdavanje računa od strane tužitelja na ime izvedenih radova i stvarno ugrađenih količina materijala. Tužitelj i tuženik ne čine spornim da je na tom gradilištu u ugrađeno 579.860,19 kg armature (kako to stoji u dopisu društva RADNIK d.d.),te da je podizvođač Euro fero d.o.o. ugradio 33.881,37 kg armature, ali se ne slažu oko količina koje je tužitelj fakturirao tuženiku. Količinu materijala od 522.296,70 kg ugradio je tužitelj i uredno ispostavio fakture u iznosu od 84.492,10 EUR. Tuženik je po osnovu izdanih faktura tužitelju uplatio u više navrata (kako to stoji na analitičkoj kartici tužitelja ) iznos od 65.495,20 EUR dok je na kartici tuženika po tom osnovu iskazana uplata u iznosu od 58.000 EUR. Cjelokupnu armaturu na gradilištu u [adresa] je ugradio tužitelj osim količine koju je ugradilo društvo Euro fero d.o.o. a koju je tuženik naplatio od glavnog izvođača. Tužitelj ističe da su navodi tuženika kako se dio ugrađenog materijala od 94.382,49 kg odnosi na društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o., u potpunosti neistiniti s obzirom da je društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na predmetnim radovima na školi i SD Finida u [adresa] bilo angažirano tek u ožujku 2018., a nikako kako to pokušava imputirati tuženik u predmetnom vremenskom razdoblju kada je na predmetnom gradilištu u [adresa] tužitelj za tuženika izvršavao predmetne radove ugradnje materijala. S obzirom na navedeno, tužitelj navodi da tuženik pozivanjem na društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. pokušava prikriti dio stvarno izvedenih radova u [adresa] od stane tužitelja na ugradnji materijala iz predmetnih utuženih računa. Nadalje, tužitelj ističe da su tuženikovi navodi kojima se očituje na podnesak tužitelja od 7. listopada 2020. u svezi gradilišta škole Finida u cijelosti neosnovani i neutemeljeni te da to što između stranaka nije bio zaključen nikakav pisani ugovor o izvođenju građevinskih radova, kao niti činjenica samoinicijativnog prestanka ovjere predmetnog građevinskog dnevnika od strane voditelja radova tuženika, nije omela tužitelja u vođenju predmetnog građevinskog dnevnika dostavljenog u predmetni spis. Naime, iz postupanja tužitelja i tuženika za vrijeme izvođenja predmetnih građevinskih radova, a koje postupanje tužitelja se ogleda u tome da je tužitelj za cijelo vrijeme izvođenja građevinskih radova uredno ispostavljao i dostavljao račune tuženiku na ime izvršenih usluga, a koje je račune tuženik uredno zaprimio i knjigovodstveno evidentirao, a koji računi tužitelja ujedno obuhvaćaju i naziv obavljene usluge s količinom ugrađenog materijala, a koje postupanje tuženika se ogleda u tome da tuženik cijelo to vrijeme nije imao za potrebu, ne samo istaći, bilo usmeni bilo pisani prigovor u vezi ispostavljenih i zaprimljenih računa tužitelja, nego izvršiti i povrat istih računa tužitelju, proizlazi jedino pravilno utvrđenje da se tuženik sada za potrebe ovog spora naknadno poziva na pismena upućena tužitelju kojima se istome vraćaju predmetni računi, a da tuženik isto ne dokazuje potvrdom pošte o preporučenom slanju pošiljke tužitelju, a što sve skupa dovodi nedvojbeno do daljnjeg utvrđenja da je ta ista pismena na koja se tuženik poziva u svom podnesku te prilozima istoga tuženik naknadno izradio za potrebe ovog spora. U prilog navoda da tuženik nikada tužitelju nije istakao, bilo usmeni, bilo pisani prigovor u vezi izvršenih radova, kao i zaprimljenih računa, pa samim time niti bilo kakav prigovor na ime tužiteljevog potraživanja iz utuženih računa, proizlazi i iz SMS-a odgovorne osobe tuženika od 25. prosinca 2017., upućenog odgovornoj osobi tužitelja, gdje odgovorna osoba tuženika izričito navodi i priznaje tuženikovo novčano dugovanje prema tužitelju te da se tuženik obvezuje taj dan izvršiti isplatu dijela duga od 20.000,00 EUR tužitelju, čime bi bilo djelomično podmireno dotadašnje potraživanje tužitelja prema tuženiku. Tužitelj ističe da je predmetna SMS komunikacija bila u potpunosti civilizirana i poslovna te da tuženik nije na bilo koji način bio prisiljen sudjelovati s tužiteljem taj dan u SMS komunikaciji, pa s tim u vezi naknadno isticanje tuženika da se radilo o blagdanu Božića je u potpunosti irelevantno za ovaj predmetni spor.

9. Podneskom od 21. prosinca 2020. (list 215. - 221. spisa) tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način da je isti djelomično povukao za iznos od 1.109,05 EUR s obzirom da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio i međusobnu kompenzaciju u iznosu od 1.109,05 EUR, a koju tužitelj ne osporava. S obzirom na to da je navedenim podneskom tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, a tuženik se nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe u roku od petnaest dana od kada je primio navedeni podnesak, sud je sukladno čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/05; dalje u tekstu: ZPP) ukinuo platni nalog u tom dijelu i utvrdio da je tužba povučena te odlučio kao u t. I. izreke rješenja.

10. U nastavku postupka stranke su ostale u bitnome kod ranije u obrazloženju ove presude navedenih tvrdnji i stavova.

11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: fakturu – otpremnicu broj 70/611 (list 7. spisa), fakturu – otpremnicu broj 86/611 (list 8. spisa), fakturu – otpremnicu broj 93/611 (list 9. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 10. – 16. spisa), tečajnu listu HNB-a (list 17. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 19. – 22., 26. – 27. i 35. – 38. spisa), analitičku karticu konta tužitelja za 2017. i 2018. (list 47. – 48. spisa), dopis tužitelja tuženiku s povratnicom (list 49. spisa), prvu, drugu, treću, četvrtu, petu, šestu i sedmu privremenu situaciju s popratnom dokumentacijom za objekt Finida (list 50. – 101. spisa), treću privremenu situaciju s popratnom dokumentacijom za objekt Hotela Park u Rovinju (list 102. – 111. spisa), račun 274/1/67 (list 128. spisa), fakturu – otpremnicu broj 37611 (list 129. – 130. spisa), račun 444/1/67 (list 131. spisa), nalog za terećenje (list 132. spisa), troškovnik terećenja (list 133. spisa), račun/otpremnicu broj 56-ab1-1 (list 134. – 135. spisa), treću privremenu situaciju s dostavnicom (list 136. – 138. spisa), drugu privremenu situaciju s popratnom dokumentacijom (list 139. – 148. spisa), okončanu situaciju s dostavnicom (list 149. – 151. spisa), zapisnik (list 153. – 155. spisa), karticu poslovnog partnera tužitelja (list 157. spisa), povrat računa (list 158. spisa), dio građevinske knjige - prilog računa za izvođenje armiračkih radova (list 166. spisa), presliku sms poruke (list 170. spisa), dopis društva RADNIK d.d. (list 171. spisa), fakturu – otpremnicu 48/611 (list 172. spisa), dio građevinske knjige - prilog računa za izvođenje armiračkih radova (list 173. – 174. spisa), fakturu – otpremnicu 86/611 (list 175. spisa), rukom ispisane količine i sate (list 176. spisa), fakturu – otpremnicu 63/611 (list 177. spisa), dio građevinskog dnevnika (list 178. – 182. spisa), fakturu – otpremnicu 56/611 (list 183. spisa), dio građevinske knjige (list 184. spisa), dio građevinskog dnevnika (list 185. – 200. spisa), fakturu – otpremnicu 70/611 (list 201. spisa), fakturu – otpremnicu 93/611 (list 202. spisa), fakturu

– otpremnicu 50/611 (list 203. spisa), prilog računa za izvođenje armiračkih radova (list 204. – 206. spisa), dopis Porezne uprave (list 212. spisa), vlastoručno napisani iznosi (list 221. spisa), dostava ovjerene 3. privremene situacije i 3. privremena situacija (list 244. – 248. spisa), dostava ovjerene 2. privremene situacije i 2. privremena situacija (list 249. – 253. spisa), račun 444/1/67 (list 254. spisa), nalog za terećenje i troškovnik terećenja (list 255. – 256. spisa), račun/otpremnicu broj 56-ab1-1 (list 257. - 258. spisa), treću privremenu situaciju s rekapitulacijom (list 259. – 260. spisa), dijelove građevinskog dnevnika (list 261. – 280. spisa), analitičku karticu konta tužitelja (281. – 282. spisa), fakturu – otpremnicu broj 70/611 (list 283. spisa), fakturu – otpremnicu broj 86/611 (list 284. spisa), fakturu – otpremnicu broj 93/611 (list 285. spisa), dostavu ovjerene 6. privremene situacije i 6. privremenu situaciju (list 286. – 289. spisa), potvrde plaćanja (list 290. – 295. spisa). Također, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LD (list 297. - 299. spisa), svjedoka KD (list 299. - 302. spisa), svjedoka ND (list 308. - 310. spisa), svjedoka AD (list 316. – 318. spisa) i svjedoka OD (list 318. – 321. spisa), saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ČD (list 322. - 324. spisa), saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika DD (list 324. – 326. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po društvu DEKON STUDIO d.o.o. koje je Nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, arhitekturu i procjenu nekretnina PD (podnesak vještaka od 25. veljače 2025. (list 354. – 356. spisa, Nalaz i mišljenje - list 357. - 378. spisa, dopuna i odgovor vještaka od 29. lipnja 2025.

– list 392. – 402. spisa, dopuna građevinskog vještačenja od 24. veljače 2026. – list 415. – 424. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 14. travnja 2026. – list 430. – 431. spisa).

12. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju predanu od strane zastupnika po zakonu tužitelja na ročištu za glavnu raspravu 5. ožujka 2024. jer je ista predana nakon zaključenja prethodnog postupka.

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

14. Predmet spora je potraživanje tužitelja po dijelu računa broj 70/611 od 11. listopada 2017. (list 7. spisa), računa broj 86/611 od 3. studenog 2017. (list 8. spisa) i računa broj 93/611 od 20. prosinca 2017. (list 9. spisa) izdanim od strane tužitelja tuženiku na ime ugradnje armature i armaturnog željeza na gradilištu u [adresa]. Račun broj 70/611 odnosi se na 166.443 kilograma po cijeni od 0,1601 po kilogramu te glasi na iznos od 26.647,52 EUR, dok tužitelj u ovom postupku na temelju tog računa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 2.014,85 EUR s obzirom da je tuženik prije utuženja po istom uplatio iznos od 23.514,62 EUR, a za iznos od 1.109,05 EUR tužitelj je povukao tužbeni zahtjev s obzirom na izvršenu međusobnu kompenzaciju. Nadalje, račun broj 86/611 odnosi se na 69.786,58 kilograma po cijeni od 0,1597 po kilogramu te glasi na iznos od 11.144,08 EUR, dok se račun broj 93/611 odnosi na 40.643 kilograma po cijeni od 0,1591 po kilogramu te glasi na iznos od 6.468,12 EUR.

