Republika Hrvatska

P-561/2022-77

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv 1. tužene UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužene TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač - Gregurić i Hrvoja Mladinića, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja i vraćanja dara, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 22. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje: ZPP), dana 4. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne ulazi 1/3 upisanog suvlasničkog dijela od 1/3 dijela upisanog na ime pok. OL nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice - Hrgovljani, i to čk.br. 614 Prilaz Sv. Ane ukupne površine 493 m2, dvorište površine 325 m2, garaža površine 57 m2 i kuća kbr. 4 površine 111 m2.

II. Tužena UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je u ostavinsku imovinu iza pok. OL vratiti dar učinjen ugovorom o darovanju nekretnina od 17. lipnja 2004. ovjerenog kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod brojem OV-6247/04 18. lipnja 2004. i to u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čine čk.br. 37 dvorište površine 844 m2, dvorišna zgrada površine 33 m2, dvorišna zgrada površine 40 m2 i kuća površine 133 m2, ukupne površine 1050 m2, i čk.br. 38 oranica površine 1954 m2, i to u 1/12 dijela radi namirenja tužiteljevog nužnog dijela.

III. Tužena TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je u ostavinsku imovinu iza pok. OL vratiti dar učinjen usmenim ugovorom o darovanju u iznosu od 25.000,00 EUR koji iznos je tužena primila od pok. OL prodajom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čine čk.br. 985/1 stambena građevina, gospodarska građevina, pomoćna građevina, oranica i dvor površine 360 čhv, i čk.br. 985/5 oranica, livada, voćnjak i put površine 1 jutro i 715 čhv, i to u 1/12 dijela radi namirenja tužiteljevog nužnog dijela."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi parnične troškove u iznosu od 5.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženih podnio tužbu radi utvrđenja da suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani nije ostavinska imovina pok. OL, da je tužena UL dužna u ostavinsku imovinu pok. OL vratiti 1/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime dara od 17. lipnja 2004. i da je tužena TL dužna u ostavinsku imovinu vratiti 1/12 dijela iznosa od 25.000,00 EUR na ime dara nakon prodaje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi tvrdi da je na pokretanje parnice upućen rješenjem ovoga suda broj O-1137/2022-5 od 3. lipnja 2022. koje je ispravljeno rješenjem broj O-1137/2022-7 od 6. lipnja 2022. i opisuje da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. OL više puta predlagao način podjele ostavinske imovine pok. ostaviteljice, ali tužene na njegove prijedloge nisu pristale. Također, navodi da je nasljednik pok. OL bio i sada pok. FL koji je nasljedničkom izjavom od 8. veljače 2021. svoj nasljedni dio ustupio tužitelju.

Tužitelj u tužbi opisuje da je nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, koju čini čk.br. 614, stečena na temelju kupoprodajnog ugovora od 10. lipnja 1999. kojim su tužitelj i njegovi roditelji kao kupci nekretnine stekli svaki po 1/3 suvlasnička dijela te nekretnine. Međutim, tužitelj je zapravo stupio u posjed cijelog kata te nekretnine, nastavio je ulagati u nekretninu i stvarno je posjedovao polovinu nekretnine. Istovremeno, brinuo se o roditeljima i sve vrijeme pomagao im je u starosti i bolesti, sve do smrti roditelja, a snosio je i troškove pogreba i ukopa roditelja te karmina, dok tužene u tome ni na koji način nisu u tome sudjelovale. OL i FL posjedovali su samo prizemlje objekta, dok su ostatak nekretnine predali tužitelju u posjed pa je tužitelj u početku sam, a kasnije zajedno sa svojom suprugom uz dopuštenje roditelja izvršio brojna ulaganja u nekretninu i plaćao je sve režijske troškove i za sebe i za roditelje. Roditelji su bili teškog zdravstvenog stanja pa je tužitelj svakodnevno brinuo o nabavljanju hrane i lijekova za roditelje, njihov prijevoz liječniku, spremanje, pranje i sve što je trebalo. Tužitelj je u cijeloj kući izveo instalaciju grijanja, u kupaonicama i na katu izgradio je vodovod, postavio je glazure i ugradio podove na svim podnim površinama, nadogradio je krovišta na dvorišnim zgradama (garaža i dvije prostorije) i izradio krovište na cijeloj kući, ugradio je pvc stolariju na cijeloj kući, izradio je ograde od inoxa, izradio je termo fasadu na c ijeloj kući, prethodno je pripremio podlogu i opločio je dvorište opločnicima, postavio je, brusio i lakirao parkete, postavio je keramičke pločice u kupaonicama i kuhinjama, u cijeloj kući izmijenio je i ugradio nove "štokove" i stolariju, postavio je limariju na kući i na garažama i nadogradio je balkon i nadstrešnicu. Sva ta ulaganja tužitelj je izvršio vlastitim novčanim sredstvima uz prethodno odobrenje sada pok. OL i sada pok. FL zbog čega smatra da mu pripada više od 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine , kako je upisano u zemljišnoj knjizi.

Tužitelj tvrdi da su pok. OL i pok. FL za svojih života tuženoj UL ugovorom o darovanju od 17. lipnja 2004. darovali nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čine čk.br. 37 i čk.br. 38, a tužena UL temeljem toga ugovora u zemljišnoj knjizi upisala je svoje pravo vlasništva nekretnine. Tužitelj smatra da je OL tim ugovorom o darovanju ½ suvlasničkog dijela nekretnine darovala tuženoj i da je on zbog toga povrijeđen u svom nužnom dijelu koji iznosi 1/12 dijela.

Tužitelj tvrdi da su pok. OL i pok. FL za svojih života tuženoj TL darovali iznos od 25.000,00 EUR koji su ostvarili prodajom nekretnine ELI **.**.2005. i smatra da je tim darovanjem gotovog novca tuženoj on povrijeđen u svom nužnom dijelu koji iznosi 1/12 dijela. Stoga predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženicama naloži plaćanje parničnih troškova.

Kasnije tijekom postupka tužitelj navodi da je u vrijeme kupoprodaje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani imao 25 godina, bio je zaposlen, imao je prihode i ušteđevinu i zbog toga je u ugovoru o kupoprodaji nekretnine sudjelovao kao kupac 1/3 dijela, a tužene ni na koji način nisu dokazale svoje tvrdnje o tome da tako nije bilo. Tužitelj osporava tvrdnje tuženih o tome da je tužena TL **.**.1999. sa svoje štedne knjižice podigla iznos od 47.000,00 DEM i dala ga roditeljima za kupnju nekretnine jer su te tvrdnje netočne i neistinite, a posebno ih smatra neosnovanim u dijelu u kojem tužiteljice tvrde da njihovi roditelji nisu imali novčanih sredstava za kupnju nekretnine. Tužitelj tvrdi da je od 1993. bio zaposlen, najprije u inozemstvu, bio je u stalnom radnom odnosu i imao redovite prihode, a osporava tvrdnje tuženih o tome da je TL tijekom 1999. imala ušteđevinu od 47.000,00 DEM jer je ona tada bila u dobi od 19 godina, išla je u školu i nije imala ni imovinu ni prihode. Istovremeno, OL imala je novčana sredstva jer je od 1968. bila zaposlena u Austriji i u Njemačkoj kao kuharica u bolnici, a zaposlen je bio i FL, njihovi prihodi bili su veliki i iz tih prihoda nakon više od 20 godina rada u inozemstvu prikupili su sredstva za kupnju nekretnine. Nakon umirovljenja roditelji stranaka ostvarili su pravo na visoke inozemne mirovine iz Austrije i Njemačke. Tužitelj navodi da je OL tuženicama darovala bilo nekretnine, bilo novac za kupnju nekretnina, dok je tužitelju obećano da će mu ostati suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani jer je on ulagao u tu nekretninu, popravljao je i održavao i brinuo je o roditeljima. Tužene su na dar dobile imovinu velike vrijednosti i time je povrijeđen tužiteljev nužni dio jer bi, da nije bilo darovanja, tužitelju pripadala i određena prava na imovini koja je bila predmet darovanja. Također, tužitelj ističe da imovina sada pok. FL nije predmet ovoga sudskog postupka.

Tužitelj opisuje da su nasljednici pok. OL on kao njezin sin, tužene kao njezine kćeri i FL kao ostaviteljičin suprug. FL nasljedničkom izjavom od 8. veljače 2021. svoj nasljedni dio iza pok. OL ustupio je tužitelju. FL umro je 7. listopada 2021.. Ostavinsku imovinu pok. OL čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani (čk.br. 614) u 1/3 dijela, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 988/1 i čk.br. 997/3) u ½ dijela i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 391/7) u ½ dijela, time da je u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] javni bilježnik Marija Kustić iz [adresa] donijela djelomično rješenje o nasljeđivanju broj O- 2174/2021 od 31. siječnja 2022. na temelju kojeg su te nekretnine naslijedile tužene, svaka u ¼ dijela, i tužitelj, u 2/4 dijela. Stoga je spornom ostala nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani koja je upisana kao suvlasništvo pok. OL u 1/3 dijela i za koju tužitelj smatra da 1/3 dijela od tih ostaviteljičinih 1/3 dijela nekretnine ne ulazi u sastav njezine ostavinske imovine zbog toga što je tužitelj izvršio brojna ulaganja u nekretninu i kat kuće posjeduje sam sa svojom obitelji. Budući da je OL za života tuženoj UL **.**.2004. darovala nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženoj TL darovala je iznos od 25.000,00 EUR, tužitelj smatra da bi ta imovina da nije bilo darovanja također činila ostavinsku imovinu pok. OL i tužitelj bi i tu imovinu naslijedio u određenom dijelu. Stoga tužitelj smatra da je u odnosu na tu imovinu povrijeđen njegov nužni dio koji se sastoji u 1/12 dijela te imovine, tj. nekretnine i novčanog iznosa. Tužitelj smatra da je neistinita tvrdnja tuženih o tome da je tužena TL **.**.1999. sa svog računa podigla iznos od 47.000,00 DEM i taj iznos posudila roditeljima za kupnju kuće budući da je nekretnina u cijelosti isplaćena nekoliko godina ranije, a tužena tada nije imala ni prihode ni ušteđevine, već novac na njezinom računu predstavlja dar roditelja jer su **.**.2005. ELI prodali nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 985/1 i čk.br. 985/5) .