15. Između stranaka nije sporno da je predmet tužiteljeve činidbe bilo obavljanje armiračkih radova u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) temeljem usmenog ugovora na način da je tuženik naručio od tužitelja izvođenje tih radova na gradilištima hotela Park u Rovinju te osnovne škole Finida u [adresa], s time da je ugovoren obračun po stvarno izvedenim radovima uz dokaz količina ugrađenog materijala. Nije sporna ni cijena ugrađene armaturne opreme. Nesporno je i da je na navedenim gradilištima glavni izvođač bilo društvo RADNIK d.d. Križevci, dok je u predmetnom poslovnom odnosu tuženik bio podizvođač, a tužitelj tuženikov podizvođač.

16. Između stranaka je sporna osnova i visina utuženog potraživanja odnosno količina ugrađenog materijala imajući u vidu tuženikovu tvrdnju da su sve količine opreme koju je tužitelj ugradio na objektima Finida u [adresa] i Hotel Park u Rovinju, a koje su utvrđene od strane voditelja radova i odobrene od strane tuženikovog naručitelja, plaćene tužitelju.

17. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na tuženikove prigovore postojanja formalnih nedostataka predmetnog rješenja o ovrsi da isti nisu od utjecaja za rješenje ovog spora budući da se predmetni postupak vodi prema pravilima parničnog postupka. Bez obzira na navedeno, predmetno je rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave propisane odredbom čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ) te u skladu s odredbom čl. 281. OZ - a.

18. Nadalje, s obzirom da je tužitelj strana pravna osoba, u ovome se postupku radi o sporu s međunarodnim elementom, a nadležnost suda Republike Hrvatske za suđenje u ovome predmetu proizlazi iz opće odredbe čl. 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ br. 43/82 i 72,82, Narodne novine broj: 53/91, 88/01 i 101/17; dalje: ZRSZP), koji se u ovom postupku primjenjuje s obzirom na datum nastanka predmetnog pravnog odnosa između stranaka (2017. godine) temeljem odredbe čl. 78. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17) i u smislu odredbe čl. 78. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, broj 101/17 i 107/23).

19. Vezano za pitanje koje materijalno pravo treba primijeniti, valja naglasiti da je prema odredbi čl. 19. ZRSZP-a, za ugovor mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako tim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

20. U konkretnom slučaju stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo već u tijekom postupka izjavile da su suglasne da se u ovom postupku primjenjuje hrvatsko pravo pa je stoga na konkretan pravni odnos valjalo primijeniti mjerodavne odredbe ZOO-a.

21. Uvidom u fakturu – otpremnicu broj 70/611 (list 7. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je ista izdana od strane tužitelja tuženiku 11. listopada 2017. za uslugu ugradnje armature i armaturnog željeza u [adresa], i to za 166.443 kg po cijeni od 0,1601 EUR te da navedeni račun glasi na iznos od 26.647,52 EUR. Nesporno je da je tuženik po navedenom računu platio tužitelju iznos od 23.514,62 EUR, kao i da je za iznos od 1.109,05 EUR provedena kompenzacija između stranaka.

22. Nadalje, uvidom u fakturu – otpremnicu broj 86/611 (list 8. spisa) razvidno je da je ista izdana od strane tužitelja tuženiku 3. studenog 2017. za uslugu ugradnje armature i armaturnog željeza na Osnovnoj školi i sportskom društvu Finida Poreč, i to za 69.786,58 kg po cijeni od 0,1597 EUR te da navedeni račun glasi na iznos od 11.144,08 EUR.

23. Iz fakture – otpremnice broj 93/611 (list 9. spisa) proizlazi da je ista izdana od strane tužitelja tuženiku 20. prosinca 2017. za uslugu ugradnje armature i armaturnog željeza u [adresa], i to za 40,643 kg po cijeni od 0,1591 EUR te da navedeni račun glasi na iznos od 6.468,12 EUR.

24. Svjedok LD (list 297.-299. spisa), član uprave društva RADNIK d.d., iskazao je u bitnome da je u Rovinju glavni inženjer bio FD, a u [adresa] VD te da je dolazio povremeno na gradilišta. Napomenuo je da je društvo RADNIK d.d. imalo ugovor s društvom BMD STIL za isporuku i ugradnju armaturnih šipki i mreža za oba gradilišta. Na gradilištu u Rovinju misli da je RADNIK d.d. angažirao tvrtku KRISTAL da pomogne ugrađivati armaturu, a u [adresa] su se direktno dogovorili BMD i KRISTAL. Točne količine ne zna. Na upit da li se sjeća da je bilo problema u vezi plaćanja od strane tvrtke BMD prema tužitelju, svjedok je odgovorio da se sjeća da mu je zastupnik po zakonu tužitelja jednom napomenuo za to plaćanje, odnosno da se nešto nisu mogli dogovoriti oko količina. Na daljnji upit da li se sjeća da je u svom uredu organizirao sastanak između zastupnika po zakonu tužitelja i DD na temu izmirivanja obaveza od strane tuženika prema tužitelju, a nakon što je svjedoku dan na uvid dokument na listu 221. spisa, svjedok je odgovorio da je to njegov rukopis s time da je napomenuo da na donjem dijelu s desne strane je kopija slabo vidljiva te da ne može potvrditi da li je to on pisao (krajnja rubrika s desne donje strane). Ne sjeća se da li je bio DD. U odnosu iznose na navedenom dokumentu svjedok je iskazao da je očito da ih je on pisao ali ne zna da li mu je te šifre rekao gospodin ČD ili postoje podloge za te iznose odnosno papiri. Na upit tko može u ime društva RADNIK d.d. reći koje su to stvarne količine ugrađene na gradilištu Finida u [adresa] do 31. ožujka 2018., svjedok je odgovorio da se to može utvrditi na dva načina, to fakturom društva BMD STIL d.o.o. prema društvu RADNIK d.d. i fakturom društva RADNIK d.d. prema Gradu Poreču. Na daljnji upit da li je društvo RADNIK d.d. kao glavni naručitelj imalo ulogu u obračunu količina između tužitelja i tuženika, svjedok je odgovorio da je to bila stvar između ta dva društva jer je RADNIK d.d. imao ugovor s tuženikom. Zaključno, na upit da li je na oba gradilišta bilo i drugih podizvođača tuženika, svjedok je odgovorio da je, da ih je na hotelu Park bilo nekoliko, a sjeća se da su to bili BAGARIĆ USLUGE, D i Artik d.o.o. , a na Finidi zna da su bili Č i D.

25. Svjedok KD, a koji saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je tada bio voditelj tuženikovih radova na objektima Finida i Park, iskazao je u bitnome da je tuženik imao ugovor za izvođenje armiračkih radova s tvrtkom RADNIK Križevci koji je bio glavni izvođač radova na predmetnim gradilištima. Tuženik je u lipnju 2017. na gradilištu hotel Park u Rovinju i Finida u [adresa] imao angažiranog podizvoditelja i to tvrtku KRISTAL. Dogovoren je bio obračun po izgrađenoj količini armature po cijeni od 1,20 kn po kilogramu i to za sve radove koji su bili priznati kroz građevinsku knjigu , a tuženiku ovjereni od glavnog izvođača. U lipnju 2017. na gradilištu hotela Park je uz tužitelja bilo angažirano još podizvoditelja s istim uvjetima kakve je imala tvrtka KRISTAL. Na gradilištu Finida je bio samo jedan pod izvoditelj uz tužitelja, i to u lipnju 2017. dok su ostali radovi u 2017. izvođeni od strane tužitelja bez da su sudjelovali drugi pod izvoditelji. Na hotelu Park tužitelj je izvodio radove samo u lipnju 2017., i to do 19. lipnja 2017. Već prilikom prvih obračuna tužitelj im nije dostavio dokaze za ugrađene količine fakture koju je potraživao od tuženika, jer su oni za hotel Park u lipnju 2017. od glavnog izvođača RADNIK d.d. imali priznate količine ugrađene armature od oko 135 tona, a tužitelj je potraživao većinu tog iznosa za sebe. Tužitelj je na oba gradilišta imao zaposlene djelatnike koji nisu bili kvalificirani armirači, a u lipnju 2017. su bili suočeni sa štrajkom dijela djelatnika tužitelja koji su odbili raditi jer nisu bili zadovoljni uvjetima koje su imali kod poslodavca. S obzirom da za hotel Park nikada nije dobio izrađenu dokaznicu mjera od tužitelja, obračun za ugrađenu količinu je napravio tako da je od ukupne količine koju je njima priznao glavni izvođač odbio količine koje su drugi pod izvoditelji izveli, a to su dokazali. Nadalje, u odnosu na gradilište Finida , tužitelj je tamo radio s kooperantom EURO-FERO d.o.o. iz Ivanić Grada. Pod izvoditelj EURO-FERO d.o.o. je u lipnju 2017. ugradio količinu od 33.880 kilograma armature i to je dokazao kroz građevinsku knjigu. Dakle, svi ostali radovi koji su izvedeni u 2017., izuzev tih 33.880 kilograma, su odrađeni od strane tužitelja. Međutim, kada su napravili obračun koncem 2017. utvrdili su da je tužitelju plaćeno više nego što je ugradio. Svjedok je zajedno s direktorom tuženika DD kao i drugim direktorom ŽD u više navrata pokušavao naći sporazumni obračun s tužiteljem, međutim tužitelj cijelo vrijeme nije prihvaćao njihove prijedloge i smatrao je spornim količine koje su drugi pod izvoditelji za njih izveli. Dakle, tužitelj je smatrao da je on ugradio tu količinu za koju su oni utvrdili da ju je ugradio drugi pod izvoditelj. Napomenuo je i da je on osobno bio prisutan svaki dan na gradilištu u lipnju 2017. kada je radio drugi pod izvoditelj. Prema njegovim saznanjima tvrtka KRISTAL je završila s radovima za BMD STIL 2017. te 2018. godine više nisu radili za tuženika te koliko svjedok zna, za 2018. nema niti ispostavljenih faktura. Odgovarajući na upit da li je društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. bilo angažirano na gradilištu u [adresa], svjedok je odgovorio da je bilo angažirano i to u 2018. godini, dok je na upit da li su tužitelj i društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. bili zajedno na gradilištu u [adresa], odgovorio da nisu. Na upit zastupnika kada se prvi puta susreo sa zastupnikom po zakonu tužitelja svjedok je odgovorio da ne zna, ali da se sjeća dva sastanka od kojih je jedan bio u Križevcima i na tom sastanku je bio i ŽD iz BMD-a, dok su na drugom sastanku bili u kafiću na benzinskoj postaji ZOVKO na Slavonskoj aveniji i tada je bio prisutan i DD te se tog sastanka jako dobro sjeća jer kada je zastupniku po zakonu tužitelja tada predočio građevinske knjige i obračune, zastupnik po zakonu tužitelja počeo je s njim jako neugodno komunicirati i optužio ga je da je on izmislio te brojke. Na daljnji upit da li su u travnju i svibnju 2017. na gradilištu hotela Park bili prisutni djelatnici tužitelja, svjedok je odgovorio da jesu te da su bili angažirani od strane društva RADNIK d.d. na drugim radovima odnosno na radovima izrade, misli oplate i betona, a nisu bili tada angažirani na armaturnim poslovima odnosno sjeća se da su u svibnju bili angažirani od strane društva RADNIK d.d. na armaturnim poslovima, ali za te je poslove njima odnosno BMD-u RADNIK d.d. poslao fakture. Na upit koliko su drugi podizvođači imali ukupno djelatnika a koliko je tužitelj tada imao armirača na gradilištu hotela Park, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti ali da je tvrtka KRISTAL sigurno odradila količinu koja im je priznata i sigurno nisu oštećeni s obračunom. Svjedok je napomenuo i da su drugi podizvoditelji imali kvalificirane armirače za razliku od tužitelja te da je osobno zamolio tri djelatnika tužitelja da napuste gradilište jer nisu zadovoljavali kvalifikacijama. Na daljnji upit zbog čega nije htio potpisati građevinsku knjigu koju je vodio tužitelj, svjedok je odgovorio da prvenstveno nisu dostavljene sve građevinske knjige, a ono što je bilo dostavljeno nije odgovaralo stvarno ugrađenoj količini. Nadalje, na upit vezan uz gradilište Finida , da li je bio tijekom 2018. svaki dan na gradilištu, svjedok je odgovorio da nije bio svaki dan, dok je na upit kako je mogao zaključiti da 2018. nisu bili na gradilištu prisutni djelatnici tužitelja, ako je sam naveo da nije bio svaki dan na gradilištu, svjedok odgovorio da to zna zato jer zna koga je tuženik imao angažiranog kao pod izvoditelja, a osim toga svi ispostavljeni računi su iz 2017. Na upit ako je 2018. povremeno dolazio na gradilište, da li je tada primijetio tamo djelatnike tužitelja, a sve imajući u vidu da su stranke dogovorile da će tužitelj fakturirati količine šipki koje se došle na gradilište u 2017. godini zaključno s 31. prosinca 2017. iz razloga da bi tuženik mogao ispostaviti fakturu odnosno situaciju prema investitoru kojom bi obuhvatio sve količine koje su pristigle na gradilište, a količine koje nisu do tada ugrađene tužitelj se obvezao ugraditi u prvim mjesecima 2018., svjedok je odgovorio da nije u 2018. primijetio djelatnike tužitelja, a dogovor koji se u pitanju spominje mu nije poznat. Svjedok je istaknuo da je njima glavni izvođač priznao samo one količine koje su bile ugrađene na gradištu i koje je njima priznao glavni nadzorni inženjer. Na daljnji upit da li mu je poznato da je tuženik ispostavio glavnom izvođaču radova istovjetnu situaciju s količinama koju je tužitelj ispostavio tuženiku i da mu je glavni izvođač tu situaciju vratio te da ju je onda tuženik stornirao, svjedok je odgovorio da mu to nije poznato ali je istaknuo da je tuženik uvijek prema RADNIK-u d.d. radio prijedloge situacija koje su, nakon što je glavni nadzorni inženjer RADNIK-u priznao ugrađenu količinu, tada korigirane te da to nema nikakve veze s dogovorima o kojima svjedok nema saznanja. Isto tako su rukom ispravljane situacije za lipanj za hotel Park. Dakle, svjedok bi na primjer predložio Ku da obračunaju 150 tona ugrađene armature za lipanj 2017., a nakon pregleda građevinske knjige od strane glavnog nadzornog inženjera utvrđuje se količina od 135 tona (za hotel Park). Na daljnji upit da li je od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2018. za gradilište Finida izdavao privremene situacije prema glavnom izvođaču, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti kada je izdana prva situacija u 2018. godini. Zaključno, na upit da li je osporio neki račun tužitelja, svjedok je odgovorio da je on pismeno osporio račune i da je to pismeno osporavanje dao u računovodstvo tuženika da se poštom pošalje tužitelju.