2. Tužene u odgovoru na tužbu osporavaju navode iz tužbe i tužbeni zahtjev i tvrde da je točno da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja da suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani ne ulazi u sastav ostavinske imovine, radi vraćanja dara nasljednice UL i radi vraćanja dara nasljednice TL, ali smatraju da tužba nije podobna za raspravljanje jer u tužbi nisu navedeni razlozi koji bi obrazlagali uvjete propisane čl. 77. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje razloge umanjenja raspolaganja oporukom i vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela. Osim toga, tužene smatraju da se tužba temelji na neistinitim činjenicama. Tužene navode da nije sporno da je pok. OL upisana kao suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, da nije sporno da je kao suvlasnik 1/3 dijela te nekretnine upisan tužitelj i da nije sporno da je vlasništvo te nekretnine stečeno na temelju ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 1999., ali ističu da tužitelj nije naveo vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine pok. OL i tvrde da okolnost što je tužitelj naveden kao kupac nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani ne dokazuje da je on na bilo koji način sudjelovao u novčanom iznosu koji je bio potreban za kupnju te nekretnine i ne dokazuje da upis u njegovu korist sadržajno ne predstavlja dar. S obzirom na to da se darom u smislu Zakona o nasljeđivanju smatra i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade, a tužitelj je rođen **.**.1973., tužene tvrde da tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine kao osoba u dobi od 25 godina nije imao ni prihoda ni ušteđevine kojom je mogao financirati kupoprodaju 1/3 suvlasnička dijela nekretnine. Tužene tvrde i to da ni roditelji stranaka u to vrijeme nisu imali vlastitih sredstava za kupnju nekretnine, nego je tužena ZL **.**.1999. sa svoje štedne knjižice podigla iznos od 47.000,00 DEM i dala ga roditeljima, sve kako bi se taj iznos iskoristio za isplatu dijela cijene koja je bila ugovorena u iznosu od 95.000,00 DEM. Stoga tužene netočnom smatraju tvrdnju da je tužitelj bio "zakinut" u bilo kojem pravu i ističu da su njihovi roditelji tužitelja najviše obdarili jer sama činjenica da tužitelj nije sudjelovao u plaćanju kupoprodajne cijene nekretnine, a naveden je kao kupac 1/3 dijela nekretnine dokazuje da je tužitelj taj suvlasnički dio primio na dar. Tužene pozivaju tužitelja da dokaže suprotno, odnosno, da dokaže da je raspolagao prihodima i ušteđevinom za isplatu trećine cijene. Tužena UL ne osporava da je od roditelja primila dar, no tužena TL osporava primitak bilo kakvog dara budući da je ona početkom lipnja 1999. roditeljima dala iznos od 47.000,00 DEM radi plaćanja nekretnine. Tužene ne osporavaju da su na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani vršena određena ulaganja i adaptacije, ali osporavaju da je to bilo u opsegu koji u tužbi opisuje tužitelj i osporavaju da su svi popisani radovi i ulaganja izvedeni tužiteljevim sredstvima. Tužene smatraju da tužitelj svojim postupcima želi priskrbiti svu imovinu njihovih roditelja i tuženice isključiti iz bilo kakve mogućnosti nasljeđivanja jer je iz raspolaganja sada pok. FL izvršenog nakon smrti OL vidljivo da je tužitelj nagovorio oca da svoj suvlasnički dio nekretnine daruje mljt. PL, svojoj unuci, odnosno tužiteljevoj kćeri, sve kako bi se "preduhitrila" ostavinska rasprava. Tužene smatraju da su takvim raspolaganjem zakinute u svom nužnom nasljednom dijelu i opisuju da je njihov otac tvrdio da nikakav ugovor o darovanju nije potpisao, odnosno, da taj ugovor nije bio odraz njegove stvarne volje. Predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuju naknadu troškova postupka.

Tužene kasnije tijekom postupka opisuju da je njihova majka OL rođena **.**.1943., da je njihov otac FL rođen **.**.1944. , da su njih dvoje od lipnja 1967. radili u Austriji i da je OL od siječnja 1969. živjela i radila u [adresa], SR Njemačka. I tužitelj i tužene rođene su u [adresa], a kako u prvo vrijeme nisu bili materijalno i stambeno situirani, tužitelj i tužena UL živjeli su kod bake ĐL, Katine majke, gdje su proveli djetinjstvo i završili osnovno i srednje školovanje. Nakon bakine smrti 1980. tužitelj i tužena UL ostali su živjeti u istom domaćinstvu kod ujaka VL, [adresa] brata. TL odrasla je i školovala se u [adresa]. FL i OL u [adresa] radili su u trgovačkom društvu "Mintrop", FL tamo je radio do umirovljenja, a OL od 1972. radila je kao pomoćni radnik u kuhinji u Ortopedskoj klinici u Wiesbadenu. OL u toj klinici radila je do 1998. kada je dobila o tpremninu i završila na Zavodu za mirovinsko osiguranje. OL i FL radom i štednjom stekli su kuću u [adresa], koju su obnavljali i u kojoj su boravili za vrijeme godišnjih odmora, a kuću u [adresa], kupili su 1989. od ŽL. Ta kuća u početku nije bila za stanovanje i osnovna dokumentacija i komunalne usluge nisu bile riješene. Tužitelj i tužena UL nakon završetka srednje škole 1989. preselili su se u kuću u [adresa], kako b i održavali kuću, a kada se tužena Andreja Kovač 1992. udala i postala majka roditelji su njoj, njezinom suprugu i njihovoj kćeri dali na korištenje kuću u [adresa]. Tužena UL i njezin suprug sredili su osnovnu dokumentaciju i komunalne priključke, obnovili su unutrašnjost i vanjski dio kuće i u studenom 1997. preselili su u kuću u [adresa], E [adresa]. Tužena UL od 1. kolovoza 1994. radi u trgovačkom društvu Pevec d.o.o., a njezin suprug radi u Ministarstvu obrane i 17. lipnja 2004. FL i OL daruju im kuću u [adresa]. Tužitelj istovremeno ostaje živjeti u kući u [adresa], a tijekom 1997. zapošljava se u trgovačkom društvu Pevec d.o.o.. OL u vrijeme kada je bolnica u kojoj je radila tijekom 1998. odlučila otpustiti pomoćno osoblje razmišljala je o kupnji stana u gradu zbog zdravstvenih razloga, da bude što bliže bolnici. Dobila je otpremninu, a tužitelj je predložio majci da kupi kuću u k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani koju je tada prodavao tužiteljev radni kolega GL jer se radilo o prostorno velikoj kući s mogućnošću uređenja dva odvojena stana. OL u početku nije bila zadovoljna ni lokacijom ni cijenom kuće jer je kuća udaljena od bolnice i jer ona nije imala dovoljno novca za kupnju kuće. U to vrijeme tuž itelj nije imao ušteđevinu da pomogne pri kupnji, nego je uz pomoć roditelja kupio polovni auto koji je ubrzo totalno slupao. U trgovačkom društvu Pevec d.o.o. tužitelj je radio od 1. studenoga 1997. i do lipnja 1999. kada je kuća kupljena mogao je primiti 19 plaća koje je trošio na hranu, režije, odjeću, obuću i izlaske. Stoga je OL novac za kupnju kuće posudila od tužene TL. Posuđeni novac TL vraćen je prodajom kuće u [adresa], uz obećanje da će naslijediti gradilište u Novoseljanima. Roditelji stranaka živjeli su u prizemlju kupljene kuće, a tužitelj sa svojom obitelji živio je na katu kuće, no tužitelj nije poštivao zajednički b rak i stečevinu FL i OL, već je oca omalovažavao i vrijeđao, a svojim ponašanjem je, prema mišljenju tuženica, jako narušavao zdravlje pokojne majke koja je bila srčani bolesnik. Tuženice tvrde da je tužena TL tijekom školovanja zarađivala praksom i obavljanjem različitih dodatnih poslova, da je njihova majka godišnje barem jednom išla na liječenje u Njemačku i tada je boravila kod tužene TL na čijoj adresi je bila prijavljena, dok je tužena UL majku često vodila liječnicima i posjećivala je kod kuće i u bolnici u vrijeme kada je OL bila u [adresa].

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem rješenja od 3. i 6. lipnja 2022., nasljedničke izjave od 8. veljače 2021., ugovora o darovanju nekretnina od 18. lipnja 2004., izvatka i povijesnog prikaza izvatka iz BZP- a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovora od 24. listopada 2005., punomoći od 28. rujna 2005., obavijesti o stanju računa, uplatnica, tečajne liste od 11. prosinca 2008., ugovora od 10. lipnja 1999., izvatka iz matice rođenih ČL, izjave od 30. kolovoza 2002., ugovora o kreditu od 13. listopada 2005., ugovora o darovanju od 10. rujna 2020., preslike osobne iskaznice FL, evidencije HZMO od 23. kolovoza 2022., ugovora o prodaji od 22. lipnja 1989., podneska HZMO od 12. srpnja 2023. s potvrdom, podneska Porezne uprave od 5. prosinca 2023., kartona pacijenta OL, podneska ESB d.d. od 2. kolovoza 2024., podneska Zagrebačke banke d.d. od 6. kolovoza 2024., ugovora od 8. srpnja 2014., dogovora od 15. i 22. listopada 2014., računa Komunalca d.o.o. [adresa] i rješenja od 8. srpnja 2014..

Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitani su iskazi svjedoka IL, DL, AL, HL, KL, ĆL i ŠL.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 16. lipnja 2025..

Pročitani su nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Ive Majhen-Vlašiček. Izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dubravki Golec.

Pročitan je predmet ovoga suda broj O-1137/2022.

Nije izveden dokaz čitanjem isprava koje su tužene dostavile u spis, a sastavljene su na njemačkom jeziku (čl. 6. ZPP), nego je sud zaključak o tome jesu li tužene dokazale činjenice na koje su bila usmjerena ta dokazna sredstva utvrdio uvažavanjem svih ostalih izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tuženice su na ročištu 23. studenoga 2023. protivile se pribavljanju podataka porezne uprave i poljoprivrednom vještačenju smatrajući da je tužitelj te dokazne prijedloge istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije bilo zapreka da ih predloži već u tužbi ili do zaključenja prethodnog postupka. Sud smatra da taj prigovor nije osnovan s obzirom na to da je tužitelj i u tužbi i u podnesku od 25. kolovoza 2022. (prethodni postupak zaključen je 31. svibnja 2023.) predložio pribavljanje podataka HZMO o stažu i o visini mirovina roditelja stranaka, a prijedlog da se podaci pribave od porezne uprave uslijedio je nakon negativnog odgovora HZMO koji je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, tužitelj je prije zaključenja prethodnog postupka u tužbi i u podnesku od 25. kolovoza 2022. predložio provođenje odgovarajućeg vještačenja, odnosno predložio je vještačenje vrijednosti darovane imovine i vrijednosti ostavinske imovine pa nije nepravovremeno što je naknadno konkretizirao svoj prijedlog navodeći da je uz građevinsko vještačenje potrebno provesti i poljoprivredno vještačenje.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Čitanjem predmeta ovoga suda broj O-1137/2022 sud utvrđuje da je pok. OL umrla **.**.2020., a kao njezini zakonski nasljednici utvrđeni su njezin suprug FL, njihove kćerke UL i TL, tj. tužene, i njihov sin EL, tj. tužitelj. Tijekom ostavinskog postupka provedenog pred javnim bilježnikom utvrđeno je da njezinu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani u 1/3 dijela, grobno mjesto na groblju " [adresa] u [adresa], novčana sredstva na deviznom računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. broj 7701063212 i novčana sredstva na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj 3242652735. Nasljednik FL nasljedničkom izjavom od 8. veljače 2021. prihvatio je nasljedni dio ostavinske imovine koji mu temeljem zakona pripada iza pok. OL i svoj cjelokupni nasljedni dio, osim grobnog mjesta na groblju " [adresa] u [adresa] ustupio je sinu EL, tj. tužitelju. FL umro je 7. listopada 2021. (predmet ovoga suda broj O- 2836/2022). Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] broj O-2174/2021 od 31. siječnja 2022. utvrđeno je da njezinu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, novčana sredstva na deviznom računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. broj 7701063212 i novčana sredstva na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj 3242652735 i da ta ostavinska imovina pripada ostaviteljičinoj kćeri UL u ¼ dijela, ostaviteljičinoj kćeri TL u ¼ dijela i ostaviteljičinom sinu EL u 2/4 dijela. To djelomično rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno 12. veljače 2022.. Rješenjem ovoga suda broj O-1137/2022-5 od 3. lipnja 2022. prekinut je ostavinski postupak iza pok. OL, a zakonski nasljednik EL upućen je na pokretanje parnice protiv zakonskih nasljednica UL i TL radi utvrđenja da 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani ne ulazi u sastav ostavinske imovine i radi vraćanja dara nasljednice UL (nekretnina iz k. o. [katastarska općina]) i nasljednice TL (novčani iznos od 25.000,00 EUR) u ostavinsku imovinu. To rješenje ispravljeno je rješenjem broj O-1137/2022-7 od 6. lipnja 2022. u dijelu koji se odnosi na očitu grešku u pisanju nasljednikovog imena.