26. Svjedok ZD, glavni inženjer gradilišta na gradilištu Osnovne škole Finida u [adresa], u svom je iskazu (list 308. - 309. spisa) naveo u bitnome da je društvo RADNIK Križevci bilo glavni izvođač radova prema investitoru Gradu Poreču i to je društvo imalo isključivi odnos s tvrtkom BMD STIL d.o.o. Tvrtka KRISTAL, između ostalih tvrtki kojih je bilo više na gradilištu, je bila jedan od podizvođača tvrtke BMD STIL d.o.o. Stoga oni nisu imali obračune količina s društvom KRISTAL d.o.o. Koliko svjedok zna, sam materijal je isporučivalo društvo BMD STIL d.o.o., a uslugu ugradnje su davali podizvođači. Na upit kada je društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. počelo s radom ugradnje armature na gradilištu [adresa] u [adresa], svjedok je odgovorio da točan datum ne može reći jer je to bilo 2017. dakle, prije 5 godina. Zna jedino da je na njegov, odnosno njihov zahtjev na to gradilište uveden novi izvođač i to društvo Bagarić zbog nedovoljnog broja ljudi odnosno radnika koje je u tom trenutku društvo KRISTAL imalo na gradilištu. Zaključno, na upit da li to znači da je početkom 2018. došlo do ugradnje armaturnog materijala od strane tužitelja i društva Bagarić, svjedok je odgovorio da nije siguran da li je to bilo 2018. U jednom trenutku, negdje krajem 2017. su na gradilištu bili neko vrijeme zajedno dok se L nije povukao, a Č je ostao. To se pretpostavlja može provjeriti u društvu RADNIK.

27. Svjedok AD, a koji je bio voditelj radova za tužitelja na Hotelu Park i na Finidi u [adresa], iskazao je u bitnome (list 316. -318. spisa) da je tužitelj bio angažiran od strane društva RADNIK za izvođenje betonskih radova. U međuvremenu su na gradilištu hotela Park ugovorili posao s društvom BMD STIL gdje su angažirali dodatnih 19 radnika. Izvodili su radove prema dinamici, a pošto su radovi kasnili pojačali su ih jer su tu bili angažirani i drugi podizvođači za izvođenje armiračkih radova. Kako su radovi tekli, vodili su građevinsku knjigu ugrađenih količina koju je predavao KD koji je bio ispred društva BMD STIL i on mu je tu knjigu vraćao nepotpisanu. Pošto im tuženik nije plaćao, neko vrijeme su i zaustavili radove međutim nakon nekih sastanaka i dogovora, odnosno kada su im obećali da će im biti plaćeno, nastavili su radove i dogovorili su da će za BMD STIL izvoditi radove i na [adresa] u [adresa]. Nakon što su se vratili na gradilište, već pri kraju izvođenja radova, KD je svjedoku donio neki njegov izračun gdje je on po svome nekom izračunu naveo količinu koju su oni ugradili, a ne poštujući naše izračune količine i dokaznice iz građevinske knjige. Onda su opet imali sastanke i oni su obećali platiti po njihovom izračunu količine i prešli su na gradilište Finida u [adresa] gdje su i otpočeli s radovima. Tamo su također vršili izračun kroz građevinsku knjigu, čak i kroz građevinski dnevnik koji im je potpisivala tvrtka RADNIK, a KD je također dolazio na to gradilište u [adresa]. Svjedok je napomenuo da je tuženik na gradilištu u [adresa] angažirao još mali broj radnika za iste radove i oni su radili negdje 3-4 dana, a tuženik je dio te količine koju su oni ugradili njima obračunao kao da su oni to ugradili pri čemu je istaknuo da on ne osporava ono što su oni ugradili. U Finidi su završili te radove misli negdje u trećem mjesecu 2018. Na upit da li mu je poznato ime tvrtke za koju je iskazao da je s malim brojem radnika izvodila radove na Finidi u [adresa], svjedok je odgovorio da se ne sjeća točno, dok je na upit u svezi dijela iskaza svjedoka u kojem navodi da su bili održavani sastanci s tuženikom glede neplaćanja, da li zna koje su odgovorne osobe na strani društva BMD STIL bile prisutne na tim sastancima, odgovar io da je bio prisutan KD i direktor BMD STIL-a međutim ne sjeća se kako se zove. Na sastancima je bio prisutan uvijek i zastupnik po zakonu tužitelja, a na sastancima koji su bili održani u RADNIK-u osim njih gore navedenih bio je prisutan i LD u ime RADNIK-a. Na upit za koje je razdoblje na gradilištu u [adresa] bio angažiran L od strane tuženika, svjedok je odgovorio da misli da je bio angažiran od polovine 2017. do negdje trećeg mjeseca 2018., dok je na upit za koje razdoblje je tužitelj bio angažiran od stane tuženika na gradilištu u Rovinju odgovario da misli da je to bilo početkom 2017. međutim ne sjeća se točno. Ne sjeća se točno do kada su bili na gradilištu u Rovinju ali zna da su nakon toga otišli na gradilište u [adresa]. Na pitanje je li KRISTAL u tom razdoblju bio ugovoreni izvođač i od strane RADNIK-a na gradilištu u Rovinju, svjedok je odgovorio da je, ali na drugoj vrsti radova, dok je na upit je li u tom razdoblju tužitelj istovremeno bio ugovoreni izvođač od strane društva RADNIK d.d. i od strane tuženika, odgovorio da se ne sjeća točno, ali koliko se sjeća misli da su prije ugovorili poslove s Kom. Odgovarajući na upite svjedok je iskazao i da je tuženik na gradilištu u Rovinju imao angažirane, uz tužitelja i druge izvođače, ne sjeća svih podizvođača, čini mu se da je bila i neka firma Bagarić. Na upit da li je tuženik prigovarao na stručnost radnika tužitelja na gradilištu u Rovinju, svjedok je odgovorio da dok su izvodili radove nije nego da je tek kada su radovi bili izvedeni nestručnosti prigovorio KD opravdavajući neplaćanje faktura odnosno nepotpisivanje građevinske knjige ugrađenih količina, dok je na upit da li je RADNIK kao glavni izvođač prigovarao na stručnost radnika, odgovorio da nije. Na upit o čemu se razgovaralo na sastancima u prostorijama RADNIK-a, svjedok je odgovorio da se razgovaralo o problemima oko neplaćanja od strane tuženika i o dinamici odnosno nastavku radova jer kako je ranije iskazao, radove su na neko vrijeme radi neplaćanja obustavili. Na upit jesu li se nakon tih sastanka ti obustavljeni radovi nastavili, svjedok j odgovorio da jesu jer je tuženik dio obaveza platio. Zaključno, na upit da li su djelatnici koji su radili u Rovinju na gradilištu hotela Parka isti oni koji su radili u Finidi u [adresa], svjedok je odgovorio da djelomično jesu, da kada su završili u Rovinju je većinu angažirao na gradilištu u [adresa], dok je na upit može li reći da li su ti radnici bili kvalificirani za svoj posao te da li ih je iz tih razloga BMD STIL tražio da rade i u Finidi, svjedok odgovorio da su bili kvalificirani.

28. Svjedok OD, voditelj radova na gradilištu hotela Park u Rovinju, u svom je iskazu naveo u bitnome (list 319. – 321. spisa) da su oni, odnosno društvo RADNIK Križevci bili glavni izvođač radova na hotelu Park. BMD STIL je bio podizvođač i imali su ugovorenu dobavu i ugradnju armature. Dakle, RADNIK d.d. je imao jedino podizvođača BMD STIL i sve podizvođače koje je imao BMD STIL gledali su kao BMD STIL. Odgovarajući na upit može li potvrditi da li je on potpisao privremene situacije, a koje su svjedoku date na uvid (list 244. – 253. spisa), svjedok je odgovorio da je, dok je na upit može li potvrditi istinitost sadržaja tih privremenih situacija, svjedok odgovorio potvrdno. Nadalje, na upit je li RADNIK d.d. na gradilištu u Rovinju neposredno angažirao tužitelja, svjedok je odgovorio da je, i to negdje na početku radova za tesarske radove, a radnici tužitelja bili su angažirani u Rovinju od strane tuženika prije ljetne pauze 2017. godine. Na upit je li K imao prigovore na kvalitetu rada radnika tužitelja, svjedok je odgovorio da su imali prigovore na kvalitetu radova svih podizvođača. Nadalje, svjedok je iskazao i da je znao koji su radnici na gradilištu bili od društva RADNIK d.d. te da je znao koji su radnici na gradilištu bili od KRISTALA, jer su bili obučeni u crveno. Na upit da li su ti radnici od KRISTALA bili stručni za obavljanje armiračkih radova, odgovorio je da baš i nisu, da armatura ploče nije nekoliko puta prošla pregled od strane nadzornog inženjera, no na kraju je ta ploča prošla nadzor. Na upit koji vremenski period je bio voditelj radova na gradilištu hotela Park u Rovinju te da li je na gradilištu bio u tom razdoblju svaki dan, svjedok je odgovorio da je bio voditelj radova od početka do kraja radova te da je na gradilištu bio prisutan sve dane, osim nekih subota i nedjelja odnosno vikenda. Na daljnji upit na temelju čega je cijenio kvalitetu radnika tužitelja na gradilištu u Rovinju, svjedok je odgovorio da postoje određene norme, da je njihovu kvalitetu cijenio prema brzini i samoj kvaliteti ugradnje, dok je na upit može li pojasniti te određene norme, svjedok odgovorio da prosječna norma propisuje da armirač može kilu armature ugraditi za otprilike 0,002 sata. Nadalje, svjedok je iskazao i da ima saznanja da je neka druga firma u Rovinju radila armaturne radove kao podizvođač tuženika te da su, koliko se sjeća, podizvođači bili firma "Bagarić", "Cilar" i još možda neke ali se ne može točno sjetiti. Na upit da li su ti podizvođači radili istovremeno kad i radnici tužitelja, svjedok je odgovorio da nisu svi. Radnici od D, ne sjećam se točno imena firme, radili su od početka, oni i Č su bili prvi na gradilištu. Č se povukao nakon nekog vremena i onda počele razne kombinacije , počeo je dolaziti L i svi ostali koji su bili tamo. Na upit kada se ponovno društvo "Bagarić" vratilo na gradilište radi izvođenja armaturnih radova, svjedok je odgovorio da su se vratili negdje u četvrtom mjesecu 2018. Na upit da li mu je poznato gdje su djelatnici KRISTALA s gradilišta u Rovinju otišli na sljedeće gradilište na kojem je RADNIK bio glavni izvođač, a BMD STIL podizvođač, svjedok je odgovorio da su otišli na gradilište Finida. Na upit koliko je brojčano bilo radnika KRISTALA, a imajući u vidu da su nosili crvena odjela te ih je bilo lako uočiti, svjedok je odgovorio da ih je bilo 20, da može još točno potražiti podatke u evidencijama. Na upit da li mu je poznato koliko je BMD STIL za lipanj 2017. priznao svom podizvođaču KRISTALU ugrađene količine armature u kilogramima, svjedok je odgovorio da nije. Na dodatni upit, a glede norme ugradnje armature po satu o kojoj je svjedok ranije iskazivao, jesu li po njegovom mišljenju radnici KRISTALA ispunjavali navedenu normu, svjedok je odgovorio da nisu. Na dodatni upit, a u odnosu na svjedokov iskaz u kojem navodi da djelatnici tužitelja nisu ispunjavali normu, u kojem su postotku tu normu ispunjavali, svjedok je odgovorio da je to teško reći ali je napomenuo da armaturna ploča četiri puta nije prošla pregled.

29. U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja ČD (list 322. -324. spisa) naveo je u bitnome da je s tuženikom odnosnom njegovim ovlaštenim predstavnikom UD za potrebe njihove kompanije dogovorio da pošalje 26 djelatnika na gradilište Hotela Park u Rovinju. Djelatnici su po zanimanju bili armirači. Nakon završetka posla u lipnju 2017. UD ga je zamolio da dio djelatnika pošalje na gradilište Finida u [adresa] na kojem su oni također bili izvođači. Od tih 26 djelatnika poslao je njih 7 u Finidu, a on ga je zamolio da desetak djelatnika pošalje kao ispomoć društvu Bagarić u Zagrebu, a što je i učinio pod istim uvjetima kao što se dogovorio i s UD, a to je da jedinica za obračun učinka bude kilogram ugrađene armature tj. željeza po cijeni od 1,20 kn, odnosno 65,00 kn režijski sat. Po završetku poslova u Hotelu Park u Rovinju UD mu je rekao da gradilište ima loš učinak i zamolio ga da svoju fakturu prilagodi takvom stanju tako da mu je fakturirao 50% manje ugrađenog željeza nego što su njegovi djelatnici ugradili, a to je cca 19.000,00 EUR bez obzira što su njegovi troškovi prema njegovojj knjigovodstvenoj evidenciji za djelatnike iznosili cca 42.000,00 EUR na tom gradilištu, a ti troškovi se odnose na terenski dodatak i minimalnu plaću. Dakle, to mu je oprostio. Svi djelatnici su to uredno zaprimili te je predao dokumentaciju iz koje je isto razvidno. Zastupnik po zakonu tužitelja nadalje je iskazao da su sve uplate djelatnicima vršene isključivo preko poslovne banke, a njegovi djelatnici su u lipnju 2017. proveli 4628 radnih sati. Istaknuo je da su vršili obračun za Rovinj po režijskim satima, a to je 65,00 kn po satu, da bi tada tuženika teretio za 300.820,00 kn. Nakon toga nastavili su raditi na gradilištu u [adresa]. Njegov je uvjet UD bio da mu plati po dogovoru iznos po fakturi koju mu je poslao poštom kako bi njegovi djelatnici nastavili rad u [adresa]. On mu je to i platio i to dio u sedmom, a dio u osmom mjesecu, a kako je tužitelj ispostavljao fakture za radove u [adresa] on je nastavio djelomično plaćati i te fakture. To je trajalo do kraja 2017. Na kraju je prema tužiteljevoj knjigovodstvenoj evidenciji ostalo neizmirenih obveza iz Finide a tužbeni zahtjev se i odnosi na taj dio obveza za radove u Finidi. Naglasio je da je od tuženika dobio njihovu karticu poslovnog partnera za KRISTAL, a koja se nalazi u spisu predmeta i da se uvidom u istu da jasno zaključiti da je izrađena za potrebe ovog spora, a suprotno propisanim knjigovodstvenim standardima. U stvari, oni su prema toj kartici evidentirali da su račune za Finidu zaprimili u 2017. a da su ih internim nalogom knjižili u 2018. Tuženik u podnesku od 6. studenog 2023. na listu 3. navodi da tužitelj za 1. – 6. privremene situacije nije dostavio građevinsku dokumentaciju što nije točno iz razloga što su redovno zaposleniku tuženika KD dostavljali građevinsku dokumentaciju te bi ju on koji put vratio, a neku ne bi vratio . Na upit da li se sjeća s kime je pregovarao oko naplate utuženog potraživanja, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da je pregovarao s DD. Susreli su se u poslovnim prostorijama tvrtke RADNIK u Križevcima kojom prilikom je LD, djelatnik RADNIK-a d.d. na jednom papiru evidentirao njihov poslovni odnos u financijskom spisu, a taj dokument se nalazi u spisu. Na daljnji upit da li je ikada od DD dobio SMS kojim priznaje dug prema tuženiku, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da je i da je u tom SMS-u rekao da će izvršiti uplatu cca 20.000,00 EUR. Na daljnji upit može li objasniti pojavljivanje treće pravne osobe društva Bagarić a imajući u vidu da je u svom iskazu naveo da je tom društvu u Zagreb poslao dio svojih djelatnika, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da ga je UD zamolio da njegovom poslovnom partneru Č izađe u susret zato što pada u zakašnjenje na gradilištu u Zagrebu. Onda je za te poslove koje je radio za Č morao ostvariti naknadu putem ovog suda u Zagrebu odnosno morao ga je tužiti da mu plati za te radove te je sud donio konačnu presudu i putem FINE je naplatio taj iznos. Na upit ima li saznanja u kojem razdoblju je tužitelj imao svoje radnike u lipnju 2017. na gradilištu Hotel Park u Rovinju, odgovorio je da je firma KRISTAL bila angažirana od firme RADNIK u travnju i svibnju, a od strane BMD STILA u lipnju 2017., dok je na upit da li je bila angažirana kroz cijeli lipanj 2017., odgovorio da je. Na upit da li je u lipnju 2017. na gradilištu hotela Park izvođač angažirao i druge podizvođače za radove armiranja, odgovorio je da je prema njegovim saznanjima bilo oko 15-ak radnika drugih tvrtki. Na upit u kojem razdoblju je tužitelj bio angažiran na radovima škole Finida u [adresa], zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da misli da je to bilo od srpnja 2017. do ožujka 2018. Na upit je li L bio upoznat s privremenim situacijama koje je ovjerilo društvo RADNIK d.d. za gradilišta u [adresa] i [adresa], odgovorio je da se za Rovinj ne može sjetiti a da za Finidu zna iz razloga jer su jednu od tih privremenih situacija zajednički radili on, UD i LD, a pravili su je tako što su na istoj iskazali količine željeza koje je dopremljeno na gradilište, a nije bilo svo ugrađeno. Takvu situaciju nadzorni organ investitora nije prihvatio te ju je vratio RADNIK-u da ju ispravi, a zastupnik po zakonu tužitelja se dogovorio da ju ne ispravlja nego količine koje je u tom trenutku iskazao kao više ugrađene, da će ugraditi iduće godine u prva dva mjeseca uz uvjet da na gradilištu ne bude angažirana niti jedna druga tvrtka za ugradnju armature. Kada je u cijelosti ugradio željezo po iskazanim situacijama odnosno fakturama, a tuženik mu nije htio platiti prispjele obveze, prestao je raditi za tuženika. Na upit, a vezano uz presliku dokumentacije za koju sud utvrđuje da prileži listu 221. spisa, a o kojoj je zastupnik po zakonu tužitelja iskazao da ju je napisao LD, djelatnik RADNIK-a d.d. na jednom papiru, je li istu potpisao zastupnik po zakonu tuženika DD, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da ju nije potpisao, kao što ju nije potpisao niti on, ali da nisu imali primjedbi na napisano.