7. Iz pročitanih isprava proizlazi da je tužena UL upisana kao vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 37 dvorište površine 844 m2, dvorišna zgrada površine 33 m2, dvorišna zgrada površine 40 m2 i kuća površine 133 m2, ukupne površine 1050 m2, i čk.br. 38 oranica površine 1954 m2. Isto tako, ULI i LL upisani su kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 985/1 stambena građevina br. 60, gospodarska građevina, pomoćna građevina, oranica i dvor površine 360 čhv i čk.br. 985/5 oranica, livada, voćnjak i put površine 1 jutro i 715 čhv. Ugovorom o prodaji koji je sklopljen 22. lipnja 1989. prodavatelj ŽL kupcima FL i OL prodao je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dvorišnu kuću sagrađenu na čk.br. 234/2 i gospodarsku zgradu s nusprostorijama sagrađenu na čk.br. 233/2 te zemljište u društvenom vlasništvu na čk.br. 516/2 oranica površine 518 m2, čk.br. 234/2 dvor površine 89 m2, čk.br. 233/2 dvor površine 568 m2 i čk.br. 235/2 livada površine 1934 m2 za iznos od 250.000.000,00 dinara.

Ugovorom o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen 10. lipnja 1999. prodavatelji SL, ML i GL kupcima OL, FL i EL prodali su nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Hrgovljani – Nove Plavnice, i to čk.br. 1290/20 kuća br. 4, garaža i dvor površine 447 m2, koja se nalazi na adresi u [adresa], za iznos od 95.000,00 DEM, a ugovorom je utvrđeno da kupci u posjed kupljene nekretnine stupaju 1. srpnja 1999..

Ugovorom o darovanju nekretnina koji je sklopljen 17. lipnja 2004. darodavatelj OL i FL daroprimateljici UL darovali su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 233/02 dvor površine 568 m2, čk.br. 234/2 dvor površine 89 m2, čk.br. 516/2 dvor površine 518 m2 i čk.br. 235/2 livada površine 1934 m2, zajedno s kućom, gospodarskim zgradama i prizemnom stambenom zgradom sagrađenim na tim česticama.

Ugovorom o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen 24. listopada 2005. prodavatelji FL i OL kupcima ELI i LL prodali su nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 985/1 stambena građevina, gospodarska građevina, pomoćna građevina, oranica i dvor površine 360 čhv i čk.br. 985/5 oranica, livada, voćnjak i put površine 1 ral i 715 čhv, za iznos od 25.000,00 EUR.

Trgovačko društvo Komunalac d.o.o. [adresa] i OL **.**.2014. sklopili su ugovor o kupoprodaji grobnice za dva ukopa kojim je OL u odnosu na trajno pravo korištenja grobnog mjesta na groblju " [adresa] u [adresa], aleja 29, polje 01, broj 12 lijevo, kupila grobnicu za dva ukopa, bez okvira, za iznos od 13.067,00 kn, time da je prodavatelj za plaćanje iznosa računa gotovinom odobrio popust od 10% pa je cijena grobnice prema priloženom računu broj 14/1/12 od 8. srpnja 2014. iznosila 11.760,30 kn.

Ugovorom o darovanju koji je sklopljen 10. rujna 2020. darovatelj FL obdarenici PL darovao je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, i to čk.br. 614 dvorište površine 325 m2, garaža površine 57 m2 i kuća površine 111 m2, u 1/3 dijela, nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 391/7 oranica površine 189 čhv, u ½ dijela , i nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 988/1 pašnjak površine 510 čhv i čk.br. 997/3 pašnjak površine 1476 čhv, u ½ dijela.

Iz godišnje obavijesti Erste & Steiermarkische bank d.d. sastavljene 24. listopada 2015. proizlazi da se na dan 30. rujna 2015. na računu tužene TL broj 7402655256 nalazio oročeni depozit u iznosu od 37.891,80 EUR. Iz priloženih potvrda Erste & Steiermarkische bank d.d. proizlazi da je OL kupovala i prodavala novčana sredstva u valuti EUR, tj. da je 27. listopada 2005. na račun broj 7701063212 uplatila iznos od 3.000,00 EUR, da je na taj račun 11. prosinca 2008. uplatila iznos od 29.903,11 EUR, da je 28. listopada 2005. na taj račun uplatila iznos od 5,00 EUR, da je s tog računa 25. listopada 2005. prodala iznos od 155,20 EUR, da je s tog računa 11. prosinca 2008. isplatila iznos od 29.903,00 EUR, da je s tog računa 28. listopada 2005. isplatila iznos od 26.000,00 EUR i da je 28. listopada 2005. isplaćen iznos od 191.620,00 kn kao protuvrijednost iznosa od 26.000,00 EUR.

Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka 13. listopada 2005. s korisnicom kredita ELI, sudužnikom LL i založnim dužnicima FL i OL sklopila je ugovor o kreditu kojim je korisnici kredita odobren stambeni kredit u iznosu od 40.215,00 CHF, pri čemu je kao jedno od sredstava osiguranja kredita ugovoreno založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 985/1 stambena građevina, gospodarska građevina, pomoćna građevina, oranica i dvor površine 360 čhv i čk.br. 985/5 oranica, livada, voćnjak i put površine 1 ral i 715 čhv. Na temelju podataka evidentiranih u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. kolovoza 2022. može se utvrditi da je tužitelj bio prijavljen na mirovinsko osiguranje na temelju radnog odnosa kod pravnih osoba i to u trgovačkom društvu Hittner d.o.o. [adresa] od 2. svibnja 1996. do 31. svibnja 1996. (29 dana), u trgovačkom društvu Pevec d.o.o. [adresa] od 1. studenoga 1997. do 30. travnja 2012. (14 godina i 6 mjeseci), u trgovačkom društvu Pevec d.d. [adresa] od 1. svibnja 2012. do 31. prosinca 2012. (8 mjeseci) i u trgovačkom društvu Pevec d.d. [adresa] od 1. siječnja 2013. do 2. kolovoza 2016. (3 godine, 7 mjeseci i 2 dana), a od 3. kolovoza 2016. pa nadalje prijavljen je u trgovačkom društvu Pevex d.d. Sesvete. Dakle, tužitelj je u radnom odnosu neprekidno od 1. studenoga 1997..

Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. srpnja 2023. proizlazi da OL nije osigurana u Republici Hrvatskoj temeljem radnog odnosa i da u Republici Hrvatskoj nije imala radnog staža, a iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostava Bjelovar, od 5. prosinca 2023. proizlazi da toj Ispostavi nije dostavljen podatak o korištenju inozemne mirovine za OL zbog čega ne raspolaže podatkom o tome je li OL bila korisnica inozemne mirovine, o stažu i vremenu provedenom u mirovini i o visini isplaćene mirovine.

Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka podneskom od 2. kolovoza 2024. obavijestila je da je devizni račun OL broj 7701063212 zatvoren 21. prosinca 2010., a iz te činjenice proizlazi da taj devizni račun nije bio aktivan na dan smrti OL **.**.2020.

Zagrebačka banka d.d. Zagreb podneskom od 6. kolovoza 2024. obavijestila je da su na dan smrti OL **.**.2020. na njezinom deviznom računu broj [broj bankovnog računa] bili iznos od 5.928,83 EUR i iznos od 86,23 kn.

8. Svjedok IL, tužiteljeva supruga, u iskazu opisuje da od 2003. kada se udala za tužitelja živi na katu kuće na adresi u [adresa]. Ta kuća kupljena je prije nego što je upoznala tužitelja, a svekrva joj je pričala da su tužitelj i njegovi roditelji kuću kupili za iznos od 95.000,00 DEM, pri čemu su kupnju financirali otpremninom OL i tužiteljevom ušteđevinom. Tužitelj je platio trećinu cijene. Kuća je kupljena da bi u njoj živjeli OL i FL i tužitelj sa suprugom i na to su pristali i roditelji IL. Svjedok opisuje da su tužitelj i ona prije vjenčanja uređivali kat kuće tako da su prvo uredili kupaonicu i kuhinju, uveli su vodovod, stavili glazure i pločice, kupili kupaonski namještaj i uveli su struju u kuhinju tako da mogu useliti na kat kuće. Istovremeno, uređivali su neke stvari po cijeloj kući. Slijedećih dvadesetak godina u dogovoru sa FL i OL svakih nekoliko godina adaptirali su nešto novo u kući jer je plan bio da cijela kuća ostane tužitelju. Natkrili su garažu i postavili nadstrešnicu, promijenili su prozore na kući, promijenili su centralno grijanje, brusili su i lakirali parkete, postavili su laminate, promijenili su stolariju u kući, u dvorištu su postavili opločnike, cijevi i kanalice za slivne vode, postavili su inox ogradu, promijenili su krovište na kući, postavili su izolaciju na kuću s termo fasadom, a unutar kuće uvijek su nešto radili i po potrebi krečili. Približno godinu dana tužitelj i njegova supruga sami su živjeli u kući, a zatim se iz Njemačke vrat ila OL, dok je FL u [adresa] radio još dvije godine. Najveću količinu radova izveli su otac i brat IL, a radove su pretežno financirali tužitelj i njegova supruga, time da su im novčano pomagali i roditelji. IL opisuje da je OL i članovima obitelji i prijateljima uvijek govorila da će cijela kuća na adresi [adresa] u [adresa] pripasti tužitelju jer su tužene dobile svoje nekretnine. Režijske troškove za cijelu kuću plaćali su tužitelj i njegova supruga budući da kuća nije etažirana pa prizemlje i kat nemaju odvojena brojila. IL opisuje vrlo dobre odnose s OL i FL. Poznato joj je da je OL tuženoj UL dala ključeve kuće na adresi u [adresa] u [adresa], ali ne zna detalje o tome jer se radi o događaju koji se zbio prije nego što je IL upoznala tužitelja. Također, svjedoku je poznato da je OL prodala kuću u [adresa] za iznos od 25.000,00 EUR, da je ukupni iznos od 26.000,00 EUR potom oročila na tri godine i da je po proteku toga roka ukupni iznos od 29.000,00 EUR prenijela na račun tužene TL objašnjavajući da to predstavlja Martinin dio jer je tužena UL dobila kuću, a tužitelju će pripasti kuća u kojoj žive. IL tvrdi da nije čula bilo kakve prigovore članova obitelji u odnosu na planove OL o raspodjeli obiteljske imovine . IL opisuje da su i tužitelj i ona bili zaposleni i prije 2003., da je njezina plaća tada bila oko 6.000,00 kn i da je tužitelj mjesečno zarađivao između 5.000,00 kn i 10.000,00 kn ovisno o količini terena i dnevnica tijekom mjeseca, danas njezina plaća iznosi oko 1.000,00 EUR mjesečno, tužiteljeva plaća je oko 1.300,00 EUR mjesečno, a dobivaju i povremene bonuse. Svaki mjesec štede novac i ušteđena sredstva ulažu u kuću. Sve radove i sav materijal platili su gotovinom ili na rate, a dio radova izveli su njihovi prijatelji i rođaci bez naknade. Fasada je na kući postavljena 7 ili 8 godina prije trenutka izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka uz cijenu od oko 80.000,00 kn, pri čemu su potrebni materijal kupovali povremeno, a dio radova izveli su sami. Za neke radove u kući ponekad su uzimali manji kredit, sve radove planirali su i za njih su štedjeli novac, mjesečno štede oko 2.000,00 kn, a odvajaju novac i za nepredviđene stvari . Sve majstore plaćao je tužitelj. U razdoblju od 2003. pa nadalje tužitelj i njegova supruga promijenili su tri automobila, prvi automobil (nova Opel Astra) koštao ih je oko 100.000,00 kn, drugi automobil (novi Renault Megane) koštao ih je oko 100.000,00 kn, a treći automobil (rabljeni Ford Fusion) koštao ih je oko 20.000,00 kn i kupnju tih vozila financirali su štednjom i kreditima. IL opisuje da FL nije sudjelovao u radovima na kući i da su tužitelj i ona povremeno išli na izlete u inozemstvo koji su trajali nekoliko dana.

Svjedok DL, brat tužiteljeve supruge, u iskazu opisuje da su njegov otac i on na kući obitelji FL obavili razne radove jer su i s tužiteljem i njegovim roditeljima bili u dobrim odnosima. Svjedok opisuje da su na kući radili od temelja do krova, tj. da su uređivali podove, zidove, električne instalacije, centralno grijanje, vodovod, ogradu, namještaj za kuhinju i komode, itd. pri čemu je tužitelj vodio brigu o nabavljanju materijala, ishođenju potrebnih dozvola i o organizaciji radnika i majstora. Tužitelj i njegova supruga živjeli su u zajedničkom domaćinstvu s tužiteljevim roditeljima i sve su radili u dogovoru s njima. Svjedok DL navodi da ne zna ništa o tome kako su radovi i materijal financirani, no tvrdi da su njegov otac i on sve radove obavili bez naknade. FL i OL živjeli su u prizemlju kuće, a tužitelj i njegova supruga živjeli su na katu kuće, no o njihovom suživotu, nabavljanju potrepština i o odlascima liječniku pretežno je brinuo tužitelj. DL opisuje da su njegovi roditelji njegovoj sestri IL davali novac nakon što su prodali vikendicu u [adresa] za 5.000,00 EUR, jednu šumu za 5.000,00 EUR i očev automobil za 1.000,00 EUR, približno se radilo o darovanju iznosa od oko 50.000,00 kn. Svjedoku je poznato da je u dvorištu kuće uređena garaža, da su postavljeni opločnici i da je na kuću stavljena termo fasada i vjeruje da su roditelji stranaka, tužitelj i njegova sestra u tome zajednički financijski sudjelovali jer su tužitelj i tužiteljeva supruga dizali neke kredite, a roditelji stranaka tim radovima nisu se protivili, već je OL uvijek o svemu razgovarala s tužiteljem i zajedno su sve dogovarali. Svjedok DL tvrdi da je OL u jednom razgovoru spomenula da je tužena UL dobila kuću u [adresa] u [adresa], da tužena TL ima stan u [adresa] i da će tužitelju pripasti nekretnina u [adresa] u [adresa]. Svjedok AL, supruga svjedoka DL, u iskazu navodi da je OL jednom pričala da su kuću u [adresa] u [adresa] kupili njezin suprug FL, tužitelj i ona, da su tuženoj UL i njezinom suprugu U za vjenčanje kupili kuću kod "Elektre" i da je tužena TL dobila novac od prodaje kuće u [adresa]. AL opisuje da su njezin suprug i ona pomogli tužitelju i njegovoj supruzi u različitim radovima uređenja kata kuće prije nego su tamo uselili, da su roditelji IL T i O tužitelju i njegovoj supruzi poklonili kuhinju, da su im kasnije AL i DL pomagali u brušenju parketa, krečenju, bojanju plota, itd., kad god je nešto trebalo. Na kući je promijenjen krov i postavljena je fasada, napravljen je krov na garaži, popločeno je dvorište i stavljena su klizna vrata, ali AL nije poznato kada je to bilo, koji majstori su izveli radove i tko je financirao sve radove na kući i oko kuće. Svjedok opisuje da su njezin suprug i njegov otac puno radili na kući i da su financijski pomagali tužitelju i njegovoj supruzi IL. Centralno grijanje u kući postavljali su F i Z, a ograda je kupljena. AL opisuje da su odnosi između roditelja stranaka i tužitelja i njegove supruge bili normalni i da je sve uvijek bilo u redu.

Svjedok HL, koji je s tužiteljem i njegovom suprugom u odnosu kumstva od 2006., navodi da ništa ne zna o financiranju radova na kući u [adresa] u [adresa] gdje na katu kuće žive tužitelj i njegova supruga i opisuje da je jednom prilikom pomagao u izbijanju stare drvene stolarije na kući. Tužitelj je organizirao rad, a slijedeći dan majstori su postavili novu plastičnu stolariju. U kući su živjeli tužitelj i roditelji stranaka i tužitelj se uvijek raspitivao o različitim majstorima, no svjedoku nije poznato tko je angažirao i plaćao majstore. Na kuću su kasnije postavljeni fasada i novo krovište i uređeni su dvorište i dvorišna zgrada.

Svjedok JL, bratić stranaka, u iskazu opisuje da ne zna kada je kupljena kuća na adresi u [adresa] u [adresa], ali zna da je OL tu kuću kupila svojim novcem i novcem koji je posudila od TL. Svjedoku nije poznato koji iznos novca je OL posudila od TL no poznato mu je da je početna cijena nekretnine bila 120.000,00 DEM i da je OL nekretninu kupila za iznos od 105.000,00 DEM. JL tvrdi da je OL financirala sve kasnije radove na kući i da je povremeno posuđivala novac od tužene TL. Nije mu poznato tko je upisan kao vlasnik nekretnine nakon što je kuća kupljena, no zna da je za obnovu kuće korištena nova građa kuće iz [adresa] jer je prevozio tu građu. S obzirom na sve okolnosti i razgovore koje je slušao, svjedok JL zaključuje da su OL i FL financirali 99% svih radova vezanih uz kuću. Tvrdi da je OL financirala izmjenu stolarije, dok su tužitelj i njegova supruga kupovali namještaj za dio kuće koji su koristili i krečili su taj dio kuće. OL pričala je da je od tužene TL posuđivala novac kad god je trebalo, no svjedoku nije poznato o kojim se iznosila radilo. Poznato mu je da su FL i OL tuženoj UL kupili kuću koja nije bila useljiva i da su tužena UL i njezin suprug svojim sredstvima tu kuću uredili. Svjedok JL opisuje da tužitelj i on već godinama rade kod istog poslodavca i da je tužitelj tijekom 1997. bio zaposlen kao trgovac i nikako u to vrijeme nije mogao zaraditi mjesečnu plaću od 7.000,00 kn jer je tada toliko iznosila plaća direktora . Svjedok opisuje da je tužitelj uz prekide jedno vrijeme radio u SR Njemačkoj i da je na samom početku svojim novcem kupio automobil Opel Kadet za iznos od oko 11.000,00 DEM, no taj automobil razbio je nakon mjesec dana i nije imao novac za popravak automobila. Svjedok JL opisuje da su tužitelj, tuženice i on do njegove 19. godine živjeli zajedno, a potom su oni otišli živjeti u kuću u [adresa]. U to vrijeme sve je financirala OL tako što je slala novac iz SR Njemačke, ali znalo se dogoditi da tužitelj ne plati račune i da im iskopčaju struju i plin jer je tužitelj živio mladenački i novac je trošio na poker aparate, piće i cigarete. Svjedok tvrdi da tužitelj i njegov otac nisu bili u dobrim odnosima i da nisu razgovarali sve do mjesec dana prije smrti FL, pri čemu je tužitelj imao i policijsku zabranu prilaska ocu jer ga je dva puta pokušao istući . Svjedok JL opisuje da su OL i FL bili vlasnici kuće u [adresa] i da mu nije poznato što je bilo s novcem ostvarenim prodajom te kuće.

Svjedok ĆL, odvjetnik koji je u ovom sporu opunomoćen za zastupanje tuženica, u svome iskazu iznosi mišljenje tuženica da je tužitelj svoj suvlasnički dio nekretnine u [adresa] u [adresa] stekao darovanjem od svojih roditelja i da taj suvlasnički dio treba uračunati u vrijednost kao dar tužitelju jer je tužitelj svojim postupcima prije pokretanja ovoga parničnog postupka ostvario određene koristi, uključujući i vlasništvo dijela nekretnine. Svjedok opisuje da mu se FL kao odvjetniku obratio radi osporavanja ugovora kojim je svoj suvlasnički dio nekretnine darovao svojoj unuci PL. FL u odvjetnički ured došao je tri puta. Prvi put u ured je došao sam s obrazloženjem da mu je kćerka UL rekla da je ostao bez svoga dijela imovine, drugi put u ured je došao u pratnji kćerke UL i tvrdio je da mu je ugovor o darovanju podmetnut i da se ne radi o njegovoj volji, a prilikom trećeg dolaska u ured opozvao je danu punomoć govoreći da s tužiteljem neće moći živjeti pod istim krovom, ako protiv njega pokrene parnicu.

Svjedok ŠL, koja je u daljnjem srodstvu i u odnosu kumstva s roditeljima stranaka, u iskazu opisuje da je OL svojim novcem kupila kuću u [adresa] i da FL u tome nije mogao sudjelovati jer je OL radeći u kuhinji u bolnici imala veću plaću od njega, a poslije je imala i veću mirovinu. Isto tako, svjedok ŠL opisuje da je tužena TL uvijek radila i bila je u mogućnosti drugima posuđivati novac, ali svjedoku nisu poznati iznosi koje bi članovi obitelji jedni drugima možda posuđivali. OL iz [adresa] išla je u SR Njemačku na preglede liječnicima i na terapije jednom ili dva puta godišnje u trajanju od najmanje šest tjedana i tada je boravila kod kćerke TL. Svjedoku nije poznato je li tužitelj brinuo o OL tijekom njezinog boravka u Republici Hrvatskoj, no poznato joj je da tužitelj s majkom nije dolazio u SR Njemačku i da je OL u [adresa] putovala sama, avionom ili autobusom. Tužitelj je bio zaposlen u SR Njemačkoj godinu dana, ŠL ne zna kolika mu je bila plaća, no zna da je tužitelj tada živio kao momak i vikendom je izlazio van. Svjedok opisuje da je OL tuženoj UL poklonila kuću u [adresa] i poznato joj je da je prodana kuća u [adresa], ali ne zna što je b ilo s novcem od prodaje. Također, svjedok ŠL opisuje da je tužena TL rano počela raditi, raznosila je novine, čuvala je djecu, radila je u ugostiteljstvu i završila je zanat, radila je u smjenama i vikendima, a onda je pronašla posao na aerodromu.