30. Zastupnik po zakonu tuženika DD u svom je iskazu naveo u bitnome da je zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu iznio niz netočnih činjenica, kao i da u društvu BMD STIL d.o.o. ne postoji UD. Nadalje, iskazao je da je tužitelj bio angažiran kao podizvoditelj radova na gradilištima Hotel Park u Rovinju i škola Finida u [adresa] u razdoblju od lipnja do prosinca 2017. Dogovorena cijena za izvođenje radova je bila 1,20 kn po kg ugrađene armature, a dogovor vezano za plaćanje po režijskom satu nije postojao. Znači, obračun izvedenih radova vršio se na temelju, a tako se i u praksi vrši, vjerodostojne dokumentacije kojom se utvrđuje količina stvarno ugrađene armature, a istu potvrđuje voditelj gradilišta i nadzorni inženjer. Konstatirao je da niti jedan obračun, a time niti jedan račun koji je ispostavljen od strane tužitelja nije imao vjerodostojnu dokumentaciju. Nije mu poznata situacija koju zastupnik po zakonu tužitelja spominje više puta u svom iskazu odnosno da je zbog lošeg rezultata tuženika na gradilištu u Rovinju napravljen ustupak i da je obračunato 50% manje od stvarno izvedenih radova. Prema njegovom mišljenju, isplatne liste plaća zaposlenicima tužitelja ne predstavljaju nikakav dokaz jer nigdje nije dokazano da su ti zaposlenici doista radili na predmetnim gradilištima, i to u satima koji su im plaćeni. Vezano za knjiženje računa s odgodom ili na konstataciju tužitelja da je tuženik prilagodio financijsku karticu prema nekim naknadnim događajima , naveo je da predmetni računi nisu mogli biti knjiženi na vrijeme upravo zbog nepotpune dokumentacije koja je trebala biti dostavljena uz te račune. Na upit suda ima li saznanja tko se iz društva tuženika dogovarao s tužiteljem glede radova u [adresa] i [adresa], zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je da je tužitelja na gradilište Hotela Park uveo RADNIK d.d. Znači, za izvedene radove u travnju i svibnju 2017. od strane tužitelja, RADNIK d.d. Križevci ih je prefakturirao tuženiku jer je tuženik imao ugovor s RADNIK-om d.d. Kasnije, zbog jednostavnosti obračuna i izbjegavanja dodatnih troškova (jer RADNIK d.d. na svaku tu fakturu stavlja manipulativne troškove) dogovoreno je da KRISTAL buduće radove obračunava direktno BMD STILU. Pretpostavlja da je u tim dogovorima s L sudjelovao član uprave društva BMD STIL d.o.o., ŽD. Na daljnji upit na koji način je BMD STIL vršio plaćanja prema tužitelju, zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je da je plaćanja vršio na temelju poziva i predobračuna koji nisu bili ovjereni od strane voditelja gradilišta pri čemu je napomenuo da ih naziva predobračuni jer je za njega račun odnosno obračun vjerodostojna isprava iza koje stoji ovjereni obračuni odnosno građevinska knjiga i građevinski dnevnik. Znači, tuženik je imao voditelja gradilišta dok je nadzorni inženjer bio imenovan od strane glavnog investitora. Na upit da li su se plaćali paušalni iznosi, zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je potvrdno, kao što je potvrdno odgovorio i na pitanje je li BMD STIL krajem studenog 2017. platio tuženiku iznos od 20.000,00 EUR. Nadalje, na upit je li SMS porukom na Božić 2017. priznao bilo kakvo potraživanje tužitelja, zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je da nije, da istu nije poslao tog dana već ju je poslao prije plaćanja gore spomenutog iznosa od 20.000,00 EUR, a koje je izvršeno krajem studenog 2017. odnosno 23. studenog 2017.

31. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po trgovačkom društvu DEKON STUDIO d.o.o., i to po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, arhitekturi i procjenu nekretnina dr. sc. PD na okolnost utvrđenja relevantnih količina ugrađenih materijala od strane tužitelja na svakom od dva predmetna gradilišta te izdate i naplaćene fakture te na okolnost da li je društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. naplatilo radove koje je za tuženika izveo tužitelj (Nalaz i mišljenje - list 357. - 378. spisa, dopuna i odgovor vještaka od 29. lipnja 2025. – list 392. – 402. spisa, dopuna građevinskog vještačenja od 24. veljače 2026. – list 415. – 424. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 14. travnja 2026. – list 430. – 431. spisa).

32. U Nalazu i mišljenju (list 357. - 378. spisa) vještak je, a nakon pregleda dokumentacije detaljno opisane u nalazu, naveo u bitnome da je u postupku vještačenja po dokumentaciji dostavljenog spisa utvrđeno da niti jedna od strana u postupku nije dostavila potpunu dokumentaciju koja je potrebna za analizu i neupitno utvrđivanje činjenica, te u konačnosti utvrđivanje količina ugrađene armature i provjeru plaćanja prema izvođačima, sukladno zadatku vještačenja. Stoga je tuženiku i tužitelj sudski vještak dostavio dopis kojemu je ponovno tražena dostava kompletne dokumentacije relevantne za utvrđivanje količina armaturnog željeza, odgovarajuće dokaznice mjera te ispostavljene račune s količinama, odnosno dopis koji nalazi u prilogu ovog izvješća. Dana 11. ožujka 2025. tužitelj odgovorio je na postavljeni upit te je ponovno dostavio sporne izdane račune, obračune koje posjeduje te izvode o provedenom plaćanju. Tuženik do izrade nalaza nije dostavio zatraženu dokumentaciju te se stoga nalaz izrađuje na temelju činjenica koje su prikupljene u postupku i nalaze se u sudskom spisu. Vještak nadalje utvrđuje da su stranke u ovom postupku realizirale poslovni proces s pozicije Naručitelja (BMD STILL) te izvođača (KRISTAL) u izvođenju armiračkih radova na gradilištu Hotela Park u Rovinju te OŠ i SD Finida u [adresa]. Tvrtka BMD STILL ugovorila je izvođenje radova s glavnim izvođačem RADNIK d.d. iz Križevaca te je tužitelj radove kao proizvođač za tvrtku BMD STILL . Navedeno se odnosi isključivo na period obuhvaćen ovim nalazom, dok je u ostalom razdoblju tužitelj radove izvodio i direktno za naručitelja RADNIK d.d. Za oba gradilišta postojao je samo usmeni ugovor kako će se radovi ugrađivanja armaturnog željeza plaćati po cijeni od 1,2 kn/kg, uz obračun stvarno izvedenih radova. Dodatno, tuženik tvrdi kako je dogovoren i obračun režijskih sata po cijeni od 65 kn/sat, a što tuženik u ovom procesu spori te nije postignut jasan zaključak o istome.

33. U odnosu na gradilište Hotela Park u Rovinju vještak zaključuje da se na temelju svih utvrđenih činjenica zaključuje nespornom činjenica kako je tužitelj izvodio radove za tuženika isključivo u lipnju 2017. godine, dok je u ranijem periodu radove izvodio za potrebe naručitelja tužitelja te isto nije predmetom ove analize. Tuženik je za ove radove ispostavio račun broj 50/ 611 od 14. srpnja 2017. u iznosu od 19.114,79 EUR u kojemu je obračunao ugrađenu armaturu od 114.795 kn te 60 sati režijskog rada. Dokaznica mjera dokazuje (206. strana spisa) ugrađenu količinu na bazi dogovora o obračunu po učinku ugradnje od cca 50 kg po satu, odnosno količini od 2551 sat * 50 kg/sat= 127.550 kg, jednokratno umanjenje od 10 % (nije poznato zašto) te iskazuje ugrađenu količinu od 114.795,00 kg. Nadalje, iskazani režijski sati po listu građevinske knjige naznačeni su na gradilište OŠ i SD Finida , a ne na gradilište Hotela u Rovinju te nije jasno zašto je isto obračunato na predmetnom gradilištu. Uz to, tužitelj u svom dopisu i ranijim raspravama navodi kako je predmetni račun ispostavljen na znatno manji iznos od njegovih stvarnih mjesečnih troškova na tom gradilištu (dostavlja popis zaposlenika u tom mjesecu), no isto nije relevantan podatak za izračun količina stvarno ugrađenog materijala. S obzirom da je usmenim ugovorom ugovoren obračun po stvarno izvedenim radovima uz dokaz količina ugrađenog materijala, vještak smatra da tuženik nije na ispravan način dokazao izvedene količine, odnosno građevinska knjiga ne prikazuje ispravan obračun temeljen na količinama ugrađene armature već prema obračunu i procijenjenom učinku ugradnje temeljeno na bazi stvarno odrađenih radnih sati, a ne temeljem stvarno ugrađenog materijala. S druge strane, tuženik je dostavio 3. privremenu situaciju koju mu je ovjerio naručitelj radova (RADNIK d.d.) s iskazom ukupno ugrađenog armaturnog željeza u lipnju 2017. godine te iznosi 135.296,82 kg (razlika priznate ugrađene količine od strane naručitelja (3. PS – 549.705,53 kg – 2. PS 414.408, 71 kg = 135.296,82 kg). Navedena količina je kontrolirana od strane naručitelja, kao ugrađena količina je priznata tuženiku te nije priložen drugi dokaz koji bi tvrdio drugačije. Stoga količinu od 135.296,82 kg vještak smatra jedinu ugrađenu tokom lipnja 2017. godine. Međutim, tu količinu armature izvodilo je više podizvođača koji su angažirani od strane naručitelja ili od strane tuženika. Tako su za svoj rad tokom lipnja 2017. ispostavili račune tvrtke KAMGRAD, ARMIRANJE BAKOVIĆ, EURO FERO te tužitelj. S obzirom da nisu dostavljeni ispravni dokazi za ugrađenu armaturu tužitelja, jedini put kojim se može rasporediti ugrađena armature je da se od ukupne priznate oduzmu troškovi ostalih podizvođača. Međutim, uvidom u izdane račune kooperanata, vidljivo je kako obračunska jedinica mjere za izvođača KAMGRAD d.d. i ARMIRANJE BAKOVIĆ d.o.o. sat, odnosno konačni troškovi dobiveni su na temelju dogovorene satnice i stvarno odrađenih radnih sati radnika, a ne dokazom stvarno ugrađene količine armature. Jedino je kooperant EURO FERO d.o.o. na temelju građevinske knjige dokazao količinu ugrađene armature u količini od 45.926,22 kg. S druge strane, vještak smatra da je za izračun u sklopu ovog postupka potrebno izbaciti radne sate kooperanta KAMGRAD koji su izvedeni u svibnju 2017. godine (ukupno 60 sati) s obzirom da je predmet ove analize isključivo lipanj 2017. godine, što ne spore obje strane u postupku. Računski prikaz količina izvedene armature kooperanata dobiven je tako da su ukupni troškovi s računa (dobiveni na temelju satnice) podijeljeni s dogovorenom jediničnom cijenom tuženika od 1,20 kn/kg, te su iskazane količine prema navodima u tablici koja se nalazi na listu 371. spisa. Ovakav pristup izračuna pretpostavlja da svi radnici imaju jednak radni učinak te da su radove izvodili na sličnim građevinskim elementima te ga vještak smatra netočnim za točno utvrđivanje količina ugrađenog armaturnog željeza. Smatra da se jedino dokaznicom mjera (građevinska knjiga) s količinom armature iz izvedbenog projekta točno može iskazati količina ugrađenog armaturnog željeza. S obzirom na različiti način obračuna troškova među kooperantima, nemoguće je točno utvrditi ugrađenu količinu armaturnog željeza od stane izvođača koji su obračunavali po satu.