9. Tužitelj u iskazu navodi da je usmeni dogovor njegovih sestara, njihovih roditelja i njega u trenutku kupoprodaje nekretnine na adresi u [adresa] u [adresa] bio da cijela ta nekretnina nakon smrti roditelja pripadne njemu u vlasništvo. Prethodno su za kupnju tražili kuću na kat u kojoj bi živjeli s roditeljima, a cijenu nekretnine platili su roditelji stranaka i tužitelj tako da je svaki dao trećinu cijene. Tužitelj tvrdi da su roditelji stranaka gotovo 40 godina radili u SR Njemačkoj, majka u bo lnici kao pomoćni radnik u kuhinji, a otac u trgovačkom društvu koje se bavilo zbrinjavanjem otpada i na taj način stekli su ušteđevinu. Osim toga, majka stranaka prilikom prestanka radnog odnosa 1997. ili 1998. dobila je otpremninu. Tužitelj opisuje da je u prvoj polovini 1990-tih tijekom tri ili četiri godine u SR Njemačkoj radio na crno, uglavnom obavljajući građevinske radove, a plaća mu je tada iznosila između 3.000,00 DEM i 3.500,00 DEM, time da nije imao gotovo nikakvih troškova jer je stanovao kod roditelja. Za iznos od 6.000,00 DEM kupio je automobil koji je razbio dvije godine kasnije. 1997. zaposlio se u trgovačkom društvu "Pevec", jedno vrijeme živio je sam i plaćao režije od oko 1.000,00 kn mjesečno. U to vrijeme na izlaske, odjeću i obuću trošio je približno 10-15% plaće. Tako je radom uštedio 30.000,00 DEM i taj novac imao je u trenutku kupnje kuće, a ušteđevinu je čuvao kod sebe jer je u SR Njemačkoj radio "na crno" i nije imao štednu knjižicu. U kuću su uselili dvije godine poslije kupoprodaje tako da su njegova supruga i on nakon ženidbe uselili na kat kuće , a prije toga su kat uredili da se u njemu može živjeti, tj. u potpunosti su uredili kupaonicu i kuhinju, promijenili instalacije, izbrusili i prelakirali parkete, postavili grijanje, vrata i štokove i sve okrečili. Puno poslova obavili su sami i uz pomoć kumova i prijatelja , a za uređivanje kata koristili su i novčana sredstva koja su dobili kao dar u svatovima. Godinu ili dvije godine kasnije roditelji su uselili u prizemlje kuće. Tužiteljeva supruga i on unatrag 20 godina na kući su obavili različite radove i zahvate koje su oni financirali uz manju financijsku pomoć roditelja tužiteljeve supruge i roditelja stranaka. Roditelji stranaka dali su materijal za promjenu krovišta na garažnoj prostoriji, a crijep i cigle kupio je tužitelj. Na kuću su stavljeni fasada, prozori, krov, vanjska stolarija i vrata u prizemlju, dozidani su garaža i pomoćni objekt na koje su stavljeni krovište i nadstrešnica, postavljena je dvorišna ograda od inoxa s kliznim vratima ukupne dužine 8-10 metara, postavljeni su betonski opločnici površine oko 120 m2, a u izvođenju radova sudjelovali su razni tužiteljevi prijatelji i trgovačka društva koja se bave tim poslovima. Na kući su postavljene nove instalacije vodovoda, struje i grijanja, a oko kuće je postavljena drenaža u obliku cijevi i rešetaka za odvodnju slivnih voda. Opločnike je postavljao P, krovište na garaži postavljao je Đ, fasadu su radili ljudi iz Podravine, krovište na kući NL, RL žbukao je dvorišni objekt, plastična stolarija kupljena je u trgovačkom društvu Troha-Dil, a limariju je radio V. Tužitelj procjenjuje da su svi radovi i potrebni materijal koštali na jmanje 50.000,00 EUR – 60.000,00 EUR. Svi radovi obavljeni su u dogovoru i uz suglasnost roditelja stranaka, a tužene nikada nisu osporavale kupoprodaju nekretnine i u tom smislu nikada nisu pokretale nikakve postupke. Prizemlje i kat kuće imaju zajednički hodnik, a sve režije za kuću plaćali su tužitelj i njegova supruga jer prizemlje i kat kuće nemaju posebna brojila. Tužitelj opisuje da je sve vrijeme zaposlen kod istog poslodavca i da je njegova plaća prije 20-tak godina bila nešto veća od 4.000,00 kn i da je radom na terenu i različitim stimulacijama u obliku novca koji se predavao u kovertama mjesečno ponekad mogao zaraditi i 10.000,00 kn, a danas njegova plaća iznosi oko 1.300,00 EUR mjesečno. Tužiteljeva supruga cijelo vrijeme zaposlena je u Zagrebačkoj banci d.d., a njezina plaća danas iznosi oko 1.000,00 EUR mjesečno. Tužitelj opisuje da su roditelji stranaka i roditelji njegove supruge kao pomoć za radove koji su obavljeni na kući njegovoj supruzi i njemu dali novčane iznose između 6.000,00 EUR i 8.000,00 EUR, pri čemu su roditelji stranaka pomogli iznosom od oko 4.000,00 EUR. Radove na kući plaćali su čekovima jer je tužitelj imao mogućnost plaćati račune na 20 čekova od kojih je svaki mogao iznositi do 1.000,00 kn pa su na taj način obročno plaćali račune.

Tužitelj tvrdi da tužene ni na koji način, ni posuđivanjem novca, nisu sudjelovale u kupnji kuće u [adresa] u [adresa]. Roditelji stranaka tijekom 1990 -tih kupili su nekretninu u [adresa] u [adresa] i dali su je na korištenje tuženoj UL i njezinom suprugu, a 10-tak godina kasnije tu nekretninu darovali su joj. Tužitelj ne zna da li je kuća u trenutku kupoprodaje bila useljiva, ali smatra da ju je svakako trebalo preurediti i dodaje da nije sudjelovao u adaptaciji te nekretnine, nego su cjelokupnu adaptaciju izvršili tužena UL i njezin suprug. Tužitelj u iskazu opisuje da je opći dogovor unutar obitelji bio da djeca budu situirana tako da svatko dobije svoju nekretninu i da bi sukladno tome njemu pripala nekretnina u [adresa] u [adresa], tuženoj UL pripala bi nekretnina u [adresa] u [adresa] i tuženoj TL pripala bi nekretnina u [adresa] u kojoj su nekada živjeli i da je majka stranaka svima više puta rekla da će tužitelju pripasti nekretnina u [adresa] u [adresa] . Međutim, OL prodala je nekretninu u [adresa] za iznos od 25.000,00 EUR. Ta cijena isplaćena je na njezin račun, a nešto kasnije OL taj novac darovala je tuženoj TL prijenosom novca na njezin račun. Tužitelj tvrdi da nije moguće da bi tužena TL u vrijeme kupnje kuće u [adresa] u [adresa] imala iznos od 45.000,00 DEM koji bi posudila roditeljima jer je tužena tada imala 18 godina i pohađala je školu. Tužitelj opisuje da tužena UL radi u banci i da tužena TL radi na aerodromu u Frankfurtu, ali ne zna njihova primanja. Također, opisuje da su obiteljski odnosi nekada bili dobri, no kontakt sa sestrama izgubio je prije 4 ili 5 godina, a tvrdi i to da je njihova majka 40 godina bolovala od teških bolesti srca i bubrega i da je on 90% vremena brinuo o majci i u svemu joj pomagao. Ako on to nije mogao činiti, tada su o majci stranaka brinule tužena UL i tužiteljeva supruga. OL liječila se i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, a tijekom redovitih odlazaka u Njemačku bila je prijavljena na adresi tužene TL. FL sve do 6 mjeseci prije smrti bio je potpuno samostalan i nije trebao posebnu brigu, a zadnjih mjeseci života tužitelj je brinuo o ocu. Njihovi odnosi ponekad su bili jako dobri, a ponekad su bili loši.

Tužitelj navodi da su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranice i livade i da ne zna koliko je novčanih sredstava u trenutku smrti OL bilo na njezinom deviznom i tekućem računu.

10. Tužena UL u iskazu opisuje da su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi poljoprivredno zemljište i da ne zna koliko je novčanih sredstava u trenutku smrti OL bilo na njezinom deviznom i tekućem računu. Tužena potvrđuje namjeru roditelja stranaka da osiguraju svoju djecu tako da svako dijete ima neku nekretninu. Majka je htjela u [adresa] kupiti dva stana, prvi u kojem bi živjeli roditelji stranaka i drugi koji bi pripao tužitelju, no pristala je na to da se kup i kuća. Tužena UL osporava tvrdnju o tome da je dogovor unutar obitelji bio da kuća u [adresa] u [adresa] nakon smrti roditelja stranaka pripadne tužitelju i ističe da njihovog oca i tužene nitko ni o čemu ništa nije pitao. Prilikom kupnje te kuće FL nije dolazio iz Njemačke u Hrvatsku, nego je OL dao odgovarajuću suglasnost pa je tek kasnije saznao da je suvlasnik nekretnina. Tužena UL ne zna koji iznos otpremnine je dobila OL, ali taj iznos n ije bio dovoljan za kupnju kuće pa je tužena TL roditeljima posudila iznos veći od 40.000,00 DEM. Zauzvrat, trebala joj je pripasti kuća u [adresa]. Tužitelj i tužena UL živjeli su u Novoseljanima s bakom, ujakom i ujnom, a tužena TL cijeli život živjela je s roditeljima u SR Njemačkoj, tamo je išla u vrtić i pohađala je školu, od svoje 13. ili 14. godine života puno je radila i na taj način uštedjela je novac koji je mogla posuditi roditeljima. TL čuvala je djecu, raznosila je novine, obavljala pomoćne poslove u hotelu i brinula je o starijim osobama. Tužena UL potvrđuje da je tužitelj jedno vrijeme radio u Njemačkoj, ali navodi da mu poslodavac nije isplaćivao cijelu plaću i da je tužitelj izlazio u provode svaki vikend i dobro se oblačio pa je trošio gotovo cijelu plaću. S takvim ponašanjem nastavio je i po povratku u Republiku Hrvatsku pa mu se događalo da zadnjih dana prije plaće nema novca za život. Tužena opisuje da joj je majka pričala kako je tužitelju dala više od polovine novca za kupnju automobila pa tužena zbog svega zaključuje da tužitelj nije mogao imati ušteđevinu za plaćanje dijela cijene nekretnine u [adresa] u [adresa]. Isto tako, tužena UL tvrdi da je OL iz ušteđevine i iz mirovine koja je iznosila oko 1.300,00 EUR mjesečno financirala veliku većinu radova koji su obavljeni na kući u [adresa], a ako nije imala novac, tada ga je posuđivala od tužene TL. Tužena zaključuje da je i tužitelj sigurno sudjelovao u plaćanju radova na kući, ali u nekom manjem dijelu. Režijske troškove plaćali su roditelji stranaka, a računi za plin glasili su na oca i on je plaćao te račune pa su tužitelj i njegova supruga sami plaćali samo svoje osobne račune koji su se mogli odnositi na telefon i na internet. Tužena navodi da su roditelji stranaka 1989. kupili nekretninu u [adresa] u [adresa] na kojoj je bila kuća s golim zidovima, u jako lošem stanju, bez priključaka struje, vode i komunalija. Tužena je u to vrijeme sa svojim suprugom, njihovim djetetom i s tužiteljem živjela u [adresa], a majka joj je ponudila da obnovi tu kuću pa su tužena UL i njezin suprug svojim sredstvima uredili kuću i u nju su preselili 1997.. Nekoliko godina kasnije roditelji stranaka tuženoj UL darovali su tu nekretninu . Osim toga, tužena UL opisuje i da je sukladno obiteljskom dogovoru njoj trebao pripasti iznos majčine štednje u nekadašnjoj Ljubljanskoj banci, no nakon propasti te banke tužena je s računa dobila samo 500,00 EUR. Tužena UL tvrdi da je majka stranaka prodala nekretninu u [adresa] za iznos od 25.000,00 EUR, a zatim je taj iznos dala tuženoj TL kako bi joj vratila novac pozajmljen prilikom kupnje kuće u [adresa]. Tužena opisuje da se otac stranaka FL iz [adresa] u Hrvatsku vratio 2008. i da je majka stranaka OL to učinila nešto ranije. Budući da je OL bila jako bolesna i ovisila je o liječniku iz SR Njemačke, najmanje jednom godišnje na duže vrijeme išla je u Njemačku i tada je boravila kod tužene TL koja je brinula o njoj. OL u [adresa] nekoliko puta operirala je srce i koljena. Tužitelj je brinuo o majci stranaka kada je ona boravila u [adresa], a po potrebi na poziv majke to je činila i tužena UL.

Tužena TL u iskazu opisuje da su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi poljoprivredno zemljište i da ne zna koliko je novčanih sredstava u trenutku smrti OL bilo na njezinom deviznom i tekućem računu. Tužena opisuje da je rođena i da cijeli život živi u [adresa], da se školovala za zubarsku pomoćnicu, da je tijekom školovanja obavljala praksu za koju je primala naknadu od 900,00 EUR mjesečno i da je istovremeno radila 2 -3 dodatna posla. Počela je zarađivati već u dobi od 11 godina tako da je čuvala djecu, raznosila novine, čuvala baku koja je živjela s njima i radila u ugostiteljstvu gdje je dobivala i napojnice. Zarađeni novac dijelom je čuvala na računu, a dijelom kod sebe u gotovini . Stoga je majci na njezin zahtjev mogla posuditi novac za kupnju kuće u [adresa] u [adresa]. Cijena te kuće bila je 105.000,00 DEM, ali dio te cijene nije napisan u ugovoru, a OL sama je financirala preostali iznos kupoprodajne cijene. Pozajmljeni iznos OL vratila je tuženoj TL i to u iznosu od 28.000,00 EUR nakon što je prodana nekretnina u [adresa]. Tužena TL tvrdi da je OL sama financirala sve radove na kući u [adresa] u [adresa], a tužena joj je ponekad zbog toga pozajmljivala novac. Majka joj nikada nije odgovarala na pitanje zašto novac ne traži od tužitelja i njegove supruge. OL bila je zaposlena 30 godina i mjesečna plaća iznosila joj je 2.800,00 DEM, a dobila je i otpremninu. FL mjesečno je primao plaću od oko 1.700,00 DEM. Roditelji stranaka tuženoj UL dali su kuću u roh-bau stanju, no tužena TL o tome ništa drugo ne zna. Iako su se roditelji stranaka iz SR Njemačke vratili u Republiku Hrvatsku, oni su polovicu godine živjeli kod tužene TL u [adresa] gdje su imali svoju sobu i pomagali joj čuvanjem djeteta. Kata Rosandić 25 godina liječila se kod iste liječnice u Njemačkoj pa je tamo boravila i po 6 mjeseci odjednom, a za vrijeme tih boravaka tuženoj nije plaćala nikakve režije i nije imala nikakve troškove. Tužena TL tvrdi da je tužitelj novac zarađen u SR Njemačkoj trošio na izlaske pa mu je ona ponekad pozajmljivala novac.

11. Kako bi se sukladno tužiteljevom dokaznom prijedlogu utvrdila vrijednost imovine koju su tužene dobile na dar i vrijednost ostavinske imovine pok. OL, tijekom postupka 16. lipnja 2025. izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka građevinske struke Dubravke Golec i gospodarske struke Ive Majhen-Vlašiček kako bi se u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 988/1 i čk.br. 997/3), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 391/7), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani (čk.br. 614) i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čk.br. 37 i čk.br. 38) i u odnosu na grobno mjesto na groblju " [adresa]" u [adresa] utvrdila vrijednost tih nekretnina, odnosno kako bi se u odnosu na čk.br. 37 i 38 iz k. o. [katastarska općina] utvrdila vrijednost na dan smrti OL **.**.2020. prema stanju nekretnine na dan 17. lipnja 2004. . Neposrednim opažanjem utvrđeno je da čk.br. 988/1 i čk.br. 997/3 iz k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište – oranice, da čk.br. 391/7 iz k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja neizgrađeno zemljište, da čk.br. 614 iz k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani u naravi predstavlja ograđenu kuću s dvorištem i pomoćnim objektom, da čk.br. 37 i čk.br. 38 iz k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju ograđenu kuću s dvorištem, gospodarskim objektima, voćnjakom i neizgrađenim zemljištem i da je grobno mjesto na groblju " [adresa] u [adresa] u kojem su sahranjeni pok. OL i pok. FL opremljeno nadgrobnom pločom i spomenikom.

Stalni sudski vještak gospodarske struke Iva Majhen-Vlašiček, dipl.ing.agr. iz [adresa] nalazom i mišljenjem utvrdila je da je vrijednost poljoprivrednog zemljišta koje čini nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 6.085,00 EUR, odnosno da čk.br. 988/1 pašnjak površine 510 čhv vrijedi 1.839,00 EUR i da čk.br. 997/3 pašnjak površine 1476 čhv vrijedi 4.246,00 EUR. Stalni sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja za procjenu tržišne vrijednosti zemljišta primijenio je poredbenu metodu, nalaz i mišljenje sastavio je sukladno pravilima struke na temelju činjenica koje je utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, a stranke nalazu i mišljenju nisu prigovarale pa sud svoju odluku temelji na činjenicama koje su utvrđene nalazom i mišljenjem gospodarskog vještaka.

Stalni sudski vještak građevinske struke Dubravka Golec, inž. građ. iz Kapele nalazom i mišljenjem utvrdila je da je tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini čk.br. 391/7 oranica površine 189 čhv, 13.470,00 EUR jer se radi o građevinskom zemljištu, da je tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čine čk.br. 37 dvorište, dvije dvorišne zgrade i kuća površine 1050 m2 i čk.br. 38 oranica površine 1954 m2, na dan smrti pok. OL **.**.2020. prema stanju u vrijeme darovanja tuženoj UL **.**.2004. 83.600,00 EUR, da je tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, koju čini čk.br. 614 dvorište, garaža i kuća površine 493 m2, 186.000,00 EUR i da je vrijednost grobnice na grobnom mjestu na groblju " [adresa] u [adresa] u aleji 29, polje 01, broj 12 lijevo, 8.700,00 EUR. Stalni sudski vještak nalaz i mišljenje sastavio je objektivno i sukladno pravilima struke na temelju činjenica koje je utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, a na raspravi održanoj 22. travnja 2026. odgovorio je na tužiteljeva pitanja (tužitelj je naglasio činjenicu da su se od dana uviđaja i dana izrade pisanog nalaza i mišljenja do dana glavne rasprave promijenili ekonomski uvjeti i drugi parametri za ocjenu tržišne vrijednosti nekretnina, a sudski vještak utvrdio je da su te promjene neznatne i da ne utječu na utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja) pa sud svoju odluku temelji na činjenicama koje su utvrđene nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka.

12. Prema čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, sukladno valjano očitovanoj volji dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, a radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava. Sukladno tim pravilima tužitelj i roditelji stranaka FL i OL na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 1999. uknjiženi su kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Hrgovljani – Nove Plavnice, i to čk.br. 1290/20 kuća, garaža i dvor površine 447 m2, svaki u 1/3 dijela. Ta nekretnina danas je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani kao čk.br. 614 dvorište, garaža i kuća površine 493 m2.

Tužitelj u tužbi tvrdi da mu pripada veći suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani od uknjiženih 1/3 dijela, tj. tvrdi da u ostavinsku imovinu pok. OL ne ulazi trećina njezinog uknjiženog suvlasničkog dijela (koji iznosi 1/3 dijela nekretnine), nego taj sporni suvlasnički dio treba smatrati tužiteljevim vlasništvom jer je on bio u posjedu cijelog kata nekretnine, plaćao je sve tzv. režije, ulagao je u nekretninu, brinuo o roditeljima i snosio je troškove njihovih pogreba i karmina. Sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku svaka stranka dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i radi dokazivanja tih činjenica predložiti dokaze, a na temelju t ih odredaba tužitelj je dužan dokazati činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve.

Na temelju izvedenog dokaznog postupka i utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na opseg ostavinske imovine pok. OL u pogledu čk.br. 614 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani. Čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine nije što drugo odredio. Sukladno st. 2. istog članka o pravu na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu ili prostoriju iz st. 1. ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju odlučuje se prema pravilima obveznog prava.

Tužitelj u tužbi opisuje da je zajedno sa svojom suprugom na nekretnini izvršio različita ulaganja kao što su instalacije grijanja u cijeloj kući, izgradnja vodovoda u kupaonicama i na katu, postavljanje podova, izgradnja krovišta, postavljanje termo fasade na kući, popločavanje dvorišta, dogradnja dvorišne zgrade, balkona i nadstrešnica, itd., i opisuje da su sva ta ulaganja izvršena njegovim novčanim sredstvima, uz prethodno odobrenje roditelja stranaka. Građevinskim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da su ova ulaganja u nekretninu zaista izvršena, međutim, a to tužene izričito osporavaju, tužitelj tijekom ovoga postupka ni na koji način nije dokazao da je sva ta ulaganja izvršio upravo on, tj. da je on vlastitim sredstvima financirao potrebni materijal i potreban rad za opisane poslove. Tužitelj u dokaz svojih tvrdnji u spis nije dostavio ni jednu ispravu na temelju koje bi se moglo zaključiti tko je i kada platio određeni materijal koji je korišten za opisana ulaganja, tko je i kada izvršio majstorske radove na nekretnini i tko je te radove platio. Tužitelj i njegova supruga u svojim iskazima uopćeno opisuju sve izvršene radove i tko je izvodio radove, tvrde da su njih dvoje sve financirali i otprilike procjenjuju vrijednost radova i materijala ukupnim iznosom od 50.000,00 EUR do 60.000,00 EUR. Međutim, njihove tvrdnje nije u dovoljnoj mjeri potkrijepio neki drugi dokaz. Tužitelj o tome nije dostavio isprave, a saslušani svjedoci o spornim ulaganjima također općenito iskazuju koji su radovi izvršeni, ali ne znaju ništa o tome koliko su pojedinačni radovi i materijal koštali i čijim novcem su financirani. U spornoj nekretnini zajedno su živjeli roditelji stranaka (u prizemlju kuće) i tužitelj s obitelji (na katu kuće) i sud nema razloga sumnjati u tvrdnje tužitelja i svjedoka da su u izvođenju potrebnih poslova sudjelovali prijatelji i rođaci tužitelja i njegove supruge, no na temelju te činjenice ne može se donijeti siguran zaključak o tome kolika je vrijednost tužiteljevih ulaganja u nekretninu. Budući da tužitelj nije dokazao kolika je vlastita sredstva uložio u spornu nekretninu, nije bilo potrebe građevinskim vještačenjem utvrđivati vrijednost rada i vrijednost materijala za svako ulaganje opisano u tužbi jer se na taj način ne bi moglo utvrditi osoba investitora, tj. ne bi se moglo utvrditi da li je upravo tužitelj uložio vlastita sredstva za pojedine radove koji su izvedeni na nekretnini. S obzirom na to, nije bilo moguće utvrditi i ocijeniti da li je opseg tužiteljevih ulaganja u nekretninu tako velik da dopušta zaključak o tome da tužitelju pripada pravo vlasništva na spornom suvlasničkom dijelu nekretnine, tj. zaključak o tome da jedna trećina suvlasničkog dijela pok. ostaviteljice (koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice

– Ž u 1/3 dijela) ne ulazi u njezinu ostavinsku imovinu. Čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom, preuređenjem i ulaganjem zgrada i prostorija koje su suvlasništvo više osoba ne može steći vlasništvo, osim ako vlasnik dograđene, nadograđene ili prigrađene nekretnine nije nešto drugo odredio. Tužene osporavaju postojanje bilo kakvog dogovora unutar obitelji o tome da bi čk.br. 614 iz k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani nakon smrti roditelja stranaka trebala pripasti tužitelju u isključivo vlasništvo, dok tužitelj tvrdi da su roditelji stranaka znali za sva izvršena ulaganja i nisu im se protivili. S obzirom na postojeći spor o ovome, sud smatra da je tužitelj bio dužan dokazati da je OL odredila da će tužitelju pripasti veći suvlasnički dio njezinog dijela predmetne nekretnine zbog izvršenih ulaganja, preuređenja, dogradnje i nadogradnje nekretnine. Međutim, tužitelj to nije dokazao jer navedeno ne proizlazi iz izvedenih dokaza, osim iz iskaza tužitelja i tužiteljeve supruge, koja je po prirodi stvari zainteresirana za tužiteljev uspjeh u sporu. Predmetna čestica kupljena je 1999., a OL umrla je 2020. pa je svakako postojala mogućnost da suvlasnici nekretnine (FL umro je 2021.) i tuženice u razdoblju od 20 godina svoj sporazum/dogovor pisano uobliče, da je postojala takva namjera.

Tužitelj je u tužbi naveo da je plaćao sve tzv. režijske troškove za cjelokupnu nekretninu i da je snosio sve troškove pogreba i karmina roditelja stranaka. Međutim, tužitelj nije naveo ni jednu određenu činjenicu o tome o kojim se određenim troškovima radilo, kome su ti troškovi plaćeni, kada su plaćeni i koliko su iznosili, i nije u tom smislu na spis dostavio ni jednu ispravu kako bi se navedene tvrdnje provjerile. Uz to, mišljenje je ovoga suda da plaćanje tzv. režijskih troškova koji se odnose na neku nekretninu i da plaćanje troškova pogreba i karmina za vlasnike nekretnine ne daje, samo po sebi, onome koji je snosio te troškove pravo (su)vlasništva nekretnine, odnosno da u konkretnom slučaju ne utječe na veličinu suvlasničkih omjera čk.br. 614 k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani.

Tužitelj u tužbi opisuje da su roditelji stranaka bili teškog zdravstvenog stanja pa je on svakodnevno brinuo o njima, nabavljao im je hranu i lijekove, vozio liječnicima, spremao ih, prao i obavljao sve drugo što im je trebalo za uredan život. U nedostatku bilo kakvog ugovora koji bi roditelji stranaka i tužitelj sklopili kako bi regulirali eventualne posljedice takve tužiteljeve pomoći roditeljima u odnosu na vlasništvo sporne nekretnine, sud zaključuje da tužiteljeva pomoć roditeljima, koja je i moralna obveza, tim više što su stanovali na istoj adresi, nije utjecala na eventualno uvećanje tužiteljevog suvlasničkog dijela na nekretnini iz k. o. [katastarska općina] – Hrgovljani. Uz to, tužiteljeva uopćena tvrdnja o tome da je pomagao roditeljima brigom o njima, nabavkom hrane i lijekova, prijevozom liječnicima, itd., bez detaljnog opisa konkretnih radnji i njihovog opsega, bez navođenja kada su te radnje poduzete i koji je bio tužiteljev trošak, koja nije dokazana nikakvim računima, potvrdama i sl., ne može biti temelj da bi se smatralo da tužitelju pripada stvarno pravo na nekretnini. Tužitelj tvrdi da je bio u posjedu cijelog kata nekretnine i da je stvarno posjedovao polovicu čk.br. 614 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, iako je u ugovoru o kupoprodaji navedeno da on kupuje trećinu suvlasničkog dijela te nekretnine. Tužitelj izričito ne tvrdi da je sporni suvlasnički dio nekretnine (1/3 dijela suvlasničkog dijela sada pok. OL koja je bila suvlasnica 1/3 dijela nekretnine) stekao dosjelošću, a sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću jer tužiteljev posjed spornog suvlasničkog dijela nekretnine nije zakonit (sklapanjem ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 1999. tužitelj je stekao suvlasništvo i suposjed 1/3 dijela nekretnine, ali ne i više od toga), a nije ni pošten jer je tužitelj sve vrijeme posjedovanja, uzme li se u obzir da tužitelj nije dokazao vlastitu tvrdnju o tome da mu je na temelju obiteljskog dogovora i volje roditelja stranaka nakon smrti roditelja stranaka trebalo pripasti vlasništvo cijele nekretnine, znao da mu ne pripada posjed spornoga dijela. Naravno, budući da su tužitelj i roditelji stranaka živjeli u istoj kući, može se pretpostaviti da su svi zajedno izvršavali suposjed većeg dijela te nekretnine (npr. dvorišta i pomoćnih zgrada), uključujući i suposjed same kuće u kojoj su živjeli jer su imali zajednički ulaz u kuću u obliku zajedničkog hodnika. Čak i kad bi se uzelo da je među strankama ove parnice i njihovim roditeljima postojao dogovor o tome da tužitelju nakon smrti roditelja stranaka pripadne vlasništvo cijele nekretnine, tada je takav dogovor mogao imati učinak tek nakon smrti roditelja stranaka pa je tužiteljev posjed spornog dijela nekretnine mogao postati poštenim tek smrću roditelja (OL umrla je 8. travnja 2020., a FL umro je 7. listopada 2021.), no od tada do podnošenja tužbe u ovom sporu 28. lipnja 2022. nije protekao rok dosijedanja od 20 godina propisan čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Zbog navedenoga, tužbeni zahtjev djelomično je odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. I.I. izreke.

13. Na temelju čl. 89. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način, no vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci da se dar ne uračuna u nasljedni dio ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja. Sukladno st. 4. toga članka pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio. Čl. 101. Zakona o nasljeđivanju propisuje da pravo zahtijevati da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračuna vrijednost darova i zapisa imaju njegovi sunasljednici, odnosno nasljednici sunasljednika. Sukladno čl. 91., čl. 94. i čl. 95. istoga zakona uračunavanje se provodi tako da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, a nakon toga se ostatak ostavine dijeli među svim nasljednicima, uz uvažavanje odredbi o nužnom dijelu. Ako stvari i prava koje je ostavitelj imao u svojoj imovini u času smrti nisu dovoljna da bi ostali nasljednici dobili odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se uračunava nije dužan vratiti im nešto od onoga što je dobio. Nasljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini i u tom slučaju vrijednost dara neće se nasljedniku uračunati u nasljedni dio, time da se pri uračunavanju vrijednosti darova nasljedniku u nasljedni dio uzima vrijednost dara u času otvaranja nasljedstva, prema njezinu stanju u vrijeme darovanja.

Tužitelj smatra da tužena UL u ostavinu pok. OL treba vratiti 1/12 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 37 i čk.br. 38, koju joj je ostaviteljica darovala 17. lipnja 2004. jer je tim darovanjem tužitelj povrijeđen u svom nužnom dijelu. Također, tužitelj smatra da tužena TL u ostavinu treba vratiti 1/12 dijelova iznosa od 25.000,00 EUR koji joj je ostaviteljica darovala jer je tim darovanjem tužitelj povrijeđen u svom nužnom dijelu. Istovremeno, tužitelj zahtijeva vraćanje 1/12 dijela tih darova radi namirenja svoga nužnog dijela.

Na temelju podataka predmeta ovoga suda broj O-1137/2022 u kojem se vodi ostavinski postupak iza pok. OL i uvažavajući ishod ove parnice u dijelu koji se odnosi na utvrđenje opsega ostavinske imovine sud utvrđuje da ostavinsku imovinu pok. OL čine:

- nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 988/1 pašnjak površine 510 čhv i čk.br. 997/3 pašnjak površine 1476 čhv, u ½ dijela,

- nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 391/7 oranica površine 189 čhv, u ½ dijela,

- novčana sredstva na deviznom računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka broj 7701063212,

- novčana sredstva na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 3242652735,

- grobnica na grobnom mjestu na groblju " [adresa] u [adresa] u aleji 29, polje 01, broj 12 lijevo, i

- nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, i to čk.br. 614 dvorište, garaža i kuća površine 493 m2, u 1/3 dijela.

Građevinskim i poljoprivrednim vještačenjem te čitanjem podataka koje su banke dostavile u spis sud utvrđuje da je vrijednost navedene ostavinske imovine:

- nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 988/1 pašnjak površine 510 čhv i čk.br. 997/3 pašnjak površine 1476 čhv, u ½ dijela, u iznosu od 3.042,50 EUR,

- nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 391/7 oranica površine 189 čhv, u ½ dijela, u iznosu od 6.735,00 EUR,

- novčana sredstva na deviznom računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka broj 7701063212, u iznosu od 0,00 EUR (banka je obavijestila da je taj račun zatvoren 21. prosinca 2010.),

- novčana sredstva na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 3242652735, u iznosu od 5.940,27 EUR (banka je obavijestila da se na tom računu na dan smrti OL nalazi 5.928,83 EUR i 86,23 kn, a iznos od 86,23 kn odgovara iznosu od 11,44 EUR),

- grobnica na grobnom mjestu na groblju " [adresa] u [adresa] u aleji 29, polje 01, broj 12 lijevo, u iznosu od 8.700,00 EUR, i

- nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, i to čk.br. 614 dvorište, garaža i kuća površine 493 m2, u 1/3 dijela, u iznosu od 62.000,00 EUR. Dakle, ukupna vrijednost ostavinske imovine pok. OL je 86.417,77 EUR. OL naslijedili su njezin suprug FL i njihova djeca EL, UL i TL tako da svakome pripada četvrtina ostavinske imovine, što je vrijednost od 21.604,44 EUR. Budući da je FL umro prije nego što je pravomoćno okončan ostavinski postupak iza pok. OL, a svoj nasljedni dio u cijelosti je ustupio tužitelju, tužitelju pripada vrijednost ostavinske imovine pok. OL u iznosu od 43.208,88 EUR, a tuženicama pripada svakoj vrijednost ostavinske imovine pok. OL u iznosu od 21.604,44 EUR.