34. U odnosu na Gradilište [adresa] u [adresa], vještak navodi da je na predmetnom gradilištu izvođač bio prisutan od lipnja 2017., a spornim ostaje činjenica završetka prisutnosti tuženika. Naime, tuženik navodi kako je na gradilištu radove izvodio do ožujka 2018., dok tuženik navodi kako je tužitelj radove izvodio zaključno s prosincem 2017. Tužitelj, u do sada odrađenim postupcima ne spori ukupno ugrađenu količinu armature, koja po okončanoj situaciji iznosi 579.860,19 kg te ne čini spornim kako je podizvođač EURO FERO d.o.o. ugradio 33.881,37 kg, ali se ne slažu oko količina koje je fakturirao tužitelj. Naime, tvrdi da je količinu od 522.296,70 kg ugradio tužitelj te se spori da li je podizvođač BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na predmetnom gradilištu bio angažiran tek u ožujku 2018. Na upit vještaka upućen tužitelju i tuženiku radi dostave odgovarajućih dokaza o prisutnosti tužitelja na gradilištu u periodu nakon prosinca 2017. , vještak nije dobio nikakav dokument kojim bi se isto opravdalo. Tužitelj je su svom dopisu naveo kako kod sebe nema građevinske dnevnike, a tuženik se nije očitovao na dopis. Vještak nadalje navodi da je tužitelj u ovom postupku, uz račune navedene u tablici u nastavku, pokušao dokazati količine za samo dio ostvarene količine armature. Tako je za račun pod brojem 48/611 u spis dostavljen list građevinske knjige, nepotpisan od tuženika, za radove tokom srpnja 2017. te su u spis priloženi listovi građevinske knjige (nepotpisani od tuženika) kojima su kumulativno iskazane količine ugrađenog materijala od 83.286,64 kg te 60 sati režije. Za račun broj 86/611 priložena je rukom napisana količina armaturnog željeza od 69.786,58 kg, no nije jasan vremenski period za koji se predmetno odnosi. Osim ranije navedenog, za račune 63/611, 70/611 i 93/611 nisu dostavljeni prilozi po kojima bi se dokazala obračunata količina armaturnog željeza. S druge strane, tuženik je dostavio privremene situacije (1. - 6. PS) za period od lipnja 2017. do prosinca 2017. s priznatom količinom ugrađenog armaturnog željeza od strane naručitelja u kumulativnom iznosu od 485.477,70 kg. U spis je priložena 7. privremena situacija te okončana situacija od ožujka 2018. godine, no tuženik tvrdi kako tužitelj nije sudjelovao u radovima na gradilištu nakon prosinca 2017. godine (tužitelj tvrdi da je sve ugrađeno od strane njega fakturirao zaključno s prosincem 2017., a da je sve radove ugradnje u stvarnosti završio do ožujka 2018. godine). Također, obje strane u postupku ne spore ukupnu količinu ugrađene armature, koja po okončanoj situaciji iznosi 579.860,19 kg te ne spore kako je podizvođač EURO FERO d.o.o. ugradio 33.881,37 kg, ali se ne slažu oko količina koje je fakturirao tužitelj. Naime, tužitelj u podnesku tvrdi kako je količinu od 522.296,70 kg ugradio tužitelj te se spori spore kako je podizvođač BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na predmetnom gradilištu bio angažiran tek u ožujku 2018. godine. Tuženik na upit vještaka o dostavi dokaza o prisutnosti te dostavu računa/obračuna od strane izvođača BAGARIĆ USLUGE d.o.o. nije dostavio očitovanje niti je dostavio traženu dokumentaciju te vještak ne može utvrditi je li isti vodio radove te koja je količina ugrađenog materijala od strane izvođača BAGARIĆ USLUGE d.o.o. Također, nije dostupna niti dokumentacija koja bi potvrdila ili opovrgnula prisutnost tužitelja na gradilištu u periodu nakon prosinca 2017. te stoga vještak zaključuje kako se na osnovu dostavljene dokumentacije ne može utvrditi niti izračunati količina armature koje je izveo tužitelj za tuženika dok je radove izvodio na gradilištu OŠ I SD Finida. Uz to, spori se i način vraćanja računa, odnosno prigovora na izdane račune no isto nije predmetom ovog mišljenja. U nastavku vještak je tablično prikazao izdane račune od strane tužitelja s prikazom obračunatih količina te napomenama o dokazima koji posjedujem za izradu podloge računa (tabela prileži listu 372. spisa) pri čemu je napomenuo da žuto označena polja predstavljaju račune za koje je samo izražen iznos računa, bez iskazane obračunate količine armature. Također, tečaj (preračun kn - EUR) je utvrđen po principu da se usvaja tečaj iskazan na računu ako je naveden, a ako nije naveden onda je usvojen srednji tečaj HNB-a na dan izdavanja računa. Ukupno je za gradilište Finida izdano računa u iznosu od 86.125,52 EUR, odnosno 83.382,08 EUR ukoliko se u obzir ne uzimaju režijski sati i računski umanji međusobna kompenzacija u iznosu od 1.109,05 EUR. Računski dobivena količina armaturnog željeza koja je obračunata u svim ispostavljenim računima iznosi 518.256,16 kg (umanjena kompenzacija) dok je po okončanoj situaciji tuženik maksimalni iznos koji je predmetom rasprave od 522.296,70 kg. Režijski sati u građevinskoj praksi obračunavaju se u situacijama kada izvođač izvodi radove koji nisu bili predviđeni osnovnim ugovorenim poslom i ne uključuje aktivnosti koje se podrazumijevaju za izvođenje osnovnog ugovorenog posla te se ugovora jedinična cijena i obračun po satima. Takvi radovi obračunavaju se u suglasju dviju strana, naknadno se ne mogu kontrolirati niti provjeriti, a u ovom sudskom sporu se spori ugovaranje režijskih sata kao stavke. Stoga je vještak za potrebe utvrđivanja količina iz ovog nalaza izuzeo režijske sate iz računa radi utvrđivanja obračunate količine ugrađenog armaturnog željeza. Vještak je nadalje u tablici prikazao usporedbu stavki izdanih računa od strane tužitelja s obračunatim stavkama, računski dobivenu količinu armature temeljem postupka opisanog ranije u nalazu te računski dobivene troškove temeljem tih količina (bez režijskih sati) te su uspoređeni s izvodima o provedenom plaćanju tuženika prema tužitelju. Bez troškova režijskih sati koji nisu dokazani i osporeni su od strane tuženika, proizlazi maksimalna razlika za plaćanje u iznosu od 5.092,49 EUR, odnosno ostaje spornim ugradnja 88.792 kg (računski izračunato) armature. Na osnovu dosadašnjeg postupka i dostavljene dokumentacije nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu.

35. Slijedom svega navedenog vještak zaključuje, odnosno utvrđuje da:

- tužitelj nije na ispravan način dokazao količine ugrađenog armaturnog željeza, odnosno nisu izrađene dokaznice mjera prema građevinskoj praksi. Dio računa sadrži dokaznice temeljene na preračunatim radnim satima, dio računa nema nikakvu dokaznicu, no u svakom slučaju dokaznice nisu izrađene ili nisu izrađene u skladu s pravilima struke

- tuženik nije dokazao prisutnost izvođača BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na gradilištu OŠ i SD Finida u [adresa] niti je dostavljen račun predmetnog izvođača te se ne može provjeriti je li to društvo naplatilo radove koje je za tuženika izveo tužitelj

- s obzirom na prisutnost većeg broja podizvođača na gradilištu te na činjenicu da tužitelj nije izvodio ili nije dokazano da je izvodio cjelokupne radove na gradilištu, metoda obračuna temeljena na kontroli izvedbene projektne dokumentacije nije moguća

- zbog svega toga, na ranije opisani način izračunata je obračunska količina armaturnoga željeza te je ista prikazana u tablici u Prilogu mišljenja. Prikazana je usporedba stavki izdanih računa od strane tužitelja s obračunatim stavkama, računski dobivena količina armature temeljem postupka opisanog ranije u tekstu te računski dobiveni troškovi temeljem tih količina (bez režijskih sati) te usporedba sa izvodima o provedenom plaćanju tuženika prema tužitelju. Bez troškova režijskih sati koji nisu dokazani i osporeni su od strane tuženika, proizlazi maksimalna razlika za plaćanje u iznosu od 5.09,49 EUR, odnosno ostaje spornim ugradnja 88.792 kg (računski izračunato) armature. Na osnovu dosadašnjeg postupka i dostavljene dokumentacije nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu.

36. Podneskom od 14. svibnja 2025. (list 385. – 387. spisa) tužitelj se očitovao na izrađeni nalaz i mišljenje, dok se tuženik na isti očitovao podneskom od 15. svibnja 2025. (list 388. - 391. spisa).