Čl. 70. st. 3. Zakona o nasljeđivanju propisuje da nužni dio potomaka i bračnog druga iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, time da ostaviteljevi potomci i bračni drug na temelju čl. 9. istog zakona ostavitelja nasljeđuju na jednake dijelove. Sukladno tome, FL, tužitelj i tužene na temelju zakona nasljeđuju svaki po jednu četvrtinu ostavinske imovine pok. OL, a njihov nužni dio iznosi jednu osminu ostavinske imovine. Sukladno čl. 70. st. 5. Zakona o nasljeđivanju nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kada se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). Vrijednost ostavine pok. OL utvrđena je iznosom od 86.417,77 EUR, a veličina tužiteljevog nužnog nasljednog prava je jedna osmina ostavinske imovine tako da vrijednost tužiteljevog nužnog dijela iznosi 10.802,22 EUR. (Pri tom se u tužiteljev nasljedni dio, ni kao zakonski nasljedni dio ni kao nužni dio, ne uzima u obzir vrijednost nasljedstva koje je tužitelju ustupio sunasljednik FL, a čija je vrijednost 21.604,44 EUR.) Na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su sada pok. OL i sada pok. FL tuženoj UL darovali nekretninu koja je danas upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čine čk.br. 37 dvorište, dvije dvorišne zgrade i kuća površine 1050 m2 i čk.br. 38 oranica površine 1954 m2. Ugovor o darovanju sklopljen je 17. lipnja 2004., a nekretnina je tada bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u više zemljišnoknjižnih tijela kao čk.br. 233/2, čk.br. 234/2, čk.br. 516/2 i čk.br. 235/2. Građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je ukupna vrijednost te nekretnine na dan smrti pok. OL **.**.2020. prema stanju u vrijeme darovanja tuženoj UL **.**.2004. bila 83.600,00 EUR pa se može zaključiti, budući da su FL i OL tuženoj UL darovali svaki jednu polovicu nekretnine, da je vrijednost nekretnine koju je OL darovala tuženoj UL iznosila 41.800,00 EUR. Stranke tijekom postupka ne tvrde da je OL u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci izjavila da se dar ne uračunava u nasljedni dio ili da se iz okolnosti može zaključiti da je to bila njezina volja (čl. 89. st. 3. Zakona o nasljeđivanju).

Na temelju pročitanih isprava sud utvrđuje da su FL i OL bili suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 985/1 stambena građevina, gospodarska građevina, pomoćna građevina, oranica i dvor s 360 čhv i čk.br. 985/5 oranica, livada, voćnjak i put s 1 rali i 715 čhv, i da su tu nekretninu ugovorom od 24. listopada 2005. prodali kupcima ELI i LL za cijenu od 25.000,00 EUR. Kupci su platili kaparu od 2.000,00 EUR i obvezali su se iznos ostatka cijene od 23.000,00 EUR platiti na tekući račun OL. Tužitelj tvrdi da je tužena TL dužna vratiti dar u iznosu od 25.000,00 EUR koji je dobila nakon prodaje opisane nekretnine, no iz utvrđenih činjenica proizlazi (a i tužitelj u tužbi navodi da su roditelji stranaka tuženoj TL darovali iznos od 25.000,00 EUR) da bi eventualni dar OL tuženoj TL iznosio 12.500,00 EUR s obzirom da su FL i OL bili suvlasnici nekretnine svaki u ½ dijela pa im je u tom omjeru svakome pripala i cijena ostvarena prodajom nekretnine. Stoga dio tužbenog zahtjeva da tužena TL vrati dar u iznosu od 12.500,00 EUR nije osnovan jer se radi o dijelu cijene nekretnine koji je pripao sada pok. FL. Tijekom postupka ni jedna stranka u spis nije dostavila bilo koju ispravu iz koje bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da su roditelji stranaka tuženoj darovali ukupni novčani iznos od 25.000,00 EUR, a tužene tvrde da taj iznos tuženoj TL nije darovan, nego se radilo o tome da su roditelji stranaka tuženoj TL na taj način vratili iznos zajma koji im je tužena dala 28. svibnja 1999. (iznos od 47.000,00 DEM) za kupnju nekretnine koja je sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani. Iz pročitanih isprava vidljivo je da je OL **.**.2005. vratila i isplatila iznos od 26.000,00 EUR i da je tužena TL na računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka broj 7402655256 24. listopada 2015. imala oročeni depozit od 37.891,80 EUR, dok se na ispravama koje je tužena TL dostavila u spis, a sastavljene su na njemačkom jeziku navodi iznos od 47.000,00 DEM evidentiran tijekom 1999.. Međutim, sud nije mogao uzeti u obzir isprave koje nisu sastavljene na hrvatskom jeziku jer sadržaj tih isprava ostao nepoznat. Tužene u svojim iskazima navode da je tužena TL u [adresa] radila već kao dijete i da je na taj način do 1999. uštedila novčani iznos od 47.000,00 DEM koji je pozajmila majci za kupnju kuće u [adresa], na adresi u [adresa], i da joj je majka taj novac vratila nakon prodaje nekretnine u [adresa]. Svjedok BL navodi da mu je poznato da je ta nekretnina dijelom plaćena novcem koji je OL posudila od tužene TL, ali ne zna o kojem iznosu je riječ, budući da mu je OL pričala da je od tužene posuđivala novac kad god je trebalo, dok svjedok ŠL navodi da je OL kuću u [adresa] kupila svojim novcem. Tužitelj osporava tvrdnje tuženih o tome da je tužena TL roditeljima posudila iznos od 45.000,00 DEM radi kupnje kuće jer smatra da tužena u vrijeme kupoprodaje nije mogla imati taj novac jer je bila u dobi od 18 godina i još je pohađala školu. Svjedok IL opisuje da je OL iznos od 25.000,00 EUR dobiven prodajom nekretnine u [adresa] oročila na rok od tri godine i zatim je ukupni iznos od 29.000,00 EUR prenijela na račun tužene TL uz obrazloženje da je tužena UL dobila svoj dio u obliku kuće, da tužena TL dobiva novac i da će tužitelju pripasti kuća u kojoj žive. Uzme li se u obzir izostanak isprava čijim bi se čitanjem sa sigurnošću moglo utvrditi predstavlja li novčani iznos koji je OL prenijela na račun tužene TL dar ili se radi o vraćanju zajma, suprotstavljene iskaze stranaka i dijela svjedoka koji su, svaki za jednu parničnu stranu, zainteresirani za ishod spora s obzirom na dobre ili loše odnose s tužiteljem i tuženicama, a nemaju neposrednih saznanja o razlozima prijenosa novca, i pravilo o teretu dokazivanja, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je OL prijenosom novca na račun tužene TL nakon prodaje nekretnine u [adresa] tuženoj darovala novčani iznos od 25.000,00 EUR (tj., iznos od 12.500,00 EUR, koliko iznosi cijena suvlasničkog dijela nekretnine OL).

14. Kako je već obrazloženo, ukupna vrijednost ostavinske imovine pok. OL je 86.417,77 EUR, a veličina tužiteljevog nužnog nasljednog prava je jedna osmina ostavinske imovine tako da vrijednost tužiteljevog nužnog dijela iznosi 10.802,22 EUR. Uzme li se u obzir navedena ukupna vrijednost ostavinske imovine pok. OL od 86.417,77 EUR, vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine koju je OL darovala tuženoj UL od 41.800,00 EUR i vrijednost spornog darovanog iznosa tuženoj TL od 12.500,00 EUR (ako bi se utvrdilo da se zaista radilo o daru), dolazi se do ukupne vrijednosti ove imovine od 140.717,77 EUR. U tom slučaju tužiteljev nužni dio od jedne osmine iznosio bi 17.589,72 EUR. Tužitelju je na temelju djelomičnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] broj O-2174/2021 od 31. siječnja 2022. koje je postalo pravomoćno 12. veljače 2022. već pripalo 2/4 dijela ostavinske imovine (1/4 dijela koji mu pripada na temelju zakona i ¼ dijela koji mu je ustupio sunasljednik FL) koju čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u ½ dijela, i novčana sredstva na deviznom računu kod Erste & Steiermarkische bank d.d. i na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d.. Vrijednost imovine koja je raspoređena djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju je 15.717,77 EUR, tužitelju je od te imovine pripala vrijednost od 7.858,89 EUR (vrijednost od 3.929,44 EUR koju je naslijedio na temelju zakona i vrijednost od 3.929,44 EUR koju mu je ustupio sunasljednik FL), tuženoj UL od te imovine pripala je vrijednost od 3.929,44 EUR i tuženoj TL od te imovine pripala je vrijednost od 3.929,44 EUR. Sukladno utvrđenjima iz ove parnice, tužitelju pripada i ¼ dijela ostavinske imovine koju čini grobno mjesto na groblju " [adresa] u [adresa] i nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, u 1/3 dijela (uz to, pripada mu i ¼ dijela te imovine koju mu je ustupio sunasljednik FL). Dakle, tužitelj je na temelju zakona iza pok. OL naslijedio ostavinsku imovinu čija je ukupna vrijednost 21.604,44 EUR, što je vrijednost veća od 17.589,72 EUR. Zbog toga se ne može smatrati da je tužitelj darovanjem od 17. lipnja 2004., kada je OL tuženoj UL darovala svoj suvlasnički dio nekretnine koja je danas upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj povrijeđen u svom nužnom dijelu tako da bi tužena UL u ostavinu trebala vratiti 1/12 suvlasničkih dijelova te nekretnine (tih 1/12 suvlasničkih dijelova nekretnine na dan smrti OL iznosi 3.483,33 EUR s obzirom na to da je građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost nekretnine na dan 8. travnja 2020. od 83.600,00 EUR, a OL bila je suvlasnica ½ nekretnine). Čak i kada bi se smatralo dokazanim da je OL tuženoj TL darovala novčani iznos od 12.500,00 EUR, ne bi se moglo smatrati da je tužitelj tim darovanjem povrijeđen u svom nužnom dijelu i da bi tužena TL u ostavinu trebala vratiti 1/12 toga iznosa (što je iznos od 1.041,67 EUR). Zbog navedenih razloga tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na vraćanje dara i odlučeno je kao u toč. I.II. i I.III. izreke.

15. Tužene tijekom postupka prigovaraju da tužitelj tijekom 1999. nije imao dovoljno novčanih sredstava za kupnju nekretnine koju čini današnja čk.br. 614 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Plavnice – Hrgovljani, nego su mu suvlasnički dio od 1/3 prilikom kupoprodaje darovali roditelji stranaka. Također, tužene tvrde i to da roditelji stranaka nisu imali dovoljno novca za kupnju te nekretnine i smatraju da bi tužitelj trebao dokazati činjenice koje se odnose na ove prigovore. Sud te prigovore nije posebno analizirao jer one nisu predmet ovoga spora s obzirom na činjenicu da ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. lipnja 1999. ni na koji način nije stavljen izvan snage niti su stranke u tom smislu upućene na ovu parnicu. Zbog istih razloga sud nije posebno utvrđivao ni činjenice koje se odnose na tvrdnje tuženih o tome da je sada pok. FL na tužiteljev nagovor darovao suvlasnički dio nekretnine svojoj unuci, tj. tužiteljevoj kćeri, o tome da je tužitelj bio u lošim odnosima s roditeljima i sa sestrama i o tome da tužene smatraju da suvlasnički dio od 1/3 nekretnine kupljene 1999. predstavlja dar roditelja stranaka tužitelju i da mu taj dar treba uračunati.

16. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužene su u cijelosti uspjele u parnici i tužitelj im je dužan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.500,00 EUR, koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska od 14. veljače 2023. u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska od 19. rujna 2023. u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištu 15. veljače 2023. u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima i uviđaju 31. svibnja 2023., 22. studenoga 2023., 23. studenoga 2023., 16. lipnja 2025. i 22. travnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, uvećanje od 10 % za zastupanje drugotužene u iznosu od 400,00 EUR i PDV u iznosu od 1.100,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi.

Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu radi objave i uručenja presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

17. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 4. rujna 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.