37. Na postavljene upite u gore navedenim podnescima, vještak se pismeno očitovao podneskom od 29. lipnja 2025. (list 392. – 402. spisa), a koji predstavlja dopunu nalaza i mišljenja, istaknuvši u bitnome, a u odnosu na podnesak tužitelja, da su svi računi obuhvaćeni u predmetnoj analizi i jasno navedeni u tablici nalaza, pa da stoga nije jasna konstatacija tužitelja iz podneska kako su utvrđenja o količini neosnovana te da se evidentiraju svi izdani računi. Vještak smatra da su izračunom obuhvaćene sve izdane osnove od strane tužitelja prema tuženiku. Što se tiče računa podizvođača BAGARIĆ USLUGE d.o.o., smatra da je u cilju utvrđivanja relevantnih količina ugrađenog materijala na dva predmetna gradilišta te ostalim stavkama vještačenja poduzeto sve što je u nadležnosti građevinskog vještaka te kako konstatacija da „nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu“ točno op isuje činjenično stanje temeljeno na dokumentaciji iz dosadašnjeg postupka. S jedne strane, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je radove na gradilištu OŠ Finida izvodio tokom 2018. (nakon prosinca 2017.) niti je dostavio obračune, tj. dokaznice mjera, kojima bi potkrijepio kumulativno izdane račune tokom 2017. godine. S druge strane, tuženik nije dostavio nikakve osnove (račun, situacije i sl.) niti drugi dokaz iz kojih bi se mogla utvrditi prisutnost društva BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na gradilištu kao niti količina ugrađene armature od strane istog. Smatra da je utvrđivanje tih činjenica izvan domene obuhvat građevinskog vještačenja budući da je vještačenje u ovom slučaju moguće provesti samo na osnovu dokumentacije koja je vještaku dostavljena. Nadalje, u odnosu na podnesak tuženika u dijelu kojim se traži očitovanje na računsku razliku u utvrđenim količinama za gradilište Hotela Park u Rovinju za mjesec lipanj, vještak ističe da se u spisu nalazi 3. privremena situacija (BMD STIL- RADNIK) koja prikazuje ukupnu ugrađenu količinu armaturnog željeza 549.611,35 kg i koja je ručno korigirana, odnosno razliku za lipanj 2017. godine od 135.202,64 kg, dok se u daljnjem postupku navodi količina od 135.296,82 kg. To čini razliku od 94,18 kg, odnosno 0,07% od obračunatog. S obzirom na sve pretpostavke ovog izračuna, odnosno činjenice da ne postoje ispravne dokaznice mjera, činjenice da je u tom mjesecu na izvođenju radova sudjelovalo ukupno 4 podizvođača s različitim obračunom (dio po kg ugrađene armature, a dio po satu) te pretpostavke koje proizlaze iz usporedbe takvih računa (detalji opisni u Nalazu), vještak smatra da je bespredmetno raspravljati oko toliko male razlike. Smatra da maksimalna količina ugrađenog željeza od strane tužitelja, uvažavajući činjenicu da tužitelj nije dostavio dokaznicu mjera za ugrađenu armaturu te da je iskazana količina dobivena računski pod opisanim pretpostavkama, u mjesecu lipnju 2017. godine iznosi 45.277,97 kg, a izračun je prikazan u tablici na listu 397. spisa, a koja je identična tablici iz nalaza i mišljenja (list 371. spisa). U odnosu na gradilište OŠ i SD Finida, vještak ističe kako je zadatak u sklopu vještačenja bio utvrditi relevantne količine ugrađenog armaturnog željeza na oba gradilišta temeljeno na dostupnoj dokumentaciji, ne ograničavajući se samo na 2017. godinu kako se očituje u podnesku tuženika. Predmet sudskog spora i jest činjenica da strane u sporu imaju različita stajališta o tome do kada je tužitelj bio prisutan na gradilištu OŠ i SD Finida (prosinac 2017. ili ožujak 2018. godine) no niti jedna strana nije predočila dokaze za svoje tvrdnje. Predmet zadatka vještačenja je samo utvrđivanje količina temeljem dostupne dokumentacije te je isto i učinjeno. Uz to, podneskom tuženika nisu na ispravan način interpretirane iskazane količine armaturnog željeza, a time i zaključci koji proizlaze iz istog. Naime, u nalazu je jasno navedena činjenica kako ne postoji odgovarajuća dokaznica mjera za obračunatu količinu armaturnog željeza od strane tužitelja te kako je na oba gradilišta na ugradnji armature sudjelovalo više izvođača, u različitim vremenskim okvirima te se količina ugrađenog željeza od strane tužitelja ne može iskazati jednostavnim umanjivanjem količina iz situacije tuženika prema naručitelju i ostalih podizvođača koji se radove izvodili. Uvažavajući navedeno, pristupilo se analizi računa izdanih od strane tužitelja te utvrđivanju koliko je ukupno obračunato ugrađene armature (računski na temelju dogovorene jedinične cijene, a ne po dokaznici mjera) kako bi se isto usporedilo s računski dobivenom količinom (na isti način) plaćene količine od strane tuženika s osnova izvoda o provedenom plaćanju. Vještak skreće pažnju kako dio računa tužitelja obračunava režijski rad koji nije predmetom ove analize (režijski sati se spore u ovom sudskom postupku), a sve je prikazano u tablici na listu 398. spisa. S obzirom da obje ugovorne strane ne spore međusobnu kompenzaciju iznosa od 1.109,05 EUR troškova po nepoznatoj osnovi, kompenzirana količina umanjuje „računsku“ količinu obračunate armature. Računski iznos temeljen je po principu obračuna od 1,2 kn/kg armature. U odnosnu na osnovni nalaz, vještak predlaže da se usvoji tečaj na dan 31. prosinca 2018. (1 EUR = 7,417575 kn) te se ukupna računska količina umanjuje za 6.855,38 kg (1.109,05*7,417575/1,2= 6.855,38 kg). Vještak smatra ispravnom opasku oko iskazivanja stavaka kompenzacije koja je prikazana i u računskim količinama tuženika (uvećanje plaćanja) i računskim količinama tužitelja (umanjenje osnove). Stoga je vještak dostavio korigiranu tablicu s iskazima računskih količina i troškova u kojoj se međusobna kompenzacija prikazuje kao smanjenje iznosa tužitelja prema tuženiku te napomenama o dokazima koji posjedujemo za izradu podloge računa (tablica prileži listu 398. spisa). Slijedom navedenom, vještak zaključuje kako je za gradilište OŠ i SD Finida tužitelj ispostavio račune koji obračunavaju kumulativno (bez režijskih troškova i uračunatom kompenzacijom) 518.371,55 kg armature dok je tuženik temeljem izvoda o provedenom plaćanju platio 481.713,00 kg. Predmetne količine nisu dokazane dokaznicom mjera već su rezultat računski dobivene količine iz računa / potvrda o provedenom plaćanju. Ukoliko se promatraju oba gradilišta, prema računski dobivenim količinama koje mogu biti opravdane na ranije opisani način proizlazi kako je tužitelj ispostavio račune koji obračunavaju ukupno 563.649,51 kg armature, dok je tuženik platio tužitelju 481.713,00 kg. Ostaje spornim razlika od 81.937 kg armature, odnosno 6.201,54 EUR u novčanoj vrijednosti po dogovorenom obračunu (1,2 kn/kg), te činjenica da iz trenutno dostupne dokumentacije nije razvidno tko ju je ugradio. Tablicu s navedenim izračunom vještak je prikazao na listu 399. spisa. Međutim, vještak ponavlja da ta količina ne predstavlja obračunsku količinu dokazanu dokaznicama mjera niti stvarnu količinu koja se može utvrditi na temelju privremenih situacija tuženika prema naručitelju, već računsku količinu temeljena na postupku opisanom u ovom nalazu. Sporna količina proizlazi iz činjenice da s jedne strane nema dokaznice mjera tužitelja za ispostavljene račune, a s druge strane nema jasno definiranog vremena u kojem je tužitelj bio prisutan na gradilištu, niti podatke o svim drugim podizvođačima na gradilištu, a kako bi se u izračunu mogle koristiti privremene situacije i okončana situacija tuženika prema naručitelju. Temeljem svega vještak zaključuje kako je iznos tužbenog zahtjeva dijelom neosnovan, budući da bi se prema ranije opisanom maksimalno mogao odnositi na 6.201,54 EUR (81.937,00 kn armature) uvećan za eventualne režijske sate (isti se spore u ovom postupku). Taj tužbeni zahtjev je osporen od tuženika zbog neusuglašenih stavova o prisutnosti tužitelja i podizvođača BAGARIĆ USLUGE d.o.o. na gradilištu te vještak smatra ispravnim zaključak iz nalaza kako iz dosadašnjeg postupka nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu. Zaključno, u odnosu na podneske tužitelja i tuženika, vještak ranije dostavljeni nalaz smatra ispravnim i relevantnim s obzirom na postojeću dokumentaciju. Prihvaća opasku iz podnesaka vezano za obračun kompenzacije, evidentno je da ista treba biti iskazana samo na jednoj strani (smanjiti tražbinu tužitelja ili povećati uplatu tuženika) te je u tom dijelu vještak korigirao Zaključak nalaza na način da je prikazana usporedba stavki izdanih računa od strane tužitelja s obračunatim stavkama, računski dobivena količina armature temeljem postupka opisanog ranije u tekstu te računski dobiveni troškovi temeljem tih količina (bez režijskih sati) te usporedba sa izvodima o provedenom plaćanju tuženika prema tužitelju. Bez troškova režijskih sati koji nisu dokazani i osporeni su od strane tuženika, proizlazi maksimalni tužbeni zahtjev od 6.201,54 EUR (81.937,00 kn armature). Na osnovu dosadašnjeg postupka i dostavljene dokumentacije nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu.

38. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 16. srpnja 2025. (list 403. – 404. spisa) očitovao na dopunu nalaza, dok se tuženik na istu očitovao podneskom od 1. kolovoza 2025. (list 405. – 412. spisa).

39. Dopunom nalaza i mišljenja od 24. veljače 2026. (list 415. – 424. spisa) vještak je naveo da je tužiteljeva opaska o pogrešci u iskazu računskih dobivene "plaćene" količine armature od strane tuženika ispravna i korektna, međutim istaknuo je da ista ne predstavlja suštinski podatak koji je od značaja za donošenje zaključka nalaza niti ima utjecaj na konačno mišljenje i maksimalnu visinu tužbenog zahtjeva naznačenu u zaključku mišljenja. Slijedom navedenog, u tom je dijelu vještak korigirao Zaključak iz dopune nalaza od 29. lipnja 2025. na način da treba stajati: Bez troškova režijskih sati koji nisu dokazani i osporeni su od strane tuženika, proizlazi maksimalni tužbeni zahtjev od 6.201,54 EUR (38.707 kg armature).

40. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 14. travnja 2026. (list 430. – 434. spisa), stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod pismenog nalaza i mišljenja te kod njegovih dopuna od 29. lipnja 2025. i 24. veljače 2026. Na upit da li je tužitelj i koje je mjesece radio na gradilištu hotela Park, a koje na gradilištu Finida, vještak je odgovorio da je prema podacima iz sudskog spisa tužitelj nesporno radio u lipnju 2017. na gradilištu hotela Park, dok su radovi na školi u [adresa] predmet spora, odnosno sporno je da li su radovi na objektu Finida završeni u prosincu 2017. ili ožujku 2018. Navedeno je i napisano u nalazu i mišljenju, dok je na upit da li je dakle tužitelj istovremeno radio na oba gradilišta tijekom 2017., odgovorio da je mogao raditi paralelno samo do lipnja 2017. U odnosu na tužiteljevu primjedbu da je vještak kontradiktoran vezano uz društvo Bagarić jer u osnovnom nalazu i mišljenju navodi kako je to društvo radilo 2017. na objektu Finida, dok u obje dopune navodi da nije radio 2017., vještak je odgovorio da za društvo BAGARIĆ USLUGE d.o.o. ne postoje odgovarajući dokazi vezani uz prisustvo na gradilištu u razdoblju do ožujka 2018., a da se u osnovnom nalazu i mišljenju navedeno analiziralo pod naslovom "Pregled dokumentacije", dok je u zaključku nalazu (str. 18.) i u preostalim dopunama jasno napisano da tuženik nije dokazao prisutnost izvođača Bagarić d.o.o. na gradilištu OŠ i SD Finida u [adresa]. Na daljnji upit, a vezano uz osnovni nalaz i mišljenje gdje vještak na str. 14. vezano uz firmu KAMGRAD d.d. odbacuje mogućnost da je ta firma obavljala poslove armature u lipnju 2017., a uz to se također utvrđuje da je firma Euro fero d.o.o. ugradila nespornu količinu armature od 45.926,22 kg, koja je firma od izvođača ostala na gradilištu hotela Park u lipnju 2017., a koja je firma mogla izvršiti ugradnju armature od 89.276,42 kg, vještak je odgovorio da su tijekom lipnja 2017. i KAMGRAD d.d. i Armiranje Baković, i Euro fero d.o.o. i tužitelj ispostavljali račune, a to je u nalazu i navedeno. Izbačene su stavke koje su se odnosile na jedan radni dan tvrtke KAMGRAD d.d. za radove koji su izvedeni krajem svibnja s obzirom da je predmet analize lipanj 2017., a da je KAMGRAD d.d. izdao račun i za jedan dan u svibnju te ostatak za lipanj. Dakle, sva četiri društva , i to KAMGRAD d.d., Armiranje Baković, Euro fero d.o.o. i tužitelj su ispostavili račune za lipanj 2017. uz različitu metodologiju obračuna te je vještak u pokušaju da se ti računi stave u korelaciju, odnosno da se utvrdi stvarna količina ugrađene armature od strane tužitelja, obrnutim redom, odnosno dedukcijom od ukupne količine obračunate armature za lipanj koja iznosi 135.296,82 kg oduzeo količine od ostalih na način da je Euro fero d.o.o. dokazao kilograme, a ostali podizvođači su imali obračun po satu te je njihov ukupan račun podijeljen s jediničnom cijenom tužitelja (1,2) da bi se modelirali kilogrami. Te količine su računski utvrđene, ali s obzirom da nema dokumentacije , ne postoji bolji način za njihov obračun. Vještak je skrenuo pažnju da je list građevinske knjige od strane tužitelja izrađen na način da su ukupni radni sati njegovih radnika pomnoženi s količinom od 50 kg ugrađene armature po satu iz nekakvih normi te je ta količina iz nepoznatog razloga umanjena za 10% te je dobivena količina od 114.795,00 kg. Dakle, vještak ističe da je usmeni ugovor između tužitelja i tuženika uključivao obračun po izvedenoj masi armature, a ne po satima te, a kako je i navedeno u nalazu i mišljenju, nije na ispravan način dokazana količina od 114.795,00 kg. Na upit što bi po vještaku predstavljalo dokaznice ugrađenog materijala izrađene po praksi, a na temelju kojih bi vještak manje sporno mogao utvrditi ugrađenu količinu materijala, vještak je odgovorio da je građevinska knjiga ustaljen način obračuna količina u građevinarstvu. Građevinska knjiga može eventualno sadržavati prateće građevinske listove. Isto tako, postoje i posebne uzance o građenju objavljuje u Narodnim novinama gdje se jasno definiraju odnosi između naručitelja i izvođača. Na daljnji upit, a imajući u vidu da je vještak naveo da je list građevinske knjige od strane tužitelja izrađen na način da su ukupni radni sati njegovih radnika pomnoženi s količinom od 50 kg ugrađene armature po satu, zbog čega taj građevinski list od strane tužitelja vještak nije cijenio kao dokaznicu, vještak je odgovorio da ukupna količina ugrađene armature koju nitko ne spori za lipanj 2017. iznosi 135.296,82 kg. Također, podizvođač Euro fero d.o.o. obračunao je 45.926,22 kg. Čak i pod pretpostavkom da osim društva tužitelja i Euro fero d.o.o. nijedno drugo društvo nije izvodilo radove u lipnju 2017. (a tome nije tako) ne dolazi se do 114.795,00 kg nego do 89.370,60 kg. Stoga, obračun po listu građevinske knjige tužitelja, odnosno 114.795,00 kg ne može biti ispravan. Vještak je napomenuo i da iz spisa proizlazi da je usmeni dogovor tužitelja i tuženika bio da se količina obračunava prema ugrađenim kilogramima, a ne prema satima, a da je tužitelj obračun izvršio prema satima. Slijedom navedenog, iskazane količine u građevinskoj knjizi tužitelja se ne smatraju vjerodostojnim. Na upit, a imajući u vidu da vještak u zaključku osnovnog nalaza i mišljenja, kao i u zaključcima u obje dopune navodi da maksimalni tužbeni zahtjev iznosi 6.201,54 EUR (38.707,00 kg armature), da li se taj iznos odnosi samo za 2017. ili i za 2017. i tri mjeseca 2018., vještak je odgovorio da je taj iznos dobiven modeliranjem na bazi izdanih računa i komparacijom s modeliranim količinama na bazi plaćenih računa i to je ta razlika koja proizlazi. U modeliranje su uključeni svi računi izdani od strane tužitelja (zadnji iz prosinca 2017.) te sva plaćanja izvršena prema tužitelju uključujući kompenzaciju, zaključno sa zadnjim plaćanjem u studenom 2017. U spisu se ne nalaze drugi račune. Zaključno, na pitanje postoje li isprave u spisu iz kojih bi nesporno proizlazilo da je tužitelj bio na gradilištu Finida Poreču razdoblju od siječnja do ožujka 2017., vještak je odgovorio da ne postoji, dok je na upit je li tužitelj dostavio ijedan dokument, odnosno dokaznicu iz kojeg bi vještak mogao nesporno utvrditi količinu armature koju je tužitelj ugradio, vještak odgovorio da nije, pri čemu se pozvao na sve ranije u iskazu izloženo.

41. Prema ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Isto tako, stranke istaknutim prigovorima nisu dovele u pitanje vjerodostojnost izrađenog nalaza i mišljenja pa ga je stoga ovaj sud prihvatio u cijelosti kao jasan, stručan, objektivan, obrazložen i sačinjen prema pravilima struke.

42. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine , a to znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

43. Uzimajući u obzir navedenu zakonsku odredbu te zaključak vještaka kako temeljem dostavljene dokumentacije nije jasno tko je ugradio predmetnu armaturu, kako tužitelj nije na ispravan način dokazao količine ugrađenog armaturnog željeza, odnosno nisu izrađene dokaznice mjera prema građevinskoj praksi te pravilima struke, te kako nakon usporedbe stavki izdanih računa od strane tužitelja s obračunatim stavkama, računski dobivena količina armature temeljem postupka opisanog ranije nalazu te računski dobiveni troškovi temeljem tih količina (bez režijskih sati) te nakon usporedbe s izvodima o provedenom plaćanju tuženika prema tužitelju, proizlazi da bez troškova režijskih sati koji nisu dokazani i osporeni su od strane tuženika, maksimalna razlika za plaćanje iznosi 6.201,54 EUR (38.707 kg armature), zaključak je ovog suda da tužitelj, a na kojem je bio teret dokaza odlučne činjenice količine ugrađenog materijala, nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

44. Valja naglasiti i da odlučne okolnosti u ovom sporu sud nije mogao utvrditi niti iz iskaza saslušanih svjedoka LD, OD i ZD, kao ni iz iskaza svjedoka KD i AD koji su iskazivali u skladu s interesima stranke koja ih je predložila tako da su iskazi saslušanog svjedoka po prijedlogu tužitelja i po prijedlogu tuženika oprečni. Isto tako, oprečno su iskazivali i zastupnici po zakonu stranaka, pri čemu valja napomenuti kako iskazi svjedoka i stranaka ne predstavljaju adekvatno dokazno sredstvo kojim bi se u konkretnom postupku sa sigurnošću moglo zaključiti o osnovanosti tužiteljevih tvrdnji.

45. Tužbeni je zahtjev odbijen i u iznosu od 6.201,54 EUR koji iznos za 38.707 kg armature prema zaključku vještaka predstavlja maksimalnu razliku za plaćanje. Naime, imajući u vidu utvrđenje vještaka kako ta količina odnosno novčana razlika, ne predstavlja obračunsku količinu dokazanu dokaznicama mjera niti stvarnu količinu koja se može utvrditi na temelju privremenih situacija tuženika prema naručitelju te kako sporna količina proizlazi iz činjenice da s jedne strane nema dokaznice mjera tužitelja za ispostavljene račune, a s druge strane nije jasno definirano vrijeme u kojem je tužitelj bio prisutan na gradilištu niti su definirani podaci o svim drugim podizvođačima na gradilištu, a kako bi se u izračunu mogle koristiti privremene situacije i okončana situacija tuženika prema naručitelju, kao i imajući u vidu da se tužitelj nakon izrađenog nalaza i mišljenja nije očitovao na koji bi se od utuženih računa taj iznos odnosio, tužitelj prema ocjeni ovog suda, u smislu ranije citiranih odredaba čl. 7. i 219. ZPP-a nije dokazao postojanje i navedene tražbine.

46. Pri svemu tome, dodatno valja naglasiti da tužitelj svojim postupanjem u predmetnom obveznom odnosu nije postupao s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a) pri čemu bi dokaznice mjera za ispostavljene utužene račune , a da ih je vodio, omogućile uvid u količinu ugrađenog materijala te bi predstavljale adekvatan dokaz o tome.

47. Dakle, prema ocjeni ovog suda, rezultati izvedenih dokaza ne pružaju dostatnu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u vezi s čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a te primjenom odredbe čl. 590. ZOO-a te odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

48. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP -a, prema vrijednosti predmeta spora od 20.745,09 EUR do 21. prosinca 2020., a od 22. prosinca 2020. prema vrijednosti predmeta spora od 19.636,04 EUR.

49. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 i 107/25; dalje: OT) i to: za sastav podneska od 6. studenog 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastav podneska od 2. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastav podneska od 15. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastav podneska od 1. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 25. studenog 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 14. rujna 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 29. listopada 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25%

PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 18. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 28. studenog 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 5. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 10. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 14. travnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 9. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR.

50. Nadalje, tuženiku je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,71 EUR (čl. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i Tar.br.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 37/23; dalje: Tarifa). Dakle, tuženiku je priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.875,71 EUR slijedom čega odlučeno je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja.

51. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

52. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 6. travnja 2022. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Naime, predmetnim podneskom tuženik se očitovao na dotadašnji tijek postupka, a što je mogao učiniti i na ročištima održanim 29. listopada 2021. i 6. svibnja 2022., a za zastupanje na kojima mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 14. rujna 2021. u iznosu zatraženom prema Tbr. 9. t. 1. OT-a već mu je za zastupanje na navedenom ročištu trošak priznat prema Tbr. 9. t. 5. OT-a jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, nije mu priznat zatraženi trošak u iznosu od 13,27 EUR na ime dodatne pristojbe za rješenje budući da se navedeni trošak odnosi na iznos dodatne pristojbe koja se temeljem čl. 39. st. 7. ZSP -a plaća na rješenje o pristojbi, pa stoga taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice. Slijedom navedenog, tuženik je odbijen za iznos od 1.138,27 EUR na ime zatraženog parničnog troška pa je odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.

53. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 4. rujna 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primanja prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.